POSEBNA IMOVINA VANBRAČNIH PARTNERA
Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
član 3
Ako u vrijeme kada je stan dodijeljen predniku tuženih na korištenje nije postojala vanbračna zajednica prednika tuženih i tužiteljice u smislu člana 3. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, navedeni stan predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Obrazloženje:
"Iz spisa proizlazi da su tužiteljica i prednik 1.i 2.-tuženih X. G. bili u bračnoj zajednici, te da je njihov brak, koji je zaključen 24.11.1984. godine, razveden pravomoćnom presudom Osnovnog suda u M. broj: P... od 26.03.1999. godine.
Na osnovu iskaza saslušanih svjedoka, sud je tvrdio da je tužiteljica sa X. G. zasnovala vanbračnu zajednicu počev od 1982. godine, kako je to i sama tvrdila u tužbi podnesenoj 2003. godine.
Nadalje, iz priložene dokumentacije poizlazi da je predmetni stan dodijeljen X. G. rješenjem o dodjeli stana na korištenje, koje je donio pravni prednik 3.-tuženog - "P." M. pod brojem V -... dana 07.07.1983. godine, na osnovu kojeg je zaključen i ugovor o korištenju stana između X. G. i RO P. M. dana 08.07.1983. godine pod evid. brojem... Nadalje, da je navedeni stan bio proglašen privremeno napuštenim, te da je na zahtjev X. G., istom vraćen u posjed rješenjem Gradske općine M. - Jugozapad, Služba graditeljstva, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša broj:... od 01.08.2001. godine.
Pravilno je prvostepeni sud utvrdio da predmetni stan ne predstavlja bračnu, odnosno vanbračnu stečevinu. Naime, u smislu čl. 3. Porodičnog zakona F BiH, vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zadjenici sa drugom osobom, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko djete. Dakle, u vrijeme kada je stan dodijeljen na korištenje tj. 07.07.1983. godine nije postojala vanbračna zajednica u smislu citiranih odredbi, s obzirom da je ista započela u 1982. godini, pa navedeni stan predstavlja posebnu imovinu prednika 1. i 2. tuženih.
Naime, prema čl. 251. st. 1. Porodičnog zakona, bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a čl. 254. st.1. istog zakona propisano je da imovina, koju bračni partner ima u času zaključenja braka, ostaje njegova posebna imovina.
Osim toga, a kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužtieljica samovoljno napustila bračnu zajednicu 1990. godine, od kada je prestala kontaktirati sa X. G., koji je ostao u predmetnom stanu do izbijanja rata, da bi nakon rata on podnio zahtjev za povrat stana u posjed, a nakon toga isti i otkupio 2001.,godine, to je pravilan zaključak suda da je tužiteljica trajno prestala da koristi predmetni stan od 1990. godine, čime je, ukoliko bi se i poprimilo da je bila sunositeljica stanarskog prava u smislu odredbi čl.19. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, izgubila taj status prema odredbama čl. 19. st. 3. tog zakona. U tom pravcu, prvostepeni sud pravilno prihvata da nije bila potrebna saglasnost tužtieljice za zaključenje ugovora o kupoprodaji stana (član 11. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo), radi čega je pravilan i zaključak da je predmetni ugovor, koji je ovjeren od strane OJP Mostar Jugozapad pod brojem Su-694/01 od 09.10.2001. godine, pravno valjan.
Prvostepeni sud je pravilno odbio i eventualni tužbeni zahtjev, kojim se traži isplata iznosa od 64.000,00 KM, te za svoju odluku dao pravilne razloge koje prihvata i ovaj sud, a žalitelj se upućuje na iste.
Neosnovan je žalbeni navod koji se odnosi na preinačenje tužbenog zahtjeva, jer nisu bili kumulativno ispunjeni uvjeti za preinaku iz čl. 57. st. 4. Zakona o parničnom postupku - ZPP, s obzirom da je isto zatraženo na ročištu za glavnu raspravu od 13.06.2012. godine, a iz zapisnika sa pripremnog ročišta od 15.03.2012. godine vidi se da je ovo ročište odloženo upravo na zahtjev punomoćnika tužiteljice kako bi mogao izvršiti uvid u cijeli spis i tako se upoznati sa priloženom dokumentacijom i provedenim radnjama.
Ostali žalbeni prigovori koji se odnose na pravilnost drugih postupaka koji su pravomoćno okončani (postupak za razvod braka pod brojem P: 385/98, ostavinski postupak iza umrlog X. G. proveden kod Općinskog suda u Sarajevu pod brojem O: 75/05, postupak za povrat stana u posjed, a zatim i njegov otkup), nisu osnovani i ne mogu se isticati u ovom postupku, s obzirom da se valjanost pravomoćnih odluka donesenih u navedenim postupcima ne može preispitivati u ovom postupku.
Prvostepeni sud je, po mišljenju ovog suda, pravilno analizirao i ocijenio iskaze svih saslušanih svjedoka, kao i druge dokaze, pa je i žalbeni navod koji je istaknut u smislu povrede odredaba ZPP-a, koje se odnose na ocjenu dokaza, također neosnovan.
Kako je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nisu počinjene povrede odredaba postupka, na koje ukazuje žalba, kao ni one, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, primjenom čl. 226. ZPP-a."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 007754 13 Gž 2 od 30.10.2013. godine)
Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
član 3
Ako u vrijeme kada je stan dodijeljen predniku tuženih na korištenje nije postojala vanbračna zajednica prednika tuženih i tužiteljice u smislu člana 3. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, navedeni stan predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Obrazloženje:
"Iz spisa proizlazi da su tužiteljica i prednik 1.i 2.-tuženih X. G. bili u bračnoj zajednici, te da je njihov brak, koji je zaključen 24.11.1984. godine, razveden pravomoćnom presudom Osnovnog suda u M. broj: P... od 26.03.1999. godine.
Na osnovu iskaza saslušanih svjedoka, sud je tvrdio da je tužiteljica sa X. G. zasnovala vanbračnu zajednicu počev od 1982. godine, kako je to i sama tvrdila u tužbi podnesenoj 2003. godine.
Nadalje, iz priložene dokumentacije poizlazi da je predmetni stan dodijeljen X. G. rješenjem o dodjeli stana na korištenje, koje je donio pravni prednik 3.-tuženog - "P." M. pod brojem V -... dana 07.07.1983. godine, na osnovu kojeg je zaključen i ugovor o korištenju stana između X. G. i RO P. M. dana 08.07.1983. godine pod evid. brojem... Nadalje, da je navedeni stan bio proglašen privremeno napuštenim, te da je na zahtjev X. G., istom vraćen u posjed rješenjem Gradske općine M. - Jugozapad, Služba graditeljstva, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša broj:... od 01.08.2001. godine.
Pravilno je prvostepeni sud utvrdio da predmetni stan ne predstavlja bračnu, odnosno vanbračnu stečevinu. Naime, u smislu čl. 3. Porodičnog zakona F BiH, vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zadjenici sa drugom osobom, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko djete. Dakle, u vrijeme kada je stan dodijeljen na korištenje tj. 07.07.1983. godine nije postojala vanbračna zajednica u smislu citiranih odredbi, s obzirom da je ista započela u 1982. godini, pa navedeni stan predstavlja posebnu imovinu prednika 1. i 2. tuženih.
Naime, prema čl. 251. st. 1. Porodičnog zakona, bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a čl. 254. st.1. istog zakona propisano je da imovina, koju bračni partner ima u času zaključenja braka, ostaje njegova posebna imovina.
Osim toga, a kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužtieljica samovoljno napustila bračnu zajednicu 1990. godine, od kada je prestala kontaktirati sa X. G., koji je ostao u predmetnom stanu do izbijanja rata, da bi nakon rata on podnio zahtjev za povrat stana u posjed, a nakon toga isti i otkupio 2001.,godine, to je pravilan zaključak suda da je tužiteljica trajno prestala da koristi predmetni stan od 1990. godine, čime je, ukoliko bi se i poprimilo da je bila sunositeljica stanarskog prava u smislu odredbi čl.19. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, izgubila taj status prema odredbama čl. 19. st. 3. tog zakona. U tom pravcu, prvostepeni sud pravilno prihvata da nije bila potrebna saglasnost tužtieljice za zaključenje ugovora o kupoprodaji stana (član 11. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo), radi čega je pravilan i zaključak da je predmetni ugovor, koji je ovjeren od strane OJP Mostar Jugozapad pod brojem Su-694/01 od 09.10.2001. godine, pravno valjan.
Prvostepeni sud je pravilno odbio i eventualni tužbeni zahtjev, kojim se traži isplata iznosa od 64.000,00 KM, te za svoju odluku dao pravilne razloge koje prihvata i ovaj sud, a žalitelj se upućuje na iste.
Neosnovan je žalbeni navod koji se odnosi na preinačenje tužbenog zahtjeva, jer nisu bili kumulativno ispunjeni uvjeti za preinaku iz čl. 57. st. 4. Zakona o parničnom postupku - ZPP, s obzirom da je isto zatraženo na ročištu za glavnu raspravu od 13.06.2012. godine, a iz zapisnika sa pripremnog ročišta od 15.03.2012. godine vidi se da je ovo ročište odloženo upravo na zahtjev punomoćnika tužiteljice kako bi mogao izvršiti uvid u cijeli spis i tako se upoznati sa priloženom dokumentacijom i provedenim radnjama.
Ostali žalbeni prigovori koji se odnose na pravilnost drugih postupaka koji su pravomoćno okončani (postupak za razvod braka pod brojem P: 385/98, ostavinski postupak iza umrlog X. G. proveden kod Općinskog suda u Sarajevu pod brojem O: 75/05, postupak za povrat stana u posjed, a zatim i njegov otkup), nisu osnovani i ne mogu se isticati u ovom postupku, s obzirom da se valjanost pravomoćnih odluka donesenih u navedenim postupcima ne može preispitivati u ovom postupku.
Prvostepeni sud je, po mišljenju ovog suda, pravilno analizirao i ocijenio iskaze svih saslušanih svjedoka, kao i druge dokaze, pa je i žalbeni navod koji je istaknut u smislu povrede odredaba ZPP-a, koje se odnose na ocjenu dokaza, također neosnovan.
Kako je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nisu počinjene povrede odredaba postupka, na koje ukazuje žalba, kao ni one, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, primjenom čl. 226. ZPP-a."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 007754 13 Gž 2 od 30.10.2013. godine)
