Izvjesce o periodicnom lijecnickom pregledu je akt strucnog organa
Član 8. stav 1. i 2. u vezi sa član 4. ZUS-a
IZVJEŠĆE O PERIODIČNOM LIJEČNIČKOM PREGLEDU PREDSTAVLJA AKT STRUČNOG ORGANA, KOJIM NIJE ODLUČIVANO O PRAVU TUŽITELJA, PA ISTI NE PREDSTAVLJA UPRAVNI AKT.
Iz obrazloženja:
Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj: 07 0 U 007316 12 U od 18.10.2013. godine, odbačena je tužiteljeva tužba podnesena protiv rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je, kao neosnovana, odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Doma zdravlja M. broj: ... od ... godine. Tim prvostepenim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, tužiteljev prigovor uložen na izvješće o periodičnom liječničkom pregledu Doma zdravlja M. broj protokola ... od ... godine (u rješenju omaškom navedeno da se radi o postavljenoj dijagnozi i vjerodostojnosti uvjerenja o radnoj sposobnosti od ... godine broj: ...).
Protiv rješenja prvostepenog suda tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje iz razloga predviđenih u članu 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, a zbog povrede federalnog zakona i federalnog zakona o postupku koje su mogla biti od uticaja na rješavanje stvari.
U zahtjevu je istakao da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio da osporeni akt tuženog nije upravni akt, a iz razloga što je donosilac osporenog akta Kantonalno ministarstvo zdravstva, dakle upravno tijelo, a njegova upravna ustanova ili organizacijska jedinica je Dom zdravlja M., koji su u odnosu na tužitelja, kao stranku i pacijenta sprovodili svoje ovlasti u skladu sa Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata (“Službene novine FBiH” broj 40/10) i uputili ga na pokretanje upravnog spora. Naveo je da su povrijeđene odredbe Zakona o upravnim sporovima, Zakona o inspekcijama, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o slobodi pristupa informacijama, Zakona o upravnom postupku i Zakona o zabrani diskriminacije, pa je predložio da sud zahtjev usvoji, pobijano rješenje prvostepenog suda preinači, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje tuženog, rješenje prvostepenog organa, te prethodno povezane akte i nalaze Doma zdravlja M. iz ulice ... .
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje tuženi je osporio navode zahtjeva kao neosnovane i predložio da se isti odbije kao neosnovan.
Ovaj Sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijanog rješenja prvostepenog suda u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. tog Zakona, pa je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga :
Iz obrazloženja pobijanog rješenja prvostepenog suda i stanja upravnog spisa proizilazi da je poslodavac tužitelja JP uputio više radnika, među kojima je i tužitelj na periodični liječnički pregled u zdravstvenu ustanovu Dom zdravlja M. . Nakon obavljenog pregleda Dom zdravlja M.r Odjel medicine rada je dana ... godine izradio izvješće o periodičnom liječničkom pregledu na obrascu ZP-2, broj protokola ..., u kojem je konstatovano da je liječničkim pregledom zaposlenika B.Ž., koji radi na radnom mjestu rukovodilac Službe sigurnosti u Z.l.
M. utvrđeno da je nesposoban za obavljanje gore navedenog radnog mjesta zbog utvrđenih
oboljenja (ili patoloških stanja) koja predstavljaju kontraindikaciju za dalji rad na istim, te je u zaključku navedeno da tužitelj nije sposoban za trenutno zanimanje. Dom zdravlja M. dana ... godine donio je rješenje kojim je, kao neosnovan, odbijen tužiteljev prigovor uložen na ovo izvješće (omaškom u dispozitivu navodeći da se radi o postavljenoj dijagnozi i vjerodostojnosti uvjerenja o radnoj sposobnosti od ... godine broj: ... koje je izdato od Doma zdravlja M. Ambulanta opšte medicine C. i dostavljeno od strane tužitelja kao prilog uloženom prigovoru). Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, koju je tuženi odbio osporenim rješenjem.
Rješavajući po tužiteljevoj tužbi, kojom je traženo poništenje ovog rješenja tuženog, prvostepeni sud je pobijanim rješenjem tužbu odbacio cijeneći da osporeno rješenje tuženog nije upravni akt u smislu odredbe člana 8. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, jer tim aktom nije odlučeno o izvjesnom pravu ili obvezi tužitelja u nekoj upravnoj stvari, već se konkretna pravna stvar odnosi na ostvarivanje prava iz radnog odnosa tužitelja, odnosno posebne zaštite radnika koji obavljaju specifična radna mjesta za koje se, pored utvrđivanja opšte i posebne radne sposobnosti prilikom zasnivanja radnog odnosa, utvrđuje i da li je u toku trajanja rada na takvom radnom mjestu došlo do promjene u zdravstvenom statusu radnika koji može biti od uticaja na obavljanje poslova tog radnog mjesta, što se utvrđuje periodičnim pregledima takvog radnika, pa je za utvrđivanje svih relevantnih činjenica u vezi takvog pregleda i posljedica koje mogu nastati na radno-pravni status radnika nadležan redovni sud.
Prvostepeni sud donošenjem pobijane odluke nije povrijedio federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti o uticaja na rješenje stvari, zbog čega je, po ocjeni ovog Suda, zahtjev za vanredno preispitivanje neosnovan.
Naime, odredbom člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a stavom 2. istog člana da je upravni akt u smislu tog zakona akt kojim nadležni organ iz člana 4. Zakona o upravnim sporovima rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Odredbom člana 4. tog Zakona propisano je da se pod pojmom organ podrazumijevaju organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu kao i institucije koje imaju javna ovlaštenja kad u vršenju javnih ovlaštenja rješavaju o upravnim stvarima.
U konkretnom slučaju osporenim rješenjem tuženog odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Doma zdravlja M. broj: ... od ... godine odluke, kojim je odbijen tužiteljev prigovor uložen na izvješće o periodičnom liječničkom pregledu Doma zdravlja M. Odjel medicine rada broj protokola ... od ... godine, a kojim je utvrđeno da je tužitelj nesposoban za obavljanje navedenog radnog mjesta zbog utvrđenih oboljenja (ili patoloških stanja) koja predstavljaju kontraindikaciju za dalji rad na istim, te je u zaključku navedeno da tužitelj nije sposoban za trenutno zanimanje.
Osporena odluka tuženog ne predstavlja upravni akt određen u smislu naprijed citirane odredbe člana 8. Zakona o upravnim sporovima.
Naime, prema materijalno-pravnom određenju pojma upravnog akta prema Zakonu o upravnim sporovima da bi neki akt mogao biti predmet upravnog spora, potrebno je, pored karaktera pravnog akta i činjenice da se radi o pojedinačnom ili individualnom aktu, da je to akt koji ima karakter vlasti, odnosno koji je donesen u obavljanju javne vlasti nadležnog organa i da se njime rješava o nekom pravu ili obavezi, da je donesen u kakvoj upravnoj stvari i da je donesen u upravnom postupku.
U konkretnom slučaju izvješće o periodičnom liječničkom pregledu Doma zdravlja M. Odjel medicine rada broj protokola ... od ... godine predstavlja akt stručnog organa kojim nije odlučivano o pravu tužitelja koje mu eventualno pripada ili ne pripada po osnovu ove postavljene dijagnoze. Tek u postupku koji bi se eventualno vodio po osnovu ovog uvjerenja i u njemu utvrđene dijagnoze tužitelj može imati mogućnost da u tom postupku ističe sve ono
što je isticao u tužbi i zbog čega smatra da se postavljena dijagnoza i uvjerenje o radnoj sposobnosti ne mogu prihvatiti kao tačni.
Zbog izloženog ovaj Sud nalazi da je pravilan stav prvostepenog suda da osporena odluka tuženog ne predstavlja upravni akt u smislu Zakona o upravnim sporovima, pri čemu nije od značaja činjenica da je tuženi tužitelju dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku.
Imajući u vidu naprijed izneseno ovaj Sud je i ostale prigovore iz zahtjeva ocijenio neosnovanim pa je primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 07 0 U 007316 13 Uvp od 07.07.2016. godine)
Član 8. stav 1. i 2. u vezi sa član 4. ZUS-a
IZVJEŠĆE O PERIODIČNOM LIJEČNIČKOM PREGLEDU PREDSTAVLJA AKT STRUČNOG ORGANA, KOJIM NIJE ODLUČIVANO O PRAVU TUŽITELJA, PA ISTI NE PREDSTAVLJA UPRAVNI AKT.
Iz obrazloženja:
Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj: 07 0 U 007316 12 U od 18.10.2013. godine, odbačena je tužiteljeva tužba podnesena protiv rješenja tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, kojim je, kao neosnovana, odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Doma zdravlja M. broj: ... od ... godine. Tim prvostepenim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, tužiteljev prigovor uložen na izvješće o periodičnom liječničkom pregledu Doma zdravlja M. broj protokola ... od ... godine (u rješenju omaškom navedeno da se radi o postavljenoj dijagnozi i vjerodostojnosti uvjerenja o radnoj sposobnosti od ... godine broj: ...).
Protiv rješenja prvostepenog suda tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje iz razloga predviđenih u članu 41. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, a zbog povrede federalnog zakona i federalnog zakona o postupku koje su mogla biti od uticaja na rješavanje stvari.
U zahtjevu je istakao da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio da osporeni akt tuženog nije upravni akt, a iz razloga što je donosilac osporenog akta Kantonalno ministarstvo zdravstva, dakle upravno tijelo, a njegova upravna ustanova ili organizacijska jedinica je Dom zdravlja M., koji su u odnosu na tužitelja, kao stranku i pacijenta sprovodili svoje ovlasti u skladu sa Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata (“Službene novine FBiH” broj 40/10) i uputili ga na pokretanje upravnog spora. Naveo je da su povrijeđene odredbe Zakona o upravnim sporovima, Zakona o inspekcijama, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o slobodi pristupa informacijama, Zakona o upravnom postupku i Zakona o zabrani diskriminacije, pa je predložio da sud zahtjev usvoji, pobijano rješenje prvostepenog suda preinači, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje tuženog, rješenje prvostepenog organa, te prethodno povezane akte i nalaze Doma zdravlja M. iz ulice ... .
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje tuženi je osporio navode zahtjeva kao neosnovane i predložio da se isti odbije kao neosnovan.
Ovaj Sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijanog rješenja prvostepenog suda u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. tog Zakona, pa je odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga :
Iz obrazloženja pobijanog rješenja prvostepenog suda i stanja upravnog spisa proizilazi da je poslodavac tužitelja JP uputio više radnika, među kojima je i tužitelj na periodični liječnički pregled u zdravstvenu ustanovu Dom zdravlja M. . Nakon obavljenog pregleda Dom zdravlja M.r Odjel medicine rada je dana ... godine izradio izvješće o periodičnom liječničkom pregledu na obrascu ZP-2, broj protokola ..., u kojem je konstatovano da je liječničkim pregledom zaposlenika B.Ž., koji radi na radnom mjestu rukovodilac Službe sigurnosti u Z.l.
M. utvrđeno da je nesposoban za obavljanje gore navedenog radnog mjesta zbog utvrđenih
oboljenja (ili patoloških stanja) koja predstavljaju kontraindikaciju za dalji rad na istim, te je u zaključku navedeno da tužitelj nije sposoban za trenutno zanimanje. Dom zdravlja M. dana ... godine donio je rješenje kojim je, kao neosnovan, odbijen tužiteljev prigovor uložen na ovo izvješće (omaškom u dispozitivu navodeći da se radi o postavljenoj dijagnozi i vjerodostojnosti uvjerenja o radnoj sposobnosti od ... godine broj: ... koje je izdato od Doma zdravlja M. Ambulanta opšte medicine C. i dostavljeno od strane tužitelja kao prilog uloženom prigovoru). Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, koju je tuženi odbio osporenim rješenjem.
Rješavajući po tužiteljevoj tužbi, kojom je traženo poništenje ovog rješenja tuženog, prvostepeni sud je pobijanim rješenjem tužbu odbacio cijeneći da osporeno rješenje tuženog nije upravni akt u smislu odredbe člana 8. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, jer tim aktom nije odlučeno o izvjesnom pravu ili obvezi tužitelja u nekoj upravnoj stvari, već se konkretna pravna stvar odnosi na ostvarivanje prava iz radnog odnosa tužitelja, odnosno posebne zaštite radnika koji obavljaju specifična radna mjesta za koje se, pored utvrđivanja opšte i posebne radne sposobnosti prilikom zasnivanja radnog odnosa, utvrđuje i da li je u toku trajanja rada na takvom radnom mjestu došlo do promjene u zdravstvenom statusu radnika koji može biti od uticaja na obavljanje poslova tog radnog mjesta, što se utvrđuje periodičnim pregledima takvog radnika, pa je za utvrđivanje svih relevantnih činjenica u vezi takvog pregleda i posljedica koje mogu nastati na radno-pravni status radnika nadležan redovni sud.
Prvostepeni sud donošenjem pobijane odluke nije povrijedio federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti o uticaja na rješenje stvari, zbog čega je, po ocjeni ovog Suda, zahtjev za vanredno preispitivanje neosnovan.
Naime, odredbom člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a stavom 2. istog člana da je upravni akt u smislu tog zakona akt kojim nadležni organ iz člana 4. Zakona o upravnim sporovima rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Odredbom člana 4. tog Zakona propisano je da se pod pojmom organ podrazumijevaju organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu kao i institucije koje imaju javna ovlaštenja kad u vršenju javnih ovlaštenja rješavaju o upravnim stvarima.
U konkretnom slučaju osporenim rješenjem tuženog odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Doma zdravlja M. broj: ... od ... godine odluke, kojim je odbijen tužiteljev prigovor uložen na izvješće o periodičnom liječničkom pregledu Doma zdravlja M. Odjel medicine rada broj protokola ... od ... godine, a kojim je utvrđeno da je tužitelj nesposoban za obavljanje navedenog radnog mjesta zbog utvrđenih oboljenja (ili patoloških stanja) koja predstavljaju kontraindikaciju za dalji rad na istim, te je u zaključku navedeno da tužitelj nije sposoban za trenutno zanimanje.
Osporena odluka tuženog ne predstavlja upravni akt određen u smislu naprijed citirane odredbe člana 8. Zakona o upravnim sporovima.
Naime, prema materijalno-pravnom određenju pojma upravnog akta prema Zakonu o upravnim sporovima da bi neki akt mogao biti predmet upravnog spora, potrebno je, pored karaktera pravnog akta i činjenice da se radi o pojedinačnom ili individualnom aktu, da je to akt koji ima karakter vlasti, odnosno koji je donesen u obavljanju javne vlasti nadležnog organa i da se njime rješava o nekom pravu ili obavezi, da je donesen u kakvoj upravnoj stvari i da je donesen u upravnom postupku.
U konkretnom slučaju izvješće o periodičnom liječničkom pregledu Doma zdravlja M. Odjel medicine rada broj protokola ... od ... godine predstavlja akt stručnog organa kojim nije odlučivano o pravu tužitelja koje mu eventualno pripada ili ne pripada po osnovu ove postavljene dijagnoze. Tek u postupku koji bi se eventualno vodio po osnovu ovog uvjerenja i u njemu utvrđene dijagnoze tužitelj može imati mogućnost da u tom postupku ističe sve ono
što je isticao u tužbi i zbog čega smatra da se postavljena dijagnoza i uvjerenje o radnoj sposobnosti ne mogu prihvatiti kao tačni.
Zbog izloženog ovaj Sud nalazi da je pravilan stav prvostepenog suda da osporena odluka tuženog ne predstavlja upravni akt u smislu Zakona o upravnim sporovima, pri čemu nije od značaja činjenica da je tuženi tužitelju dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku.
Imajući u vidu naprijed izneseno ovaj Sud je i ostale prigovore iz zahtjeva ocijenio neosnovanim pa je primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 07 0 U 007316 13 Uvp od 07.07.2016. godine)
