Član 8. stav 1. , 65. tačka 3. i 4. i član 252 stav 2. Zakona o upravnom postupku
AKO JE UPRAVNA STVAR OKONČANA RJEŠENJEM ORGANA KOJI NIJE ORGAN UPRAVE, TO RJEŠENJE NEMA KARAKTER UPRAVNOG AKTA, PA PRVOSTEPENI ORGAN TREBA DONIJETI ZAKLJUČAK KOJIM SE PODNESAK (PRIJEDLOG ZA OBNOVU POSTUPKA) ODBACUJE ZBOG NENADLEŽNOSTI.
Iz obrazloženja:
Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 U 010258 10 U od 24.01.2014. godine uvažena je tužba tužioca, osporeno rješenje tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude i zaključak Službe ... S.G. S. broj: ... od ... godine se poništavaju i riješeno da se zahtjev za obnovu postupka odbacuje. Navedenim zaključkom prvostepenog organa odbačen je kao neblagovremen prijedlog tužioca za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Komisije ... broj: ... od ... godine.
Blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke tužilac je osporio zakonitost presude prvostepenog suda zbog povrede federalnog zakona i povrede federalnog zakona o postupku. Tužilac se poziva na odredbe člana 6. stav 1. i člana 22. Zakona o stambenim odnosima, te smatra da je Komisija za ... provela postupak na način da mu je onemogućila učešće u postupku, te da se ne radi samo o aktu raspolaganja kako navodi prvostepeni sud u pobijanoj presudi, nego je trebalo utvrditi da prvostepeni organ Služba za ... nije nadležan za rješavanje, pa je u takvom slučaju trebalo predmet proslijediti nadležnom organu na rješavanje. Kako se općinska služba nije oglasila nenadležnom za rješavanje, donošenjem zaključka od ... godine prihvatila je nadležnost za rješavanje podnesenog prijedloga za obnovu postupka. Predlaže da se zahtjev uvaži i pobijana presuda ukine.
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. ovog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Prema obrazloženju pobijane presude i podacima u spisu predmeta proizilazi da je tužilac prvostepenom organu podnio dana ... godine prijedlog za obnovu postupka (nazvan zahtjev za ponavljanje upravnog postupka) okončan rješenjem Komisije za ... broj: ... od ... godine. Zaključkom broj: ... od ... godine prvostepeni organ je odbacio prijedlog tužioca za obnovu postupka kao neblagovremen, a rješavajući po žalbi tužioca tuženi je iz istih razloga žalbu odbio kao neosnovanu. Pobijanom presudom prvostepeni sud je tužbu tužioca uvažio, rješenje tuženog i zaključak prvostepenog organa poništio i riješio tako da se zahtjev za obnovu postupka odbacuje iz razloga što rješenje Komisije za ... od ... godine nije upravni akt nego akt
raspolaganja protiv koga se ne može voditi upravni spor, niti obnova postupka, te da o prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan.
Po ocjeni ovog suda, suprotno navodima iz zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke prvostepeni sud je pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci pobijane presude, a iz razloga što se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta (član 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima), a upravni akt u smislu stava 2. istog člana jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog Zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Pod pojmom organ u smislu člana 4. istog Zakona podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu, kao i institucije koje imaju javna ovlaštenja kad u vršenju javnih ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima. Iz ovakve definicije pojma upravnog akta slijedi da jedan akt da bi imao svojstvo upravnog akta mora ispunjavati uvjete u pogledu donosioca,
autoritativnosti i pojedinačnosti i mora biti donesen u upravnoj stvari. U konkretnom slučaju tužilac je prvostepenom organu podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Komisije za ... broj: ... od ... godine, kojim je utvrđeno da H.S. pripada pravo da i dalje nastavi trajno i nesmetano korištenje trosobnog stana, površine ... m2 u ulici ..., vlasništvo općine .... Donoseći ovakvo rješenje općina ... putem Komisije za ... je postupila kao davalac stana na korištenje i nosilac prava raspolaganja na predmetnom stanu, a ne kao organ uprave koji vrši javne ovlasti i rješava o predmetu koji nije upravna stvar u postupku davanja saglasnosti za prenos stanarskog prava, pa to rješenje nema karakter upravnog akta, nago akta raspolaganja. Prema odredbi člana 252. stav 2. Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije
BiH”, broj 2/98 i 48/99) o prijedlogu za obnovu postupka rješava onaj organ koji je donio
rješenje kojim je postupak okončan. U konkretnom slučaju postupak je okončan rješenjem Komisije za ... broj: ... od ... godine. Prema tome prijedlog za obnovu postupka se nije mogao podnijeti prvostepenom organu uprave Službi za ... općine ..., jer taj organ nije donio konačno rješenje, pa nije ni mogao odlučivati o podnesenom prijedlogu za obnovu postupka. Konačno rješenje Komisije nema karakter upravnog akta, nego akta raspolaganja, jer se ne radi o upravnoj stvari, niti je Komisija postupala u vršenju javnih ovlasti. Prvostepeni organ je trebao postupiti u skladu sa članom 65. tačka 3. i 4. Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/98 i član 48/99) i donijeti zaključak kojim se podnesak odbacuje zbog nenadležnosti, jer nije bio nadležan za rad po prijedlogu za obnovu postupka. Kako prvostepeni organ nije postupio po navedenim odredbama, a niti tuženi organ kada je žalbu tužioca odbio kao neosnovanu, prvostepeni sud je pravilno odlučio kada je osporeno rješenje tuženog i zaključak prvostepenog organa poništio i sam riješio stvar tako što je zahtjev, odnosno prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Komisije za ... broj: ... od ... godine odbacio, kako je i propisano odredbama člana 65. tačka 3. i 4. Zakona o upravnom postupku.
Donošenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon, niti je došlo do povrede federalnog zakona o postupku zbog čega je po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan, pa je ovaj sud primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 09 0 U 010258 14 Uvp od 17.03.2016. godine)
AKO JE UPRAVNA STVAR OKONČANA RJEŠENJEM ORGANA KOJI NIJE ORGAN UPRAVE, TO RJEŠENJE NEMA KARAKTER UPRAVNOG AKTA, PA PRVOSTEPENI ORGAN TREBA DONIJETI ZAKLJUČAK KOJIM SE PODNESAK (PRIJEDLOG ZA OBNOVU POSTUPKA) ODBACUJE ZBOG NENADLEŽNOSTI.
Iz obrazloženja:
Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 U 010258 10 U od 24.01.2014. godine uvažena je tužba tužioca, osporeno rješenje tuženog, broj i datum navedeni u uvodu ove presude i zaključak Službe ... S.G. S. broj: ... od ... godine se poništavaju i riješeno da se zahtjev za obnovu postupka odbacuje. Navedenim zaključkom prvostepenog organa odbačen je kao neblagovremen prijedlog tužioca za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Komisije ... broj: ... od ... godine.
Blagovremeno podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje sudske odluke tužilac je osporio zakonitost presude prvostepenog suda zbog povrede federalnog zakona i povrede federalnog zakona o postupku. Tužilac se poziva na odredbe člana 6. stav 1. i člana 22. Zakona o stambenim odnosima, te smatra da je Komisija za ... provela postupak na način da mu je onemogućila učešće u postupku, te da se ne radi samo o aktu raspolaganja kako navodi prvostepeni sud u pobijanoj presudi, nego je trebalo utvrditi da prvostepeni organ Služba za ... nije nadležan za rješavanje, pa je u takvom slučaju trebalo predmet proslijediti nadležnom organu na rješavanje. Kako se općinska služba nije oglasila nenadležnom za rješavanje, donošenjem zaključka od ... godine prihvatila je nadležnost za rješavanje podnesenog prijedloga za obnovu postupka. Predlaže da se zahtjev uvaži i pobijana presuda ukine.
U odgovoru na zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženi je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povrede propisa iz člana 41. stav 2. ovog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Prema obrazloženju pobijane presude i podacima u spisu predmeta proizilazi da je tužilac prvostepenom organu podnio dana ... godine prijedlog za obnovu postupka (nazvan zahtjev za ponavljanje upravnog postupka) okončan rješenjem Komisije za ... broj: ... od ... godine. Zaključkom broj: ... od ... godine prvostepeni organ je odbacio prijedlog tužioca za obnovu postupka kao neblagovremen, a rješavajući po žalbi tužioca tuženi je iz istih razloga žalbu odbio kao neosnovanu. Pobijanom presudom prvostepeni sud je tužbu tužioca uvažio, rješenje tuženog i zaključak prvostepenog organa poništio i riješio tako da se zahtjev za obnovu postupka odbacuje iz razloga što rješenje Komisije za ... od ... godine nije upravni akt nego akt
raspolaganja protiv koga se ne može voditi upravni spor, niti obnova postupka, te da o prijedlogu za obnovu postupka rješava organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan.
Po ocjeni ovog suda, suprotno navodima iz zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke prvostepeni sud je pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci pobijane presude, a iz razloga što se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta (član 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima), a upravni akt u smislu stava 2. istog člana jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog Zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Pod pojmom organ u smislu člana 4. istog Zakona podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu, kao i institucije koje imaju javna ovlaštenja kad u vršenju javnih ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima. Iz ovakve definicije pojma upravnog akta slijedi da jedan akt da bi imao svojstvo upravnog akta mora ispunjavati uvjete u pogledu donosioca,
autoritativnosti i pojedinačnosti i mora biti donesen u upravnoj stvari. U konkretnom slučaju tužilac je prvostepenom organu podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Komisije za ... broj: ... od ... godine, kojim je utvrđeno da H.S. pripada pravo da i dalje nastavi trajno i nesmetano korištenje trosobnog stana, površine ... m2 u ulici ..., vlasništvo općine .... Donoseći ovakvo rješenje općina ... putem Komisije za ... je postupila kao davalac stana na korištenje i nosilac prava raspolaganja na predmetnom stanu, a ne kao organ uprave koji vrši javne ovlasti i rješava o predmetu koji nije upravna stvar u postupku davanja saglasnosti za prenos stanarskog prava, pa to rješenje nema karakter upravnog akta, nago akta raspolaganja. Prema odredbi člana 252. stav 2. Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije
BiH”, broj 2/98 i 48/99) o prijedlogu za obnovu postupka rješava onaj organ koji je donio
rješenje kojim je postupak okončan. U konkretnom slučaju postupak je okončan rješenjem Komisije za ... broj: ... od ... godine. Prema tome prijedlog za obnovu postupka se nije mogao podnijeti prvostepenom organu uprave Službi za ... općine ..., jer taj organ nije donio konačno rješenje, pa nije ni mogao odlučivati o podnesenom prijedlogu za obnovu postupka. Konačno rješenje Komisije nema karakter upravnog akta, nego akta raspolaganja, jer se ne radi o upravnoj stvari, niti je Komisija postupala u vršenju javnih ovlasti. Prvostepeni organ je trebao postupiti u skladu sa članom 65. tačka 3. i 4. Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/98 i član 48/99) i donijeti zaključak kojim se podnesak odbacuje zbog nenadležnosti, jer nije bio nadležan za rad po prijedlogu za obnovu postupka. Kako prvostepeni organ nije postupio po navedenim odredbama, a niti tuženi organ kada je žalbu tužioca odbio kao neosnovanu, prvostepeni sud je pravilno odlučio kada je osporeno rješenje tuženog i zaključak prvostepenog organa poništio i sam riješio stvar tako što je zahtjev, odnosno prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Komisije za ... broj: ... od ... godine odbacio, kako je i propisano odredbama člana 65. tačka 3. i 4. Zakona o upravnom postupku.
Donošenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon, niti je došlo do povrede federalnog zakona o postupku zbog čega je po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neosnovan, pa je ovaj sud primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci ove presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 09 0 U 010258 14 Uvp od 17.03.2016. godine)
