Saučiniteljstvo – Sadržaj umišljaja saučinitelja član 31. KZ FBiH
OCJENA O TOME DA LI JE DJELO ZA KOJE SE OPTUŽUJU BILO OBUHVAĆENO UMIŠLJAJEM SAUČINITELJA DAJE SE U ODNOSU NA VRIJEME UČINJENJA DJELA, PA JE, U SITUACIJI KADA OKOLNOSTI KOJE SU POSTOJALE U VRIJEME UČINJENJA DJELA PRUŽAJU POUZDAN OSNOV ZA ZAKLJUČAK, UZ SVIJEST O ZAJEDNIČKOM DJELOVANJU, I O UMIŠLJAJNOM POSTUPANJU SAUČINITELJA U ODNOSU NA USMRĆENJE OŠTEĆENE, IRELEVANTNO KAKAV JE BIO NJIHOV PRVOBITNI PLAN I DOGOVOR I DA LI JE NJIME BILO OBUHVAĆENO USMRĆENJE OŠTEĆENE.
Iz obrazloženja:
„Naime, prema odredbi člana 31. KZ FBiH, saučiniteljstvo postoji kada više osoba zajednički učini krivično djelo bilo učestvovanjem u njegovom učinjenju ili preduzimajući šta drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, pa kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su optuženi S.Z. i S.N., za vrijeme dok je oštećenu gušio optuženi I.A., istoj vezali ruke i noge selotejp trakom, čime su je potpuno onesposobili za otpor, onda takve radnje imaju karakter saučiniteljskih radnji kojima se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela. Prema tome, opravdan je zaključak prvostepenog suda da su svi optuženi u odnosu na lišenje života oštećene postupali sa eventualnim umišljajem, neovisno od toga kakav je bio njihov prvobitni plan i dogovor, i neovisno od toga da li je oštećena još bila živa ili ne u momentu kada su optuženi S.Z. i S.N. otišli da vrše premetačinu stvari u kući, jer su bili svjesni da pritiskanjem lica oštećene od tvrdu podlogu kauča od strane optuženog I.A., pri čemu su istoj bili zatvoreni disajni otvori, a u situaciji u kojoj su joj ruke i noge čvrsto vezali da bi je onemogućili u pružanju otpora, može nastupiti smrt oštećene, na koju posljedicu su i pristali. Iz tog razloga, irelevantni su žalbeni navodi kojima se ukazuje da su optuženi izvadili bateriju iz mobitela oštećene kako ne bi mogla pozvati policiju, ostavili upaljeno svjetlo u sobi u kojoj je ležala da bi zavarali komšije, kao i navod da su mogli upotrijebiti pištolj kojeg su sa sobom imali da su zaista htjeli oštećenu lišiti života. Slijedom toga nisu prihvatljivi žalbeni navodi branitelja optuženih S.Z. i S.N. da je smrt oštećene rezultat kvantitativnog ekscesa optuženog I.A., jer iz izvedenih dokaza koje je prvostepeni sud pravilno cijenio, jasno proizilazi da su isti, na prethodno opisani način, dali odlučujući doprinos radnjama optuženog I.A., svjesni da usljed takvih radnji može nastupiti smrt oštećene, na što su i pristali.”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 06 0 K 010507 19 Kž 3 od
20.03.2019. godine)
Izvor: Krivicno pravo u praksi BiH
OCJENA O TOME DA LI JE DJELO ZA KOJE SE OPTUŽUJU BILO OBUHVAĆENO UMIŠLJAJEM SAUČINITELJA DAJE SE U ODNOSU NA VRIJEME UČINJENJA DJELA, PA JE, U SITUACIJI KADA OKOLNOSTI KOJE SU POSTOJALE U VRIJEME UČINJENJA DJELA PRUŽAJU POUZDAN OSNOV ZA ZAKLJUČAK, UZ SVIJEST O ZAJEDNIČKOM DJELOVANJU, I O UMIŠLJAJNOM POSTUPANJU SAUČINITELJA U ODNOSU NA USMRĆENJE OŠTEĆENE, IRELEVANTNO KAKAV JE BIO NJIHOV PRVOBITNI PLAN I DOGOVOR I DA LI JE NJIME BILO OBUHVAĆENO USMRĆENJE OŠTEĆENE.
Iz obrazloženja:
„Naime, prema odredbi člana 31. KZ FBiH, saučiniteljstvo postoji kada više osoba zajednički učini krivično djelo bilo učestvovanjem u njegovom učinjenju ili preduzimajući šta drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, pa kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su optuženi S.Z. i S.N., za vrijeme dok je oštećenu gušio optuženi I.A., istoj vezali ruke i noge selotejp trakom, čime su je potpuno onesposobili za otpor, onda takve radnje imaju karakter saučiniteljskih radnji kojima se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela. Prema tome, opravdan je zaključak prvostepenog suda da su svi optuženi u odnosu na lišenje života oštećene postupali sa eventualnim umišljajem, neovisno od toga kakav je bio njihov prvobitni plan i dogovor, i neovisno od toga da li je oštećena još bila živa ili ne u momentu kada su optuženi S.Z. i S.N. otišli da vrše premetačinu stvari u kući, jer su bili svjesni da pritiskanjem lica oštećene od tvrdu podlogu kauča od strane optuženog I.A., pri čemu su istoj bili zatvoreni disajni otvori, a u situaciji u kojoj su joj ruke i noge čvrsto vezali da bi je onemogućili u pružanju otpora, može nastupiti smrt oštećene, na koju posljedicu su i pristali. Iz tog razloga, irelevantni su žalbeni navodi kojima se ukazuje da su optuženi izvadili bateriju iz mobitela oštećene kako ne bi mogla pozvati policiju, ostavili upaljeno svjetlo u sobi u kojoj je ležala da bi zavarali komšije, kao i navod da su mogli upotrijebiti pištolj kojeg su sa sobom imali da su zaista htjeli oštećenu lišiti života. Slijedom toga nisu prihvatljivi žalbeni navodi branitelja optuženih S.Z. i S.N. da je smrt oštećene rezultat kvantitativnog ekscesa optuženog I.A., jer iz izvedenih dokaza koje je prvostepeni sud pravilno cijenio, jasno proizilazi da su isti, na prethodno opisani način, dali odlučujući doprinos radnjama optuženog I.A., svjesni da usljed takvih radnji može nastupiti smrt oštećene, na što su i pristali.”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 06 0 K 010507 19 Kž 3 od
20.03.2019. godine)
Izvor: Krivicno pravo u praksi BiH
