IZRICANjE NOVČANE KAZNE
Krivični zakonik Republike Srpske
član 46 stav 3 i član 54 stav 1 tačka 6)
Sud je dužan da izrekne novčanu kaznu i kada je do kazne zatvora do šest mjeseci došao ublažavanjem propisane kazne zatvora, a nema posebnih okolnosti djela i učinioca koje ukazuju da se njom neće moći ostvariti svrha kažnjavanja i sprovesti njena naplata.
Obrazloženje:
"Optuženi je oglašen krivim da je počinio krivično djelo omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 208. stav 1. KZ RS za koje je zaprijećena kazna od jedne do osam godina zatvora. Odlučujući o vrsti i visini krivične sankcije prvostepeni sud je našao da postoje osobito olakšavajuće okolnosti zbog kojih je optuženom na osnovu člana 54. stav 1. tačka 6. KZ RS kaznu ublažio do kazne od tri mjeseca. S obzirom da se prema dredbi člana 46. stav 3. KZ RS kazna zatvora do šest mjeseci može izreći samo ako postoje posebne okolnosti djela i učionioca koje pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti, koje sud nije našao to je optuženom izrekao novčanu kaznu od 800,00 KM.
Zahtjev smatra da je izricanjem novčane kazne, u situaciji kada se do kazne zatvora ispod šest mjeseci došlo ublažavanjem zakonom propisane kazne, u korist optuženog povrijeđen krivični zakon. Ovu tvrdnju zasniva na shvatanju da se odredba člana 46. stav 3. KZ RS može primijeniti samo u slučajevima gdje je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznačenja najmanje mjere kojom se omogućava izricanje novčane kazne, shodno odredbi o granicama ublažavanja kazne iz člana 54. stav 1. tačka 7. istog zakona.
Zahtjev preko kritike primjene odredbe o ublažavanju kazne i izricanju novčane kazne u konkretnom slučaju, dovodi u pitanje mogućnost izricanja novčane kazne za ona djela za koja se po zakonu ni ublažavanjem ne može izreći novčana kazna, a sud je kaznu ublažio ispod šest mjeseci zatvora. Odgovor na ovo pitanje treba potražiti u jezičkom, sistematskom i ciljnom tumačenju odrebe člana 46. stav 3. i 4. KZ RS. Odredba stava 3. propisuje da kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca ukazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti. Zakonodavac ne pravi razliku da li se do te kazne zatvora došlo ublažavanjem zakonom propisane kazne ili je ona u granicama zakonom propisane kazne za određeno krivično djelo. Sama odreba je imperativnog karaktera, a od nje se može odstupiti i izreći kazna zatvora do šest mjeseci samo ako je ispunjen negativni uslov sadržan u postojanju posebnih, dakle ne običnih, okolnosti djela i učinioca koje ukazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći naplatiti. Odredbom stava 4. zakonodavac je isključio primjenu odredbe stava 3. ovog člana na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (supletorni zatvor) ili za opozvanu uslovnu osudu. To su jedina dva izuzetka na koja se ne primjenjuje stav 3. bez obzira što ne postoji negativni uslov koji je u njemu propisan. Zakonodavac se u tekstu zakona više ne bavi ovim pitanjem niti propisuje bilo koji drugi izuzetak. Ovdje treba imati u vidu da je cilj zakonodavca bio da se zbog svojih negativnih posljedica izbjegne izricanje kratkotrajnih kazni zatvora osim u onim slučajevima kada to okolnosti krivičnog djela i učinioca zbog kaznene politike zahtijevaju. Sud je dužan izreći novčanu kaznu ako je do kazne zatvora do šest mjeseci došao i ublažavanjem propisane kazne zatvora ako nema posebnih okolnosti djela i učinioca koje ukazuju da se njom neće moći ostvariti svrha kažnjavanja i sprovesti njena naplata. Kada je umjesto ublažene kazne zatvora od tri mjeseca izrekao novčanu kaznu sud nije prekoračio svoja ovlašćenja koja po zakonu ima tako da nije povrijedio krivični zakon u odredbi člana 312. tačka d) KZ RS, kao što zahtjevo tvrdi.
Kako nije povrijeđen krivični zakon na štetu osuđenog to je je na osnovu člana 355. ZKP RS iz navedenih razloga zahtjev za zaštitu zakonitosti odbijen."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 K 094472 18 Kvlz od 7.8.2019. godine)
https://www.anwalt-bih.de
Krivični zakonik Republike Srpske
član 46 stav 3 i član 54 stav 1 tačka 6)
Sud je dužan da izrekne novčanu kaznu i kada je do kazne zatvora do šest mjeseci došao ublažavanjem propisane kazne zatvora, a nema posebnih okolnosti djela i učinioca koje ukazuju da se njom neće moći ostvariti svrha kažnjavanja i sprovesti njena naplata.
Obrazloženje:
"Optuženi je oglašen krivim da je počinio krivično djelo omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 208. stav 1. KZ RS za koje je zaprijećena kazna od jedne do osam godina zatvora. Odlučujući o vrsti i visini krivične sankcije prvostepeni sud je našao da postoje osobito olakšavajuće okolnosti zbog kojih je optuženom na osnovu člana 54. stav 1. tačka 6. KZ RS kaznu ublažio do kazne od tri mjeseca. S obzirom da se prema dredbi člana 46. stav 3. KZ RS kazna zatvora do šest mjeseci može izreći samo ako postoje posebne okolnosti djela i učionioca koje pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti, koje sud nije našao to je optuženom izrekao novčanu kaznu od 800,00 KM.
Zahtjev smatra da je izricanjem novčane kazne, u situaciji kada se do kazne zatvora ispod šest mjeseci došlo ublažavanjem zakonom propisane kazne, u korist optuženog povrijeđen krivični zakon. Ovu tvrdnju zasniva na shvatanju da se odredba člana 46. stav 3. KZ RS može primijeniti samo u slučajevima gdje je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznačenja najmanje mjere kojom se omogućava izricanje novčane kazne, shodno odredbi o granicama ublažavanja kazne iz člana 54. stav 1. tačka 7. istog zakona.
Zahtjev preko kritike primjene odredbe o ublažavanju kazne i izricanju novčane kazne u konkretnom slučaju, dovodi u pitanje mogućnost izricanja novčane kazne za ona djela za koja se po zakonu ni ublažavanjem ne može izreći novčana kazna, a sud je kaznu ublažio ispod šest mjeseci zatvora. Odgovor na ovo pitanje treba potražiti u jezičkom, sistematskom i ciljnom tumačenju odrebe člana 46. stav 3. i 4. KZ RS. Odredba stava 3. propisuje da kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca ukazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti. Zakonodavac ne pravi razliku da li se do te kazne zatvora došlo ublažavanjem zakonom propisane kazne ili je ona u granicama zakonom propisane kazne za određeno krivično djelo. Sama odreba je imperativnog karaktera, a od nje se može odstupiti i izreći kazna zatvora do šest mjeseci samo ako je ispunjen negativni uslov sadržan u postojanju posebnih, dakle ne običnih, okolnosti djela i učinioca koje ukazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći naplatiti. Odredbom stava 4. zakonodavac je isključio primjenu odredbe stava 3. ovog člana na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (supletorni zatvor) ili za opozvanu uslovnu osudu. To su jedina dva izuzetka na koja se ne primjenjuje stav 3. bez obzira što ne postoji negativni uslov koji je u njemu propisan. Zakonodavac se u tekstu zakona više ne bavi ovim pitanjem niti propisuje bilo koji drugi izuzetak. Ovdje treba imati u vidu da je cilj zakonodavca bio da se zbog svojih negativnih posljedica izbjegne izricanje kratkotrajnih kazni zatvora osim u onim slučajevima kada to okolnosti krivičnog djela i učinioca zbog kaznene politike zahtijevaju. Sud je dužan izreći novčanu kaznu ako je do kazne zatvora do šest mjeseci došao i ublažavanjem propisane kazne zatvora ako nema posebnih okolnosti djela i učinioca koje ukazuju da se njom neće moći ostvariti svrha kažnjavanja i sprovesti njena naplata. Kada je umjesto ublažene kazne zatvora od tri mjeseca izrekao novčanu kaznu sud nije prekoračio svoja ovlašćenja koja po zakonu ima tako da nije povrijedio krivični zakon u odredbi člana 312. tačka d) KZ RS, kao što zahtjevo tvrdi.
Kako nije povrijeđen krivični zakon na štetu osuđenog to je je na osnovu člana 355. ZKP RS iz navedenih razloga zahtjev za zaštitu zakonitosti odbijen."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 80 0 K 094472 18 Kvlz od 7.8.2019. godine)
https://www.anwalt-bih.de
