POČETAK TOKA ROKA ZASTARJELOSTI RENTNOG ZAHTJEVA
Zakon o obligacionim odnosima
član 376 stav 1
Rok zastarjelosti rentnog zahtjeva za tuđu pomoć i njegu počinje da teče saznanjem oštećenika da će mu u budućnosti biti potrebna pomoć i njega druge osobe, jer takva šteta ima svoj uzrok u već svršenoj štetnoj radnji.
Obrazloženje:
"Neosnovano se u reviziji tužioca R.T. ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primjenio odredbu člana 376. stav 1. ZOO, kada je njegov zahtjev za isplatu naknade materijalne štete na ime tuđe pomoći i njege odbio zbog zastarjelosti potraživanja.
Kada je u pitanju rentni zahtjev za tuđu pomoć i njegu, rok zastarjelosti zahtjeva za taj oblik štete počinje teći saznanjem oštećenika da će mu u budućnosti biti potrebna pomoć i njega druge osobe. Dakle, bitan je oštećenikov trenutak spoznaje da zbog posljedica povrjeđivanja više nije u mogućnosti obavljati poslove koje je prije ozljeđivanja obavljao i da mu je sada za njih potrebna trajna pomoć druge osobe.
Ako se buduća šteta (ovdje zbog tuđe pomoći i njege) može sagledati zajedno sa sadašnjom štetom, ako je ona po redovnom toku stvari izvjesna, tada je riječ o šteti za koju je oštećenik već saznao, a ne o šteti za koju će on saznati tek kada nastupi izdatak za te troškove. Zbog toga, u tom slučaju i rok zastarjelosti za tu štetu počinje teći već saznanjem za nju, a ne tek onim danom kada u budućnosti nastanu ti troškovi. Šteta u vidu tuđe pomoći i njege nastaje doduše sukcesivno, sada i ubuduće, i u pravilu, traje sve dok traju štetne posljedice, ali takva šteta ima svoj uzrok u već svršenoj štetnoj radnji, a i sama je već nastala. Istina radi se o budućoj šteti, ali o takvoj koja je u sadašnjosti izvjesna, na koju oštećenik ima odmah pravo i za čije su određivanje u odštetnom pravu sadržana sva potrebna pravila. Kada oštećenik po završenom liječenju, znajući za štetnika i štetu, uključujuću i buduću, zahtjeva naknadu, on je u pogledu te buduće štete, sa stajališta zastarjelosti potraživanja, u istom položaju kao i u odnosu na zahtjev za naknadu štete, jednako zna i za jednu i za drugu.
Tužilac R.T. je saznanje o obimu povreda i potrebi za tuđom pomoći i njegom imao sa danom otpuštanja iz bolnice, tj. sa 1.11.2009. godine (od kada traži naknadu), a tužbeni zahtjev za ovaj vid naknade prvi put je istakao na pripremnom ročištu održanom 13.2.2014. godine.
Prema ocjeni revizijskog suda, pravilno je drugostepeni sud primjenio odredbu člana 376. stav 1. ZOO kada je ocjenio da je potraživanje tužioca R.T. za ovaj vid naknade materijalne štete zastario."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 147837 16 Rev od 16.3.2017. godine)
https://www.medijator-prnjavorac.com/
Zakon o obligacionim odnosima
član 376 stav 1
Rok zastarjelosti rentnog zahtjeva za tuđu pomoć i njegu počinje da teče saznanjem oštećenika da će mu u budućnosti biti potrebna pomoć i njega druge osobe, jer takva šteta ima svoj uzrok u već svršenoj štetnoj radnji.
Obrazloženje:
"Neosnovano se u reviziji tužioca R.T. ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primjenio odredbu člana 376. stav 1. ZOO, kada je njegov zahtjev za isplatu naknade materijalne štete na ime tuđe pomoći i njege odbio zbog zastarjelosti potraživanja.
Kada je u pitanju rentni zahtjev za tuđu pomoć i njegu, rok zastarjelosti zahtjeva za taj oblik štete počinje teći saznanjem oštećenika da će mu u budućnosti biti potrebna pomoć i njega druge osobe. Dakle, bitan je oštećenikov trenutak spoznaje da zbog posljedica povrjeđivanja više nije u mogućnosti obavljati poslove koje je prije ozljeđivanja obavljao i da mu je sada za njih potrebna trajna pomoć druge osobe.
Ako se buduća šteta (ovdje zbog tuđe pomoći i njege) može sagledati zajedno sa sadašnjom štetom, ako je ona po redovnom toku stvari izvjesna, tada je riječ o šteti za koju je oštećenik već saznao, a ne o šteti za koju će on saznati tek kada nastupi izdatak za te troškove. Zbog toga, u tom slučaju i rok zastarjelosti za tu štetu počinje teći već saznanjem za nju, a ne tek onim danom kada u budućnosti nastanu ti troškovi. Šteta u vidu tuđe pomoći i njege nastaje doduše sukcesivno, sada i ubuduće, i u pravilu, traje sve dok traju štetne posljedice, ali takva šteta ima svoj uzrok u već svršenoj štetnoj radnji, a i sama je već nastala. Istina radi se o budućoj šteti, ali o takvoj koja je u sadašnjosti izvjesna, na koju oštećenik ima odmah pravo i za čije su određivanje u odštetnom pravu sadržana sva potrebna pravila. Kada oštećenik po završenom liječenju, znajući za štetnika i štetu, uključujuću i buduću, zahtjeva naknadu, on je u pogledu te buduće štete, sa stajališta zastarjelosti potraživanja, u istom položaju kao i u odnosu na zahtjev za naknadu štete, jednako zna i za jednu i za drugu.
Tužilac R.T. je saznanje o obimu povreda i potrebi za tuđom pomoći i njegom imao sa danom otpuštanja iz bolnice, tj. sa 1.11.2009. godine (od kada traži naknadu), a tužbeni zahtjev za ovaj vid naknade prvi put je istakao na pripremnom ročištu održanom 13.2.2014. godine.
Prema ocjeni revizijskog suda, pravilno je drugostepeni sud primjenio odredbu člana 376. stav 1. ZOO kada je ocjenio da je potraživanje tužioca R.T. za ovaj vid naknade materijalne štete zastario."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 147837 16 Rev od 16.3.2017. godine)
https://www.medijator-prnjavorac.com/
