METODOLOGIJA UTVRĐIVANjA POREZNE OSNOVICE POREZA NA DOBIT
Zakon o porezu na dobit
član 1
Zakon o porezu na dobit uređuje metodologiju utvrđivanja porezne osnovice, odnosno utvrđuje iznos poreza na dobit, ali ne određuje i ne utiče na primjenu MRS ili MSFI u svrhu izrade finansijskih izvještaja i prikazivanja fer i realnog stanja pravnog lica.
"Prema odredbama člana 19. Zakona o porezu na dobit ("Sl. novine FBiH", br. 15/2016 - dalje: Zakon), amortizacija dugotrajne imovine smatra se porezno priznatim rashodom ako se obračunava na nabavnu vrijednost, proporcionalnom metodom, primjenom maksimalnih godišnjih stopa amortizacije propisanih pomenutim članom Zakona.
Pojedine banke koriste niže stope amortizacije od Zakonom propisanih, pri čemu ne koriste i pravo iz člana 42. stav 4. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit ("Sl. novine FBiH", br. 88/2016, 11/2017, 96/2017 - dalje: Pravilnik), tj. ne koriste mogućnost da svoju oporezivu dobit umanje za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđje prema Zakonu i stvarne (niže) amortizacije koja je utvrđena u poslovnim knjigama banke.
Tako npr. ako banka nabavi opremu čija je nabavna vrijednost 100.000 KM, te ako primjenjuje stopu amortizacije od 10%, banka će tu opremu računovodstveno amortizovati za 10 godina.
S obzirom na to da je porezno priznata godišnja stopa amortizacije za opremu propisana u visini od 15%, to znači da će se, primjenom stope iz člana 19. stav 2. Zakona, ta oprema porezno amortizovati za period od 6,67 godina (tj. za 6 godina i 8 mjeseci). Shodno naprijed izloženom, molimo vaše mišljenje o tome da li će banci u Poreznom bilansu biti priznat trošak amortizacije u preostalom amortizacionom periodu, i to za 4 mjeseca u sedmoj godini, te za osmu, devetu i desetu godinu u odnosu na godinu nabavke predmetne opreme?
Članom 19. stav 1. Zakona propisano je da kod utvrđivanja porezne osnovice priznaje se obračunata amortizacija primjenom proporcionalne metode amortizacija na dugotrajnu imovinu na način propisan ovim članom.
Stavom 2. istog člana propisano je da porezno priznate stope amortizacije dugotrajne imovine iznose:
a) građevinski objekti - 5%,
b) ceste, komunalni objekti, željeznica -10%,
c) oprema, vozila, postrojenja -15%.
d) oprema za vodoprivredne, vodovodne i kanalizacijske sisteme -15%,
e) hardver i softver i oprema za zaštitu okoliša - 33,3%,
f) višegodišnji zasadi -15%,
g) osnovna stada - 40% i
h) nematerijalna imovina - 20%.
Članom 42. stav 4. Pravilnika propisuje se da ukoliko porezni obveznik koristi niže stope amortizacije od stopa iz člana 19. stav 2. Zakona, ima pravo da smanji poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (niže) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice. Prijenos privremenih razlika nije dozvoljen.
Stavom 5. istog člana Pravilnika propisano je da ukoliko porezni obveznik koristi više stope amortizacije od stopa iz člana 19. stav 2. Zakona, ima obavezu povećati poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (više) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice. Prijenos privremenih razlika je dozvoljen.
Prema prethodno navedenom, poreznom obvezniku koji koristi niže stope amortizacije od stopa iz člana 19. stav 2. Zakona, dato je pravo da smanji poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (niže) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice, te je jasno naglašeno da prijenos privremenih razlika nije dozvoljen.
Prema tome, Zakon o porezu na dobit uređuje metodologiju utvrđivanja porezne osnovice, odnosno utvrđuje iznos poreza na dobit kako je propisano članom 1. Zakona, te nikako ne određuje i ne utiče na primjenu MRS ili MSFI u svrhu izrade finansijskih izvještaja i prikazivanja fer i realnog stanja pravnog lica."
(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva finansija, br. 05-02-4-2270/19 od 23.4.2019. godine)
https://www.anwalt-bih.de
Zakon o porezu na dobit
član 1
Zakon o porezu na dobit uređuje metodologiju utvrđivanja porezne osnovice, odnosno utvrđuje iznos poreza na dobit, ali ne određuje i ne utiče na primjenu MRS ili MSFI u svrhu izrade finansijskih izvještaja i prikazivanja fer i realnog stanja pravnog lica.
"Prema odredbama člana 19. Zakona o porezu na dobit ("Sl. novine FBiH", br. 15/2016 - dalje: Zakon), amortizacija dugotrajne imovine smatra se porezno priznatim rashodom ako se obračunava na nabavnu vrijednost, proporcionalnom metodom, primjenom maksimalnih godišnjih stopa amortizacije propisanih pomenutim članom Zakona.
Pojedine banke koriste niže stope amortizacije od Zakonom propisanih, pri čemu ne koriste i pravo iz člana 42. stav 4. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit ("Sl. novine FBiH", br. 88/2016, 11/2017, 96/2017 - dalje: Pravilnik), tj. ne koriste mogućnost da svoju oporezivu dobit umanje za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđje prema Zakonu i stvarne (niže) amortizacije koja je utvrđena u poslovnim knjigama banke.
Tako npr. ako banka nabavi opremu čija je nabavna vrijednost 100.000 KM, te ako primjenjuje stopu amortizacije od 10%, banka će tu opremu računovodstveno amortizovati za 10 godina.
S obzirom na to da je porezno priznata godišnja stopa amortizacije za opremu propisana u visini od 15%, to znači da će se, primjenom stope iz člana 19. stav 2. Zakona, ta oprema porezno amortizovati za period od 6,67 godina (tj. za 6 godina i 8 mjeseci). Shodno naprijed izloženom, molimo vaše mišljenje o tome da li će banci u Poreznom bilansu biti priznat trošak amortizacije u preostalom amortizacionom periodu, i to za 4 mjeseca u sedmoj godini, te za osmu, devetu i desetu godinu u odnosu na godinu nabavke predmetne opreme?
Članom 19. stav 1. Zakona propisano je da kod utvrđivanja porezne osnovice priznaje se obračunata amortizacija primjenom proporcionalne metode amortizacija na dugotrajnu imovinu na način propisan ovim članom.
Stavom 2. istog člana propisano je da porezno priznate stope amortizacije dugotrajne imovine iznose:
a) građevinski objekti - 5%,
b) ceste, komunalni objekti, željeznica -10%,
c) oprema, vozila, postrojenja -15%.
d) oprema za vodoprivredne, vodovodne i kanalizacijske sisteme -15%,
e) hardver i softver i oprema za zaštitu okoliša - 33,3%,
f) višegodišnji zasadi -15%,
g) osnovna stada - 40% i
h) nematerijalna imovina - 20%.
Članom 42. stav 4. Pravilnika propisuje se da ukoliko porezni obveznik koristi niže stope amortizacije od stopa iz člana 19. stav 2. Zakona, ima pravo da smanji poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (niže) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice. Prijenos privremenih razlika nije dozvoljen.
Stavom 5. istog člana Pravilnika propisano je da ukoliko porezni obveznik koristi više stope amortizacije od stopa iz člana 19. stav 2. Zakona, ima obavezu povećati poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (više) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice. Prijenos privremenih razlika je dozvoljen.
Prema prethodno navedenom, poreznom obvezniku koji koristi niže stope amortizacije od stopa iz člana 19. stav 2. Zakona, dato je pravo da smanji poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (niže) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice, te je jasno naglašeno da prijenos privremenih razlika nije dozvoljen.
Prema tome, Zakon o porezu na dobit uređuje metodologiju utvrđivanja porezne osnovice, odnosno utvrđuje iznos poreza na dobit kako je propisano članom 1. Zakona, te nikako ne određuje i ne utiče na primjenu MRS ili MSFI u svrhu izrade finansijskih izvještaja i prikazivanja fer i realnog stanja pravnog lica."
(Izvod iz Mišljenja Federalnog ministarstva finansija, br. 05-02-4-2270/19 od 23.4.2019. godine)
https://www.anwalt-bih.de
