OSTVARENjE PRAVA IZ VINDIKACIONE TUŽBE
Zakon o stvarnim pravima
čl. 126 i 127
Za ostvarenje prava iz vindikacione tužbe tužioci moraju dokazati da stvar čije vraćanje traže predstavlja njihovu svojinu i da se ona nalazi u posjedu tuženog.
Obrazloženje:
"Drugostepeni sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija žalbu tužilaca i potvrđuje prvostepenu presudu.
U vezi sa utvrđenjem da se tuženi nalazio u posjedu stana i nakon 1.2.2017. godine, drugostepeni sud ukazuje da jeste dostavnicu za tuženog (koja mu je uručena na adresi spornog stana dana 18.5.2017. godine) potpisala supruga tuženog, ali da tužioci "nisu predlagali izvođenje dokaza uvidom u pomenutu dostavnicu".
Osnovano revidenti ukazuju da je u postupku donošenja pobijane presude, drugostepeni sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz člana 8. ZPP, koja povreda je uticala na zakonitost i pravilnost osporene presude (član 209. ZPP).
Koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud odlučuje po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Odredba člana 123. ZPP obavezuje stranke da iznesu činjenice i izvedu dokaze na kojima zasnivaju svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode ili dokaze protivne strane. Koje se činjenice moraju utvrditi u postupku, ne određuje ZPP već materijalno pravo i uvijek su u neposrednoj vezi sa pravnim odnosom ili pravom stranke, o kome sud raspravlja.
Tužioci su dokazali da su suvlasnici spornog stana, da su prije utuženja dopisom od 20.9.2016. godine, upućenog tuženom na adresu spornog stana, ovoga obavjestili da se nalazi u posjedu stana čiji su oni vlasnici i da je tuženi tužbu kojom je pokrenut ovaj postupak zaprimio na adresi spornog stana (3.11.2016. godine). Dakle, tužioci su za ostvarenje prava iz vindikacione tužbe (član 126. Zakona o stvarnim pravima "Službeni glasnik RS", broj: 124/08, 58/09, 95/11, 60/15 - u daljem tekstu: ZSP), dokazali da stvar čije vraćanje traže predstavlja njihovu svojinu i da se ona nalazi u posjedu tuženog (član 127. stav 1.).
Teret dokazivanja suprotnog, tj. da se ne nalazi u posjedu stana, leži na tuženom.
Nižestepeni sudovi isključivo na osnovu iskaza tuženog prihvataju dokazanim činjenicu da se on, počev od 1.2.017. godine, više ne nalazi u posjedu spornog stana jer je iz istog iselio i ključeve predao Nj. T. a da se sada u stanu po osnovu ugovora sa Nj. T. nalazi V. M. Tuženi nije predložio da se, radi dokazivanja istinitosti tih navoda, kao svjedoci u postupku saslušaju Nj. T. i V. M. Prvostepeni sud je iskaz tuženog, a što bezrezervno prihvata drugostepeni sud, ocjenio "objektivnim i tačnim iz razloga što je isti u bitnim činjenicama u skladu sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku" (punomoć Nj. T. od 15.2.2016. godine).
U konkretnom slučaju, revident osnovano ukazuje da sudu nije mogla ostati nepoznata činjenica da se u spisu, kao njegov sastavni dio, nalazi sudska dostavnica iz koje slijedi da je tuženom na adresu spornog stana dana 18.5.2017. godine uručen poziv za ročište zakazano za 19.6.2017. godine, a po naredbi suda sa glavne rasprave održane 15.5.2017. godine. Radi se o činjenici koja proizilazi iz postupanja suda, ona sudu nije mogla ostati nepoznatom i morao ju je utvrditi pregledom stanja spisa kod kontrole ispunjavanja procesnih uslova za održavanje ročišta. Stoga se ne može prihvatiti ocjena izvedenih dokaza, a posebno značaja ove dostavnice, na način kako je obrazložio drugostepeni sud koji je teret dokaza prebacio na tužioce navodeći da "nisu predlagali izvođenje dokaza uvidom u pomenutu dostavnicu".
Ne dajući savjesni i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, drugostepeni sud je povrijedio odredbu člana 8. ZPP, na koju povredu se ukazuje i u reviziji protiv drugostepene presude, pa sve dok se u navedenom pravcu ne da savjesna i brižljiva ocjena izvedenih dokaza, ne može se pravilno ni odlučiti o tužbenom zahtjevu.
Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužilaca uvažiti i primjenom odredbe člana 249. stav 1. ZPP ukinuti drugostepenu presudu, te predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
U nastavku postupka drugostepeni sud će otkloniti nedostatke na koje se ukazuje u ovom rješenju, a nakon toga donijet će zakonitu odluke."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 92 0 P 046871 18 Rev od 23.8.2018. godine)
Zakon o stvarnim pravima
čl. 126 i 127
Za ostvarenje prava iz vindikacione tužbe tužioci moraju dokazati da stvar čije vraćanje traže predstavlja njihovu svojinu i da se ona nalazi u posjedu tuženog.
Obrazloženje:
"Drugostepeni sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostepenog suda, iz kog razloga odbija žalbu tužilaca i potvrđuje prvostepenu presudu.
U vezi sa utvrđenjem da se tuženi nalazio u posjedu stana i nakon 1.2.2017. godine, drugostepeni sud ukazuje da jeste dostavnicu za tuženog (koja mu je uručena na adresi spornog stana dana 18.5.2017. godine) potpisala supruga tuženog, ali da tužioci "nisu predlagali izvođenje dokaza uvidom u pomenutu dostavnicu".
Osnovano revidenti ukazuju da je u postupku donošenja pobijane presude, drugostepeni sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz člana 8. ZPP, koja povreda je uticala na zakonitost i pravilnost osporene presude (član 209. ZPP).
Koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud odlučuje po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Odredba člana 123. ZPP obavezuje stranke da iznesu činjenice i izvedu dokaze na kojima zasnivaju svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode ili dokaze protivne strane. Koje se činjenice moraju utvrditi u postupku, ne određuje ZPP već materijalno pravo i uvijek su u neposrednoj vezi sa pravnim odnosom ili pravom stranke, o kome sud raspravlja.
Tužioci su dokazali da su suvlasnici spornog stana, da su prije utuženja dopisom od 20.9.2016. godine, upućenog tuženom na adresu spornog stana, ovoga obavjestili da se nalazi u posjedu stana čiji su oni vlasnici i da je tuženi tužbu kojom je pokrenut ovaj postupak zaprimio na adresi spornog stana (3.11.2016. godine). Dakle, tužioci su za ostvarenje prava iz vindikacione tužbe (član 126. Zakona o stvarnim pravima "Službeni glasnik RS", broj: 124/08, 58/09, 95/11, 60/15 - u daljem tekstu: ZSP), dokazali da stvar čije vraćanje traže predstavlja njihovu svojinu i da se ona nalazi u posjedu tuženog (član 127. stav 1.).
Teret dokazivanja suprotnog, tj. da se ne nalazi u posjedu stana, leži na tuženom.
Nižestepeni sudovi isključivo na osnovu iskaza tuženog prihvataju dokazanim činjenicu da se on, počev od 1.2.017. godine, više ne nalazi u posjedu spornog stana jer je iz istog iselio i ključeve predao Nj. T. a da se sada u stanu po osnovu ugovora sa Nj. T. nalazi V. M. Tuženi nije predložio da se, radi dokazivanja istinitosti tih navoda, kao svjedoci u postupku saslušaju Nj. T. i V. M. Prvostepeni sud je iskaz tuženog, a što bezrezervno prihvata drugostepeni sud, ocjenio "objektivnim i tačnim iz razloga što je isti u bitnim činjenicama u skladu sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku" (punomoć Nj. T. od 15.2.2016. godine).
U konkretnom slučaju, revident osnovano ukazuje da sudu nije mogla ostati nepoznata činjenica da se u spisu, kao njegov sastavni dio, nalazi sudska dostavnica iz koje slijedi da je tuženom na adresu spornog stana dana 18.5.2017. godine uručen poziv za ročište zakazano za 19.6.2017. godine, a po naredbi suda sa glavne rasprave održane 15.5.2017. godine. Radi se o činjenici koja proizilazi iz postupanja suda, ona sudu nije mogla ostati nepoznatom i morao ju je utvrditi pregledom stanja spisa kod kontrole ispunjavanja procesnih uslova za održavanje ročišta. Stoga se ne može prihvatiti ocjena izvedenih dokaza, a posebno značaja ove dostavnice, na način kako je obrazložio drugostepeni sud koji je teret dokaza prebacio na tužioce navodeći da "nisu predlagali izvođenje dokaza uvidom u pomenutu dostavnicu".
Ne dajući savjesni i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, drugostepeni sud je povrijedio odredbu člana 8. ZPP, na koju povredu se ukazuje i u reviziji protiv drugostepene presude, pa sve dok se u navedenom pravcu ne da savjesna i brižljiva ocjena izvedenih dokaza, ne može se pravilno ni odlučiti o tužbenom zahtjevu.
Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužilaca uvažiti i primjenom odredbe člana 249. stav 1. ZPP ukinuti drugostepenu presudu, te predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
U nastavku postupka drugostepeni sud će otkloniti nedostatke na koje se ukazuje u ovom rješenju, a nakon toga donijet će zakonitu odluke."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 92 0 P 046871 18 Rev od 23.8.2018. godine)
