Cimperšek vs. Slovenia (br. 58512/16), 30.6.2020.
Povreda člana 6.1. EK Povreda člana 10. EK
Aplikant je Jernej Cimperšek, rođen 1960. godine. Živi u Ptuju (Slovenija).
Slučaj se odnosi na odbijanje zahtjeva gospodina Cimperšeka za imenovanje za sudskog vještaka zbog nedostatka ličnih kvaliteta, prije svega zbog sadržaja njegovog bloga i njegovih pritužbi na rad Ministarstva pravde.
Aplikant se 2013. godine prijavio za imenovanje za sudskog vještaka. Prošao je test i čekao da položi zakletvu 2014. godine, kada je ministar pravde odbio njegov zahtjev uz obrazloženje da ne posjeduje lične kvalitete koje su prema relevantnom Zakonu o sudu potrebne za zvanje sudskog vještaka. Ministar je posebno utvrdio da su komentari koje je aplikant iznio na svom blogu i u e-mailovima drugim kandidatima o kašnjenju ceremonije zakletve bili uvredljivi i nespojivi s radom sudskog vještaka.
Aplikant je osporio ovu odluku u sudskom postupku tvrdeći da je njom povrijeđena njegova sloboda izražavanja. Tvrdio je i da se procjena njegovih ličnih kvaliteta ne smije ograničiti na njegove e-mailove i blog i zatražio je da sud sasluša svjedoke koji mogu svjedočiti o njegovom moralnom karakteru. Takođe je skrenuo pažnju na činjenicu da su blog čitali samo njegovi prijatelji.
Upravni sud je odbio njegovu tužbu 2015. godine, potvrđujući zaključak ministra da aplikant nema potrebne lične osobine potrebne za obavljanje poziva sudskog vještaka. Također je odbio aplikantov zahtjev za održavanjem ročišta, pozivajući se na Zakon o upravnim sporovima kojim se propisuje da nove činjenice i dokazi nisu relevantni za donošenje odluke.
Vrhovni sud je odbio njegovu žalbu na pravna pitanja. Konačno, Ustavni sud je 2016. godine odlučio da ne prihvati razmatranje njegove ustavne tužbe.
Pozivajući se na član 6. stav 1. (pravo na pravično suđenje), aplikant se žali na nedostatka usmene rasprave o njegovom slučaju pred prvostepenim sudom. Pozivajući se i na član 10. (sloboda izražavanja), tvrdi da je bio sankcioniran zbog izražavanja svog kritičkog mišljenja pisanjem bloga i prigovaranjem na rad Ministarstva.
Evropski sud je utvrdio povredu prava na pravično suđenje jer je prvostepeni sud odbio aplikantov zahtjev za usmeno ročište. To se desilo uprkos činjenici da je aplikant imao za cilj osporiti ministrovu odluku izvođenjem dokaza - svjedoka kako bi pokazao svoju podobnost za sudskog vještaka i osporio uzročnu vezu između njegove sposobnosti za tu ulogu i njegovog bloga i e-mailova.
Nadalje, prvostepeni sud, jedini koji je bio nadležan za razmatranje činjenica i zakona slučaja nije dao jasne razloge koji bi opravdali njegovo oslanjanje na zakonsku odredbu koja mu je omogućila da odbije zahtjeva za održavanjem sudskog ročišta.
Činjenica da su komentari na blogu i e-pošti navedeni kao direktni razlog odbijanja aplikantove prijave za sudskog vještaka također je rezultirala neopravdanim miješanjem u njegovo pravo na slobodu izražavanja i kršenjem člana 10.
Povreda člana 6.1. EK Povreda člana 10. EK
Aplikant je Jernej Cimperšek, rođen 1960. godine. Živi u Ptuju (Slovenija).
Slučaj se odnosi na odbijanje zahtjeva gospodina Cimperšeka za imenovanje za sudskog vještaka zbog nedostatka ličnih kvaliteta, prije svega zbog sadržaja njegovog bloga i njegovih pritužbi na rad Ministarstva pravde.
Aplikant se 2013. godine prijavio za imenovanje za sudskog vještaka. Prošao je test i čekao da položi zakletvu 2014. godine, kada je ministar pravde odbio njegov zahtjev uz obrazloženje da ne posjeduje lične kvalitete koje su prema relevantnom Zakonu o sudu potrebne za zvanje sudskog vještaka. Ministar je posebno utvrdio da su komentari koje je aplikant iznio na svom blogu i u e-mailovima drugim kandidatima o kašnjenju ceremonije zakletve bili uvredljivi i nespojivi s radom sudskog vještaka.
Aplikant je osporio ovu odluku u sudskom postupku tvrdeći da je njom povrijeđena njegova sloboda izražavanja. Tvrdio je i da se procjena njegovih ličnih kvaliteta ne smije ograničiti na njegove e-mailove i blog i zatražio je da sud sasluša svjedoke koji mogu svjedočiti o njegovom moralnom karakteru. Takođe je skrenuo pažnju na činjenicu da su blog čitali samo njegovi prijatelji.
Upravni sud je odbio njegovu tužbu 2015. godine, potvrđujući zaključak ministra da aplikant nema potrebne lične osobine potrebne za obavljanje poziva sudskog vještaka. Također je odbio aplikantov zahtjev za održavanjem ročišta, pozivajući se na Zakon o upravnim sporovima kojim se propisuje da nove činjenice i dokazi nisu relevantni za donošenje odluke.
Vrhovni sud je odbio njegovu žalbu na pravna pitanja. Konačno, Ustavni sud je 2016. godine odlučio da ne prihvati razmatranje njegove ustavne tužbe.
Pozivajući se na član 6. stav 1. (pravo na pravično suđenje), aplikant se žali na nedostatka usmene rasprave o njegovom slučaju pred prvostepenim sudom. Pozivajući se i na član 10. (sloboda izražavanja), tvrdi da je bio sankcioniran zbog izražavanja svog kritičkog mišljenja pisanjem bloga i prigovaranjem na rad Ministarstva.
Evropski sud je utvrdio povredu prava na pravično suđenje jer je prvostepeni sud odbio aplikantov zahtjev za usmeno ročište. To se desilo uprkos činjenici da je aplikant imao za cilj osporiti ministrovu odluku izvođenjem dokaza - svjedoka kako bi pokazao svoju podobnost za sudskog vještaka i osporio uzročnu vezu između njegove sposobnosti za tu ulogu i njegovog bloga i e-mailova.
Nadalje, prvostepeni sud, jedini koji je bio nadležan za razmatranje činjenica i zakona slučaja nije dao jasne razloge koji bi opravdali njegovo oslanjanje na zakonsku odredbu koja mu je omogućila da odbije zahtjeva za održavanjem sudskog ročišta.
Činjenica da su komentari na blogu i e-pošti navedeni kao direktni razlog odbijanja aplikantove prijave za sudskog vještaka također je rezultirala neopravdanim miješanjem u njegovo pravo na slobodu izražavanja i kršenjem člana 10.
