Podjela bračne stečevine u Bosni i Hercegovini
Odredbama člana 255. Porodičnog zakona propisano je da se podjela bračne stečevine može se izvršiti ugovorom bračnih partnera, a ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnog partnera, kako tokom, tako i nakon prestanka braka. Iz ove zakonske odredbe, jasno se može zaključiti da se bračna stečevina može dijeliti, kako nakon prestanka zajednice života između bračnih partnera, tako i u toku bračne zajednice. Ukoliko se bračni partneri ne uspiju dogovoriti oko podjele bračne stečevine, Sud će nakon provedenog postupka, izvšiti podjelu bračne stečevine. Sudski postupak se pokreće zahtjevom bračnih partnera ili povjerioca bračnih partnera. Odluka o podjeli se može donijeti u parničnom ili vanparničnom postupku. U parničnom postupku sud odlučuje onda kada je sporno da li neke stvari ili prava ulaze u stečevinu ili su posebna imovina jednog bračnog partnera. Onda kada ne postoji spor o ovome sud podjelu vrši u vanparničnom postupku. Bračna stečevina se dijeli na jednake dijelove, ukoliko bračni partneri nisu ugovorili drugačije. Podjeli sud pristupa nakon što utvrdi šta čini diobenu masu, odnosno koja stvarna i obligaciona prava ulaze u nju, te šta čini posebnu imovinu. Najčešći predmeti u sudskoj praksi, kad je u pitanju podjela bračne stečevine, jesu nakon razvoda braka.
Šta je bračna stečevina u Bosni i Hercegovini?
Bračna stečevina je uređena odredbama člana 250. i 251. Porodičnog zakona. Navedenim odredbama je propisano da bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu. Bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Pokloni trećih osoba koji su učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu stečevinu, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drukčije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavalac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera. Dobitak od igara na sreću, kao i prihodi od intelektualnog vlasništva, ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice, također predstavljaju bračnu stečevinu. Dakle, nastanak bračne stečevine se veže za postojanje dva kontitutivna elementa i to za način njenog sticanja i za vrijeme njenog sticanja ( postojanje braka ). Što se tice prvog konstitutivnog elementa, radi se o tome da se ova imovina stice radom bračnih partnera, a taj rad može biti zajednicki i pojedinačni. Doprinos bračnih partnera u sticanju bračne stečevine može da bude neposredan ( kad bracni partner obavlja neku djelatnost i tako donosi zaradu bilo u novcu ili naturi ) ili posredan kada bračni partner obavlja rad za koji ne dobiva naknadu ( rad u obavaljanju kućnih poslova, odgajanju djece, davanje moralne podrške bračnom partneru ) i postojanje bračne zajednice. Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili. Odredbe člana 263. Porodičnog zakona regulišu i imovinu vanbračnih partnera. Imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici koja ispunjava uslove iz člana 3. Porodičnog zakona smatra se njihovom vanbračnom stečevinom. Na vanbračnu stečevinu primjenjuju se odredbe Porodičnog zakona o bračnoj stečevini.
Bračni ugovor
Odredbama člana 258. Porodičnog zakona, propisana je mogućnost da budući bračni partneri, odnosno bračni partneri, mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu. Bračni ugovor je ugovor koji zaključuju budući bračni partneri, odnosno bračni partneri za vrijeme trajanja bračne zajednice, kojim uređuju svoje imovinskopravne odnose prilikom sklapanja braka, odnosno za vrijeme trajanja bračne zajednice. Riječ je strogo formalnom ugovoru, što znači da mora biti sastavljen u pismenom obliku. Zaključenjem bračnog ugovora, bračni partneri isključuju primjenu zakonskog režima na imovinu koju budu stjecali nakon sklapanja braka, ili su je već stekli u braku. Zakon ne određuje predmet bračnog ugovora. U skladu s pravilima obligacionih prava, bračni partneri mogu postići svaki sporazum o imovinskim odnosima koji nije protivan prinudnim propisima. Za punovažnost ovog ugovora nužno je da isti bude notarski obrađen. Pored navedenog uslova za punovažnost bračnog ugovora neophodno je da su stranke poslovno sposobne. Pri sklapanju bračnog ugovora, skoro uvijek je riječ o ugovoru punoljetnih i potpuno poslovno sposobnih osoba. Ipak, bračni ugovor može sklopiti i maloljetna osoba, no tek nakon što je sklopljen brak, budući da sklapanjem braka, po zakonu stiče se poslovna sposobnost. Također, bračni ugovor može sklopiti i osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost. Odredbama člana 259. Porodičnog zakona FBiH bračni ugovor može, u ime bračnog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost, sklopiti njegov staratelj sa odobrenjem organa starateljstva. Izjava volje mora biti učinjena valjano i saglasno. Ništavost bračnog ugovora mogle bi uzrokovati simulacija i nesporazum, dok bi prijetnja, zabluda i prevara mogle prouzrokovati pobojnost bračnog ugovora.
Posebna imovina bračnih partnera
Imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina. Također, posebna je i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom osnovu drukčijem od navedenog u članu 251. Tako da u posebnu imovinu ulazi ono što je stečeno nasljeđivanjem, poklonom namijenjenim jednom bračnom partneru, novčana nagrada, stipendija, potraživanje na ime naknade štete prouzrokovane na posebnoj imovini ili prema ličnosti jednog bračnog partnera. Ukoliko je imovina stečena prije sklapanja braka, irelevantan je način njenog sticanja, te ona ostaje posebna imovina bračnog partnera koji ju je imao u momentu sklapanja braka.
Odredbama člana 255. Porodičnog zakona propisano je da se podjela bračne stečevine može se izvršiti ugovorom bračnih partnera, a ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevine izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnog partnera, kako tokom, tako i nakon prestanka braka. Iz ove zakonske odredbe, jasno se može zaključiti da se bračna stečevina može dijeliti, kako nakon prestanka zajednice života između bračnih partnera, tako i u toku bračne zajednice. Ukoliko se bračni partneri ne uspiju dogovoriti oko podjele bračne stečevine, Sud će nakon provedenog postupka, izvšiti podjelu bračne stečevine. Sudski postupak se pokreće zahtjevom bračnih partnera ili povjerioca bračnih partnera. Odluka o podjeli se može donijeti u parničnom ili vanparničnom postupku. U parničnom postupku sud odlučuje onda kada je sporno da li neke stvari ili prava ulaze u stečevinu ili su posebna imovina jednog bračnog partnera. Onda kada ne postoji spor o ovome sud podjelu vrši u vanparničnom postupku. Bračna stečevina se dijeli na jednake dijelove, ukoliko bračni partneri nisu ugovorili drugačije. Podjeli sud pristupa nakon što utvrdi šta čini diobenu masu, odnosno koja stvarna i obligaciona prava ulaze u nju, te šta čini posebnu imovinu. Najčešći predmeti u sudskoj praksi, kad je u pitanju podjela bračne stečevine, jesu nakon razvoda braka.
Šta je bračna stečevina u Bosni i Hercegovini?
Bračna stečevina je uređena odredbama člana 250. i 251. Porodičnog zakona. Navedenim odredbama je propisano da bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu. Bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Pokloni trećih osoba koji su učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) ulaze u bračnu stečevinu, bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drukčije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavalac želio učiniti poklon samo jednom od bračnih partnera. Dobitak od igara na sreću, kao i prihodi od intelektualnog vlasništva, ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice, također predstavljaju bračnu stečevinu. Dakle, nastanak bračne stečevine se veže za postojanje dva kontitutivna elementa i to za način njenog sticanja i za vrijeme njenog sticanja ( postojanje braka ). Što se tice prvog konstitutivnog elementa, radi se o tome da se ova imovina stice radom bračnih partnera, a taj rad može biti zajednicki i pojedinačni. Doprinos bračnih partnera u sticanju bračne stečevine može da bude neposredan ( kad bracni partner obavlja neku djelatnost i tako donosi zaradu bilo u novcu ili naturi ) ili posredan kada bračni partner obavlja rad za koji ne dobiva naknadu ( rad u obavaljanju kućnih poslova, odgajanju djece, davanje moralne podrške bračnom partneru ) i postojanje bračne zajednice. Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili. Odredbe člana 263. Porodičnog zakona regulišu i imovinu vanbračnih partnera. Imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u vanbračnoj zajednici koja ispunjava uslove iz člana 3. Porodičnog zakona smatra se njihovom vanbračnom stečevinom. Na vanbračnu stečevinu primjenjuju se odredbe Porodičnog zakona o bračnoj stečevini.
Bračni ugovor
Odredbama člana 258. Porodičnog zakona, propisana je mogućnost da budući bračni partneri, odnosno bračni partneri, mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu. Bračni ugovor je ugovor koji zaključuju budući bračni partneri, odnosno bračni partneri za vrijeme trajanja bračne zajednice, kojim uređuju svoje imovinskopravne odnose prilikom sklapanja braka, odnosno za vrijeme trajanja bračne zajednice. Riječ je strogo formalnom ugovoru, što znači da mora biti sastavljen u pismenom obliku. Zaključenjem bračnog ugovora, bračni partneri isključuju primjenu zakonskog režima na imovinu koju budu stjecali nakon sklapanja braka, ili su je već stekli u braku. Zakon ne određuje predmet bračnog ugovora. U skladu s pravilima obligacionih prava, bračni partneri mogu postići svaki sporazum o imovinskim odnosima koji nije protivan prinudnim propisima. Za punovažnost ovog ugovora nužno je da isti bude notarski obrađen. Pored navedenog uslova za punovažnost bračnog ugovora neophodno je da su stranke poslovno sposobne. Pri sklapanju bračnog ugovora, skoro uvijek je riječ o ugovoru punoljetnih i potpuno poslovno sposobnih osoba. Ipak, bračni ugovor može sklopiti i maloljetna osoba, no tek nakon što je sklopljen brak, budući da sklapanjem braka, po zakonu stiče se poslovna sposobnost. Također, bračni ugovor može sklopiti i osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost. Odredbama člana 259. Porodičnog zakona FBiH bračni ugovor može, u ime bračnog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost, sklopiti njegov staratelj sa odobrenjem organa starateljstva. Izjava volje mora biti učinjena valjano i saglasno. Ništavost bračnog ugovora mogle bi uzrokovati simulacija i nesporazum, dok bi prijetnja, zabluda i prevara mogle prouzrokovati pobojnost bračnog ugovora.
Posebna imovina bračnih partnera
Imovina koju bračni partner ima u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina. Također, posebna je i imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice jedan bračni partner stekne po pravnom osnovu drukčijem od navedenog u članu 251. Tako da u posebnu imovinu ulazi ono što je stečeno nasljeđivanjem, poklonom namijenjenim jednom bračnom partneru, novčana nagrada, stipendija, potraživanje na ime naknade štete prouzrokovane na posebnoj imovini ili prema ličnosti jednog bračnog partnera. Ukoliko je imovina stečena prije sklapanja braka, irelevantan je način njenog sticanja, te ona ostaje posebna imovina bračnog partnera koji ju je imao u momentu sklapanja braka.
