Šekerija protiv Hrvatske (br. 3021/14), 5.11.2020.1 Nema povrede člana 6. EK
Aplikant je Dubravko Šekerija, hrvatski državljanin.
Slučaj se odnosi na aplikantovu žalbu da je krivični postupak protiv njega zbog optužbi povezanih s drogom bio nepravičan.
U julu 2011. godine g. Šekerija proglašen je krivim za kupovinu i prodaju velikih količina kokaina. Osuđen je na osam godina zatvora. Prvostepeni sud se oslonio na svjedočenje tri osoba koje su priznale da su kupile kokain od aplikanta, dajući slične opise u pogledu njegovog načina rada. Također se pozvao na izjavu jednog od ovih svjedoka koji je svjedočio da je vidio aplikanta kako koristi sivu hidrauličnu prešu za drogu, koja je zaplijenjena tokom pretresa aplikantove kuće.
Prvostepeni sud nije dao kredibilitet aplikantovoj odbrani, da su svjedoci protiv njega bili mentalno nestabilni i da su dali inkriminirajuće izjave iz osvete ili da bi uzeli imovinu koja je prodana njegovoj porodici. Također je odbio njene argumente da je policija stavila jednog od svjedoka pod zaštitu kako bi ga kontrolirala, dok ga je drugi svjedok inkriminirao pod policijskom prisilom. Na kraju, odbio je prihvatiti bilo kakve daljnje izjave svjedoka koje je predložila odbrana, zaključivši da su činjenice dovoljno utvrđene i da nisu potrebni daljnji dokazi.
Gospodin Šekerija se žalio na ovu presudu Vrhovnom sudu, osporavajući posebno izjavu u prvostepenoj presudi koja je, kako je tvrdio, pokazala da su sudije pročitali zapisnike policijskih razgovora s potencijalnim svjedocima i činjenicu da je jedan od iskaza svjedoka istražnom sudiji pročitana na suđenju prije nego što je dao iskaz na sudu. Aplikant se također žalio da je prvostepeni sud bio pristran prema njemu, koristeći se emocionalnim i subjektivnim formulacijama prilikom određivanja kazne, te jer je odbio saslušati svjedoke u njegovu korist.
Vrhovni sud odbio je njegovu žalbu u februaru 2012., presudivši da ne postoji ništa što potkrepljuje njegove argumente da su svjedoci lažno svjedočili protiv njega te da su postojale proceduralne nepravilnosti koje su utjecale na ukupnu valjanost prvostepene presude. Konkretno, aplikantov advokat mogao je temeljito ispitati svjedoke tokom suđenja. Istovremeno je zaključio da prvostepeni sud nije trebao ocijeniti neke okolnosti otežavajućim prilikom izricanja kazne.
Aplikant je podnio brojne prigovore prema članu 6. st. 1. i 3. (d) (pravo na pravično suđenje / pravo na prisustvo i ispitivanje svjedoka), navodeći da je krivični postupak uzet kao cjelina bio nepravičan. Posebno se žali na način na koji su dokazi protiv njega prihvaćeni, ispitani i procijenjeni te na način na koji su domaći sudovi riješili njegove prigovore u vezi s tim dokazima; a također navodi da je prvostepeni sud bio pristrasan i nije saslušao svjedoke koje je predložila odbrana.
Evropski sud je detaljno ispitao aplikantove prigovore u vezi sa svakim dokazom, navodnim nedostatkom nepristranosti prvostepenog suda i odbijanjem prvostepenog suda da sasluša svjedoke koje je predložila odbrana. Sud je utvrdio da se prvostepeni sud u presudi nije trebao pozivati na podatke koji nisu ispitani tokom postupka u kontradiktornom postupku. Međutim,
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za sudsku dokumentaciju i edukaciju Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
prema stajalištu Suda, s obzirom na to da su se ti podaci nalazili u spisu predmeta i da ih je odbrana znala, čak se na njih i djelimično pozvala, temeljito razmatranje predmeta pokazuje da to nije potkopalo pravičnost postupak u cjelini. Sud je zaključio da su predmetni postupci, uzevši u cjelini, zadovoljili zahtjeve pravičnog i nepristranog suđenja, te u ovom slučaju nije došlo do kršenja člana 6., stav 1. Konvencije.
Aplikant je Dubravko Šekerija, hrvatski državljanin.
Slučaj se odnosi na aplikantovu žalbu da je krivični postupak protiv njega zbog optužbi povezanih s drogom bio nepravičan.
U julu 2011. godine g. Šekerija proglašen je krivim za kupovinu i prodaju velikih količina kokaina. Osuđen je na osam godina zatvora. Prvostepeni sud se oslonio na svjedočenje tri osoba koje su priznale da su kupile kokain od aplikanta, dajući slične opise u pogledu njegovog načina rada. Također se pozvao na izjavu jednog od ovih svjedoka koji je svjedočio da je vidio aplikanta kako koristi sivu hidrauličnu prešu za drogu, koja je zaplijenjena tokom pretresa aplikantove kuće.
Prvostepeni sud nije dao kredibilitet aplikantovoj odbrani, da su svjedoci protiv njega bili mentalno nestabilni i da su dali inkriminirajuće izjave iz osvete ili da bi uzeli imovinu koja je prodana njegovoj porodici. Također je odbio njene argumente da je policija stavila jednog od svjedoka pod zaštitu kako bi ga kontrolirala, dok ga je drugi svjedok inkriminirao pod policijskom prisilom. Na kraju, odbio je prihvatiti bilo kakve daljnje izjave svjedoka koje je predložila odbrana, zaključivši da su činjenice dovoljno utvrđene i da nisu potrebni daljnji dokazi.
Gospodin Šekerija se žalio na ovu presudu Vrhovnom sudu, osporavajući posebno izjavu u prvostepenoj presudi koja je, kako je tvrdio, pokazala da su sudije pročitali zapisnike policijskih razgovora s potencijalnim svjedocima i činjenicu da je jedan od iskaza svjedoka istražnom sudiji pročitana na suđenju prije nego što je dao iskaz na sudu. Aplikant se također žalio da je prvostepeni sud bio pristran prema njemu, koristeći se emocionalnim i subjektivnim formulacijama prilikom određivanja kazne, te jer je odbio saslušati svjedoke u njegovu korist.
Vrhovni sud odbio je njegovu žalbu u februaru 2012., presudivši da ne postoji ništa što potkrepljuje njegove argumente da su svjedoci lažno svjedočili protiv njega te da su postojale proceduralne nepravilnosti koje su utjecale na ukupnu valjanost prvostepene presude. Konkretno, aplikantov advokat mogao je temeljito ispitati svjedoke tokom suđenja. Istovremeno je zaključio da prvostepeni sud nije trebao ocijeniti neke okolnosti otežavajućim prilikom izricanja kazne.
Aplikant je podnio brojne prigovore prema članu 6. st. 1. i 3. (d) (pravo na pravično suđenje / pravo na prisustvo i ispitivanje svjedoka), navodeći da je krivični postupak uzet kao cjelina bio nepravičan. Posebno se žali na način na koji su dokazi protiv njega prihvaćeni, ispitani i procijenjeni te na način na koji su domaći sudovi riješili njegove prigovore u vezi s tim dokazima; a također navodi da je prvostepeni sud bio pristrasan i nije saslušao svjedoke koje je predložila odbrana.
Evropski sud je detaljno ispitao aplikantove prigovore u vezi sa svakim dokazom, navodnim nedostatkom nepristranosti prvostepenog suda i odbijanjem prvostepenog suda da sasluša svjedoke koje je predložila odbrana. Sud je utvrdio da se prvostepeni sud u presudi nije trebao pozivati na podatke koji nisu ispitani tokom postupka u kontradiktornom postupku. Međutim,
1 Informacije o predmetima pripremljene su u saradnji između Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Odjela za sudsku dokumentaciju i edukaciju Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. Informacije su informativnog karaktera i ne obavezuju Sud.
prema stajalištu Suda, s obzirom na to da su se ti podaci nalazili u spisu predmeta i da ih je odbrana znala, čak se na njih i djelimično pozvala, temeljito razmatranje predmeta pokazuje da to nije potkopalo pravičnost postupak u cjelini. Sud je zaključio da su predmetni postupci, uzevši u cjelini, zadovoljili zahtjeve pravičnog i nepristranog suđenja, te u ovom slučaju nije došlo do kršenja člana 6., stav 1. Konvencije.
