PODNOŠENjE PRIJEDLOGA ZA IZMJENU KONAČNOG ILI PRAVOSNAŽNOG POJEDINAČNOG AKTA KOJIM JE POVRIJEĐENO PRAVO
Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske
čl. 68 i 69
Ako tužilac nije u zakonom propisanom roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda podnio prijedlog za izmjenu pojedinačnog akta kojim mu je povrijeđeno pravo jer mu je obustavljena isplata penzije za vrijeme dok se nalazio u radnom odnosu, njegov zahtjev se odbacuje kao neblagovremeno podnijet.
Obrazloženje:
"Predmet upravnog spora u konkretnom slučaju je ocjena zakonitosti rješenja kojim je odbijen zahtjev tužioca za isplatu penzija koje su mu obustavljene na osnovu njegovog zahtjeva koji je podnio dana 26.11.2012. godine (koji se zatiče u upravnom spisu) a kojim je tražio da mu prestane isplata penzije s obzirom da je zasnovao radni odnos dana 13.11.2012. godine, uz koji je kako je navedeno u zahtjevu, priložio ček o visini penzije, ugovor o radu, kopiju lične karta, AM RS, te obrazac PD 3/00. Postupajući po tom zahtjevu Filijala tuženog u B. je donijela rješenje dana 03.12.2012. godine kojim se tužiocu obustavlja isplata starosne penzije sa danom 12.11.2012. godine, saglasno odredbi člana 141. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Sl. glasnik RS" broj 134/11). Navedeno rješenje je primio tužilac dana 8.12.2012. godine kako proizlazi iz priložene povratnice i protiv istog nije izjavio žalbu. Dana 4.7.2013. godine, tužilac je podnio zahtjev za ponovnu uspostavu isplate penzije u kojem je naveo da mu je rješenjem od 12.11.2012. godine priznato pravo na starosnu penziju ali da mu je radni odnos prestao dana 30.6.2013. godine pa da zahtjeva da mu se nastavi isplata penzije i uzmu u obzir primanja ostvarena u radnom odnosu. Po tom zahtjevu je doneseno rješenje dana 15.8.2013. godine.
Tuženi je rješavajući po službenoj dužnosti rješenjem od 6.11.2013. godine poništio po pravu nadzora rješenja od 3.12.2012. godine i od 15.8.2013. godine i predmet vratio prvostepenom organu na postupak i donošenje novih rješenja jer da je uvidom u spise predmeta utvrđeno da je tužilac ostvario pravo na starosnu penziju sa pravom na isplatu od 1.11.2011. godine sa 39 godina 10 mjeseci i 10 dana penzijskog staža ostvarenog u B i H i Republici Srpskoj; da je bio u osiguranju u Osnovnoj školi J. D. u B. u periodu od 30.3.2012. do 4.7.2012. godine i u istoj školi od 13.11.2012. do 30.6.2013. godine slijedom čega je rješenje od 3.12.2012. godine nepravilno jer da nije pravilno primjenjena odredba člana 149. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju s obzirom da nije pravilno određen datum prestanka prava na isplatu starosne penzije. Takođe da nije pravilno rješenje od 15.8.2013. godine jer da je u periodu od 30.3.2012. do 4.7.2012. i od 13.11.2012. do 30.6.2013. godine bio u osiguranju. Zbog navedenog da je potrebno odrediti novi iznos starosne penzije za tužioca. Nakon donošenja ovog rješenja donijeta su dva rješenja i to rješenje od 20.2.2013. godine (pravilno je trebalo navesti 2014. godine) kojim je tužiocu obustavljena penzija sa 12.11.2012. godine a koje rješenje je supruga tužioca primila 04.3.2014. godine i rješenje od 21.2.2013. godine (pravilno je trebalo navesti 2014. godine), koje greške se mogu u svako doba ispraviti, i tužiocu uspostavljena isplata i određen iznos starosne penzije sa pravom na isplatu od 4.7.2013. godine. U spisima upravnog predmeta se ne zatiče dostavnica o uručenju tužiocu navedenog rješenja.
Međutim, u ovom upravnom sporu se ocjenjuje zakonitost rješenja kojim je odbijen zahtjev tužioca od 31.3.2015. godine za isplatu starosne penzije koja mu je obustavljena u periodu u kojem je bio u radnom odnosu. Tužilac zasniva zahtjev za isplatu neisplaćenih penzija na odluci Ustavnog suda Republike Srpske broj 38/12 od 30.11.2013. godine, u kom smislu da se obraćao pravnoj službi Filijale tuženog u B. i da su mu zaposleni u toj službi rekli da ima pravo na isplatu penzija koje su mu obustavljene i da "će to biti po automatizmu isplaćeno" što po navodima zahtjeva nije urađeno.
Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj 38/12 od 30.11.2013. godine, koja je objavljena u "Službenom glasniku RS" broj 96/13 od 12.11.2013. godine utvrđeno je da član 141. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske jer da su propisivanjem kao u članu 141. stav 1. navedenog zakona narušena imovinska prava korisnika penzije jer da subjekti na koje se ta odredba odnosi snose nesrazmjeran teret u odnosu na eventualni materijalni interes Republike Srpske pa da nisu osnovani navodi zakonodavca da je ovakvo propisivanje u funkciji redovnog funkcionisanja penzionog sistema odnosno nesmetanog rada republičkih institucija, jer se radi o već stečenom pravu, pod zakonom propisanim uslovima, tako da se njegovo korišćenje od strane pojedinih građana ne može dovoditi u vezu sa funkcionisanjem institucija iz oblasti penzijskog osiguranja u cjelini.
Zakonom o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 104/11) je u članu 68. propisano pravno dejstvo odluka Ustanog suda. Tako je u članu 69. određeno da svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravosnažnim pojedinačnim aktom donesenim na osnovu zakona ili drugog propisa ili opšteg akta koji je na osnovu odluke suda prestao da važi ima pravo da traži od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta prijedlogom koji može podnijeti najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana objavljivanja odluke u "Službenom glasnika Republike Srpske" ako od dana dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke suda nije prošlo više od godinu dana.
Evidentno je da je tužilac podnio zahtjev za isplatu obustavljenih penzija dana 31.3.2015. godine, nakon šest mjeseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda Republike Srpske suda u "Službenom glasniku Republike Srpske" 12.11.2013. godine. S tim u vezi razlozi obrazloženja u pobijanoj presudi koji se odnose na datum obustave isplate penzije i uspostavljanja isplate penzije te određivanja novog iznosa penzije nisu relevantni za pravilno odlučivanje i ocjenu zakonitosti rješenja kojim se odbija zahtjev tužioca za isplatu neisplaćenih penzija za vrijeme dok se nalazio u radnom odnosu. O tim razlozima se jasno i potpuno ne izjašnjava ni tuženi u osporenom aktu iako uopšteno navodi da zahtjev tužioca za isplatu penzija nije u skladu sa Zakonom o Ustavnom sudu Republike Srpske i odlukom Ustavnog suda. Međutim, kako tužilac nije u zakonom propisanom roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda podnio prijedlog za izmjenu pojedinačnog akta kojim mu je obustavljena isplata penzije za vrijeme dok se nalazio u radnom odnosu, pravilno je njegov zahtjev trebao biti odbačen kao neblagovremeno podnijet a ne odbijen što ne utiče na zakonitost osporenog akta zbog istih pravnih posljedica odbacivanja i odbijanja zahtjeva. Otuda je pobijanom presudom tužba nepravilno uvažena i osporeni akt poništen jer razlozi navedeni u njenom obrazloženju nisu razlozi koji se odnose na zakonitost osporenog akta, već na zakonitost rješenja koja nisu osporena tužbom, a koji nedostaci obrazloženja su otklonjeni ovom presudom."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 017778 16 Uvp od 11.4.2019. godine)
https://www.webdesignstudio.ba/
Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske
čl. 68 i 69
Ako tužilac nije u zakonom propisanom roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda podnio prijedlog za izmjenu pojedinačnog akta kojim mu je povrijeđeno pravo jer mu je obustavljena isplata penzije za vrijeme dok se nalazio u radnom odnosu, njegov zahtjev se odbacuje kao neblagovremeno podnijet.
Obrazloženje:
"Predmet upravnog spora u konkretnom slučaju je ocjena zakonitosti rješenja kojim je odbijen zahtjev tužioca za isplatu penzija koje su mu obustavljene na osnovu njegovog zahtjeva koji je podnio dana 26.11.2012. godine (koji se zatiče u upravnom spisu) a kojim je tražio da mu prestane isplata penzije s obzirom da je zasnovao radni odnos dana 13.11.2012. godine, uz koji je kako je navedeno u zahtjevu, priložio ček o visini penzije, ugovor o radu, kopiju lične karta, AM RS, te obrazac PD 3/00. Postupajući po tom zahtjevu Filijala tuženog u B. je donijela rješenje dana 03.12.2012. godine kojim se tužiocu obustavlja isplata starosne penzije sa danom 12.11.2012. godine, saglasno odredbi člana 141. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Sl. glasnik RS" broj 134/11). Navedeno rješenje je primio tužilac dana 8.12.2012. godine kako proizlazi iz priložene povratnice i protiv istog nije izjavio žalbu. Dana 4.7.2013. godine, tužilac je podnio zahtjev za ponovnu uspostavu isplate penzije u kojem je naveo da mu je rješenjem od 12.11.2012. godine priznato pravo na starosnu penziju ali da mu je radni odnos prestao dana 30.6.2013. godine pa da zahtjeva da mu se nastavi isplata penzije i uzmu u obzir primanja ostvarena u radnom odnosu. Po tom zahtjevu je doneseno rješenje dana 15.8.2013. godine.
Tuženi je rješavajući po službenoj dužnosti rješenjem od 6.11.2013. godine poništio po pravu nadzora rješenja od 3.12.2012. godine i od 15.8.2013. godine i predmet vratio prvostepenom organu na postupak i donošenje novih rješenja jer da je uvidom u spise predmeta utvrđeno da je tužilac ostvario pravo na starosnu penziju sa pravom na isplatu od 1.11.2011. godine sa 39 godina 10 mjeseci i 10 dana penzijskog staža ostvarenog u B i H i Republici Srpskoj; da je bio u osiguranju u Osnovnoj školi J. D. u B. u periodu od 30.3.2012. do 4.7.2012. godine i u istoj školi od 13.11.2012. do 30.6.2013. godine slijedom čega je rješenje od 3.12.2012. godine nepravilno jer da nije pravilno primjenjena odredba člana 149. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju s obzirom da nije pravilno određen datum prestanka prava na isplatu starosne penzije. Takođe da nije pravilno rješenje od 15.8.2013. godine jer da je u periodu od 30.3.2012. do 4.7.2012. i od 13.11.2012. do 30.6.2013. godine bio u osiguranju. Zbog navedenog da je potrebno odrediti novi iznos starosne penzije za tužioca. Nakon donošenja ovog rješenja donijeta su dva rješenja i to rješenje od 20.2.2013. godine (pravilno je trebalo navesti 2014. godine) kojim je tužiocu obustavljena penzija sa 12.11.2012. godine a koje rješenje je supruga tužioca primila 04.3.2014. godine i rješenje od 21.2.2013. godine (pravilno je trebalo navesti 2014. godine), koje greške se mogu u svako doba ispraviti, i tužiocu uspostavljena isplata i određen iznos starosne penzije sa pravom na isplatu od 4.7.2013. godine. U spisima upravnog predmeta se ne zatiče dostavnica o uručenju tužiocu navedenog rješenja.
Međutim, u ovom upravnom sporu se ocjenjuje zakonitost rješenja kojim je odbijen zahtjev tužioca od 31.3.2015. godine za isplatu starosne penzije koja mu je obustavljena u periodu u kojem je bio u radnom odnosu. Tužilac zasniva zahtjev za isplatu neisplaćenih penzija na odluci Ustavnog suda Republike Srpske broj 38/12 od 30.11.2013. godine, u kom smislu da se obraćao pravnoj službi Filijale tuženog u B. i da su mu zaposleni u toj službi rekli da ima pravo na isplatu penzija koje su mu obustavljene i da "će to biti po automatizmu isplaćeno" što po navodima zahtjeva nije urađeno.
Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj 38/12 od 30.11.2013. godine, koja je objavljena u "Službenom glasniku RS" broj 96/13 od 12.11.2013. godine utvrđeno je da član 141. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske jer da su propisivanjem kao u članu 141. stav 1. navedenog zakona narušena imovinska prava korisnika penzije jer da subjekti na koje se ta odredba odnosi snose nesrazmjeran teret u odnosu na eventualni materijalni interes Republike Srpske pa da nisu osnovani navodi zakonodavca da je ovakvo propisivanje u funkciji redovnog funkcionisanja penzionog sistema odnosno nesmetanog rada republičkih institucija, jer se radi o već stečenom pravu, pod zakonom propisanim uslovima, tako da se njegovo korišćenje od strane pojedinih građana ne može dovoditi u vezu sa funkcionisanjem institucija iz oblasti penzijskog osiguranja u cjelini.
Zakonom o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 104/11) je u članu 68. propisano pravno dejstvo odluka Ustanog suda. Tako je u članu 69. određeno da svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravosnažnim pojedinačnim aktom donesenim na osnovu zakona ili drugog propisa ili opšteg akta koji je na osnovu odluke suda prestao da važi ima pravo da traži od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta prijedlogom koji može podnijeti najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana objavljivanja odluke u "Službenom glasnika Republike Srpske" ako od dana dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke suda nije prošlo više od godinu dana.
Evidentno je da je tužilac podnio zahtjev za isplatu obustavljenih penzija dana 31.3.2015. godine, nakon šest mjeseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda Republike Srpske suda u "Službenom glasniku Republike Srpske" 12.11.2013. godine. S tim u vezi razlozi obrazloženja u pobijanoj presudi koji se odnose na datum obustave isplate penzije i uspostavljanja isplate penzije te određivanja novog iznosa penzije nisu relevantni za pravilno odlučivanje i ocjenu zakonitosti rješenja kojim se odbija zahtjev tužioca za isplatu neisplaćenih penzija za vrijeme dok se nalazio u radnom odnosu. O tim razlozima se jasno i potpuno ne izjašnjava ni tuženi u osporenom aktu iako uopšteno navodi da zahtjev tužioca za isplatu penzija nije u skladu sa Zakonom o Ustavnom sudu Republike Srpske i odlukom Ustavnog suda. Međutim, kako tužilac nije u zakonom propisanom roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda podnio prijedlog za izmjenu pojedinačnog akta kojim mu je obustavljena isplata penzije za vrijeme dok se nalazio u radnom odnosu, pravilno je njegov zahtjev trebao biti odbačen kao neblagovremeno podnijet a ne odbijen što ne utiče na zakonitost osporenog akta zbog istih pravnih posljedica odbacivanja i odbijanja zahtjeva. Otuda je pobijanom presudom tužba nepravilno uvažena i osporeni akt poništen jer razlozi navedeni u njenom obrazloženju nisu razlozi koji se odnose na zakonitost osporenog akta, već na zakonitost rješenja koja nisu osporena tužbom, a koji nedostaci obrazloženja su otklonjeni ovom presudom."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 11 0 U 017778 16 Uvp od 11.4.2019. godine)
https://www.webdesignstudio.ba/
