PORESKI TRETMAN ZAKUPA POSLOVNOG PROSTORA U TRŽNOM CENTRU
ZAKON O POREZU NA DOBIT
član 8
Društvu, koje po osnovu zakupa obavlja djelatnost u tržnom centru, plaćeni rashodi po osnovu naknade za sam ulazak u tržni centar se priznaju i u poreskom bilansu, u poreskom periodu kada se isti priznaju i u bilansu uspjeha.
"Privredno društvo se obratilo Ministarstvu finansija za mišljenje po pitanju pravilnog klasifikovanja naknade za ulazak u tržni centar i obračuna amortizacije sa aspekta Zakona o porezu na dobit ("Sl. glasnik RS", br. 94/2015 i 1/2017 - dalje: Zakon). Dalje se navodi da je tržni centar u fazi izgradnje, da će Društvo u njemu obavljati djelatnost u četiri poslovne jedinice pod zakupom, da bez uplate navedene naknade ne bi stekli mogućnost niti pravo da uđu u tržni centar i da su u svojim poslovnim knjigama navedenu naknadu klasifikovali kao nematerijalno ulaganje.
Dakle, Društvo će pored redovnog plaćanja zakupa prostora u tržnom centru, dodatno platiti naknadu za sam ulazak u tržni centar, te se postavlja pitanje tretmana iste u poreskom bilansu.
Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 38 - Nematerijalna imovina, nematerijalna imovina je nemonetarna imovina bez fizičke suštine koja se može identifikovati. Entiteti često troše resurse, ili stvaraju obaveze, prilikom sticanja, razvoja, održavanja ili poboljšavanja nematerijalnih resursa, kao što su naučno i tehničko znanje, projektovanje i implementacija novih procesa ili sistema, licence, intelektualna svojina, tržišno znanje i trgovačke marke (uključujući zaštitne znakove i izdavačke naslove). Uobičajeni primjeri stavki koje su obuhvaćene ovim širokim nazivima su kompjuterski softver, patenti, autorska prava, igrani filmovi, liste kupaca, hipotekarno uslužna prava, dozvole za ribarenje, uvozne kvote, franšize, odnosi prema kupcima ili dobavljačima, lojalnost kupaca, učešće na tržištu i marketinška prava.
Dakle, plaćena naknada za ulazak u tržni centar ne zadovoljava definiciju nematerijalne imovine, te se ista ne može evidentirati kao sredstvo, odnosno nematerijalno ulaganje. S druge strane, plaćanje navedene naknade direktno je vezano za pravni i računovodstveni posao koji se odnosi na zakup poslovnog prostora, te se ista tako treba i posmatrati.
Međunarodni računovodstveni standard 17 - Lizing, definiše lizing kao sporazum po kome davalac lizinga prenosi na korisnika lizinga pravo korišćenja sredstva za dogovoreni vremenski period u zamjenu za plaćanje ili niz plaćanja. Lizing se klasifikuje kao finansijski lizing ukoliko se njim suštinski prenose svi rizici i koristi povezani sa vlasništvom. Lizing se klasifikuje kao poslovni lizing, ako se njim ne prenose suštinski svi rizici i koristi povezani sa vlasništvom. Takođe, članom 7. Zakona o lizingu ("Sl. glasnik RS", br. 70/2007 i 116/2011) propisano je da ugovor u kome su davalac lizinga i isporučilac predmeta lizinga isto lice ne smatra se ugovorom o finansijskom lizingu u smislu ovog zakona, već ugovorom o operativnom lizingu. Shodno navedenoj klasifikaciji, zakup poslovnog prostora se klasifikuje kao poslovni lizing, od čega dalje zavisi i poreski tretman.
U skladu sa MRS 17 kod poslovnog lizinga, plaćanja lizinga se priznaju kao rashod, po pravolinijskoj osnovi tokom trajanja lizinga, osim ako neka druga sistematska osnova nije primjerenija za predstavljanje vremenske strukture koristi za korisnika. Plaćena naknada za ulazak u tržni centar odnosi se na zakup poslovnog prostora, te sa računovodstvenog aspekta predstavlja dio zakupnine istog. Naime, suština navedenog pravnog i računovodstvenog posla predstavlja zakup poslovnog prostora. S obzirom da se radi o poslovnom lizingu, iznos plaćen za ulazak u poslovni prostor predstavlja rashod koji se priznaje u bilansu uspjeha na sistemskoj osnovi. Odnosno, navedeni rashod po osnovu ulaska u poslovni prostor, zajedno sa drugim rashodima po osnovu zakupa, potrebno je priznati u bilansu uspjeha u očekivanom periodu trajanja zakupa.
Kada je u pitanju poreski tretman plaćenog iznosa po osnovu ulaska u poslovni prostor, isti odgovara računovodstvenom tretmanu, odnosno navedeni rashodi se priznaju i u poreskom bilansu, u poreskom periodu kada su isti priznaju i u bilansu uspjeha. Članom 8. Zakona propisano je da se radi izračunavanja poreske osnovice priznaju rashodi iskazani u bilansu uspjeha u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, osim rashoda koji u skladu sa ovim zakonom imaju drugačiji tretman. Kako prethodno navedenim zakonom nije posebno propisan poreski tretman poslovnog lizinga, te se rashodi zakupnine odnose na obavljanje djelatnosti poreskog obveznika (privrednog društva), isti se u poreskom bilansu priznaju na prethodno opisan način."
(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-3171/18 od 6.12.2018. godine )
https://epravo.ba/
ZAKON O POREZU NA DOBIT
član 8
Društvu, koje po osnovu zakupa obavlja djelatnost u tržnom centru, plaćeni rashodi po osnovu naknade za sam ulazak u tržni centar se priznaju i u poreskom bilansu, u poreskom periodu kada se isti priznaju i u bilansu uspjeha.
"Privredno društvo se obratilo Ministarstvu finansija za mišljenje po pitanju pravilnog klasifikovanja naknade za ulazak u tržni centar i obračuna amortizacije sa aspekta Zakona o porezu na dobit ("Sl. glasnik RS", br. 94/2015 i 1/2017 - dalje: Zakon). Dalje se navodi da je tržni centar u fazi izgradnje, da će Društvo u njemu obavljati djelatnost u četiri poslovne jedinice pod zakupom, da bez uplate navedene naknade ne bi stekli mogućnost niti pravo da uđu u tržni centar i da su u svojim poslovnim knjigama navedenu naknadu klasifikovali kao nematerijalno ulaganje.
Dakle, Društvo će pored redovnog plaćanja zakupa prostora u tržnom centru, dodatno platiti naknadu za sam ulazak u tržni centar, te se postavlja pitanje tretmana iste u poreskom bilansu.
Prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 38 - Nematerijalna imovina, nematerijalna imovina je nemonetarna imovina bez fizičke suštine koja se može identifikovati. Entiteti često troše resurse, ili stvaraju obaveze, prilikom sticanja, razvoja, održavanja ili poboljšavanja nematerijalnih resursa, kao što su naučno i tehničko znanje, projektovanje i implementacija novih procesa ili sistema, licence, intelektualna svojina, tržišno znanje i trgovačke marke (uključujući zaštitne znakove i izdavačke naslove). Uobičajeni primjeri stavki koje su obuhvaćene ovim širokim nazivima su kompjuterski softver, patenti, autorska prava, igrani filmovi, liste kupaca, hipotekarno uslužna prava, dozvole za ribarenje, uvozne kvote, franšize, odnosi prema kupcima ili dobavljačima, lojalnost kupaca, učešće na tržištu i marketinška prava.
Dakle, plaćena naknada za ulazak u tržni centar ne zadovoljava definiciju nematerijalne imovine, te se ista ne može evidentirati kao sredstvo, odnosno nematerijalno ulaganje. S druge strane, plaćanje navedene naknade direktno je vezano za pravni i računovodstveni posao koji se odnosi na zakup poslovnog prostora, te se ista tako treba i posmatrati.
Međunarodni računovodstveni standard 17 - Lizing, definiše lizing kao sporazum po kome davalac lizinga prenosi na korisnika lizinga pravo korišćenja sredstva za dogovoreni vremenski period u zamjenu za plaćanje ili niz plaćanja. Lizing se klasifikuje kao finansijski lizing ukoliko se njim suštinski prenose svi rizici i koristi povezani sa vlasništvom. Lizing se klasifikuje kao poslovni lizing, ako se njim ne prenose suštinski svi rizici i koristi povezani sa vlasništvom. Takođe, članom 7. Zakona o lizingu ("Sl. glasnik RS", br. 70/2007 i 116/2011) propisano je da ugovor u kome su davalac lizinga i isporučilac predmeta lizinga isto lice ne smatra se ugovorom o finansijskom lizingu u smislu ovog zakona, već ugovorom o operativnom lizingu. Shodno navedenoj klasifikaciji, zakup poslovnog prostora se klasifikuje kao poslovni lizing, od čega dalje zavisi i poreski tretman.
U skladu sa MRS 17 kod poslovnog lizinga, plaćanja lizinga se priznaju kao rashod, po pravolinijskoj osnovi tokom trajanja lizinga, osim ako neka druga sistematska osnova nije primjerenija za predstavljanje vremenske strukture koristi za korisnika. Plaćena naknada za ulazak u tržni centar odnosi se na zakup poslovnog prostora, te sa računovodstvenog aspekta predstavlja dio zakupnine istog. Naime, suština navedenog pravnog i računovodstvenog posla predstavlja zakup poslovnog prostora. S obzirom da se radi o poslovnom lizingu, iznos plaćen za ulazak u poslovni prostor predstavlja rashod koji se priznaje u bilansu uspjeha na sistemskoj osnovi. Odnosno, navedeni rashod po osnovu ulaska u poslovni prostor, zajedno sa drugim rashodima po osnovu zakupa, potrebno je priznati u bilansu uspjeha u očekivanom periodu trajanja zakupa.
Kada je u pitanju poreski tretman plaćenog iznosa po osnovu ulaska u poslovni prostor, isti odgovara računovodstvenom tretmanu, odnosno navedeni rashodi se priznaju i u poreskom bilansu, u poreskom periodu kada su isti priznaju i u bilansu uspjeha. Članom 8. Zakona propisano je da se radi izračunavanja poreske osnovice priznaju rashodi iskazani u bilansu uspjeha u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo i revizija, osim rashoda koji u skladu sa ovim zakonom imaju drugačiji tretman. Kako prethodno navedenim zakonom nije posebno propisan poreski tretman poslovnog lizinga, te se rashodi zakupnine odnose na obavljanje djelatnosti poreskog obveznika (privrednog društva), isti se u poreskom bilansu priznaju na prethodno opisan način."
(Mišljenje Ministarstva finansija Republike Srpske, br. 06.05/020-3171/18 od 6.12.2018. godine )
https://epravo.ba/
