Najčešća pitanja o autorskom i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini
ŠTA JE AUTORSKO DJELO?
Autorsko djelo je generalno individualna tvorevina iz oblasti književnosti, muzike, filma, kompjuterskog softvera, arhitekture, nauke i umjetnosti bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja.
KO SVE MOŽE BITI AUTOR?
Autor je fizičko lice koje je stvorilo djelo bez obzira na to da li se radi o malom djetetu u vrtiću koje crta sunce, kuću i roditelje, inženjeru arhitekture koji projektira novu zgradu pozorišta ili samoukom slikaru koji radi na svom slikarskom djelu. Autor djela ne mora uvijek biti jedno lice, to može biti i više lica koja zajednički stvaraju autorsko djelo.
Pravno lice (privredno društvo, ustanova, udruženje itd.) ne može biti autor. Pravno lice može biti samo izvedeni nosilac autorskog prava, to jest kada se na njega prenese pravo na iskorištavanje djela.
ŠTA JE AUTORSKO PRAVO?
Autorsko pravo regulira odnose koji nastaju u vezi sa stvaranjem autorskih djela u oblastima poput umjetnosti, književnosti i nauke. Autorsko pravo ohrabruje stvaranje novih kreativnih izraza, jer autori znaju da na neki način mogu da zadrže kontrolu nad svojim djelima.
ZAŠTO JE VAŽNO ŠTITITI AUTORSKO PRAVO?
Efektivna autorskopravna zaštita podstiče kreativnost pojedinaca, osigurava autorima ostvarivanje ekonomske egzistencije, te doprinosi bogatom kulturnom stvaralaštvu i promociji zemlje. Svi uživamo u čitanju novog književnog djela, gledanju filma ili predstave, slušanju muzike i mnogim drugim vidovima autorskih djela. Stoga se podsticanjem kreativnosti stvaralaca društvo obogaćuje doprinosom djela autora u ovim različitim oblastima stvaralaštva.
KAKO STJEČEM AUTORSKO PRAVO NA SVOM DJELU?
Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na osnovu samog čina stvaranja autorskog djela i nije uvjetovano ispunjenjem bilo kakvih formalnosti ili zahtjeva u pogledu njegovog sadržaja, kvaliteta ili svrhe. Dovoljno je da individualna ideja izađe iz duhovne, unutrašnje, sfere svog stvaraoca i da bude izražena, pa da, shodno tome, postane autorsko djelo koje uživa autorskopravnu zaštitu.
Djelo ne mora nužno biti preneseno na materijalnu podlogu. Shodnom tome, čak i govorno ili muzičko djelo koje nije snimljeno ili zabilježeno notama, ili koreografija koja nije pismeno izražena mogu predstavljati autorsko djelo. Djelo čak ne mora ni biti objavljeno da bi uživalo zaštitu po osnovu autorskog prava. Princip da se autorsko pravo stječe bez formalnosti vrijedi u većini država svijeta.
S ciljem očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga, autor može deponirati originale ili primjerke svojih autorskih djela ili predmeta svojih srodnih prava u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Deponirano djelo upisuje se u knjigu evidencije autorskih djela koju vodi Institut. Deponiranje nije obaveza autora, niti je uvjet za stjecanje autorskopravne zaštite, već samo mogućnost.
KOJA DJELA UŽIVAJU ZAKONSKU ZAŠTITU?
Djela koja uživaju zaštitu, između ostalog, jesu:
- audiovizuelna djela (filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskom stvaranju),
- djela arhitekture (skice, planovi, nacrti i izgrađeni objekti),
- djela likovnih umjetnosti (crteži, slike, grafike, kipovi i druga djela iste prirode),
- djela svih grana primijenjenih umjetnosti, grafičkog i industrijskog oblikovanja,
- dramska, dramsko-muzička i lutkarska djela,
- fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, kartografska djela,
- govorna djela (govori, predavanja, propovijedi i druga djela iste prirode),
- koreografska i pantomimska djela,
- muzička djela s riječima ili bez riječi,
- pisana djela (književni tekstovi, studije, priručnici, članci i ostali napisi, kao i kompjuterski programi),
- prezentacije naučne, obrazovne ili tehničke prirode (tehničke skice, grafikoni, formulari itd.),
- prerada autorskog djela u smislu prijevoda, prilagođavanja, muzičkog aranžmana i obrade i drugih prerada izvornih autorskih djela,
- zbirke autorskih djela ili druge građe (enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i slično),
- započeto djelo, nezavršeno djelo, naslov i drugi sastojci djela predstavljaju samostalno autorsko djelo i uživaju zaštitu kao takvi ako su individualne duhovne tvorevine.
ŠTA SE NE MOŽE ZAŠTITITI AUTORSKIM PRAVOM?
Tvorevine koje nisu autorskopravno zaštićene su:
- dnevne vijesti ili razne informacije koje imaju karakter kratke vijesti sadržane u obavještenju za štampu,
- ideje, koncepti, postupci, radne metode, matematičke operacije, načela ili otkrića,
- politički govori i govori održani tokom sudskih rasprava,
- narodne književne i umjetničke tvorevine,
- službeni tekstovi iz oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva.
Zbog stimulacije kulturnog stvaralaštva putem slobodne upotrebe, protoka i razmjene ideja, potrebe slobodnog informiranja javnosti, ova djela su isključena iz autorskopravne zaštite.
KOJA SVE PRAVA IMA AUTOR?
Autoru na njegovom djelu pripadaju:
- ličnopravna ovlaštenja (autorska moralna prava),
- imovinskopravna ovlaštenja (autorska imovinska prava) i
- ostala ovlaštenja (druga prava autora).
KOLIKO TRAJE AUTORSKO PRAVO?
Autorsko pravo je jedinstveno pravo i traje za života autora, uključujući i period od 70 godina nakon njegove smrti. Jedini izuzetak čini pravo pokajanja, koje traje samo za života autora.
Kod kolektivnih djela rok od 70 godina počinje da teče od dana zakonitog objavljivanja djela. Ako se radi o djelu anonimnog autora, navedeni rok se računa na isti način.
Istekom rokova trajanja autorskog prava autorsko djelo prestaje da bude autorskopravno zaštićeno, što znači da se sa stanovišta autorskog prava može slobodno koristiti.
DA LI MOJE DJELO MORA IMATI POSEBNI UMJETNIČKI KARAKTER DA BI GA AUTORSKO PRAVO ŠTITILO?
Autorsko djelo ne treba imati umjetnički karakter da bi uživalo autorskopravnu zaštitu, budući da je umjetnički karakter jednog stvaralačkog djela veoma subjektivna kategorija. Stvaralačko djelo treba da ispunjava uvjet originalnosti i da predstavlja rezultat stvaralačkog rada.
AKO SAM KUPIO KNJIGU, UMJETNIČKU SLIKU ILI MUZIČKI CD, DA LI SAM STEKAO I AUTORSKA PRAVA?
Autorsko djelo nije stvar. To je nematerijalno dobro na kojem autor ima autorsko pravo. Knjiga, slika ili CD predstavljaju stvari na kojima njihovi vlasnici imaju pravo vlasništva na materijalnom predmetu, ali ne i vlasništva na zakonskim pravima datim autoru koji zadržava autorska prava na samom djelu.
Kupovinom knjige u knjižari ili slike u umjetničkoj galeriji kupac, u pravilu, stječe samo pravo vlasništva na stvarima (papiru, platnu, okviru...). Drugim riječima, vlasnik slike ne bi, npr., mogao dalje umnožavati djelo likovne umjetnosti, niti ga mijenjati dodavanjem novih elemenata ili prizora. Slična situacija je s vlasnikom knjige, koja mu ne daje pravo da djelo književnosti inkorporirano u njoj, npr., prevodi na neki strani jezik, ili da ga audiovizuelno prilagođava bez dozvole autora.
GDJE SE MOŽE DEPONIRATI AUTORSKO DJELO?
Autorsko djelo može se deponirati u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Više informacija u Obrasci-autorsko pravo i srodna prava.
ZAKONODAVSTVO
Zakon o autorskom i srodnim pravima, Službeni glasnik BiH, br. 63/10,
Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, Službeni glasnik BiH, br. 63/10,
Pravilnik o medijaciji radi zaključenja kolektivnog ugovora o kablovskoj retransmisiji radiodifuzno emitovanih djela, Službeni glasnik BiH, br. 11/11,
Pravilnik o načinu i formi deponovanja autorskih djela i predmeta srodnih prava i njihovom upisivanju u knjigu evidencije, Službeni glasnik BiH, br. 28/11,
Pravilnik o načinu i formi ispunjavanja uslova za davanje dozvole pravnim licima za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, Službeni glasnik BiH, br. 44/11.
VIŠE O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA U BOSNI I HERCEGOVINI:
I. UVOD
U prvoj polovini 2010. godine Parlamentarna skupština BiH usvojila je dva zakona kojima se uređuje područje autorskog i srodnih prava. Prvi, Zakon o autorskom i srodnim pravima uređuje područja autorskog prava, srodnih prava, ostvarivanje i zaštitu tih prava i odnose koji sadrže međunarodne elemente. Drugi, Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava uređuje samo jedan od načina ostvarivanja ovih prava putem kolektivnih organizacija.
Brojni su razlozi za donošenje novih propisa u ovome području. Zakonom iz 2002. godine izvršena je djelimična harmonizacija sa Sporazumom o trgovinskopravnim aspektima prava intelektualnog vlasništva (Sporazumom TRIPS) Svjetske trgovinske organizacije (STO), ali ne i sa direktivama Evropske unije (Acquis communautaire). Potpisivanjem Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa Evropskom unijom (EU) 16. 6. 2008. godine i nastojanjem BiH da započne sve procese na putu prema ostvarivanju uvjeta za punopravno članstvo u EU prihvatanje Acquisa postalo je obaveza. Također, jedno od područja na koje se danas obraća najveća pažnja u razvijenim zapadnim državama Evrope i svijeta jeste upravo područje intelektualnog vlasništva, koje obuhvata i autorsko i srodna prava. To je vidljivo po broju direktiva EU koje su se počele donositi još od 1991. godine, kao i u međunarodnim ugovorima u okviru STO i Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo . Nivo zaštite koju ti akti danas pružaju nosiocima prava intelektualnog vlasništva bilo je potrebno na odgovarajući način ugraditi u zakonodavstvo BiH, kako bi se time ispunile sve preuzete obaveze u tom pogledu i omogućilo da država nesmetano krene dalje na putu svog razvoja. Moderniziranje pravnog sistema bilo je potrebno i zbog toga što je razvoj novih tehnologija i oblika korištenja autorskih djela u posljednjoj dekadi dobro poljuljao odnose između nosilaca prava i korisnika predmeta zaštite, te istovremeno omogućio i nove načine masovnog nezakonitog korištenja autorskih djela i predmeta srodnih prava putem digitalne tehnologije i Interneta. Uporednopravno, razvoj autorskog i srodnih prava krenuo je u dva pravca: u određivanje novih prava pojedinih nosilaca prava i u pojačanje mjera zaštite koje su nosiocima prava na raspolaganju, tako da mogu efikasno i pravovremeno da ih štite.
Oba zakona, Zakon o autorskom i srodnim pravima i Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, objavljena su u „Službenom glasniku BiH" broj 63/10 i stupila su na snagu 11. 8. 2010. godine. Stupanjem na snagu navedenih zakona prestao je važiti Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH" br. 7/02 i 76/06). Ovaj rad predstavlja sažetak zakonskog uređenja autorskog i srodnih prava bez analiziranja određenih instituta i rješenja sa pravnoteorijskog aspekta.
Namjera priređivača je da se zakoni iz autorskog i srodnih prava učine dostupnim zainteresiranoj javnosti s ciljem informiranja o mogućnostima koje im pružaju. Za potrebe ovoga rada korišteni su Zakon o autorskom i srodnim pravima i Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, te dokumenti sa javne rasprave o prijedlozima zakonâ, koja je održana 3. 3. 2010. godine u Parlamentarnoj skupštini BiH.
1. Ratificirane međunarodne konvencije i ugovori u području autorskog i srodnih prava
o Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) (1.3.1992)
o Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (1.3.1992)
o Konvencija u vezi sa distribucijom programa putem signala koji se prenosi satelitom (1.3.1992)
o Univerzalna konvencija o autorskom pravu (1.3.1992)
o Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neovlaštenog umnožavanja njihovih fonograma (25.5.2009)
o Konvencija o zaštiti umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (25.5.2009)
o Ugovor WIPO-a o autorskom pravu (WCT) (25.11.2009)
o Ugovor WIPO-a o izvođenjima i fonogramima (WPPT) (25.11.2009)
II. ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA
(„Službeni glasnik BiH" broj 63/10)
Glavni cilj novog Zakona o autorskom i srodnim pravima bilo je postizanje potpune usklađenosti tog propisa BiH sa pravnim poretkom EU i, istovremeno, sa važećim međunarodnim konvencijama i ugovorima koje je ratificirala BiH [Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela, Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija), Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neovlaštenog umnožavanja njihovih fonograma (Fonogramska konvencija), Konvencija o distribuciji signala putem satelita (Satelitska konvencija), Ugovor WIPO-a o autorskom pravu (WCT ), Ugovor WIPO-a o izvođenjima i fonogramima (WPPT ), te sa Sporazumom STO - TRIPS-a].
Zakon je usklađen i sa sljedećim direktivama EU:
o Direktiva o pravnoj zaštiti računarskih programa, Direktiva Vijeća 91/250/EEC od 14. maja 1991.
o Direktiva o pravu davanja u zakup i na poslugu i o određenim pravima umnožavanja u području intelektualnog vlasništva, 92/100/EEC od 19. novembra 1992, i kodificirana verzija 2006/115/EC od 12. decembra 2006.
o Direktiva o koordinaciji određenih pravila autorskog i srodnih prava koja se primjenjuju na satelitsko emitiranje i kablovsko reemitiranje, 93/83/EEC od 27. septembra 1993.
o Direktiva o harmonizaciji rokova trajanja autorskog i srodnih prava, 93/98/EEC od 29. oktobra 1992, i kodificirana verzija 2006/116/EC od 12. decembra 2006.
o Direktiva o pravnoj zaštiti baza podataka, Direktiva 96/9/EC od 11. marta 1996.
o Direktiva o harmonizaciji određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informatičkom društvu, 2001/29/EC od 22. maja 2001.
o Direktiva o pravu preprodaje u korist autora originalnog primjerka djela, 2001/84/EC od 27. septembra 2001.
o Direktiva o provođenju prava intelektualnog vlasništva, 2004/48/EC od 29. aprila 2004.
o Direktiva o roku trajanja autorskog i određenih srodnih prava, 2006/116/EC od 12. decembra 2006.
2. Šta je uređeno Zakonom?
Zakon o autorskom i srodnim pravima uređuje pravo autora na njihovim djelima s područja književnosti, nauke i umjetnosti (autorsko pravo), prava izvođača, proizvođača fonograma, filmskih producenata, organizacija za radiodifuziju, izdavača i proizvođača baza podataka na njihovim izvođenjima, fonogramima, videogramima, emisijama i bazama podataka (srodna prava), individualno ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava, zaštitu autorskog prava i srodnih prava i područje primjene.
U općim odredbama uređuju se i neke od najbitnijih zakonskih definicija koje se primjenjuju na cijeli zakon, kao što su „objavljivanje", „izdavanje", „javnost", na način kako je to uređeno u modernom komparativnom zakonodavstvu. Tako, „objavljivanje" znači da je autorsko djelo ili predmet srodnog prava prvi put postalo dostupno javnosti uz odobrenje ovlaštenog lica. „Javan" i „javnost" znače veći broj lica koja nisu međusobno povezana rodbinskom vezom ili drugim ličnim vezama, a „izdavanje" znači da je dovoljan broj izrađenih primjeraka autorskog djela ili predmeta srodnog prava sa dozvolom ovlaštenog lica ponuđen javnosti, ili stavljen u promet.
3. Šta je autorsko djelo?
Autorsko djelo je individualna duhovna tvorevina iz područja književnosti, nauke i umjetnosti bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja. Pravni pojam „autorskog djela", kao centralno pitanje autorskog prava, uređen je na način koji u cjelini odražava kako autorskopravnu teoriju, tako i komparativno i konvencijsko pravo pri čemu se ne daje definicija šta su književnost, umjetnost i nauka sa vrijednosnog aspekta. Autorsko djelo je određeno kao originalna individualna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umjetničku, naučnu ili drugu vrijednost, njegovu namjenu, sadržaj i način ispoljavanja. Zakonom je prihvaćen koncept autorskog djela koji predstavlja spoj forme i ideje, a sama ideja ne može biti predmet zaštite.
Zakonom su pobrojane pojedinačne tipične kategorije autorskih djela, kao što su: pisana djela (književni tekstovi, studije, priručnici, članci i ostali napisi, kao i računarski programi), govorna djela (govori, predavanja, propovijedi i druga djela iste prirode), dramska, dramsko-muzička i lutkarska djela, koreografska i pantomimska djela, muzička djela sa riječima ili bez riječi, audiovizuelna djela (filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskom stvaranju), djela likovnih umjetnosti (crteži, slike, grafike, kipovi i druga djela iste prirode), djela arhitekture (skice, planovi, nacrti i izgrađeni objekti), djela svih grana primijenjenih umjetnosti, grafičkog i industrijskog oblikovanja, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, kartografska djela, prezentacije naučne, obrazovne ili tehničke prirode (tehničke skice, planovi, grafikoni, formulari, ekspertize, nalazi vještaka, prezentacije u plastičnom obliku i druga djela iste prirode). To ne znači da je lista autorskih djela time iscrpljena. Osnovni koncept autorskopravne zaštite jeste da svako djelo koje je duhovna tvorevina ima određenu formu i koje je originalno može uživati zaštitu kao autorsko djelo.
a. Sastojci djela
Kao samostalno djelo zaštićeni su sastojci djela, kao što su osnivanje djela, nezavršeno djelo, naslov djela i drugi sastojci djela, ako predstavljaju individualne duhovne tvorevine. Drugim sastojcima djela obuhvaćeni su svi mogući elementi autorskog djela, koji se mogu pojaviti kao stvaralački rezultat na putu do završenog autorskog djela, od prvih pokušaja, skica, crteža, bilješki i slično (što je obuhvaćeno pojmom „osnivanje djela"), naravno, uz izričitu pretpostavku da se radi o samostalnoj duhovnoj tvorevini.
b. Prerada autorskog djela
Prijevodi, prilagođavanja, muzički aranžmani, muzičke obrade i druge prerade originalnih autorskih djela koje predstavljaju individualnu duhovnu tvorevinu zaštićeni su kao samostalna autorska djela. Zaštita ovih djelā nema utjecaja na pravo autora originalnog djela. Zaštita obuhvata svaku moguću transformaciju originalnog djela, koja predstavlja samostalnu duhovnu tvorevinu, uz izričitu napomenu da se takvim transformacijama nikako ne smije zadirati u prava autora originalnog djela.
c. Zbirke
Autorskim djelom smatraju se i zbirke autorskih djela ili druge građe (enciklopedije, zbornici, antologije, zbirke narodnih književnih i umjetničkih tvorevina, zbirke dokumenata, zbirke sudskih odluka, baze podataka i slično) koje, s obzirom na izbor, raspored ili način izlaganja svog sadržaja, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine. Generalna zabrana povrede prava uključivanjem originalnih djela u zbirku jeste da se uključenjem izvornih djela u zbirku ne smije povrijediti pravo autorā tih djela.
Zaštićenim djelima smatraju se i baze podataka koje predstavljaju zbirke samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kakvom obliku koja je sistematski i metodički sređena i pojedinačno dostupna na elektronski ili drugi način. Međutim, računarski programi koji su upotrijebljeni za izradu ili rad elektronskih baza podataka ne uživaju zaštitu.
4. Šta nije autorskopravno zaštićeno?
Autorskopravnu zaštitu ne uživaju ideje, koncepti, postupci, radne metode, matematičke operacije, principi ili otkrića, službeni tekstovi iz oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva (npr., zakoni, uredbe, odluke, izvještaji, zapisnici, sudske odluke i slično); politički govori i govori održani tokom sudskih rasprava, dnevne vijesti ili razne informacije koje imaju karakter kratke vijesti sadržane u obavještenju za štampu, te narodne književne i umjetničke tvorevine.
Međutim, prijevodi službenih tekstova iz oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva, te prijevodi političkih govora održanih tokom sudskih rasprava autorskopravno su zaštićeni osim ako su objavljeni kao službeni tekstovi.
5. Ko je nosilac autorskog prava?
Nosilac autorskog prava je fizičko lice (autor) koje je stvorilo originalnu intelektualnu tvorevinu koja je na neki način izražena. To je lice čije su ime i prezime, pseudonim ili neki drugi znak označeni na djelu na uobičajeni način. Originalno autorsko pravo može nastati samo kod fizičkog lica koje je stvorilo djelo. Zakonska pretpostavka autorstva postoji sve dok se suprotno ne dokaže u sudskom ili drugom postupku.
U slučaju anonimnog ili pseudonimnog djela izdavač čije je ime naznačeno na djelu smatra se predstavnikom autora, dok se suprotno ne dokaže, i kao takav ovlašten je da vrši moralna i imovinska prava autora. Ako izdavač nije naznačen na djelu, na ostvarivanje autorskog prava ovlašteno je lice koje je djelo objavilo.
a. Koautori
Koautori su lica koja su stvorila autorsko djelo koje čini nedjeljivu cjelinu. U tom slučaju svim koautorima pripada nedjeljivo autorsko pravo. Udio pojedinog koautora određuje se srazmjerno stvarnom doprinosu koji je svaki od koautora dao u stvaranju djela ako njihovi međusobni odnosi nisu drugačije uređeni ugovorom.
b. Autori spojenih djela
Kada dva ili više autora spoje svoja djela radi zajedničkog iskorištavanja, svaki od njih ima autorsko pravo na svom dijelu. U slučaju spojenih djela autori uređuju autorska prava međusobnim ugovorom.
6. Kada nastaje autorsko pravo?
Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na osnovi samog stvaranja autorskog djela i nije uvjetovano ispunjenjem bilo kakvih formalnosti ili zahtjeva u pogledu njegovog sadržaja, kvaliteta ili svrhe. Za razliku od prava industrijskog vlasništva, kao što su patent, žig, industrijski dizajn, geografska oznaka, za čije je stjecanje potrebno ispuniti određene formalnosti u upravnom postupku koji se vodi pred nacionalnom administracijom (u BiH Institut za intelektualno vlasništvo BiH), autorsko pravo je nezavisno od takvih formalnosti. Autorsko pravo počinje automatski čim je djelo stvoreno, ili prvi put fiksirano u materijalnom obliku. Zakon je uveo mogućnost deponiranja djela i postojanje posebnog „registra" autorskih djela i predmeta srodnih prava, koji se vodi u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Deponiranje djela u ovom slučaju nema konstitutivan karakter, ono je isključivo s ciljem očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga.
7. Koja autorska prava ostvaruju autori?
Autor i njegovi nasljednici uživaju isključiva lično-pravna ovlaštenja (autorska moralna prava), isključiva imovinskopravna ovlaštenja (autorska imovinska prava) i druga prava koja su određena zakonom.
Autorska moralna prava sadržana su u isključivom ovlaštenju autora da bude priznat i označen kao stvaralac svoga djela i da odredi da se njegovo djelo objavi pod njegovim imenom, pod pseudonimom, nekom drugom oznakom ili anonimno (pravo priznanja autorstva). Autor ima i isključivo pravo da odluči da li će, kada, na koji način i u kojoj formi njegovo djelo biti objavljeno (pravo objavljivanja) i isključivo pravo da se suprotstavi svakom mijenjanju ili upotrebi djela ako bi takvo mijenjanje ili upotreba vrijeđali njegovu čast i ugled (pravo poštivanja djela).
Autorska imovinska prava daju isključiva ovlaštenja autoru da zabrani ili dopusti iskorištavanje svoga djela i primjeraka tog djela. To znači da drugo lice može iskorištavati autorsko djelo samo sa dozvolom autora. Imovinska prava uključuju i pravo na naknadu autoru za svaki oblik iskorištavanja autorskog djela od drugog lica.
Autorska imovinska prava su:
• PRAVO REPRODUCIRANJA – koje obuhvata isključivo pravo fiksiranja djela na materijalnom nosaču (primjerku djela) neposredno ili posredno, privremeno ili trajno, djelimično ili u cjelini, bilo kakvim sredstvima i na bilo kakav način;
• PRAVO DISTRIBUIRANJA – koje obuhvata isključivo pravo stavljanja u promet originala ili kopije djela, snimka izvođenja ili fonograma na materijalnom nosaču putem prodaje ili drugim načinom prijenosa vlasništva, uključujući uvoz radi takvog stavljanja u promet i javne prodaje ili drugog oblika prijenosa vlasništva. Pravo distribuiranja obuhvata i isključivo pravo da se umnoženi primjerci djela uvoze u određenu državu radi daljnjeg stavljanja u promet, nezavisno od toga da li su izrađeni na zakonit način ili ne;
• PRAVO DAVANJA U ZAKUP – koje obuhvata isključivo pravo davanja na korištenje originala ili primjerka djela na vremenski ograničeni period u svrhu ostvarivanja posredne ili neposredne privredne koristi. Zakon predviđa izuzetke u pogledu arhitektonskih objekata i originala ili primjerka djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja, kao i izuzetke koji se odnose na originale ili primjerke djela radi saopćavanja javnosti, zatim, na originale ili primjerke djela radi uvida na licu mjesta. Izuzetak je predviđen i u pogledu djelā stvorenih u okviru radnog odnosa, ako je upotreba ograničena isključivo na vršenje radnih obaveza iz tog odnosa, i na računarske programe ukoliko sâm program nije osnovni predmet davanja u zakup;
• PRAVO SAOPĆAVANJA JAVNOSTI – znači isključivo pravo da se djelo učini dostupnim javnosti u nematerijalnom obliku i obuhvata sljedeća prava:
- pravo javnog izvođenja – koje obuhvata isključivo pravo saopćavanja javnosti djela iz oblasti književnosti ili nauke njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo (pravo javnog recitiranja), muzičkog djela njegovim izvođenjem uživo (pravo javnog muzičkog izvođenja) i pravo saopćavanja javnosti dramskog, dramsko-muzičkog, koreografskog, lutkarskog ili pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo (pravo javnog scenskog prikazivanja);
- pravo javnog prenošenja – koje obuhvata isključivo pravo da se recitacija, muzičko izvođenje ili scensko prikazivanje djela saopće javnosti koja se nalazi van prostora u kojem se djelo uživo recitira, izvodi ili scenski prikazuje putem zvučnika, ekrana ili drugog tehničkog uređaja;
- pravo javnog prikazivanja – koje obuhvata isključivo pravo saopćavanja javnosti audiovizuelnog djela ili djela iz oblasti fotografije, likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti, industrijskog oblikovanja, kartografije ili prikaza naučne ili tehničke prirode pomoću tehničkih uređaja;
- pravo javnog saopćavanja sa fonograma i videograma – koje obuhvata isključivo pravo da se recitacije, izvođenja ili scenska prikazivanja djela koja su snimljena na fonograme ili videograme saopćavaju javnosti;
- pravo radiodifuznog i kablovskog emitiranja – koje obuhvata isključivo pravo saopćavanja djela javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih signala namijenjenih za javni prijem, bežičnim prijenosom koji uključuje satelit ili žičanim prijenosom koji uključuje kablovski ili mikrovalni sistem. Emitiranje putem satelita postoji kad se pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju programski signali, koji su namijenjeni za javni prijem, šalju u neprekinutom komunikacionom lancu prema satelitu i nazad na Zemlju. Ako su programski signali kodirani, emitiranje putem satelita postoji pod uvjetom da su sredstva za dekodiranje signala dostupna javnosti od organizacije za radiodifuziju koja vrši emitiranje ili od ovlaštenog trećeg lica;
- pravo radiodifuznog i kablovskog reemitiranja – koje obuhvata isključivo pravo da se istovremeno, u neizmijenjenom obliku i cjelini, saopćava javnosti radiodifuzno emitirano djelo kada takvo saopćavanje vrši druga organizacija za radiodifuziju od one koja djelo originalno emitira, ili kada drugi subjekt vrši saopćavanje kablovskim ili mikrovalnim sistemom, koji obuhvata više od 100 priključaka, ili kada se djelo originalno emitira iz druge države (kablovsko reemitiranje). Broj kablovskih priključaka (100) odnosi se na kablovsko reemitiranje domaćih programa, onih koji originalno potječu iz BiH, što je prihvaćeno kao standard koji bi odgovarao broju stanova u nekoj većoj stambenoj zgradi;
- pravo sekundarnog korištenja djela koje se radiodifuzno emitira – koje obuhvata isključivo pravo da se djelo koje je radiodifuzno emitirano, odnosno radiodifuzno ili kablovski reemitirano, istovremeno saopćava javnosti putem zvučnika, ekrana ili sličnog tehničkog uređaja;
- pravo činjenja dostupnim javnosti – koje obuhvata isključivo pravo da se djelo saopći javnosti žičanim ili bežičnim prijenosom na način koji pojedincu omogućava pristup djelu sa mjesta i u vrijeme koje sâm odabere (Internet, video-on-demand, music-on-demand i slično);
• PRAVO PRERADE - koje obuhvata isključivo pravo da se originalno djelo prevede, dramski ili muzički obradi, promijeni ili na bilo koji drugi način preradi. Ovo pravo obuhvata i slučaj kada se originalno djelo u neizmijenjenom obliku uključi ili ugradi u novo djelo. U tom slučaju autor originalnog djela zadržava isključivo pravo na korištenje svog djela u prerađenom obliku ako se zakonom ili ugovorom drugačije ne odredi;
• PRAVO AUDIOVIZUELNOG PRILAGOĐAVANJA – koje obuhvata isključivo pravo da se originalno djelo preradi ili uključi u audiovizuelno djelo. Zaključenjem ugovora o audiovizuelnom prilagođavanju smatra se da je autor originalnog djela prenio na filmskog producenta pravo prerade i uključivanja originalnog djela u audiovizuelno djelo, svoja autorska imovinska prava na tom djelu, njegovom prijevodu, njegovim preradama i na fotografijama nastalim u vezi sa produkcijom audiovizuelnog djela ako se ugovorom drugačije ne odredi. U slučaju audiovizuelnog prilagođavanja djela autor originalnog djela zadržava isključivo pravo novog audiovizuelnog prilagođavanja, ali tek nakon isteka deset godina od zaključenja ugovora o audiovizuelnom prilagođavanju, isključivo pravo daljnje prerade audiovizuelnog djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i pravo na odgovarajuću naknadu od filmskog producenta za svako davanje u zakup primjerka audiovizuelnog prilagođenog djela. U slučaju davanja dozvole za audiovizuelno prilagođavanje autor se ne može odreći prava novog audiovizuelnog prilagođavanja, prava daljnje prerade audiovizuelnog djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i prava na odgovarajuću naknadu od filmskog producenta za svako davanje u zakup primjerka audiovizuelnog prilagođenog djela.
8. Šta su druga prava autora?
Druga prava autora obuhvataju:
a. Pravo na naknadu za davanje na poslugu
Ovo pravo daje pravo autoru na odgovarajuću naknadu ako se original ili primjerak njegovog djela daju na poslugu putem javnih biblioteka, odnosno drugih institucija čija je to djelatnost. Davanje djela na poslugu podrazumijeva da se djelo daje na korištenje u vremenski ograničenom periodu i bez ostvarenja posredne ili neposredne privredne koristi. Izuzetak od pravila učinjen je u slučajevima upotrebe originala ili primjeraka bibliotečkog materijala u nacionalnim bibliotekama, u bibliotekama javnih obrazovnih institucija i javnim specijaliziranim bibliotekama, upotrebe arhitektonskih objekata, upotrebe originala ili primjeraka djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja, upotrebe originala ili primjeraka djela radi saopćavanja javnosti, originala ili primjeraka djela radi uvida na licu mjesta, ili za njihovo pozajmljivanje između javnih ustanova, te u okviru radnog odnosa, ako je upotreba ograničena isključivo na vršenje radnih obaveza iz tog odnosa. Davanje na poslugu originala ili primjeraka računarskih programa i baza podataka je isključivo pravo njihovog autora i ovakve radnje nemaju karakter posluge.
b. Pravo slijeđenja
Pravo slijeđenja je novo pravo autora originala djela likovne umjetnosti da pod određenim uvjetima i u određenom obimu participira u cijeni ostvarenoj daljnjom prodajom njegovog djela. Ovo pravo nastaje kada original djela, nakon što ga je autor prvi put prodao, bude ponovno prodat. U tom slučaju autor ima pravo biti obaviješten o prodaji i novom vlasniku i potraživati naknadu u obimu koj je određen zakonom pod uvjetom da se prodavac, kupac ili posrednik profesionalno bave prometom umjetničkih djela (npr., u prodajnim salonima, galerijama, aukcionarskim kućama i sl.). Originalnim djelom likovne umjetnosti smatraju se slike, crteži, kolaži, grafike, gravure, fotografije, tapiserije, kipovi, umjetnička djela izrađena u keramici, staklu ili drugom materijalu i slična djela koja je stvorio autor vlastoručno, ili se radi o reprodukcijama takvih djela koje se smatraju originalima. Reprodukcije koje se smatraju originalima jesu djela koja je izradio autor u ograničenom broju primjeraka ili lice koje je on ovlastio, koji su, u pravilu, numerirani i koje je potpisao autor. Naknada autoru originala likovnog djela na osnovi prava slijeđenja plaća se u procentu od prodajne cijene originala, bez uključenog poreza, i iznosi:
o 4% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 1.000 KM do 100.000 KM
o 3% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 100.001 KM do 400.000 KM
o 1% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 400.001 KM do 700.000 KM
o 0,5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 700.001 KM do 1.000.000 KM
o 0,25% od dijela cijene ostvarene u iznosu iznad 1.000.000 KM.
Nezavisno od prodajne cijene originala, naknada na osnovi prava slijeđenja ne može iznositi više od 25.000 KM. Još jedna bitna karakteristika ovoga prava jeste da se autor originala djela likovne umjetnosti ne može odreći ovoga prava, niti se pravo može prenijeti pravnim poslom među živima i biti predmet prinudnog izvršenja.
c. Pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu upotrebu
Pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu upotrebu je novo pravo autora na posebnu naknadu kada se autorsko djelo reproducira bez autorovog odobrenja, ili kada se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će biti reproducirano fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatnu i drugu vlastitu upotrebu. U navedenim slučajevima autor ima pravo na naknadu od takve upotrebe. Naknada za fotokopiranje plaća se pri prvoj prodaji, ili uvozu novih uređaja za fotokopiranje, te od izrađenih fotokopija namijenjenih za prodaju, a naknada za zvučno i vizuelno snimanje plaća se pri prvoj prodaji, ili uvozu novih tehničkih uređaja za zvučno i vizuelno snimanje, te pri prvoj prodaji, ili uvozu novih praznih nosača zvuka, slike ili teksta. Naknadu za zvučno i vizuelno snimanje i naknadu pri prvoj prodaji, ili uvozu novih tehničkih uređaja plaćaju proizvođači uređaja za zvučno i vizuelno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje i proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta. U slučaju uvoza uređaja i praznih nosača zvuka ili slike naknadu plaća uvoznik. Naknadu od izrađenih fotokopija namijenjenih za prodaju plaćaju fizička i pravna lica koja uz naplatu obavljaju usluge fotokopiranja. Plaćanje naknade za privatnu i drugu vlastitu upotrebu primjenjivat će se od 11.8.2011. godine. Iznose pojedinih naknada za reproduciranje za privatnu i drugu vlastitu upotrebu odredit će Vijeće ministara BiH i to posebno za različite kategorije uređaja i nosača, odnosno za svaki uređaj za zvučno snimanje, za svaki uređaj za audiovizuelno snimanje, za svaki prazan nosač zvuka ili slike, za svaki uređaj za fotokopiranje ili drugi uređaj sa sličnom tehnikom reproduciranja (fax, printer, fotoprinter i sl.) i za svaku pojedinačnu fotokopiju napravljenu za prodaju fizičkim licima.
d. Pravo pristupa i predaje djela
Pravo pristupa i predaje djela omogućava autoru da pristupi originalu ili primjerku svog djela koji se nalazi u posjedu drugog lica ukoliko je to neophodno za vršenje njegovog prava reproduciranja ili prerade i ako to nije suprotno opravdanim interesima posjednika. U slučaju izlaganja djela likovne umjetnosti ili fotografije u BiH autor može zahtijevati od posjednika predaju originala djela ukoliko dokaže da postoji jači interes. U tom slučaju posjedniku djela daje se mogućnost da predaju originala uvjetuje davanjem garancije ili zaključenjem ugovora o osiguranju u visini tržišne vrijednosti djela, a ukoliko se djelo ošteti, autor odgovara za svu štetu bez obzira na svoju krivicu.
9. Sadržajna ograničenja autorskog prava
Zakonom su uvedena određena ograničenja autorskog prava kako bi autorsko djelo mogla koristiti druga lica, i to u nekim slučajevima bez dozvole autora, ali uz obavezu plaćanja odgovarajuće naknade (zakonska licenca), ili bez dozvole autora i bez obaveze plaćanja naknade (slobodna upotreba). Ograničenja prava se uvode u korist kolektivnog općeg društvenog interesa uz osnovni princip da je obim takve upotrebe autorskog prava ograničen namjerom koja se želi postići i da je u skladu sa dobrim poslovnim običajima. Predviđena ograničenja za autorsko pravo na odgovarajući način se primjenjuju i na srodna prava. Ovo je posebno važno u slučajevima kada upotreba autorskog djela istovremeno podrazumijeva i upotrebu određenog predmeta srodnih prava, čime je izbjegnuta opasnost da se srodno pravo pojavi kao prepreka za realizaciju ograničenja autorskog prava.
10. Zakonska licenca
Zakonska licenca predviđena je za dva oblika reproduciranja autorskih djela. Prvi se odnosi na dozvolu reproduciranja djela u nastavnim materijalima (čitanke, udžbenici, radne sveske i ispitni materijali) odlomaka autorskih djela i pojedinačnih autorskih djela fotografije, likovne umjetnosti, arhitekture, primijenjene umjetnosti, industrijskog i grafičkog dizajna i kartografije pod uvjetom da se radi o objavljenim djelima. Drugi oblik odnosi se na dozvolu reproduciranja u periodičnoj štampi ili u pregledima takve štampe (kliping) pojedinačnih objavljenih članaka o aktuelnim političkim, privrednim, vjerskim i drugim sličnim tekućim pitanjima osim ako je to autor izričito zabranio. U oba slučaja moraju se poštivati moralna prava autora, mora se naznačiti ime autora i izvor iz koga je djelo preuzeto (izdavač djela, godina i mjesto izdanja, časopis, novina i drugi podaci koji upućuju na izvor odakle je djelo preuzeto).
11. Slobodna upotreba
Bez dozvole autora i bez obaveze plaćanja naknade dopuštena je upotreba djela u sljedećim slučajevima: za potrebe invalidnih lica, u slučaju privremenog reproduciranja, za potrebe informiranja javnosti, za potrebe nastave, navođenje odlomaka i citata iz djela, za korištenje djela na javnim izložbama ili aukcijama autorskih djela, s ciljem prerade djela, reproduciranja ili prerade baze podataka, upotrebe djela trajno smještenih na javnim mjestima, za potrebe provođenja službenih postupaka, te za provjeru uređaja.
a. Upotreba djela od invalidnih lica
Za potrebe invalidnih lica dopušteno je reproduciranje i distribuiranje djela pod uvjetom da to djelo ne postoji u traženom obliku i ako je njegova upotreba u direktnoj vezi sa invalidnošću tih lica i ograničena na njen obim, te ako to nije urađeno sa namjerom da se ostvari posredna ili neposredna ekonomska korist. Pri ovom obliku upotrebe jedina obaveza jeste da se navedu ime autora i izvor ako su navedeni na djelu koje se koristi.
b. Privremeno reproduciranje
U ovome slučaju ograničava se pravo autora na reproduciranje svoga djela, i to za tzv. privremeno reproduciranje prouzrokovano samim zahtjevima tehnološkog procesa prijenosa informacija putem Interneta, i namijenjeno je, prije svega, ponuđačima Internet-usluga (internet service providers). Pod privremenim reproduciranjem podrazumijeva se reproduciranje autorskog djela ako predstavlja prolaznu ili prateću radnju koja čini sastavni ili bitan dio tehnološkog procesa i nema nikakvog samostalnog ekonomskog značaja, a njena jedina svrha je omogućiti prijenos djela u mreži između trećih lica posredstvom posrednika ili njegovo ovlašteno korištenje.
c. Upotreba djela s ciljem informiranja javnosti
Pravo autora ograničava se prilikom informiranja javnosti o tekućim događajima. Za ove svrhe dopušteno je u potrebnom obimu:
o reproducirati autorsko djelo koje se pojavljuje kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se informira javnost,
o pripremiti i reproducirati kratke izvode ili sažetke iz pojedinih objavljenih novinskih i drugih sličnih članaka u pregledima štampe,
o reproducirati javne političke, vjerske i druge govore održane u organima državne ili lokalne vlasti, vjerskim ustanovama ili prilikom državnih ili vjerskih svečanosti,
o slobodno koristiti dnevne informacije i vijesti koje imaju prirodu novinskog izvještaja.
Pri ovakvoj upotrebi djela također se moraju naznačiti izvor i ime autora ako je to naznačeno na upotrijebljenom djelu.
d. Upotreba djela za potrebe nastave
Za potrebe nastave dopušteno je:
o javno izvođenje objavljenih djela u obliku neposrednog poučavanja na nastavi,
o javno izvođenje objavljenih djela na besplatnim školskim priredbama pod uvjetom da izvođači ne prime naknadu za svoje izvođenje,
o javno saopćavanje radiodifuzno emitiranih školskih emisija putem zvučnika, ekrana ili sličnih tehničkih uređaja koji se nalaze u obrazovnoj ustanovi.
Pri korištenju djela u svrhu nastave moraju se naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na upotrijebljenom djelu.
e. Reproduciranje za privatnu i drugu vlastitu upotrebu
Reproduciranje objavljenog autorskog djela je slobodno pod uvjetom da je urađeno samo u jednom primjerku, te da je to učinjeno na papiru ili sličnom nosaču, upotrebom fotokopiranja ili druge fotografske tehnike sa sličnim efektom, ili na bilo kom drugom nosaču ako se to čini za privatnu upotrebu, ako primjerci nisu namijenjeni ili pristupačni javnosti i ako takvim reproduciranjem ne postoji namjera da se ostvari direktna ili indirektna imovinska korist.
Javni arhivi, javne biblioteke, muzeji i obrazovne ili naučne ustanove mogu za vlastite potrebe slobodno reproducirati djelo na bilo kojem nosaču ako to učine iz vlastitog primjerka i ako takvim reproduciranjem nemaju namjeru ostvariti posrednu ili neposrednu imovinsku korist.
Pri reproduciranju za privatnu i drugu vlastitu upotrebu zakon predviđa i izuzetke od pravila slobodne upotrebe, pa se dozvola ne odnosi na reproduciranje:
o pisanih djela u obimu cijele knjige - osim ako su primjerci te knjige rasprodati najmanje dvije godine,
o grafičkih izdanja muzičkih djela (notni materijali) - osim ručnim prepisivanjem,
o elektronskih baza podataka i računarskih programa,
o djela arhitekture u obliku izgradnje arhitektonskog objekta,
o bilo kojeg djela ukoliko bi takvo reproduciranje bilo suprotno uobičajenom iskorištavanju djela i oštećivalo u nerazumnoj mjeri zakonite interese autora, odnosno nosioca autorskog prava.
f. Citati
Doslovno navođenje odlomaka i citata iz objavljenog autorskog djela ili pojedinačnih objavljenih djela fotografije, likovne umjetnosti, arhitekture, primijenjene umjetnosti i industrijskog i grafičkog dizajna dopušteno je radi naučnog istraživanja, kritike, polemike, recenzije, nastave i drugog osvrta u mjeri opravdanoj potrebom prikaza, suočenja ili upućivanja koje se želi postići u skladu sa dobrim poslovnim običajima. Pri korištenju djela moraju se naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na upotrijebljenom djelu.
g. Upotreba djela na javnim izložbama ili aukcijama autorskih djela
Za potrebe promocije javnih izložbi ili aukcija (izrada kataloga i dr. promotivnog materijala) organizatori takvih izložbi ili aukcija mogu slobodno upotrijebiti djela i to u obimu potrebnom za postizanje takve svrhe i pod uvjetom da to ne čine sa namjerom da postignu direktnu imovinsku korist. Pri takvoj upotrebi djela moraju se poštivati moralna prava autora i naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na upotrijebljenom djelu.
h. Slobodna prerada djela
Slobodna prerada objavljenog autorskog djela dopuštena je ako se radi o:
o parodiji ili karikaturi ako to ne stvara ili ne može stvarati zabune u pogledu izvora djela,
o privatnoj ili drugoj vlastitoj preradi koja nije namijenjena i nije pristupačna javnosti,
o preradi u vezi sa dopuštenim korištenjem djela koja je prouzrokovana samom prirodom ili načinom tog korištenja.
i. Upotreba baze podataka
Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ili njenog primjerka može slobodno reproducirati ili preraditi tu bazu podataka ako je to potrebno radi pristupa njenom sadržaju i redovnog korištenja tog sadržaja. Ako je korisnik ovlašten samo za dio baze podataka, dopušteni su mu reproduciranje i prerada samo tog dijela. Dozvola upotrebe baze podataka samo za predviđeni slučaj predstavlja izuzetak od zabrane određenih radnji u korist ovlaštenog korisnika baze podataka.
j. Upotreba djela trajno smještenih na javnim mjestima
Djela koja su trajno smještena na trgovima, parkovima, ulicama ili drugim mjestima pristupačnim javnosti slobodna su za upotrebu. Ta djela svako može fotografirati, snimati, prikazivati u TV-emisijama i slično s tim da se zabranjuje njihova reprodukcija u trodimenzionalnom obliku, upotreba za istu namjeru kao originalno djelo ili upotreba za postizanje imovinske koristi.
k. Službeni postupci
Dopuštena je slobodna upotreba autorskog djela ako je to neophodno u pojedinačnom konkretnom slučaju radi provođenja zadataka javne sigurnosti ili bilo kog službenog postupka.
l. Upotreba djela za provjeru uređaja
Pogoni ili trgovine koje proizvode ili prodaju fonograme i videograme, uređaje za reproduciranje ili javno saopćavanje fonograma i videograma ili uređaje za prijem zvuka i slike, kao i servisne radnje koje vrše popravak takvih uređaja mogu slobodno reproducirati i javno saopćavati autorska djela u obimu koji je potreban da se provjeri ispravno funkcioniranje tih predmeta pri proizvodnji ili direktnoj prodaji kupcima ili za njihov popravak. Ovako urađeni snimci autorskih djela moraju se izbrisati. Ovim je omogućeno da se u proizvodnji ili pri prodaji uređaja (radija, TV-aparata, hi-fi komponenti i sl.) i nosača sa snimcima muzičkih ili filmskih djela (CD, DVD, videokaseta i sl.) može provjeriti da li oni ispravno funkcioniraju, odnosno da li sadrže to što krajnji kupac želi kupiti. To se odnosi i na mogućnost probnog slušanja muzičkih CD-ova ili DVD-ova u prodavnicama sa individualnim kabinama ili slušalicama namijenjenim kupcima.
12. Vremensko ograničenje autorskog prava
Autorsko imovinsko pravo na djelu koje je zaštićeno autorskim pravom vremenski je ograničeno. Taj period omogućava autoru i njegovim nasljednicima da pribave ekonomsku korist od eksploatacije djela u razumnom periodu.
Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon smrti autora.
Na koautorskom djelu rok od 70 godina se računa od smrti autora koji je posljednji umro.
Autorsko pravo na anonimno djelo i djelo objavljeno pod pseudonimom traje 70 godina od dana zakonitog objavljivanja djela.
Autorsko pravo na kolektivnim djelima traje 70 godina od dana zakonitog objavljivanja djela.
Za djela u nastavcima rok trajanja zaštite računa se posebno za svaki od tih dijelova.
Pravo pokajanja traje samo za života autora.
Istekom rokova trajanja autorskog imovinskog prava autorskopravna zaštita djela prestaje.
13. Autorsko pravo u pravnom prometu
Autorsko pravo je samostalno i nezavisno od prava vlasništva ili drugih stvarnih prava na stvari na kojoj je ili u kojoj je autorsko djelo fiksirano. Ono sadrži dvije komponente, ličnu (autorska moralna prava) i imovinsku (autorska imovinska prava). Kod prava u prometu ove dvije komponente se odvojeno posmatraju i na njih se primjenjuju različita pravila. Tako, autor ne može prenijeti na drugo lice autorska moralna prava, a imovinska prava autora mogu se prenositi pravnim poslovima među živima i poslije smrti. Kada je riječ o nasljeđivanju imovinskopravnih ovlaštenja iz autorskog prava, ova prava, osim prava pokajanja, u cijelosti prelaze na nasljednike. Oni ih mogu koristiti, ustupati pravnim poslovima, ubirati naknadu, odnosno raspolagati u skladu sa zakonom.
Kod pravnog statusa autorskih djela stvorenih za vrijeme trajanja bračnog odnosa u zajedničku imovinu bračnih drugova ulaze samo imovinske koristi koje bračni drug-autor ostvari iz autorskog prava nastalog za vrijeme trajanja bračnog odnosa.
Autorsko pravo, kao cjelina, ne može biti predmet prinudnog izvršenja. Predmet prinudnog izvršenja mogu biti samo imovinske koristi koje potječu iz upotrebe autorskog djela.
14. Legitimacija
Zakonom je posebno uređeno pitanje legitimacije i ono daje pravnu osnovu svim zakonitim korisnicima autorskih djela i predmeta srodnih prava (tzv. nosiocima prava) da u obimu prava koja su stekli zakonom ili pravnim poslom dobiju poziciju autora i uživaju sva njegova isključiva prava, uključujući i sudsku zaštitu. Aktivnu legitimaciju za ostvarivanje zaštite prava svojih članova u sudskim i drugim službenim postupcima imaju i kolektivne organizacije, sindikalne organizacije i profesionalna udruženja osnovana radi zaštite autorskih i srodnih prava. Ova lica su ovlaštena da zahtijevaju da se donesu mjere, pokrenu postupci i upotrijebe pravna sredstva u slučajevima povrede prava njihovih članova.
15. Zaštita originala autorskog djela
Zaštita originala autorskog djela predstavlja specijalni slučaj odstupanja od apsolutnosti prava vlasništva. Ovo odstupanje je minimalno i odnosi se na dužnost vlasnika originala djela koji bi, s obzirom na okolnosti, mogao pretpostaviti da autor ima opravdani interes sačuvati taj original od uništenja, te da prije uništenja takvog originala obavijesti autora o toj namjeri i ponudi mu otkup prema cijeni vrijednosti materijala. Ako predaja originala nije moguća, vlasnik je dužan omogućiti autoru da se izradi primjerak djela na odgovarajući način.
U slučaju vlasništva nad arhitektonskim objektom vlasnik objekta je dužan samo da obavijesti autora o namjeri da uništi objekt i dopusti autoru, na njegov zahtjev, pristup objektu koji omogućava da se taj objekt fotografira. U ovome slučaju autor ima pravo tražiti i predaju primjerka nacrta arhitektonskog djela na njegov trošak.
Međutim, pri preradi izrađenog arhitektonskog objekta usvojeno je novo rješenje. U ovome slučaju raniji zakon je obavezivao vlasnika da prvo ponudi autoru preradu djela arhitekture pod uvjetom da je autor živ i dostupan. Tek kada bi autor neosnovano odbio saradnju, vlasnik bi mogao djelo slobodno preraditi. Ovakvo rješenje u praksi se pokazalo kao teško ostvarljivo, a ponekad čak i kao suviše veliko opterećenje za vlasnika takvog objekta, pa su često nastajali problemi u provođenju. Prema sadašnjem rješenju, autor izgrađenog djela arhitekture ne može se protiviti kasnijim izmjenama na tom objektu ako je od završetka izgradnje, odnosno izdavanja upravne dozvole za upotrebu objekta proteklo više od pet godina. Ako je na objektu označeno njegovo ime, autor ima pravo tražiti da vlasnik objekta stavi odgovarajuću napomenu o izmjenama arhitektonskog djela i vremenu kada je to učinjeno. U slučaju kada je arhitektonsko djelo potrebno obnoviti, izmijeniti ili na drugi način preraditi zbog nedostataka ugrađenih materijala ili ozbiljnih oštećenja objekta nastalih usljed bilo kojih razloga, vlasnik objekta može ga slobodno preraditi bez dozvole autora.
16. Autorsko ugovorno pravo
Zakonom su uređene opće odredbe o obimu prijenosa prava i definicije isključivog i neisključivog prijenosa, koje su u skladu sa autorskopravnom teorijom. Da bi se postigla veća pravna sigurnost u autorskopravnim poslovima, zakonom su određene pretpostavke u pogledu obima prava u korist autora, što je u skladu sa uobičajenom situacijom u praksi gdje se autor pojavljuje, u pravilu, kao slabija strana u pravnom poslu sa korisnikom njegovog djela, naročito kada se radi o pravnom licu kao što su velike izdavačke kuće i sl.
Pretpostavke u pogledu obima prijenosa prava. U slučaju prijenosa prava zakonska pretpostavka je da je dogovoren neisključivi prijenos, da prijenos važi samo za područje BiH i da važi samo za vrijeme koje je uobičajeno za prijenos prava iskorištavanja autorskih djela određene vrste pod uvjetom da zakonom ili ugovorom nije drugačije uređeno. Isto tako, ako ugovorom nisu utvrđeni vrsta i obim pojedinačnih autorskih imovinskih prava koja se prenose na nosioca, smatra se da su prenesena samo ona prava i samo u onom obimu koji je potreban za postizanje cilja ugovora.
Pravilo odvojenosti prijenosa je jedno od osnovnih pravila autorskog ugovornog prava, koje proizlazi iz generalne odredbe da autor može ugovorom ili drugim pravnim poslom prenijeti na drugo lice pojedinačna imovinska ovlaštenja (autorska imovinska prava) i druga prava autora ako zakon to pitanje drugačije ne uređuje. Ako ta pojedinačna prava nisu izričito nabrojana, ona nisu ni prenesena osim ako iz prirode posla očigledno proizlazi da su ugovorne strane imale u vidu još neko pravo koje nisu spomenule. Odvojenost prijenosa predviđena je čak i u okviru nekih od pojedinačnih prava (prava reproduciranja, prava distribuiranja i prava davanja u zakup fonograma i videograma), koja su, zbog novih mogućnosti eksploatacije, postala toliko komercijalno važna da njihov ugovorni prijenos treba biti sasvim jasno i transparentno određen u ugovorima. Tako se pri prijenosu prava reproduciranja djela ne prenosi i pravo njegovog pohranjivanja u elektronskom obliku i pravo njegovog zvučnog ili vizuelnog snimanja ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno. Pri prijenosu prava distribuiranja primjeraka djela ne prenosi se i pravo njihovog uvoza ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, odnosno pri prijenosu prava davanja u zakup fonograma ili videograma na kojima je snimljeno autorsko djelo autor zadržava pravo na primjerenu naknadu za svako davanje u zakup i ne može se odreći ovog prava.
Pretpostavke o zajedničkom prijenosu. U odnosu na opće pravilo postoje dva izuzetka. Prvi, da se pri prijenosu prava reproduciranja djela smatra da je ugovoren i prijenos prava distribuiranja primjeraka tog djela, izuzev njihovog uvoza ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, i drugi, da se pri prijenosu prava radiodifuznog emitiranja djela smatra da je na organizaciju za radiodifuziju preneseno i pravo:
o izrade snimaka djela ako su ti snimci urađeni vlastitim sredstvima i za potrebe vlastite emisije ako se radi samo o jednokratnom emitiranju i ako se ti snimci najkasnije u roku od mjesec dana od dana emitiranja unište (efemerni snimci),
o predaje i pohranjivanja efemernih snimaka vlastitom ili javnom arhivu ako ti snimci imaju izuzetnu dokumentarnu vrijednost. O takvoj predaji i pohranjivanju snimaka organizacija za radiodifuziju dužna je obavijestiti autora bez odgađanja.
Pretpostavke o zajedničkom prijenosu zasnivaju se na činjenici da su navedena prava (reproduciranje, radiodifuzno emitiranje) prema svojoj pravnoj prirodi u tijesnoj vezi sa drugim pravima tako da u normalnim situacijama treba da funkcioniraju zajedno.
Daljnje prenošenje prava je institut koji predstavlja zabranu licu na koje je preneseno autorsko imovinsko pravo ili drugo pravo autora da ne može to pravo prenijeti dalje na treća lica bez dozvole autora osim ako ugovorom nije drugačije određeno. Dozvola za prijenos nije potrebna ako je daljnji prijenos prava posljedica statusnih promjena kod nosioca prava, njegovog stečaja ili redovne likvidacije.
Ništavost pojedinih odredaba o prijenosu. Zakonom je predviđena apsolutna zabrana pojedinih odredaba o prijenosu čiji je cilj da autor prenese na drugo lice: autorsko pravo kao cjelinu, moralna autorska prava, autorska imovinska prava na svim svojim budućim djelima, autorska imovinska prava za još nepoznate načine iskorištavanja svog djela. Sve ovakve odredbe u ugovoru su ništave.
Forma ugovora. Zakon određuje princip pisane forme ugovora za sve pravne poslove kojima se prenose autorska imovinska prava ili druga prava autora, ili kojima se daju dozvole za iskorištavanje autorskih djela. Izuzetak od pravila su izdavački ugovori o izdavanju članaka, crteža i drugih autorskih djela u dnevnoj i periodičnoj štampi, koji su valjani i ako nisu sačinjeni u pisanom obliku. Prvenstveni cilj insistiranja na pisanoj formi je da se motiviraju ugovorne strane da jasnije i preciznije formuliraju sve bitne elemente jednog pravnog posla, što je, svakako, u interesu njihove veće pravne sigurnosti. Iako se radi o važnom principu, sankcija za njegovo nepoštivanje nije apsolutna ništavost ili mogućnost raskidanja pravnog posla. Takav pravni posao bit će valjan ako su ugovorne strane u cjelini ili u pretežnom dijelu ispunile obaveze koje iz njega proizlaze. U tom slučaju sve sporne i nejasne odredbe pravnog posla u pogledu vrste i obima prenesenih prava tumače se u korist autora.
Autorska naknada. Prijenos autorskih imovinskih prava ili drugih prava autora uvijek se vrši uz naknadu osim ako se suprotno dokaže. Zakon izričito određuje princip teretnosti (naknade) pri prijenosu autorskih imovinskih prava i postavlja osnovna pravila u pogledu određivanja naknade kada ona u ugovoru nije izričito određena. U slučaju kada naknada nije bila određena, ona se određuje prema uobičajenim visinama naknada za pojedinu vrstu djela, prema obimu i trajanju iskorištavanja djela i prema drugim okolnostima slučaja. Zakon uređuje i situaciju kada se iskorištavanjem autorskog djela ostvari prihod koji je očito nesrazmjeran sa ugovorenom ili određenom naknadom. U tom slučaju autor ima pravo tražiti izmjenu ugovora radi određivanja njegovog pravičnijeg udjela u tom prihodu, ili ponovno određivanje visine naknade i ne može se odreći ovog prava.
Evidencija prihoda i dobiti. Zakon sadrži odredbu u korist autora koja obavezuje korisnika djela da vodi odgovarajuće knjige ili drugu pouzdanu evidenciju prihoda od komercijalnog iskorištavanja autorskog djela iz koje se može pouzdano ustanoviti visina naknade koja pripada autoru. Korisnik djela je obavezan redovno i u potrebnom obimu izvještavati autora o visini ostvarenog prihoda ili dobiti, kao i omogućiti autoru, na njegov zahtjev, da najmanje jednom godišnje ima uvid u knjige ili evidenciju prihoda.
Raskid ugovora zbog neizvršavanja. Zakon predviđa jedan specifičan autorskopravni način raskida ugovornog odnosa koji daje mogućnost autoru da jednostranom izjavom volje ugovor raskine. Da bi autor mogao koristiti ovo pravo, moraju se steći određeni uvjeti a to su: da druga strana to pravo vrši u nedovoljnom obimu, ili da ga uopće ne vrši, pa su zbog toga opravdani interesi autora ozbiljno ugroženi. Ako zakonski uvjeti nisu ispunjeni, izjava autora o raskidu nema nikakav pravni učinak. S druge strane, autor ne može jednostrano raskinuti ugovor ako su uzroci za neizvršenje ili nedovoljno vršenje prava pretežno na njegovoj strani. Raskid ugovora zbog navedenih razloga nije moguć prije nego što isteknu dvije godine od prijenosa tog prava, a ako se isključivo pravo odnosi na novinske članke, taj rok iznosi šest mjeseci.
Pravo pokajanja. Jedno od prava autora je i mogućnost da jednostranom izjavom volje raskine ugovor kojim je prenio autorska imovinska prava i da uskrati daljnje iskorištavanje svog djela ako za to ima „ozbiljne moralne razloge" i ako prethodno nadoknadi običnu štetu nosiocu tih prava. Samo su „ozbiljni moralni razlozi" ona pravna činjenica koja omogućava jedan specifičan način raskida ugovora i kao takav ima pravni učinak od dana kad autor položi osiguranje za naknadu štete. Ako autor kasnije odluči da se djelo u pogledu kojeg je ostvario pravo pokajanja može ponovo koristiti, dužan je da pravo iskorištavanja najprije i pod prijašnjim uvjetima ponudi onome sa kojim je prethodno raskinuo ugovor. Pravo pokajanja ne može se odnositi na pravne poslove u vezi sa korištenjem računarskih programa, audiovizuelnih djela i baza podataka.
17. Izdavački ugovor
Izdavačkim ugovorom autor se obavezuje da prenese na izdavača pravo reproduciranja svog djela štampanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribuiranja primjeraka djela (pravo izdavanja), a izdavač se obavezuje da djelo na ugovoreni način reproducira i distribuira (izda) i autoru za to plati ugovorenu naknadu. Izdavački ugovor za pojedinačno određeno djelo može sadržavati i saglasnost o klupskom izdanju, džepnom izdanju, periodičnom izdanju u nastavcima, prijenosu prava prevođenja na pojedinačno određeni jezik, te pravo izdavanja prevedenog djela, kao i druga imovinska prava.
Sadržaj ugovora. Izdavački ugovor mora urediti naročito vrstu prijenosa prava, obim i trajanje prijenosa prava, teritoriju važenja prava, rok za izdavanje djela i autorski honorar. Ako se ugovorom drugačije ne odredi, izdavač ima pravo samo na jedno izdanje djela, odnosno samo na jednokratno umnožavanje ugovorenog broja primjeraka djela. Ako je ugovorom određena mogućnost višekratnog djelimičnog umnožavanja primjeraka do postizanja ukupne ugovorene visine tiraža (doštampavanje), izdavač je dužan bez odgađanja obavijestiti autora o svakom djelimičnom umnožavanju i saopćiti mu sve podatke potrebne za njegovo efikasno kontroliranje poštivanja izdavačkog ugovora. Kad je naknada ugovorena u procentu od maloprodajne cijene prodatih primjeraka djela, izdavački ugovor mora sadržavati i odredbu o njihovom najmanjem broju pri prvom izdanju. Takva odredba nije potrebna ako ugovor određuje minimalnu naknadu koju je izdavač dužan platiti autoru nezavisno od broja prodatih primjeraka. U slučaju ugovaranja naknade u paušalnom iznosu, izdavački ugovor mora sadržavati odredbu o ukupnoj visini tiraža. Ako tiraž nije određen i ako iz okolnosti slučaja ili dobrih poslovnih običaja ne proizlazi drukčije, izdavač može izdati najviše 500 primjeraka djela. Kada rok za izdavanje djela nije drugačije ugovoren, on iznosi godinu dana od dana kada je autor predao izdavaču primjerak djela u odgovarajućem obliku.
Pisana forma ugovora. I u slučaju izdavačkog ugovora vrijedi pravilo o pisanoj formi. Izuzetak je učinjen pri izdavanju članaka, crteža i drugih autorskih djela u dnevnoj i periodičnoj štampi.
Pretpostavka isključivosti. Zakonom se ograničava autor da za vrijeme važenja izdavačkog ugovora ne može prenijeti na drugo lice pravo izdavanja istog djela, na istoj teritoriji i na istom jeziku osim ako je izdavačkim ugovorom drugačije određeno.
Izdavačko pravo prvenstva. Izdavač koji je stekao pravo na izdavanje djela u štampanom obliku ima pravo prvenstva u odnosu na druge izdavače koji ponude iste uvjete u pogledu izdavanja tog djela u elektronskom ili bilo kojem drugom obliku.
Poboljšanja i izmjene djela. U slučaju novih izdanja djela izdavač je obavezan omogućiti autoru da unese poboljšanja ili druge izmjene autorskog djela pod pretpostavkom da to ne mijenja karakter autorskog djela i ne uzrokuje nesrazmjerne troškove izdavaču ako izdavačkim ugovorom nije drugačije određeno.
Propast originala djela ili izdanja zbog više sile. Ako je rukopis ili drugi original djela nakon njegove predaje izdavaču uništen krivicom izdavača ili zbog više sile, autor ima pravo na naknadu koja bi mu pripala da je autorsko djelo izdato. Ako je pripremljeno izdanje djela zbog više sile u potpunosti uništeno prije njegovog stavljanja u promet, izdavač ima pravo pripremiti novo izdanje, a autoru pripada naknada samo za propalo izdanje.
Prestanak izdavačkog ugovora. Izdavački ugovor prestaje smrću autora prije završetka autorskog djela, iscrpljenjem tiraža svih ugovorenih izdanja i istekom roka važenja ugovora. Autor može raskinuti izdavački ugovor i tražiti naknadu štete, te ima pravo zadržati primljenu naknadu, odnosno tražiti isplatu dogovorene naknade ako izdavač ne izda djelo u ugovorenom roku. Ako rok za izdavanje djela nije utvrđen ugovorom, izdavač je dužan izdati djelo u primjerenom roku, a najkasnije u roku od jedne godine od dana predaje djela izdavaču.
Uništenje primjeraka djela. Izdavač koji namjerava neprodate primjerke djela prodati kao papir za preradu, ili ih na drugi način uništiti, dužan je otkup tih primjeraka ponuditi prvo autoru prema cijeni koju bi ostvario za takvu prodaju. Ako autor ne prihvati ponudu izdavača, ili je prihvati samo za određeni broj primjeraka, preostale primjerke djela izdavač može slobodno prodati kao papir za preradu ili ih uništiti.
18. Ugovor o izvođenju
Ovim ugovorom autor prenosi korisniku pravo javnog recitiranja, javnog izvođenja ili javnog scenskog prikazivanja svog djela, a korisnik se obavezuje da će djelo na ugovoreni način koristiti i za to platiti autoru naknadu.
Obaveze korisnika. Korisnik je dužan omogućiti autoru pristup izvođenju djela, ostvariti tehničke uvjete za izvođenje koji osiguravaju poštivanje autorskih moralnih prava, te autoru ili njegovom predstavniku dostaviti program, druge publikacije i javne kritike izvođenja ako se ugovorom drugačije ne odredi.
Raskid ugovora. Autor može raskinuti ugovor o izvođenju i tražiti naknadu štete a, uz to, može i zadržati naknadu ili tražiti isplatu ugovorene naknade ako korisnik ne izvede djelo u ugovorenom roku.
19. Ugovor o stvaranju djela po narudžbi
Djelo po narudžbi uređeno je na drugačiji način u odnosu na ranije zakonsko rješenje. Ugovorom o stvaranju djela po narudžbi autor se obavezuje da stvori određeno autorsko djelo i primjerak tog djela preda naručiocu, a naručilac se obavezuje da plati autoru ugovorenu naknadu. Naručilac ima pravo kontrolirati posao i davati autoru uputstva i zahtjeve u vezi sa izgledom i sadržajem djela ako time ne zadire u nerazumnoj mjeri u autorovu slobodu naučnog ili umjetničkog stvaralaštva. Autorsko pravo na djelo po narudžbi, osim prava distribuiranja, zadržava autor ako se zakonom ili ugovorom drugačije ne odredi.
Kolektivnim autorskim djelom smatra se djelo stvoreno na podsticaj i u organizaciji fizičkog ili pravnog lica (naručilac) u čijem stvaranju je učestvovalo više lica, te koje se objavljuje i koristi pod imenom naručioca (kao što su enciklopedije, leksikoni, zbornici i slično). Smatra se da su sva autorska imovinska prava i druga prava autora na kolektivnom djelu isključivo i neograničeno prenesena na naručioca ukoliko ugovorom nije drugačije određeno.
20. Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu
Pretpostavka prijenosa prava na poslodavca. Kada autorsko djelo stvori zaposlenik u izvršavanju svojih radnih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, zakonska pretpostavka je da su sva autorska imovinska prava isključivo prenesena na poslodavca za period od pet godina od dana završetka takvog djela ako ugovorom ili drugim aktom nije drugačije određeno. Nakon isteka roka od pet godina prava poslodavca prestaju tako što se vraćaju autoru osim ako je poslodavac prije isteka tog roka zatražio njihov ponovni isključivi prijenos, bez ograničenja. U tom slučaju autoru pripada pravo na odgovarajuću naknadu za daljnje iskorištavanje njegovog djela.
Posebne odredbe o prijenosu prava. Nezavisno od osnovnog principa o prijenosu svih autorskih imovinskih prava na poslodavca, autor zadržava isključivo pravo korištenja djela stvorenog u radnom odnosu u okviru svojih sabranih djela.
21. Računarski programi
Računarski programi zaštićeni su kao pisana autorska djela ako predstavljaju vlastitu intelektualnu tvorevinu njihovog autora. U smislu zakona, računarski program je program u bilo kojoj formi, uključujući pripremne materijale za njegovu izradu. Ideje i principi na kojima se zasniva bilo koji element računarskog programa, uključujući elemente koji su osnova za njegov interfejs, nisu zaštićeni.
Računarski program stvoren u radnom odnosu ili po narudžbi. Na računarskom programu koji je stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na osnovi ugovora o narudžbi, sva autorska imovinska prava isključivo i u cjelini pripadaju poslodavcu ili naručiocu ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.
Prava autora računarskog programa. Autor računarskog programa ima isključiva prava koja obuhvataju:
o reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, nezavisno od toga da li se radi o privremenom ili trajnom reproduciranju; ukoliko učitavanje, prikazivanje, stavljanje u rad, prenošenje ili pohranjivanje programa zahtijeva njegovo reproduciranje za što se traži dozvola autora računarskog programa,
o prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada s tim da ostaju netaknuta prava lica koje je preradilo program,
o distribuiranje originala ili primjeraka računarskog programa u bilo kojem obliku, uključujući njihovo davanje u zakup.
Autor računarskog programa može prenijeti svoja prava na treća lica na osnovi ugovora.
Sadržajna ograničenja autorskih prava. Zakon uređuje koje radnje može izvršiti zakoniti korisnik računarskog programa bez dozvole autora. Tako, može izvršiti reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada, uključujući otklanjanje grešaka ako je to potrebno radi korištenja računarskog programa u skladu sa njegovom namjenom. Ovlašteni korisnik računarskog programa može bez dozvole autora da reproducira najviše jednu sigurnosnu kopiju programa ako je to potrebno radi njegove upotrebe, da posmatra, proučava ili testira funkcioniranje programa s ciljem otkrivanja ideja i principa koji čine osnovu bilo kojeg elementa tog programa ako to čini prilikom njegovog učitavanja, prikazivanja, rada, prenošenja ili pohranjivanja na koje je ovlašten. Ograničenje autorskih prava odnosi se i na zabranu davanja na poslugu računarskog programa osim ako je ugovorom sa njihovim autorom drugačije uređeno.
Dekompiliranje. Dekompiliranje računarskog programa je dopušteno ako su reproduciranje računarskog koda i prevođenje njegovog oblika nužni za dobijanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa sa drugim programima i pod uvjetima:
o ako te radnje preduzima lice koje ima odobrenje za korištenje, ili drugo lice koje ima pravo koristiti primjerak programa, ili lice koje je u njegovo ime ovlašteno to učiniti,
o ako informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile neposredno dostupne licima koja imaju odobrenje za korištenje i
o ako su te radnje ograničene samo na one dijelove originalnog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.
U slučaju dekompiliranja računarskog programa dobijene informacije ne smiju se koristiti za ciljeve različite od postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenog računarskog programa, prenositi drugim licima osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa i koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog programa bitno sličnog u svom izražaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom se nanosi povreda autorskog prava.
Posebne mjere zaštite. Zakon uvodi posebnu dodatnu zaštitu računarskog programa koja uzima u obzir današnju realnu situaciju na tržištu gdje se pojavljuje veliki broj tzv. piratskih kopija programa. Nosiocima prava računarskog programa tako nije dovoljno da mogu sprečavati samo njihovo nezakonito reproduciranje nego moraju imati i mogućnost da spriječe distribuciju takvih nezakonitih primjeraka, pa i njihovo posjedovanje u komercijalne svrhe. Povredom prava na računarskom programu smatra se bilo koja distribucija primjerka računarskog programa za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo, kao i posjedovanje primjerka računarskog programa u komercijalne svrhe za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo.
22. Šta su audiovizuelna djela?
Audiovizuelna djela su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni i kratki muzički videofilmovi, te druga audiovizuelna djela izražena slikama koje u slijedu daju dojam pokreta, sa zvukom ili bez zvuka, nezavisno od vrste nosača na kojem su fiksirana.
Pravo audiovizuelnog prilagođavanja je isključivo pravo da se originalno djelo preradi ili uključi u audiovizuelno djelo. Zaključenjem ugovora o audiovizuelnom prilagođavanju smatra se da je autor originalnog djela prenio na filmskog producenta pravo prerade i uključivanja originalnog djela u audiovizuelno djelo, svoja autorska imovinska prava na tom audiovizuelnom djelu, njegovom prijevodu, njegovim audiovizuelnim preradama i na fotografijama nastalim u vezi sa produkcijom audiovizuelnog djela ako se ugovorom drugačije ne odredi. Pretpostavke prijenosa kod audiovizuelnog djela određene su u korist filmskog producenta, što odražava i normalnu situaciju na tom području u svakodnevnoj praksi. Obim finansijskih i organizacionih ulaganja u filmskoj proizvodnji je takav da opravdava i traži da se omogući veća pravna sigurnost onoga koji preduzime te poslovne rizike. U ovome slučaju autor originalnog djela zadržava isključivo pravo novog audiovizuelnog prilagođavanja, ali tek nakon isteka deset godina od sklapanja ugovora, isključivo pravo daljnje prerade tog djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i pravo na odgovarajuću naknadu od filmskog producenta za svako davanje u zakup primjerka audiovizuelnog prilagođenog djela i ne može se odreći ovih prava.
Koautori audiovizuelnog djela su autor prilagođavanja, glavni režiser, autor scenarija, autor dijaloga, glavni snimatelj (direktor fotografije), kompozitor filmske muzike, stvorene posebno za korištenje u tom djelu. Koautorom audiovizuelnog djela smatraju se i glavni crtač i glavni animator ako je crtež ili animacija bitan element tog djela.
Autori doprinosa audiovizuelnom djelu. Kompozitor muzike, glavni crtač i glavni animator, koji se ne smatraju koautorima audiovizuelnog djela, kao i scenograf, kostimograf, slikar maski i montažer imaju prava na svojim individualnim doprinosima audiovizuelnom djelu.
Ugovor o filmskoj produkciji. Sadržaj i bitni elementi u pogledu prijenosa prava koautora audiovizuelnog djela na filmskog producenta uređuju se ugovorom o filmskoj produkciji, koji mora biti u pisanoj formi. Zaključenjem ugovora smatra se da su koautori isključivo i neograničeno prenijeli na filmskog producenta sva svoja autorska imovinska prava na audiovizuelnom djelu, njegovom prijevodu, njegovim audiovizuelnim preradama i fotografijama nastalim u vezi sa produkcijom audiovizuelnog djela ako ugovorom nije drugačije određeno. U ovome slučaju koautori zadržavaju isključivo pravo daljnje prerade audiovizuelnog djela u drugi umjetnički oblik i pravo na pravičnu naknadu od filmskog producenta za svako davanje u zakup primjeraka audiovizuelnog djela, a autori doprinosa pravo da svoje doprinose audiovizuelnom djelu odvojeno iskorištavaju ako se time ne zadire u prava filmskog producenta. Pri prijenosu prava ugovorom filmski producent je obavezan da, najmanje jednom godišnje, dostavlja koautorima izvještaj o visini ostvarenih prihoda za svaki oblik dopuštenog korištenja audiovizuelnih djela.
Dovršeno djelo. Audiovizuelno djelo je dovršeno kada je, u skladu sa ugovorom između glavnog režisera i filmskog producenta, izrađen prvi standardni primjerak djela. Zabranjeno je uništenje matrice prvog standardnog primjerka audiovizuelnog djela. Ako neki od koautora ili autora doprinosa odbiju da nastave sarađivati na stvaranju audiovizuelnog djela, ili ako zbog više sile nisu u mogućnosti nastaviti tu saradnju, ne mogu se protiviti da se doprinos koji su već dali koristi za dovršenje tog djela. Takav autor ima odgovarajuća autorska prava na već učinjenom doprinosu audiovizuelnom djelu.
Raskid ugovora. Filmski producent je dužan da dovrši audiovizuelno djelo u roku od pet godina od dana sklapanja ugovora o produkciji, odnosno da dovršeno audiovizuelno djelo počne iskorištavati u roku od dvije godine od dana njegovog dovršenja. U slučaju da filmski producent ne ispuni svoje obaveze, koautori mogu tražiti raskid ugovora ako nije ugovoren neki drugi rok.
23. Šta su srodna prava?
Srodna prava su prava izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih producenata, prava organizacija za radiodifuziju, prava izdavača i prava proizvođača baza podataka.
a. Izvođači
Izvođačima se smatraju: glumci, pjevači, muzičari, plesači i druga lica koja glumom, pjevanjem, sviranjem, pokretima, recitiranjem ili interpretiranjem na drugi način izvode autorska ili folklorna djela, režiseri pozorišnih predstava, dirigenti orkestra, vođe pjevačkih zborova, te varijetetski i cirkusni umjetnici.
Koja su moralna prava izvođača? Moralna prava izvođača ograničena su na pravo priznanja (naznaku imena izvođača), odnosno pravo da odluči da li će njegovo ime ili druga oznaka identiteta biti naznačeni pri korištenju njegovog izvođenja. Izvođač ima pravo da se suprotstavi svakom mijenjanju ili upotrebi njegovog izvođenja ako bi se time vrijeđali njegova čast i ugled.
Koja su imovinska prava izvođača? Imovinska prava izvođača obuhvataju pravo snimanja njihovog živog izvođenja, pravo direktnog ili indirektnog reproduciranja snimka njihovog izvođenja na bilo koji način i u bilo kojem obliku, prenošenja javnosti njihovog živog izvođenja, radiodifuznog emitiranja njihovog živog izvođenja (osim reemitiranja) od organizacije ili uz dozvolu organizacije koja vrši emitiranje, pravo činjenja dostupnim javnosti snimaka njihovog izvođenja, distribuiranja primjeraka snimka njihovog izvođenja i davanja u zakup primjeraka snimka njihovog izvođenja.
Naknada. Polazeći od činjenice da se i izvođačima nanosi šteta zbog današnjeg ogromnog reproduciranja za privatnu upotrebu, koje umanjuje prodaju komercijalnih snimaka (fonograma i videograma), zakon priznaje i izvođačima pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu upotrebu i pravo na naknadu za javno saopćavanje i davanje u zakup snimka izvođenja.
Prijenos prava na filmskog producenta. U slučaju zaključenja ugovora o filmskoj produkciji postoji zakonska pretpostavka da je izvođač isključivo i neograničeno prenio sva svoja izvođačka imovinska prava na filmskog producenta ako se ugovorom drugačije ne odredi. Za svako od imovinskih prava koja se ugovorom prenesu izvođač ima pravo na odgovarajuću naknadu od filmskog producenta i ne može se odreći ovog prava.
Izvođenje ostvareno u radnom odnosu. Kada izvođač - zaposlenik stvori određeno djelo u izvršavanju radnih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, pretpostavka je da su sva imovinska prava isključivo prenesena na poslodavca za period od pet godina od dana završetka takvog djela ako ugovorom ili drugim aktom nije drugačije određeno.
Trajanje prava. Prava izvođača traju 50 godina od dana izvođenja.
b. Proizvođači fonograma
Proizvođači fonograma su fizička ili pravna lica koja preduzimaju inicijativu i snose odgovornost za prvo snimanje/fiksiranje zvukova jednog izvođenja ili onoga što predstavlja zvukove.
Koja su prava proizvođača fonograma? Proizvođač fonograma ima isključivo pravo direktnog ili indirektnog reproduciranja svojih fonograma na bilo koji način i u bilo kojoj formi, distribuiranja svojih fonograma, davanja u zakup svojih fonograma i činjenja dostupnim javnosti svojih fonograma.
Naknada. Zakon uvodi pravo na naknadu za saopćavanje javnosti i određuje podjelu te naknade na ravnopravne dijelove između proizvođača fonograma i izvođača osim ako oni sami ne ugovore drugačije. Dalje, za svako reproduciranje fonograma za privatnu ili drugu vlastitu upotrebu proizvođač fonograma ima pravo na odgovarajuću naknadu.
Trajanje prava. Prava proizvođača fonograma traju 50 godina od dana prvog fiksiranja.
c. Filmski producent i njegova prava
Filmski producent (proizvođač videograma) je fizičko ili pravno lice koje u svoje ime daje inicijativu, prikuplja finansijska sredstva, organizira, rukovodi i preuzima odgovornost za fiksiranje audiovizuelnog djela ili slijeda pomičnih slika praćenih zvukom ili bez zvuka (videogram).
Koja su prava filmskog producenta? Filmski producent ima isključivo pravo: reproduciranja svojih videograma, distribuiranja, davanja u zakup, javnog prikazivanja i činjenja dostupnim javnosti svojih videograma.
Naknada. Filmski producent ima pravo na odgovarajuću naknadu za zvučno i vizuelno reproduciranje svojih videograma za privatnu ili drugu vlastitu upotrebu.
Trajanje prava. Prava filmskog producenta traju 50 godina od dana prvog fiksiranja videograma.
d. Organizacija za radiodifuziju
Organizacija za radiodifuziju je pravno lice koje preduzima inicijativu i snosi odgovornost za proizvodnju emisije. Organizacijama za radiodifuziju se ne smatraju kablovski operateri s obzirom na to da oni samo retransmitiraju radiodifuzno emitiranje djela.
Prava organizacija za radiodifuziju. Organizacija za radiodifuziju ima isključivo pravo reemitiranja svojih emisija bežično ili putem žica, pravo sekundarnog korištenja svojih emisija ako se to radi uz naplatu ulaznica, pravo snimanja svojih emisija, reproduciranja snimaka svojih emisija, distribuiranja snimaka svojih emisija i pravo činjenja dostupnim javnosti svojih emisija.
Trajanje prava. Prava organizacije za radiodifuziju traju 50 godina od dana prvog emitiranja.
e. Prava izdavača
Prava izdavača su nova kategorija srodnih prava. Zakonom je uvedeno pravo izdavača na naknadu za reproduciranje njihovih izdanja do kojeg dolazi u okviru privatne ili druge vlastite upotrebe koje traje 50 godina od zakonitog izdanja djela. Uvedeno je novo pravo izdavača na još neizdana slobodna djela, koje traje 25 godina od prvog zakonitog izdanja djela, ili prvog zakonitog saopćavanja javnosti.
f. Baze podataka i proizvođači baza podataka
Baze podataka su, također, nova kategorija srodnih prava. „Baza podataka" jeste zbirka samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kojem obliku koja je sistematski ili metodički uređena i pojedinačno pristupačna putem elektronskih ili drugih sredstava i kod koje su pribavljanje, verifikacija ili predstavljanje njenog sadržaja tražili kvalitativno ili kvantitativno znatno ulaganje ljudskih, tehničkih ili finansijskih sredstava. Proizvođač baze podataka je pravno ili fizičko lice koje preduzima inicijativu i preuzima rizik ulaganja sredstava u njeno izrađivanje. Zakonom je definirana tzv. sui generis baza podataka, čiju je zaštitu u evropski pravni poredak uvela Direktiva Evropske komisije o zaštiti baza podataka. Ovdje se ne radi o bazama koje se mogu štititi kao autorska djela (zbirke djela), nego je isključivi kriterij zaštite činjenica da je uređivanje (izrada) baze iziskivalo velika ulaganja sredstava, vremena i truda njenog proizvođača.
Obim zaštite. Zaštita baze podataka obuhvata: cjelokupan sadržaj baze podataka, svaki kvalitativno ili kvantitativno znatan dio sadržaja baze podataka, kvalitativno ili kvantitativno neznatne dijelove sadržaja baze podataka ako se ti dijelovi koriste ponavljano i sistematski, pa je to suprotno redovnom korištenju baze podataka ili u nerazumnoj mjeri nanosi štetu zakonitim interesima njenog proizvođača. Zaštita se ne odnosi na računarske programe koji su korišteni za izradu baze podataka, ili za rad sa bazama podataka koje su dostupne elektronskim putem.
Prava proizvođača baze podataka. Proizvođač baze podataka ima isključivo pravo: reproduciranja svoje baze podataka, distribuiranja primjeraka svoje baze podataka, davanja u zakup primjeraka svoje baze podataka, činjenja dostupnim javnosti svoje baze podataka i drugog oblika saopćavanja javnosti svoje baze podataka.
Prava i obaveze ovlaštenih korisnika. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ili njenog primjerka može se slobodno koristiti kvalitativno ili kvantitativno neznatnim dijelovima njenog sadržaja u bilo koju svrhu. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ne smije obavljati radnje koje su suprotne uobičajenom korištenju te baze, ili koje u nerazumnoj mjeri nanose štetu zakonitim interesima njenog proizvođača. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ne smije nanijeti štetu autorskom ili srodnim pravima u pogledu dijela ili predmeta zaštite koji su sadržani u bazi podataka.
Ograničenja prava proizvođača baze podataka. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka može se slobodno koristiti znatnim dijelovima njenog sadržaja u slučaju: privatne ili druge vlastite upotrebe baze podataka koja nije elektronska i za potrebe nastave. Upotreba baze podataka je slobodna u provođenju zadataka javne sigurnosti i u službenim postupcima.
Trajanje prava. Prava proizvođača baze podataka traju 15 godina od završetka njene izrade.
24. Kako se ostvaruju autorska i srodna prava?
Autor ima pravo da odluči kako i na koji način će ostvarivati svoja imovinska i moralna prava. Tako, autor može svoja prava ostvarivati sâm, za svako pojedinačno autorsko djelo ili posredstvom predstavnika (individualno ostvarivanje prava). Na osnovi odgovarajuće punomoći predstavnik ostvaruje prava autora u pravnim poslovima sa korisnicima i naručiocima njihovih djela, naplaćuje autorske naknade i predstavlja autora u sudskim ili drugim službenim postupcima radi zaštite njegovih autorskih prava.
Druga mogućnost autora je da svoja prava ostvaruje u sistemu kolektivnog ostvarivanja prava putem posebne organizacije osnovane u skladu sa Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava.
25. Zaštita autorskog i srodnih prava
Bernska konvencija predviđa da, nezavisno od imovinskih prava i čak poslije prijenosa ovih prava, autor zadržava pravo na priznanje da je on tvorac djela i pravo da se protivi svakom iskrivljavanju, sakaćenju ili drugoj izmjeni djela ili svakoj drugoj povredi tog djela, što bi išlo na štetu njegove časti ili njegovog ugleda. Generalni zahtjevi za osiguranje odgovarajuće zaštite autora sadržani su i u Sporazumu TRIPS, prema kojem se obavezuju države članice da osiguraju postupke za ostvarivanje prava kako bi se omogućile djelotvorne mjere protiv bilo koje povrede prava intelektualnog vlasništva, uključujući djelotvorna pravna sredstva za sprečavanje povreda, kao i takva pravna sredstva koja će predstavljati faktor odvraćanja od budućih povreda. Postupci za ostvarivanje prava moraju biti pošteni i nepristrani. Neće biti nepotrebno složeni ili skupi, ili povlačiti za sobom nerazumna vremenska ograničenja ili nepotrebna odugovlačenja. Meritorne odluke u pravnim slučajevima bit će po mogućnosti sačinjene u pisanom obliku i obrazložene. Moraju biti dostupne barem strankama u postupku bez nepotrebnog odugovlačenja. Odluke o meritumu spora zasnivat će se samo na dokazima u pogledu kojih je strankama pružena mogućnost za izjašnjavanje. Zahtjevi u vezi sa osiguranjem zaštite autora sadržani su i u Direktivi Evropske komisije o ostvarivanju prava, Ugovoru WIPO-a o autorskom pravu i Ugovoru WIPO-a o izvođenjima i fonogramima.
Nivo pravne zaštite u BiH podignut je na visinu koju zahtijeva evropski pravni poredak. Zakon predviđa dvostruku pravnu zaštitu za autore i nosioce autorskog i srodnih prava - građanskopravnu i krivičnopravnu (koja obuhvata prekršaje). Krivičnopravna zaštita autorskog i srodnih prava uključena je u Krivični zakonik BiH.
Povredom isključivih prava autora smatraju se proizvodnja, uvoz, distribucija, prodaja, davanje u zakup, oglašavanje za prodaju, ili davanje u zakup ili posjedovanje za komercijalne svrhe tehnologije, uređaja, proizvoda, sastavnih dijelova ili računarskih programa, ili pružanje uslugа kojima:
o se predstavljaju, oglašavaju ili se njima trguje radi omogućavanja zaobilaženja efektivnih tehničkih mjera, ili
o koje imaju samo ograničen komercijalni značaj ili upotrebljivost za druge svrhe osim za zaobilaženje efektivnih tehničkih mjera, ili
o su prvenstveno zamišljeni, proizvedeni, izrađeni, sastavljeni, prilagođeni ili učinjeni radi zaobilaženja efektivnih tehničkih mjera.
„Tehničke mjere" označavaju svaku tehnologiju, uređaj, sredstvo, proizvod, sastavni dio ili računarski program koji su u normalnom toku svoje primjene namijenjeni da sprečavaju ili ograničavaju radnje koje nosilac prava nije dopustio. Te mjere smatraju se „efektivnim" kada nosioci prava korištenje svojih autorskih djela ili predmeta srodnih prava ograničavaju putem kontrole pristupa ili putem zaštitnog postupka kao što su enkripcija, deformacija ili druga transformacija autorskog djela ili predmeta srodnih prava, ili putem mehanizma za kontrolu umnožavanja kojima se postiže cilj zaštite.
26. Sudska zaštita
U slučaju povrede autorskog prava nosilac autorskog ili srodnog prava može podnijeti tužbu nadležnom sudu za ostvarivanje svojih prava. Osim zaštite imovinskih prava, nosioci autorskog prava mogu tužbom tražiti i naknadu štete od njihovog povredioca, prema općim pravilima o naknadi štete. Jednaku zaštitu mogu tražiti i lica kojima prijeti stvarna opasnost da će njihova prava iz zakona biti povrijeđena. Nosilac prava može tužbom kod nadležnog suda zahtijevati:
o utvrđenje učinjene povrede,
o zabranu daljnjeg vršenja učinjene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili uzdržavanjem od radnji koje to pravo vrijeđaju,
o uklanjanje stanja nastalog povredom prava,
o povlačenje predmeta povrede iz privrednih tokova uz uvažavanje interesa trećih savjesnih lica,
o potpuno uklanjanje predmeta povrede iz privrednih tokova,
o uništenje predmeta povrede,
o uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjena ili se upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su vlasništvo povredilaca,
o prepuštanje predmeta povrede nosiocu prava uz plaćanje troškova proizvodnje,
o objavljivanje presude.
Naknada štete. Tužba za naknadu štete može se podići za sve povrede prava iz zakona prema općim pravilima o naknadi štete i odgovornosti za štetu.
Penal. Zakon uređuje obavezu plaćanja penala do trostrukog iznosa ugovorene naknade (a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene naknade), što bi trebalo da djeluje dovoljno destimulativno na potencijalne povredioce, odnosno da ih odvraća od budućih povreda prava i tako služi kao generalna prevencija.
Nematerijalna šteta. Nezavisno od naknade imovinske štete, kao i u slučaju da takve štete nema, dvije kategorije nosilaca prava (autora i izvođača) mogu tražiti i naknadu za nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog povrede moralnih prava i njihovu ličnu pogođenost prouzrokovanu povredom moralnih prava.
Privremene mjere. Privremene mjere predstavljaju jedan od najefikasnijih načina nosilaca prava u borbi protiv povredilaca njihovih prava. Predlagač može zahtijevati od suda određivanje privremene mjere ako učini vjerovatnim da je on nosilac prava iz zakona, da je njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede. U zahtjevu za određivanje privremene mjere nosilac prava mora učiniti vjerovatnim i jednu od pretpostavki:
- opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,
- da je privremena mjera potrebna radi sprečavanja nastanka štete koju će kasnije teško biti popraviti, ili
- da pretpostavljeni povredilac, donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku pokazala kao neopravdana, ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez donošenja takve privremene mjere pretrpio nosilac prava.
Nosilac prava može predložiti određivanje privremene mjere bez prethodnog obavještenja i saslušanja suprotne strane. U tom slučaju dužan je učiniti vjerovatnim i činjenicu da bilo kakvo odgađanje donošenja privremene mjere može prouzrokovati nosiocu prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.
U postupku određivanja privremene mjere sud može odrediti za osiguranje zahtjeva bilo koju privremenu mjeru kojom se može postići cilj osiguranja, a naročito:
- da se pretpostavljenom povrediocu zabrane radnje kojima se povređuje pravo iz ovog zakona,
- da se oduzmu, uklone iz prometa i pohrane predmeti povrede i sredstva povrede koji su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjeni, odnosno koji se upotrebljavaju za činjenje povreda.
Prilikom donošenja privremene mjere prije podnošenja tužbe sud određuje predlagaču i rok za podnošenje tužbe. Rok ne može biti duži od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskog dana od dana dostavljanja rješenja predlagaču, zavisno od toga koji rok istječe kasnije. Sud mora odlučiti o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje odgovora.
Osiguranje dokaza. U postupku po zahtjevu za određivanje privremene mjere sud može donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagač učini vjerovatnim činjenice:
- da je nosilac prava,
- da je njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,
- da će dokazi o toj povredi biti uništeni, ili kasnije neće moći biti izvedeni.
Rješenje o osiguranju dokaza može se donijeti u postupku bez prethodnog obavještenja i saslušanja suprotne strane (inaudita altera parte) ako predlagač učini vjerovatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji protivnika, biti uništeni, ili se kasnije neće moći izvesti. S ciljem osiguranja dokaza, sud može odrediti da se izvede bilo koji dokaz, a naročito:
o uviđaj prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka, računarskih memorijskih jedinica ili drugih stvari,
o oduzimanje uzoraka predmeta povrede,
o pregled i predaju dokumenata,
o određivanje i saslušanje vještaka,
o saslušanje svjedoka.
Postupak osiguranja dokaza je hitan. Sud mora u postupku osiguranja dokaza osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tome da se sudski postupak ne zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotne strane. Ako se nakon donošenja rješenja utvrdi da je prijedlog za osiguranje dokaza bio neopravdan, ili ako nosilac prava taj prijedlog ne opravda, suprotna strana ima pravo tražiti:
o vraćanje oduzetih predmeta,
o zabranu upotrebe pribavljenih informacija,
o naknadu štete.
Pravo na informaciju. U toku parnice sud može naložiti povrediocu prava da dostavi podatke o izvoru i distribucionim kanalima robe ili usluga kojima je povrijeđeno pravo. Ovi podaci mogu obuhvatati:
o ime, adresu, odnosno firmu i sjedište proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe, odnosno davalaca usluga, kao i namjeravanih prodavaca na veliko i malo,
o podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i o cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.
Izvođenje dokaza. Kada sud odluči da će provesti predloženi dokaz koji se nalazi kod suprotne strane, ta strana dužna je predati dokazna sredstva kojima raspolaže. Dokazna sredstva odnose se i na bankovnu, finansijsku i poslovnu dokumentaciju koja je pod kontrolom suprotne strane ako se radi o povredi koja dostiže obim komercijalne djelatnosti.
27. Mjere za osiguranje zaštite prava
Deponiranje i evidencija autorskih djela. Kao mjeru za osiguranje zaštite prava zakon predviđa deponiranje originala ili primjeraka autorskih djela ili predmeta srodnih prava u knjigu evidencije koja se vodi u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Ovakvo rješenje rezultat je uvažavanja želje velikog broja autora i nosilaca prava koji u svakodnevnoj praksi traže mogućnost da pohrane svoja djela na neki institucionalan način i time osiguraju dokaze o svom stvaralaštvu. Deponiranjem djela ne zadire se u princip neformalnosti zaštite i ono nema konstitutivan karakter. Deponiranje djela je omogućeno isključivo s ciljem očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga. Zakonom je utvrđena oboriva pretpostavka da prava na djelima i predmetima srodnih prava koja su upisana u knjigu evidencije autorskih djela postoje i pripadaju licu koje je u evidenciji naznačeno kao njihov nosilac dok se suprotno ne dokaže u sudskom ili drugom postupku. Uvjeti za deponiranje autorskih djela i predmeta srodnih prava uređeni su Pravilnikom o načinu i formi deponiranja autorskih djela i predmeta srodnih prava i o njihovom upisivanju u knjigu evidencije.
Znaci o zadržanim isključivim pravima. Zakonom su uređene i formalnosti koje nemaju konstitutivan karakter. Radi se oznakama © (ispred imena ili firme i godine objavljivanja) koje nosilac autorskog prava može staviti na original ili primjerke svoga djela i znaku (P) (ispred imena ili firme i godine prvog izdanja) koji nosilac isključivih prava na fonogramima može staviti na originalu ili primjercima svog izdatog fonograma.
a. Carinske mjere
Sprazumom TRIPS-a predviđene su posebne pretpostavke u vezi sa pograničnim mjerama, koje će omogućiti nosiocu prava, koji ima valjane razloge za sumnju da će doći do uvoza neovlašteno umnoženih primjeraka djela zaštićenog autorskim pravom, da podnese pismeni zahtjev nadležnom organu, bilo upravnom ili sudskom, da carinske vlasti zaustave puštanje takve robe u slobodni opticaj. Carinske vlasti mogu odrediti odgovarajuće postupke i u vezi sa zaustavljanjem puštanja robe u pogledu koje su povrijeđena prava a koja je namijenjena izvozu s njene teritorije.
Postupanje carinskog organa. Zakon uređuje da carinski organi u vršenju nadzora nad uvozom ili izvozom robe mogu postupati na dva načina, po zahtjevu nosioca isključivih prava ili ex officio i po službenoj dužnosti. Carinski postupak u vezi sa robom kojom se povređuju autorska i srodna prava je hitan.
Zahtjev nosioca prava. Pokretanje postupka za donošenje odluke nadležnog carinskog organa dopušteno je u slučaju kada nosilac isključivih prava očekuje da će vjerovatno doći do pokušaja prijelaza piratske robe preko granice (uvoz ili izvoz). U tom slučaju može podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava putem određivanja carinskih mjera privremenog zadržavanja robe od daljnjeg puštanja u promet. Zahtjev za zaštitu prava treba sadržavati:
o podatke o podnosiocu zahtjeva i o nosiocu isključivog prava ako se ne radi o istom licu,
o detaljan opis robe koji omogućava carinskoj ispostavi da je identificira,
o dokaze o tome da je podnosilac zahtjeva, odnosno njegov ovlaštenik, nosilac isključivog prava u vezi sa tom robom,
o dokaze o tome da je isključivo pravo vjerovatno povrijeđeno,
o druge podatke važne za odlučivanje o zahtjevu kojim raspolaže podnosilac, kao što su podaci o lokaciji robe i njenoj destinaciji, očekivani datum dolaska ili odlaska pošiljke, podaci o sredstvu transporta, o uvozniku, izvozniku, primaocu i sl.,
o vremenski period u kojem će carinske ispostave postupati prema zahtjevu i koji ne može biti duži od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.
U postupku po zahtjevu nosioca carinski organ može prije donošenja odluke kojom se udovoljava zahtjevu tražiti od nosioca prava da položi osiguranje za troškove skladištenja i prijevoza robe, kao i za naknadu štete koja bi mogla nastati carinskom organu u vezi sa robom.
Postupak nakon privremenog zadržavanja robe. Kada carinska ispostava pri provođenju carinskog postupka nađe robu koja odgovara opisu robe iz odluke carinskog organa, ona tu robu privremeno zadržava od daljnjeg puštanja u promet. Odluka o privremenom zadržavanju robe uručuje se njenom uvozniku i istovremeno izrekom nalaže da se vlasnik robe, odnosno lice koje je ovlašteno za raspolaganje robom, u roku od deset radnih dana od dana privremenog zadržavanja, može izjasniti o tome da li se radi o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava. Ovakvo rješenje nalaže potencijalnom povrediocu da hitno preduzme određene aktivnosti kako bi spriječio zadržavanje robe na granici. Ako vlasnik robe, ipak, zna, ili ima dovoljno razloga da vjeruje da se ne radi o krivotvorenoj robi, on će svojom pismenom izjavom u tom smislu preokrenuti prijašnju situaciju i natjerati nosioca prava da preduzme propisane aktivnosti (tužbu) ako hoće da se roba dalje zadržava. Za vrijeme privremenog zadržavanja robe nosilac prava, ili lice koje on ovlasti, može izvršiti pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u obimu koji je potreban za utvrđivanje njegovih zahtjeva i za ostvarivanje sudske zaštite njegovih prava uz osiguranje zaštite povjerljivih podataka. Pravo da izvrši pregled i kontrolu robe ima i njen uvoznik. U slučaju da nosilac prava ne podnese tužbu, privremeno zadržana roba se pušta u promet. U suprotnom, ukoliko nosilac prava pokrene sudski postupak, carinska ispostava donosi odluku o pljenidbi robe do donošenja pravomoćne sudske odluke.
Postupak po službenoj dužnosti. Zakonom se nalaže carinskim ispostavama da pri provođenju carinskog postupka same obrate pažnju na očigledno sumnjivu robu. U slučaju postojanja opravdane sumnje da se radi o robi kojom su povrijeđena autorska prava i predmeti srodnih prava, takva roba će se privremeno zadržati od puštanja u promet i o tome obavijestiti carinski organ. Carinski organ dužan je o tome izvijestiti nosioca prava i dati mu mogućnost da pokrene postupak za zaštitu svojih prava. Od tog momenta pa dalje postupak je isti kao da je nosilac prava podnio zahtjev za zaštitu svojih prava.
Primjena drugih carinskih propisa. Na carinske postupke u vezi sa robom kojom se povređuju autorsko i srodna prava primjenjuju se, na odgovarajući način, i ostali važeći carinski propisi. Propise o postupanju carinskih organa donosi Vijeće ministara BiH.
b. Prekršajna zaštita
Zakon predviđa prekršaje za povrede svih autorskih imovinskih prava, a kod srodnih prava samo za povrede materijalnih načina upotrebe (reproduciranje, distribuiranje, davanje u zakup). Zakonski osnovu povrede predstavlja činjenica da je učinilac koristio tuđe djelo, a da nije pribavio odgovarajuće pravo od autora ili nosioca srodnog prava. Novčane kazne za radnje prekršaja propisane su u skladu sa Zakonom o prekršajima („Službeni glasnik BiH" broj 41/07) u rasponu od 1.000,00 KM do 200.000,00 KM za pravno lice, odnosno od 1.000,00 KM do 20.000,00 KM za fizičko lice. Zakon predviđa mogućnost da se izrekne zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ako je učinilac prekršaja pravno lice ili preduzetnik. Ako je takav učinilac u povratu, pod kojim se podrazumijeva specijalni povrat, obavezno je izricanje zaštitne mjere zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se povređuju autorsko i srodna prava u trajanju od najmanje jedne godine.
Inspekcijski nadzor. Kontrolu u vezi sa prekršajima kojima se povređuju autorska i srodna prava vrše, u prvom stepenu, inspekcije u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko nadležne za nadzor propisa iz područja prometa robe i usluga (tržišta), a u drugom stepenu ministarstva u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko nadležna za područje prometa robe i usluga (tržišta). U provođenju inspekcijskog nadzora nadležni tržni inspektor ovlašten je, pored općih ovlaštenja koja ima, naložiti mjere trajnog ili privremenog oduzimanja robe namijenjene prometu, njeno uništenje, privremenu ili trajnu zabranu proizvodnje ili prometa robe ili usluge, zabranu rada i obavljanja djelatnosti u određenom vremenskom periodu, zavisno od izvršene radnje kojom se povređuje ili se osnovano povređuje imovinsko pravo autora.
ŠTA JE AUTORSKO DJELO?
Autorsko djelo je generalno individualna tvorevina iz oblasti književnosti, muzike, filma, kompjuterskog softvera, arhitekture, nauke i umjetnosti bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja.
KO SVE MOŽE BITI AUTOR?
Autor je fizičko lice koje je stvorilo djelo bez obzira na to da li se radi o malom djetetu u vrtiću koje crta sunce, kuću i roditelje, inženjeru arhitekture koji projektira novu zgradu pozorišta ili samoukom slikaru koji radi na svom slikarskom djelu. Autor djela ne mora uvijek biti jedno lice, to može biti i više lica koja zajednički stvaraju autorsko djelo.
Pravno lice (privredno društvo, ustanova, udruženje itd.) ne može biti autor. Pravno lice može biti samo izvedeni nosilac autorskog prava, to jest kada se na njega prenese pravo na iskorištavanje djela.
ŠTA JE AUTORSKO PRAVO?
Autorsko pravo regulira odnose koji nastaju u vezi sa stvaranjem autorskih djela u oblastima poput umjetnosti, književnosti i nauke. Autorsko pravo ohrabruje stvaranje novih kreativnih izraza, jer autori znaju da na neki način mogu da zadrže kontrolu nad svojim djelima.
ZAŠTO JE VAŽNO ŠTITITI AUTORSKO PRAVO?
Efektivna autorskopravna zaštita podstiče kreativnost pojedinaca, osigurava autorima ostvarivanje ekonomske egzistencije, te doprinosi bogatom kulturnom stvaralaštvu i promociji zemlje. Svi uživamo u čitanju novog književnog djela, gledanju filma ili predstave, slušanju muzike i mnogim drugim vidovima autorskih djela. Stoga se podsticanjem kreativnosti stvaralaca društvo obogaćuje doprinosom djela autora u ovim različitim oblastima stvaralaštva.
KAKO STJEČEM AUTORSKO PRAVO NA SVOM DJELU?
Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na osnovu samog čina stvaranja autorskog djela i nije uvjetovano ispunjenjem bilo kakvih formalnosti ili zahtjeva u pogledu njegovog sadržaja, kvaliteta ili svrhe. Dovoljno je da individualna ideja izađe iz duhovne, unutrašnje, sfere svog stvaraoca i da bude izražena, pa da, shodno tome, postane autorsko djelo koje uživa autorskopravnu zaštitu.
Djelo ne mora nužno biti preneseno na materijalnu podlogu. Shodnom tome, čak i govorno ili muzičko djelo koje nije snimljeno ili zabilježeno notama, ili koreografija koja nije pismeno izražena mogu predstavljati autorsko djelo. Djelo čak ne mora ni biti objavljeno da bi uživalo zaštitu po osnovu autorskog prava. Princip da se autorsko pravo stječe bez formalnosti vrijedi u većini država svijeta.
S ciljem očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga, autor može deponirati originale ili primjerke svojih autorskih djela ili predmeta svojih srodnih prava u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Deponirano djelo upisuje se u knjigu evidencije autorskih djela koju vodi Institut. Deponiranje nije obaveza autora, niti je uvjet za stjecanje autorskopravne zaštite, već samo mogućnost.
KOJA DJELA UŽIVAJU ZAKONSKU ZAŠTITU?
Djela koja uživaju zaštitu, između ostalog, jesu:
- audiovizuelna djela (filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskom stvaranju),
- djela arhitekture (skice, planovi, nacrti i izgrađeni objekti),
- djela likovnih umjetnosti (crteži, slike, grafike, kipovi i druga djela iste prirode),
- djela svih grana primijenjenih umjetnosti, grafičkog i industrijskog oblikovanja,
- dramska, dramsko-muzička i lutkarska djela,
- fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, kartografska djela,
- govorna djela (govori, predavanja, propovijedi i druga djela iste prirode),
- koreografska i pantomimska djela,
- muzička djela s riječima ili bez riječi,
- pisana djela (književni tekstovi, studije, priručnici, članci i ostali napisi, kao i kompjuterski programi),
- prezentacije naučne, obrazovne ili tehničke prirode (tehničke skice, grafikoni, formulari itd.),
- prerada autorskog djela u smislu prijevoda, prilagođavanja, muzičkog aranžmana i obrade i drugih prerada izvornih autorskih djela,
- zbirke autorskih djela ili druge građe (enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i slično),
- započeto djelo, nezavršeno djelo, naslov i drugi sastojci djela predstavljaju samostalno autorsko djelo i uživaju zaštitu kao takvi ako su individualne duhovne tvorevine.
ŠTA SE NE MOŽE ZAŠTITITI AUTORSKIM PRAVOM?
Tvorevine koje nisu autorskopravno zaštićene su:
- dnevne vijesti ili razne informacije koje imaju karakter kratke vijesti sadržane u obavještenju za štampu,
- ideje, koncepti, postupci, radne metode, matematičke operacije, načela ili otkrića,
- politički govori i govori održani tokom sudskih rasprava,
- narodne književne i umjetničke tvorevine,
- službeni tekstovi iz oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva.
Zbog stimulacije kulturnog stvaralaštva putem slobodne upotrebe, protoka i razmjene ideja, potrebe slobodnog informiranja javnosti, ova djela su isključena iz autorskopravne zaštite.
KOJA SVE PRAVA IMA AUTOR?
Autoru na njegovom djelu pripadaju:
- ličnopravna ovlaštenja (autorska moralna prava),
- imovinskopravna ovlaštenja (autorska imovinska prava) i
- ostala ovlaštenja (druga prava autora).
KOLIKO TRAJE AUTORSKO PRAVO?
Autorsko pravo je jedinstveno pravo i traje za života autora, uključujući i period od 70 godina nakon njegove smrti. Jedini izuzetak čini pravo pokajanja, koje traje samo za života autora.
Kod kolektivnih djela rok od 70 godina počinje da teče od dana zakonitog objavljivanja djela. Ako se radi o djelu anonimnog autora, navedeni rok se računa na isti način.
Istekom rokova trajanja autorskog prava autorsko djelo prestaje da bude autorskopravno zaštićeno, što znači da se sa stanovišta autorskog prava može slobodno koristiti.
DA LI MOJE DJELO MORA IMATI POSEBNI UMJETNIČKI KARAKTER DA BI GA AUTORSKO PRAVO ŠTITILO?
Autorsko djelo ne treba imati umjetnički karakter da bi uživalo autorskopravnu zaštitu, budući da je umjetnički karakter jednog stvaralačkog djela veoma subjektivna kategorija. Stvaralačko djelo treba da ispunjava uvjet originalnosti i da predstavlja rezultat stvaralačkog rada.
AKO SAM KUPIO KNJIGU, UMJETNIČKU SLIKU ILI MUZIČKI CD, DA LI SAM STEKAO I AUTORSKA PRAVA?
Autorsko djelo nije stvar. To je nematerijalno dobro na kojem autor ima autorsko pravo. Knjiga, slika ili CD predstavljaju stvari na kojima njihovi vlasnici imaju pravo vlasništva na materijalnom predmetu, ali ne i vlasništva na zakonskim pravima datim autoru koji zadržava autorska prava na samom djelu.
Kupovinom knjige u knjižari ili slike u umjetničkoj galeriji kupac, u pravilu, stječe samo pravo vlasništva na stvarima (papiru, platnu, okviru...). Drugim riječima, vlasnik slike ne bi, npr., mogao dalje umnožavati djelo likovne umjetnosti, niti ga mijenjati dodavanjem novih elemenata ili prizora. Slična situacija je s vlasnikom knjige, koja mu ne daje pravo da djelo književnosti inkorporirano u njoj, npr., prevodi na neki strani jezik, ili da ga audiovizuelno prilagođava bez dozvole autora.
GDJE SE MOŽE DEPONIRATI AUTORSKO DJELO?
Autorsko djelo može se deponirati u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Više informacija u Obrasci-autorsko pravo i srodna prava.
ZAKONODAVSTVO
Zakon o autorskom i srodnim pravima, Službeni glasnik BiH, br. 63/10,
Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, Službeni glasnik BiH, br. 63/10,
Pravilnik o medijaciji radi zaključenja kolektivnog ugovora o kablovskoj retransmisiji radiodifuzno emitovanih djela, Službeni glasnik BiH, br. 11/11,
Pravilnik o načinu i formi deponovanja autorskih djela i predmeta srodnih prava i njihovom upisivanju u knjigu evidencije, Službeni glasnik BiH, br. 28/11,
Pravilnik o načinu i formi ispunjavanja uslova za davanje dozvole pravnim licima za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, Službeni glasnik BiH, br. 44/11.
VIŠE O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA U BOSNI I HERCEGOVINI:
I. UVOD
U prvoj polovini 2010. godine Parlamentarna skupština BiH usvojila je dva zakona kojima se uređuje područje autorskog i srodnih prava. Prvi, Zakon o autorskom i srodnim pravima uređuje područja autorskog prava, srodnih prava, ostvarivanje i zaštitu tih prava i odnose koji sadrže međunarodne elemente. Drugi, Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava uređuje samo jedan od načina ostvarivanja ovih prava putem kolektivnih organizacija.
Brojni su razlozi za donošenje novih propisa u ovome području. Zakonom iz 2002. godine izvršena je djelimična harmonizacija sa Sporazumom o trgovinskopravnim aspektima prava intelektualnog vlasništva (Sporazumom TRIPS) Svjetske trgovinske organizacije (STO), ali ne i sa direktivama Evropske unije (Acquis communautaire). Potpisivanjem Ugovora o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa Evropskom unijom (EU) 16. 6. 2008. godine i nastojanjem BiH da započne sve procese na putu prema ostvarivanju uvjeta za punopravno članstvo u EU prihvatanje Acquisa postalo je obaveza. Također, jedno od područja na koje se danas obraća najveća pažnja u razvijenim zapadnim državama Evrope i svijeta jeste upravo područje intelektualnog vlasništva, koje obuhvata i autorsko i srodna prava. To je vidljivo po broju direktiva EU koje su se počele donositi još od 1991. godine, kao i u međunarodnim ugovorima u okviru STO i Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo . Nivo zaštite koju ti akti danas pružaju nosiocima prava intelektualnog vlasništva bilo je potrebno na odgovarajući način ugraditi u zakonodavstvo BiH, kako bi se time ispunile sve preuzete obaveze u tom pogledu i omogućilo da država nesmetano krene dalje na putu svog razvoja. Moderniziranje pravnog sistema bilo je potrebno i zbog toga što je razvoj novih tehnologija i oblika korištenja autorskih djela u posljednjoj dekadi dobro poljuljao odnose između nosilaca prava i korisnika predmeta zaštite, te istovremeno omogućio i nove načine masovnog nezakonitog korištenja autorskih djela i predmeta srodnih prava putem digitalne tehnologije i Interneta. Uporednopravno, razvoj autorskog i srodnih prava krenuo je u dva pravca: u određivanje novih prava pojedinih nosilaca prava i u pojačanje mjera zaštite koje su nosiocima prava na raspolaganju, tako da mogu efikasno i pravovremeno da ih štite.
Oba zakona, Zakon o autorskom i srodnim pravima i Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, objavljena su u „Službenom glasniku BiH" broj 63/10 i stupila su na snagu 11. 8. 2010. godine. Stupanjem na snagu navedenih zakona prestao je važiti Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH" br. 7/02 i 76/06). Ovaj rad predstavlja sažetak zakonskog uređenja autorskog i srodnih prava bez analiziranja određenih instituta i rješenja sa pravnoteorijskog aspekta.
Namjera priređivača je da se zakoni iz autorskog i srodnih prava učine dostupnim zainteresiranoj javnosti s ciljem informiranja o mogućnostima koje im pružaju. Za potrebe ovoga rada korišteni su Zakon o autorskom i srodnim pravima i Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, te dokumenti sa javne rasprave o prijedlozima zakonâ, koja je održana 3. 3. 2010. godine u Parlamentarnoj skupštini BiH.
1. Ratificirane međunarodne konvencije i ugovori u području autorskog i srodnih prava
o Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) (1.3.1992)
o Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (1.3.1992)
o Konvencija u vezi sa distribucijom programa putem signala koji se prenosi satelitom (1.3.1992)
o Univerzalna konvencija o autorskom pravu (1.3.1992)
o Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neovlaštenog umnožavanja njihovih fonograma (25.5.2009)
o Konvencija o zaštiti umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (25.5.2009)
o Ugovor WIPO-a o autorskom pravu (WCT) (25.11.2009)
o Ugovor WIPO-a o izvođenjima i fonogramima (WPPT) (25.11.2009)
II. ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA
(„Službeni glasnik BiH" broj 63/10)
Glavni cilj novog Zakona o autorskom i srodnim pravima bilo je postizanje potpune usklađenosti tog propisa BiH sa pravnim poretkom EU i, istovremeno, sa važećim međunarodnim konvencijama i ugovorima koje je ratificirala BiH [Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela, Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija), Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neovlaštenog umnožavanja njihovih fonograma (Fonogramska konvencija), Konvencija o distribuciji signala putem satelita (Satelitska konvencija), Ugovor WIPO-a o autorskom pravu (WCT ), Ugovor WIPO-a o izvođenjima i fonogramima (WPPT ), te sa Sporazumom STO - TRIPS-a].
Zakon je usklađen i sa sljedećim direktivama EU:
o Direktiva o pravnoj zaštiti računarskih programa, Direktiva Vijeća 91/250/EEC od 14. maja 1991.
o Direktiva o pravu davanja u zakup i na poslugu i o određenim pravima umnožavanja u području intelektualnog vlasništva, 92/100/EEC od 19. novembra 1992, i kodificirana verzija 2006/115/EC od 12. decembra 2006.
o Direktiva o koordinaciji određenih pravila autorskog i srodnih prava koja se primjenjuju na satelitsko emitiranje i kablovsko reemitiranje, 93/83/EEC od 27. septembra 1993.
o Direktiva o harmonizaciji rokova trajanja autorskog i srodnih prava, 93/98/EEC od 29. oktobra 1992, i kodificirana verzija 2006/116/EC od 12. decembra 2006.
o Direktiva o pravnoj zaštiti baza podataka, Direktiva 96/9/EC od 11. marta 1996.
o Direktiva o harmonizaciji određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informatičkom društvu, 2001/29/EC od 22. maja 2001.
o Direktiva o pravu preprodaje u korist autora originalnog primjerka djela, 2001/84/EC od 27. septembra 2001.
o Direktiva o provođenju prava intelektualnog vlasništva, 2004/48/EC od 29. aprila 2004.
o Direktiva o roku trajanja autorskog i određenih srodnih prava, 2006/116/EC od 12. decembra 2006.
2. Šta je uređeno Zakonom?
Zakon o autorskom i srodnim pravima uređuje pravo autora na njihovim djelima s područja književnosti, nauke i umjetnosti (autorsko pravo), prava izvođača, proizvođača fonograma, filmskih producenata, organizacija za radiodifuziju, izdavača i proizvođača baza podataka na njihovim izvođenjima, fonogramima, videogramima, emisijama i bazama podataka (srodna prava), individualno ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava, zaštitu autorskog prava i srodnih prava i područje primjene.
U općim odredbama uređuju se i neke od najbitnijih zakonskih definicija koje se primjenjuju na cijeli zakon, kao što su „objavljivanje", „izdavanje", „javnost", na način kako je to uređeno u modernom komparativnom zakonodavstvu. Tako, „objavljivanje" znači da je autorsko djelo ili predmet srodnog prava prvi put postalo dostupno javnosti uz odobrenje ovlaštenog lica. „Javan" i „javnost" znače veći broj lica koja nisu međusobno povezana rodbinskom vezom ili drugim ličnim vezama, a „izdavanje" znači da je dovoljan broj izrađenih primjeraka autorskog djela ili predmeta srodnog prava sa dozvolom ovlaštenog lica ponuđen javnosti, ili stavljen u promet.
3. Šta je autorsko djelo?
Autorsko djelo je individualna duhovna tvorevina iz područja književnosti, nauke i umjetnosti bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja. Pravni pojam „autorskog djela", kao centralno pitanje autorskog prava, uređen je na način koji u cjelini odražava kako autorskopravnu teoriju, tako i komparativno i konvencijsko pravo pri čemu se ne daje definicija šta su književnost, umjetnost i nauka sa vrijednosnog aspekta. Autorsko djelo je određeno kao originalna individualna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umjetničku, naučnu ili drugu vrijednost, njegovu namjenu, sadržaj i način ispoljavanja. Zakonom je prihvaćen koncept autorskog djela koji predstavlja spoj forme i ideje, a sama ideja ne može biti predmet zaštite.
Zakonom su pobrojane pojedinačne tipične kategorije autorskih djela, kao što su: pisana djela (književni tekstovi, studije, priručnici, članci i ostali napisi, kao i računarski programi), govorna djela (govori, predavanja, propovijedi i druga djela iste prirode), dramska, dramsko-muzička i lutkarska djela, koreografska i pantomimska djela, muzička djela sa riječima ili bez riječi, audiovizuelna djela (filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskom stvaranju), djela likovnih umjetnosti (crteži, slike, grafike, kipovi i druga djela iste prirode), djela arhitekture (skice, planovi, nacrti i izgrađeni objekti), djela svih grana primijenjenih umjetnosti, grafičkog i industrijskog oblikovanja, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, kartografska djela, prezentacije naučne, obrazovne ili tehničke prirode (tehničke skice, planovi, grafikoni, formulari, ekspertize, nalazi vještaka, prezentacije u plastičnom obliku i druga djela iste prirode). To ne znači da je lista autorskih djela time iscrpljena. Osnovni koncept autorskopravne zaštite jeste da svako djelo koje je duhovna tvorevina ima određenu formu i koje je originalno može uživati zaštitu kao autorsko djelo.
a. Sastojci djela
Kao samostalno djelo zaštićeni su sastojci djela, kao što su osnivanje djela, nezavršeno djelo, naslov djela i drugi sastojci djela, ako predstavljaju individualne duhovne tvorevine. Drugim sastojcima djela obuhvaćeni su svi mogući elementi autorskog djela, koji se mogu pojaviti kao stvaralački rezultat na putu do završenog autorskog djela, od prvih pokušaja, skica, crteža, bilješki i slično (što je obuhvaćeno pojmom „osnivanje djela"), naravno, uz izričitu pretpostavku da se radi o samostalnoj duhovnoj tvorevini.
b. Prerada autorskog djela
Prijevodi, prilagođavanja, muzički aranžmani, muzičke obrade i druge prerade originalnih autorskih djela koje predstavljaju individualnu duhovnu tvorevinu zaštićeni su kao samostalna autorska djela. Zaštita ovih djelā nema utjecaja na pravo autora originalnog djela. Zaštita obuhvata svaku moguću transformaciju originalnog djela, koja predstavlja samostalnu duhovnu tvorevinu, uz izričitu napomenu da se takvim transformacijama nikako ne smije zadirati u prava autora originalnog djela.
c. Zbirke
Autorskim djelom smatraju se i zbirke autorskih djela ili druge građe (enciklopedije, zbornici, antologije, zbirke narodnih književnih i umjetničkih tvorevina, zbirke dokumenata, zbirke sudskih odluka, baze podataka i slično) koje, s obzirom na izbor, raspored ili način izlaganja svog sadržaja, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine. Generalna zabrana povrede prava uključivanjem originalnih djela u zbirku jeste da se uključenjem izvornih djela u zbirku ne smije povrijediti pravo autorā tih djela.
Zaštićenim djelima smatraju se i baze podataka koje predstavljaju zbirke samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kakvom obliku koja je sistematski i metodički sređena i pojedinačno dostupna na elektronski ili drugi način. Međutim, računarski programi koji su upotrijebljeni za izradu ili rad elektronskih baza podataka ne uživaju zaštitu.
4. Šta nije autorskopravno zaštićeno?
Autorskopravnu zaštitu ne uživaju ideje, koncepti, postupci, radne metode, matematičke operacije, principi ili otkrića, službeni tekstovi iz oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva (npr., zakoni, uredbe, odluke, izvještaji, zapisnici, sudske odluke i slično); politički govori i govori održani tokom sudskih rasprava, dnevne vijesti ili razne informacije koje imaju karakter kratke vijesti sadržane u obavještenju za štampu, te narodne književne i umjetničke tvorevine.
Međutim, prijevodi službenih tekstova iz oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva, te prijevodi političkih govora održanih tokom sudskih rasprava autorskopravno su zaštićeni osim ako su objavljeni kao službeni tekstovi.
5. Ko je nosilac autorskog prava?
Nosilac autorskog prava je fizičko lice (autor) koje je stvorilo originalnu intelektualnu tvorevinu koja je na neki način izražena. To je lice čije su ime i prezime, pseudonim ili neki drugi znak označeni na djelu na uobičajeni način. Originalno autorsko pravo može nastati samo kod fizičkog lica koje je stvorilo djelo. Zakonska pretpostavka autorstva postoji sve dok se suprotno ne dokaže u sudskom ili drugom postupku.
U slučaju anonimnog ili pseudonimnog djela izdavač čije je ime naznačeno na djelu smatra se predstavnikom autora, dok se suprotno ne dokaže, i kao takav ovlašten je da vrši moralna i imovinska prava autora. Ako izdavač nije naznačen na djelu, na ostvarivanje autorskog prava ovlašteno je lice koje je djelo objavilo.
a. Koautori
Koautori su lica koja su stvorila autorsko djelo koje čini nedjeljivu cjelinu. U tom slučaju svim koautorima pripada nedjeljivo autorsko pravo. Udio pojedinog koautora određuje se srazmjerno stvarnom doprinosu koji je svaki od koautora dao u stvaranju djela ako njihovi međusobni odnosi nisu drugačije uređeni ugovorom.
b. Autori spojenih djela
Kada dva ili više autora spoje svoja djela radi zajedničkog iskorištavanja, svaki od njih ima autorsko pravo na svom dijelu. U slučaju spojenih djela autori uređuju autorska prava međusobnim ugovorom.
6. Kada nastaje autorsko pravo?
Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na osnovi samog stvaranja autorskog djela i nije uvjetovano ispunjenjem bilo kakvih formalnosti ili zahtjeva u pogledu njegovog sadržaja, kvaliteta ili svrhe. Za razliku od prava industrijskog vlasništva, kao što su patent, žig, industrijski dizajn, geografska oznaka, za čije je stjecanje potrebno ispuniti određene formalnosti u upravnom postupku koji se vodi pred nacionalnom administracijom (u BiH Institut za intelektualno vlasništvo BiH), autorsko pravo je nezavisno od takvih formalnosti. Autorsko pravo počinje automatski čim je djelo stvoreno, ili prvi put fiksirano u materijalnom obliku. Zakon je uveo mogućnost deponiranja djela i postojanje posebnog „registra" autorskih djela i predmeta srodnih prava, koji se vodi u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Deponiranje djela u ovom slučaju nema konstitutivan karakter, ono je isključivo s ciljem očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga.
7. Koja autorska prava ostvaruju autori?
Autor i njegovi nasljednici uživaju isključiva lično-pravna ovlaštenja (autorska moralna prava), isključiva imovinskopravna ovlaštenja (autorska imovinska prava) i druga prava koja su određena zakonom.
Autorska moralna prava sadržana su u isključivom ovlaštenju autora da bude priznat i označen kao stvaralac svoga djela i da odredi da se njegovo djelo objavi pod njegovim imenom, pod pseudonimom, nekom drugom oznakom ili anonimno (pravo priznanja autorstva). Autor ima i isključivo pravo da odluči da li će, kada, na koji način i u kojoj formi njegovo djelo biti objavljeno (pravo objavljivanja) i isključivo pravo da se suprotstavi svakom mijenjanju ili upotrebi djela ako bi takvo mijenjanje ili upotreba vrijeđali njegovu čast i ugled (pravo poštivanja djela).
Autorska imovinska prava daju isključiva ovlaštenja autoru da zabrani ili dopusti iskorištavanje svoga djela i primjeraka tog djela. To znači da drugo lice može iskorištavati autorsko djelo samo sa dozvolom autora. Imovinska prava uključuju i pravo na naknadu autoru za svaki oblik iskorištavanja autorskog djela od drugog lica.
Autorska imovinska prava su:
• PRAVO REPRODUCIRANJA – koje obuhvata isključivo pravo fiksiranja djela na materijalnom nosaču (primjerku djela) neposredno ili posredno, privremeno ili trajno, djelimično ili u cjelini, bilo kakvim sredstvima i na bilo kakav način;
• PRAVO DISTRIBUIRANJA – koje obuhvata isključivo pravo stavljanja u promet originala ili kopije djela, snimka izvođenja ili fonograma na materijalnom nosaču putem prodaje ili drugim načinom prijenosa vlasništva, uključujući uvoz radi takvog stavljanja u promet i javne prodaje ili drugog oblika prijenosa vlasništva. Pravo distribuiranja obuhvata i isključivo pravo da se umnoženi primjerci djela uvoze u određenu državu radi daljnjeg stavljanja u promet, nezavisno od toga da li su izrađeni na zakonit način ili ne;
• PRAVO DAVANJA U ZAKUP – koje obuhvata isključivo pravo davanja na korištenje originala ili primjerka djela na vremenski ograničeni period u svrhu ostvarivanja posredne ili neposredne privredne koristi. Zakon predviđa izuzetke u pogledu arhitektonskih objekata i originala ili primjerka djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja, kao i izuzetke koji se odnose na originale ili primjerke djela radi saopćavanja javnosti, zatim, na originale ili primjerke djela radi uvida na licu mjesta. Izuzetak je predviđen i u pogledu djelā stvorenih u okviru radnog odnosa, ako je upotreba ograničena isključivo na vršenje radnih obaveza iz tog odnosa, i na računarske programe ukoliko sâm program nije osnovni predmet davanja u zakup;
• PRAVO SAOPĆAVANJA JAVNOSTI – znači isključivo pravo da se djelo učini dostupnim javnosti u nematerijalnom obliku i obuhvata sljedeća prava:
- pravo javnog izvođenja – koje obuhvata isključivo pravo saopćavanja javnosti djela iz oblasti književnosti ili nauke njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo (pravo javnog recitiranja), muzičkog djela njegovim izvođenjem uživo (pravo javnog muzičkog izvođenja) i pravo saopćavanja javnosti dramskog, dramsko-muzičkog, koreografskog, lutkarskog ili pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo (pravo javnog scenskog prikazivanja);
- pravo javnog prenošenja – koje obuhvata isključivo pravo da se recitacija, muzičko izvođenje ili scensko prikazivanje djela saopće javnosti koja se nalazi van prostora u kojem se djelo uživo recitira, izvodi ili scenski prikazuje putem zvučnika, ekrana ili drugog tehničkog uređaja;
- pravo javnog prikazivanja – koje obuhvata isključivo pravo saopćavanja javnosti audiovizuelnog djela ili djela iz oblasti fotografije, likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjetnosti, industrijskog oblikovanja, kartografije ili prikaza naučne ili tehničke prirode pomoću tehničkih uređaja;
- pravo javnog saopćavanja sa fonograma i videograma – koje obuhvata isključivo pravo da se recitacije, izvođenja ili scenska prikazivanja djela koja su snimljena na fonograme ili videograme saopćavaju javnosti;
- pravo radiodifuznog i kablovskog emitiranja – koje obuhvata isključivo pravo saopćavanja djela javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih signala namijenjenih za javni prijem, bežičnim prijenosom koji uključuje satelit ili žičanim prijenosom koji uključuje kablovski ili mikrovalni sistem. Emitiranje putem satelita postoji kad se pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju programski signali, koji su namijenjeni za javni prijem, šalju u neprekinutom komunikacionom lancu prema satelitu i nazad na Zemlju. Ako su programski signali kodirani, emitiranje putem satelita postoji pod uvjetom da su sredstva za dekodiranje signala dostupna javnosti od organizacije za radiodifuziju koja vrši emitiranje ili od ovlaštenog trećeg lica;
- pravo radiodifuznog i kablovskog reemitiranja – koje obuhvata isključivo pravo da se istovremeno, u neizmijenjenom obliku i cjelini, saopćava javnosti radiodifuzno emitirano djelo kada takvo saopćavanje vrši druga organizacija za radiodifuziju od one koja djelo originalno emitira, ili kada drugi subjekt vrši saopćavanje kablovskim ili mikrovalnim sistemom, koji obuhvata više od 100 priključaka, ili kada se djelo originalno emitira iz druge države (kablovsko reemitiranje). Broj kablovskih priključaka (100) odnosi se na kablovsko reemitiranje domaćih programa, onih koji originalno potječu iz BiH, što je prihvaćeno kao standard koji bi odgovarao broju stanova u nekoj većoj stambenoj zgradi;
- pravo sekundarnog korištenja djela koje se radiodifuzno emitira – koje obuhvata isključivo pravo da se djelo koje je radiodifuzno emitirano, odnosno radiodifuzno ili kablovski reemitirano, istovremeno saopćava javnosti putem zvučnika, ekrana ili sličnog tehničkog uređaja;
- pravo činjenja dostupnim javnosti – koje obuhvata isključivo pravo da se djelo saopći javnosti žičanim ili bežičnim prijenosom na način koji pojedincu omogućava pristup djelu sa mjesta i u vrijeme koje sâm odabere (Internet, video-on-demand, music-on-demand i slično);
• PRAVO PRERADE - koje obuhvata isključivo pravo da se originalno djelo prevede, dramski ili muzički obradi, promijeni ili na bilo koji drugi način preradi. Ovo pravo obuhvata i slučaj kada se originalno djelo u neizmijenjenom obliku uključi ili ugradi u novo djelo. U tom slučaju autor originalnog djela zadržava isključivo pravo na korištenje svog djela u prerađenom obliku ako se zakonom ili ugovorom drugačije ne odredi;
• PRAVO AUDIOVIZUELNOG PRILAGOĐAVANJA – koje obuhvata isključivo pravo da se originalno djelo preradi ili uključi u audiovizuelno djelo. Zaključenjem ugovora o audiovizuelnom prilagođavanju smatra se da je autor originalnog djela prenio na filmskog producenta pravo prerade i uključivanja originalnog djela u audiovizuelno djelo, svoja autorska imovinska prava na tom djelu, njegovom prijevodu, njegovim preradama i na fotografijama nastalim u vezi sa produkcijom audiovizuelnog djela ako se ugovorom drugačije ne odredi. U slučaju audiovizuelnog prilagođavanja djela autor originalnog djela zadržava isključivo pravo novog audiovizuelnog prilagođavanja, ali tek nakon isteka deset godina od zaključenja ugovora o audiovizuelnom prilagođavanju, isključivo pravo daljnje prerade audiovizuelnog djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i pravo na odgovarajuću naknadu od filmskog producenta za svako davanje u zakup primjerka audiovizuelnog prilagođenog djela. U slučaju davanja dozvole za audiovizuelno prilagođavanje autor se ne može odreći prava novog audiovizuelnog prilagođavanja, prava daljnje prerade audiovizuelnog djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i prava na odgovarajuću naknadu od filmskog producenta za svako davanje u zakup primjerka audiovizuelnog prilagođenog djela.
8. Šta su druga prava autora?
Druga prava autora obuhvataju:
a. Pravo na naknadu za davanje na poslugu
Ovo pravo daje pravo autoru na odgovarajuću naknadu ako se original ili primjerak njegovog djela daju na poslugu putem javnih biblioteka, odnosno drugih institucija čija je to djelatnost. Davanje djela na poslugu podrazumijeva da se djelo daje na korištenje u vremenski ograničenom periodu i bez ostvarenja posredne ili neposredne privredne koristi. Izuzetak od pravila učinjen je u slučajevima upotrebe originala ili primjeraka bibliotečkog materijala u nacionalnim bibliotekama, u bibliotekama javnih obrazovnih institucija i javnim specijaliziranim bibliotekama, upotrebe arhitektonskih objekata, upotrebe originala ili primjeraka djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja, upotrebe originala ili primjeraka djela radi saopćavanja javnosti, originala ili primjeraka djela radi uvida na licu mjesta, ili za njihovo pozajmljivanje između javnih ustanova, te u okviru radnog odnosa, ako je upotreba ograničena isključivo na vršenje radnih obaveza iz tog odnosa. Davanje na poslugu originala ili primjeraka računarskih programa i baza podataka je isključivo pravo njihovog autora i ovakve radnje nemaju karakter posluge.
b. Pravo slijeđenja
Pravo slijeđenja je novo pravo autora originala djela likovne umjetnosti da pod određenim uvjetima i u određenom obimu participira u cijeni ostvarenoj daljnjom prodajom njegovog djela. Ovo pravo nastaje kada original djela, nakon što ga je autor prvi put prodao, bude ponovno prodat. U tom slučaju autor ima pravo biti obaviješten o prodaji i novom vlasniku i potraživati naknadu u obimu koj je određen zakonom pod uvjetom da se prodavac, kupac ili posrednik profesionalno bave prometom umjetničkih djela (npr., u prodajnim salonima, galerijama, aukcionarskim kućama i sl.). Originalnim djelom likovne umjetnosti smatraju se slike, crteži, kolaži, grafike, gravure, fotografije, tapiserije, kipovi, umjetnička djela izrađena u keramici, staklu ili drugom materijalu i slična djela koja je stvorio autor vlastoručno, ili se radi o reprodukcijama takvih djela koje se smatraju originalima. Reprodukcije koje se smatraju originalima jesu djela koja je izradio autor u ograničenom broju primjeraka ili lice koje je on ovlastio, koji su, u pravilu, numerirani i koje je potpisao autor. Naknada autoru originala likovnog djela na osnovi prava slijeđenja plaća se u procentu od prodajne cijene originala, bez uključenog poreza, i iznosi:
o 4% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 1.000 KM do 100.000 KM
o 3% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 100.001 KM do 400.000 KM
o 1% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 400.001 KM do 700.000 KM
o 0,5% od dijela cijene ostvarene u iznosu od 700.001 KM do 1.000.000 KM
o 0,25% od dijela cijene ostvarene u iznosu iznad 1.000.000 KM.
Nezavisno od prodajne cijene originala, naknada na osnovi prava slijeđenja ne može iznositi više od 25.000 KM. Još jedna bitna karakteristika ovoga prava jeste da se autor originala djela likovne umjetnosti ne može odreći ovoga prava, niti se pravo može prenijeti pravnim poslom među živima i biti predmet prinudnog izvršenja.
c. Pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu upotrebu
Pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu upotrebu je novo pravo autora na posebnu naknadu kada se autorsko djelo reproducira bez autorovog odobrenja, ili kada se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će biti reproducirano fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatnu i drugu vlastitu upotrebu. U navedenim slučajevima autor ima pravo na naknadu od takve upotrebe. Naknada za fotokopiranje plaća se pri prvoj prodaji, ili uvozu novih uređaja za fotokopiranje, te od izrađenih fotokopija namijenjenih za prodaju, a naknada za zvučno i vizuelno snimanje plaća se pri prvoj prodaji, ili uvozu novih tehničkih uređaja za zvučno i vizuelno snimanje, te pri prvoj prodaji, ili uvozu novih praznih nosača zvuka, slike ili teksta. Naknadu za zvučno i vizuelno snimanje i naknadu pri prvoj prodaji, ili uvozu novih tehničkih uređaja plaćaju proizvođači uređaja za zvučno i vizuelno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje i proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta. U slučaju uvoza uređaja i praznih nosača zvuka ili slike naknadu plaća uvoznik. Naknadu od izrađenih fotokopija namijenjenih za prodaju plaćaju fizička i pravna lica koja uz naplatu obavljaju usluge fotokopiranja. Plaćanje naknade za privatnu i drugu vlastitu upotrebu primjenjivat će se od 11.8.2011. godine. Iznose pojedinih naknada za reproduciranje za privatnu i drugu vlastitu upotrebu odredit će Vijeće ministara BiH i to posebno za različite kategorije uređaja i nosača, odnosno za svaki uređaj za zvučno snimanje, za svaki uređaj za audiovizuelno snimanje, za svaki prazan nosač zvuka ili slike, za svaki uređaj za fotokopiranje ili drugi uređaj sa sličnom tehnikom reproduciranja (fax, printer, fotoprinter i sl.) i za svaku pojedinačnu fotokopiju napravljenu za prodaju fizičkim licima.
d. Pravo pristupa i predaje djela
Pravo pristupa i predaje djela omogućava autoru da pristupi originalu ili primjerku svog djela koji se nalazi u posjedu drugog lica ukoliko je to neophodno za vršenje njegovog prava reproduciranja ili prerade i ako to nije suprotno opravdanim interesima posjednika. U slučaju izlaganja djela likovne umjetnosti ili fotografije u BiH autor može zahtijevati od posjednika predaju originala djela ukoliko dokaže da postoji jači interes. U tom slučaju posjedniku djela daje se mogućnost da predaju originala uvjetuje davanjem garancije ili zaključenjem ugovora o osiguranju u visini tržišne vrijednosti djela, a ukoliko se djelo ošteti, autor odgovara za svu štetu bez obzira na svoju krivicu.
9. Sadržajna ograničenja autorskog prava
Zakonom su uvedena određena ograničenja autorskog prava kako bi autorsko djelo mogla koristiti druga lica, i to u nekim slučajevima bez dozvole autora, ali uz obavezu plaćanja odgovarajuće naknade (zakonska licenca), ili bez dozvole autora i bez obaveze plaćanja naknade (slobodna upotreba). Ograničenja prava se uvode u korist kolektivnog općeg društvenog interesa uz osnovni princip da je obim takve upotrebe autorskog prava ograničen namjerom koja se želi postići i da je u skladu sa dobrim poslovnim običajima. Predviđena ograničenja za autorsko pravo na odgovarajući način se primjenjuju i na srodna prava. Ovo je posebno važno u slučajevima kada upotreba autorskog djela istovremeno podrazumijeva i upotrebu određenog predmeta srodnih prava, čime je izbjegnuta opasnost da se srodno pravo pojavi kao prepreka za realizaciju ograničenja autorskog prava.
10. Zakonska licenca
Zakonska licenca predviđena je za dva oblika reproduciranja autorskih djela. Prvi se odnosi na dozvolu reproduciranja djela u nastavnim materijalima (čitanke, udžbenici, radne sveske i ispitni materijali) odlomaka autorskih djela i pojedinačnih autorskih djela fotografije, likovne umjetnosti, arhitekture, primijenjene umjetnosti, industrijskog i grafičkog dizajna i kartografije pod uvjetom da se radi o objavljenim djelima. Drugi oblik odnosi se na dozvolu reproduciranja u periodičnoj štampi ili u pregledima takve štampe (kliping) pojedinačnih objavljenih članaka o aktuelnim političkim, privrednim, vjerskim i drugim sličnim tekućim pitanjima osim ako je to autor izričito zabranio. U oba slučaja moraju se poštivati moralna prava autora, mora se naznačiti ime autora i izvor iz koga je djelo preuzeto (izdavač djela, godina i mjesto izdanja, časopis, novina i drugi podaci koji upućuju na izvor odakle je djelo preuzeto).
11. Slobodna upotreba
Bez dozvole autora i bez obaveze plaćanja naknade dopuštena je upotreba djela u sljedećim slučajevima: za potrebe invalidnih lica, u slučaju privremenog reproduciranja, za potrebe informiranja javnosti, za potrebe nastave, navođenje odlomaka i citata iz djela, za korištenje djela na javnim izložbama ili aukcijama autorskih djela, s ciljem prerade djela, reproduciranja ili prerade baze podataka, upotrebe djela trajno smještenih na javnim mjestima, za potrebe provođenja službenih postupaka, te za provjeru uređaja.
a. Upotreba djela od invalidnih lica
Za potrebe invalidnih lica dopušteno je reproduciranje i distribuiranje djela pod uvjetom da to djelo ne postoji u traženom obliku i ako je njegova upotreba u direktnoj vezi sa invalidnošću tih lica i ograničena na njen obim, te ako to nije urađeno sa namjerom da se ostvari posredna ili neposredna ekonomska korist. Pri ovom obliku upotrebe jedina obaveza jeste da se navedu ime autora i izvor ako su navedeni na djelu koje se koristi.
b. Privremeno reproduciranje
U ovome slučaju ograničava se pravo autora na reproduciranje svoga djela, i to za tzv. privremeno reproduciranje prouzrokovano samim zahtjevima tehnološkog procesa prijenosa informacija putem Interneta, i namijenjeno je, prije svega, ponuđačima Internet-usluga (internet service providers). Pod privremenim reproduciranjem podrazumijeva se reproduciranje autorskog djela ako predstavlja prolaznu ili prateću radnju koja čini sastavni ili bitan dio tehnološkog procesa i nema nikakvog samostalnog ekonomskog značaja, a njena jedina svrha je omogućiti prijenos djela u mreži između trećih lica posredstvom posrednika ili njegovo ovlašteno korištenje.
c. Upotreba djela s ciljem informiranja javnosti
Pravo autora ograničava se prilikom informiranja javnosti o tekućim događajima. Za ove svrhe dopušteno je u potrebnom obimu:
o reproducirati autorsko djelo koje se pojavljuje kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se informira javnost,
o pripremiti i reproducirati kratke izvode ili sažetke iz pojedinih objavljenih novinskih i drugih sličnih članaka u pregledima štampe,
o reproducirati javne političke, vjerske i druge govore održane u organima državne ili lokalne vlasti, vjerskim ustanovama ili prilikom državnih ili vjerskih svečanosti,
o slobodno koristiti dnevne informacije i vijesti koje imaju prirodu novinskog izvještaja.
Pri ovakvoj upotrebi djela također se moraju naznačiti izvor i ime autora ako je to naznačeno na upotrijebljenom djelu.
d. Upotreba djela za potrebe nastave
Za potrebe nastave dopušteno je:
o javno izvođenje objavljenih djela u obliku neposrednog poučavanja na nastavi,
o javno izvođenje objavljenih djela na besplatnim školskim priredbama pod uvjetom da izvođači ne prime naknadu za svoje izvođenje,
o javno saopćavanje radiodifuzno emitiranih školskih emisija putem zvučnika, ekrana ili sličnih tehničkih uređaja koji se nalaze u obrazovnoj ustanovi.
Pri korištenju djela u svrhu nastave moraju se naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na upotrijebljenom djelu.
e. Reproduciranje za privatnu i drugu vlastitu upotrebu
Reproduciranje objavljenog autorskog djela je slobodno pod uvjetom da je urađeno samo u jednom primjerku, te da je to učinjeno na papiru ili sličnom nosaču, upotrebom fotokopiranja ili druge fotografske tehnike sa sličnim efektom, ili na bilo kom drugom nosaču ako se to čini za privatnu upotrebu, ako primjerci nisu namijenjeni ili pristupačni javnosti i ako takvim reproduciranjem ne postoji namjera da se ostvari direktna ili indirektna imovinska korist.
Javni arhivi, javne biblioteke, muzeji i obrazovne ili naučne ustanove mogu za vlastite potrebe slobodno reproducirati djelo na bilo kojem nosaču ako to učine iz vlastitog primjerka i ako takvim reproduciranjem nemaju namjeru ostvariti posrednu ili neposrednu imovinsku korist.
Pri reproduciranju za privatnu i drugu vlastitu upotrebu zakon predviđa i izuzetke od pravila slobodne upotrebe, pa se dozvola ne odnosi na reproduciranje:
o pisanih djela u obimu cijele knjige - osim ako su primjerci te knjige rasprodati najmanje dvije godine,
o grafičkih izdanja muzičkih djela (notni materijali) - osim ručnim prepisivanjem,
o elektronskih baza podataka i računarskih programa,
o djela arhitekture u obliku izgradnje arhitektonskog objekta,
o bilo kojeg djela ukoliko bi takvo reproduciranje bilo suprotno uobičajenom iskorištavanju djela i oštećivalo u nerazumnoj mjeri zakonite interese autora, odnosno nosioca autorskog prava.
f. Citati
Doslovno navođenje odlomaka i citata iz objavljenog autorskog djela ili pojedinačnih objavljenih djela fotografije, likovne umjetnosti, arhitekture, primijenjene umjetnosti i industrijskog i grafičkog dizajna dopušteno je radi naučnog istraživanja, kritike, polemike, recenzije, nastave i drugog osvrta u mjeri opravdanoj potrebom prikaza, suočenja ili upućivanja koje se želi postići u skladu sa dobrim poslovnim običajima. Pri korištenju djela moraju se naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na upotrijebljenom djelu.
g. Upotreba djela na javnim izložbama ili aukcijama autorskih djela
Za potrebe promocije javnih izložbi ili aukcija (izrada kataloga i dr. promotivnog materijala) organizatori takvih izložbi ili aukcija mogu slobodno upotrijebiti djela i to u obimu potrebnom za postizanje takve svrhe i pod uvjetom da to ne čine sa namjerom da postignu direktnu imovinsku korist. Pri takvoj upotrebi djela moraju se poštivati moralna prava autora i naznačiti izvor i ime autora ako je to navedeno na upotrijebljenom djelu.
h. Slobodna prerada djela
Slobodna prerada objavljenog autorskog djela dopuštena je ako se radi o:
o parodiji ili karikaturi ako to ne stvara ili ne može stvarati zabune u pogledu izvora djela,
o privatnoj ili drugoj vlastitoj preradi koja nije namijenjena i nije pristupačna javnosti,
o preradi u vezi sa dopuštenim korištenjem djela koja je prouzrokovana samom prirodom ili načinom tog korištenja.
i. Upotreba baze podataka
Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ili njenog primjerka može slobodno reproducirati ili preraditi tu bazu podataka ako je to potrebno radi pristupa njenom sadržaju i redovnog korištenja tog sadržaja. Ako je korisnik ovlašten samo za dio baze podataka, dopušteni su mu reproduciranje i prerada samo tog dijela. Dozvola upotrebe baze podataka samo za predviđeni slučaj predstavlja izuzetak od zabrane određenih radnji u korist ovlaštenog korisnika baze podataka.
j. Upotreba djela trajno smještenih na javnim mjestima
Djela koja su trajno smještena na trgovima, parkovima, ulicama ili drugim mjestima pristupačnim javnosti slobodna su za upotrebu. Ta djela svako može fotografirati, snimati, prikazivati u TV-emisijama i slično s tim da se zabranjuje njihova reprodukcija u trodimenzionalnom obliku, upotreba za istu namjeru kao originalno djelo ili upotreba za postizanje imovinske koristi.
k. Službeni postupci
Dopuštena je slobodna upotreba autorskog djela ako je to neophodno u pojedinačnom konkretnom slučaju radi provođenja zadataka javne sigurnosti ili bilo kog službenog postupka.
l. Upotreba djela za provjeru uređaja
Pogoni ili trgovine koje proizvode ili prodaju fonograme i videograme, uređaje za reproduciranje ili javno saopćavanje fonograma i videograma ili uređaje za prijem zvuka i slike, kao i servisne radnje koje vrše popravak takvih uređaja mogu slobodno reproducirati i javno saopćavati autorska djela u obimu koji je potreban da se provjeri ispravno funkcioniranje tih predmeta pri proizvodnji ili direktnoj prodaji kupcima ili za njihov popravak. Ovako urađeni snimci autorskih djela moraju se izbrisati. Ovim je omogućeno da se u proizvodnji ili pri prodaji uređaja (radija, TV-aparata, hi-fi komponenti i sl.) i nosača sa snimcima muzičkih ili filmskih djela (CD, DVD, videokaseta i sl.) može provjeriti da li oni ispravno funkcioniraju, odnosno da li sadrže to što krajnji kupac želi kupiti. To se odnosi i na mogućnost probnog slušanja muzičkih CD-ova ili DVD-ova u prodavnicama sa individualnim kabinama ili slušalicama namijenjenim kupcima.
12. Vremensko ograničenje autorskog prava
Autorsko imovinsko pravo na djelu koje je zaštićeno autorskim pravom vremenski je ograničeno. Taj period omogućava autoru i njegovim nasljednicima da pribave ekonomsku korist od eksploatacije djela u razumnom periodu.
Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon smrti autora.
Na koautorskom djelu rok od 70 godina se računa od smrti autora koji je posljednji umro.
Autorsko pravo na anonimno djelo i djelo objavljeno pod pseudonimom traje 70 godina od dana zakonitog objavljivanja djela.
Autorsko pravo na kolektivnim djelima traje 70 godina od dana zakonitog objavljivanja djela.
Za djela u nastavcima rok trajanja zaštite računa se posebno za svaki od tih dijelova.
Pravo pokajanja traje samo za života autora.
Istekom rokova trajanja autorskog imovinskog prava autorskopravna zaštita djela prestaje.
13. Autorsko pravo u pravnom prometu
Autorsko pravo je samostalno i nezavisno od prava vlasništva ili drugih stvarnih prava na stvari na kojoj je ili u kojoj je autorsko djelo fiksirano. Ono sadrži dvije komponente, ličnu (autorska moralna prava) i imovinsku (autorska imovinska prava). Kod prava u prometu ove dvije komponente se odvojeno posmatraju i na njih se primjenjuju različita pravila. Tako, autor ne može prenijeti na drugo lice autorska moralna prava, a imovinska prava autora mogu se prenositi pravnim poslovima među živima i poslije smrti. Kada je riječ o nasljeđivanju imovinskopravnih ovlaštenja iz autorskog prava, ova prava, osim prava pokajanja, u cijelosti prelaze na nasljednike. Oni ih mogu koristiti, ustupati pravnim poslovima, ubirati naknadu, odnosno raspolagati u skladu sa zakonom.
Kod pravnog statusa autorskih djela stvorenih za vrijeme trajanja bračnog odnosa u zajedničku imovinu bračnih drugova ulaze samo imovinske koristi koje bračni drug-autor ostvari iz autorskog prava nastalog za vrijeme trajanja bračnog odnosa.
Autorsko pravo, kao cjelina, ne može biti predmet prinudnog izvršenja. Predmet prinudnog izvršenja mogu biti samo imovinske koristi koje potječu iz upotrebe autorskog djela.
14. Legitimacija
Zakonom je posebno uređeno pitanje legitimacije i ono daje pravnu osnovu svim zakonitim korisnicima autorskih djela i predmeta srodnih prava (tzv. nosiocima prava) da u obimu prava koja su stekli zakonom ili pravnim poslom dobiju poziciju autora i uživaju sva njegova isključiva prava, uključujući i sudsku zaštitu. Aktivnu legitimaciju za ostvarivanje zaštite prava svojih članova u sudskim i drugim službenim postupcima imaju i kolektivne organizacije, sindikalne organizacije i profesionalna udruženja osnovana radi zaštite autorskih i srodnih prava. Ova lica su ovlaštena da zahtijevaju da se donesu mjere, pokrenu postupci i upotrijebe pravna sredstva u slučajevima povrede prava njihovih članova.
15. Zaštita originala autorskog djela
Zaštita originala autorskog djela predstavlja specijalni slučaj odstupanja od apsolutnosti prava vlasništva. Ovo odstupanje je minimalno i odnosi se na dužnost vlasnika originala djela koji bi, s obzirom na okolnosti, mogao pretpostaviti da autor ima opravdani interes sačuvati taj original od uništenja, te da prije uništenja takvog originala obavijesti autora o toj namjeri i ponudi mu otkup prema cijeni vrijednosti materijala. Ako predaja originala nije moguća, vlasnik je dužan omogućiti autoru da se izradi primjerak djela na odgovarajući način.
U slučaju vlasništva nad arhitektonskim objektom vlasnik objekta je dužan samo da obavijesti autora o namjeri da uništi objekt i dopusti autoru, na njegov zahtjev, pristup objektu koji omogućava da se taj objekt fotografira. U ovome slučaju autor ima pravo tražiti i predaju primjerka nacrta arhitektonskog djela na njegov trošak.
Međutim, pri preradi izrađenog arhitektonskog objekta usvojeno je novo rješenje. U ovome slučaju raniji zakon je obavezivao vlasnika da prvo ponudi autoru preradu djela arhitekture pod uvjetom da je autor živ i dostupan. Tek kada bi autor neosnovano odbio saradnju, vlasnik bi mogao djelo slobodno preraditi. Ovakvo rješenje u praksi se pokazalo kao teško ostvarljivo, a ponekad čak i kao suviše veliko opterećenje za vlasnika takvog objekta, pa su često nastajali problemi u provođenju. Prema sadašnjem rješenju, autor izgrađenog djela arhitekture ne može se protiviti kasnijim izmjenama na tom objektu ako je od završetka izgradnje, odnosno izdavanja upravne dozvole za upotrebu objekta proteklo više od pet godina. Ako je na objektu označeno njegovo ime, autor ima pravo tražiti da vlasnik objekta stavi odgovarajuću napomenu o izmjenama arhitektonskog djela i vremenu kada je to učinjeno. U slučaju kada je arhitektonsko djelo potrebno obnoviti, izmijeniti ili na drugi način preraditi zbog nedostataka ugrađenih materijala ili ozbiljnih oštećenja objekta nastalih usljed bilo kojih razloga, vlasnik objekta može ga slobodno preraditi bez dozvole autora.
16. Autorsko ugovorno pravo
Zakonom su uređene opće odredbe o obimu prijenosa prava i definicije isključivog i neisključivog prijenosa, koje su u skladu sa autorskopravnom teorijom. Da bi se postigla veća pravna sigurnost u autorskopravnim poslovima, zakonom su određene pretpostavke u pogledu obima prava u korist autora, što je u skladu sa uobičajenom situacijom u praksi gdje se autor pojavljuje, u pravilu, kao slabija strana u pravnom poslu sa korisnikom njegovog djela, naročito kada se radi o pravnom licu kao što su velike izdavačke kuće i sl.
Pretpostavke u pogledu obima prijenosa prava. U slučaju prijenosa prava zakonska pretpostavka je da je dogovoren neisključivi prijenos, da prijenos važi samo za područje BiH i da važi samo za vrijeme koje je uobičajeno za prijenos prava iskorištavanja autorskih djela određene vrste pod uvjetom da zakonom ili ugovorom nije drugačije uređeno. Isto tako, ako ugovorom nisu utvrđeni vrsta i obim pojedinačnih autorskih imovinskih prava koja se prenose na nosioca, smatra se da su prenesena samo ona prava i samo u onom obimu koji je potreban za postizanje cilja ugovora.
Pravilo odvojenosti prijenosa je jedno od osnovnih pravila autorskog ugovornog prava, koje proizlazi iz generalne odredbe da autor može ugovorom ili drugim pravnim poslom prenijeti na drugo lice pojedinačna imovinska ovlaštenja (autorska imovinska prava) i druga prava autora ako zakon to pitanje drugačije ne uređuje. Ako ta pojedinačna prava nisu izričito nabrojana, ona nisu ni prenesena osim ako iz prirode posla očigledno proizlazi da su ugovorne strane imale u vidu još neko pravo koje nisu spomenule. Odvojenost prijenosa predviđena je čak i u okviru nekih od pojedinačnih prava (prava reproduciranja, prava distribuiranja i prava davanja u zakup fonograma i videograma), koja su, zbog novih mogućnosti eksploatacije, postala toliko komercijalno važna da njihov ugovorni prijenos treba biti sasvim jasno i transparentno određen u ugovorima. Tako se pri prijenosu prava reproduciranja djela ne prenosi i pravo njegovog pohranjivanja u elektronskom obliku i pravo njegovog zvučnog ili vizuelnog snimanja ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno. Pri prijenosu prava distribuiranja primjeraka djela ne prenosi se i pravo njihovog uvoza ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, odnosno pri prijenosu prava davanja u zakup fonograma ili videograma na kojima je snimljeno autorsko djelo autor zadržava pravo na primjerenu naknadu za svako davanje u zakup i ne može se odreći ovog prava.
Pretpostavke o zajedničkom prijenosu. U odnosu na opće pravilo postoje dva izuzetka. Prvi, da se pri prijenosu prava reproduciranja djela smatra da je ugovoren i prijenos prava distribuiranja primjeraka tog djela, izuzev njihovog uvoza ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, i drugi, da se pri prijenosu prava radiodifuznog emitiranja djela smatra da je na organizaciju za radiodifuziju preneseno i pravo:
o izrade snimaka djela ako su ti snimci urađeni vlastitim sredstvima i za potrebe vlastite emisije ako se radi samo o jednokratnom emitiranju i ako se ti snimci najkasnije u roku od mjesec dana od dana emitiranja unište (efemerni snimci),
o predaje i pohranjivanja efemernih snimaka vlastitom ili javnom arhivu ako ti snimci imaju izuzetnu dokumentarnu vrijednost. O takvoj predaji i pohranjivanju snimaka organizacija za radiodifuziju dužna je obavijestiti autora bez odgađanja.
Pretpostavke o zajedničkom prijenosu zasnivaju se na činjenici da su navedena prava (reproduciranje, radiodifuzno emitiranje) prema svojoj pravnoj prirodi u tijesnoj vezi sa drugim pravima tako da u normalnim situacijama treba da funkcioniraju zajedno.
Daljnje prenošenje prava je institut koji predstavlja zabranu licu na koje je preneseno autorsko imovinsko pravo ili drugo pravo autora da ne može to pravo prenijeti dalje na treća lica bez dozvole autora osim ako ugovorom nije drugačije određeno. Dozvola za prijenos nije potrebna ako je daljnji prijenos prava posljedica statusnih promjena kod nosioca prava, njegovog stečaja ili redovne likvidacije.
Ništavost pojedinih odredaba o prijenosu. Zakonom je predviđena apsolutna zabrana pojedinih odredaba o prijenosu čiji je cilj da autor prenese na drugo lice: autorsko pravo kao cjelinu, moralna autorska prava, autorska imovinska prava na svim svojim budućim djelima, autorska imovinska prava za još nepoznate načine iskorištavanja svog djela. Sve ovakve odredbe u ugovoru su ništave.
Forma ugovora. Zakon određuje princip pisane forme ugovora za sve pravne poslove kojima se prenose autorska imovinska prava ili druga prava autora, ili kojima se daju dozvole za iskorištavanje autorskih djela. Izuzetak od pravila su izdavački ugovori o izdavanju članaka, crteža i drugih autorskih djela u dnevnoj i periodičnoj štampi, koji su valjani i ako nisu sačinjeni u pisanom obliku. Prvenstveni cilj insistiranja na pisanoj formi je da se motiviraju ugovorne strane da jasnije i preciznije formuliraju sve bitne elemente jednog pravnog posla, što je, svakako, u interesu njihove veće pravne sigurnosti. Iako se radi o važnom principu, sankcija za njegovo nepoštivanje nije apsolutna ništavost ili mogućnost raskidanja pravnog posla. Takav pravni posao bit će valjan ako su ugovorne strane u cjelini ili u pretežnom dijelu ispunile obaveze koje iz njega proizlaze. U tom slučaju sve sporne i nejasne odredbe pravnog posla u pogledu vrste i obima prenesenih prava tumače se u korist autora.
Autorska naknada. Prijenos autorskih imovinskih prava ili drugih prava autora uvijek se vrši uz naknadu osim ako se suprotno dokaže. Zakon izričito određuje princip teretnosti (naknade) pri prijenosu autorskih imovinskih prava i postavlja osnovna pravila u pogledu određivanja naknade kada ona u ugovoru nije izričito određena. U slučaju kada naknada nije bila određena, ona se određuje prema uobičajenim visinama naknada za pojedinu vrstu djela, prema obimu i trajanju iskorištavanja djela i prema drugim okolnostima slučaja. Zakon uređuje i situaciju kada se iskorištavanjem autorskog djela ostvari prihod koji je očito nesrazmjeran sa ugovorenom ili određenom naknadom. U tom slučaju autor ima pravo tražiti izmjenu ugovora radi određivanja njegovog pravičnijeg udjela u tom prihodu, ili ponovno određivanje visine naknade i ne može se odreći ovog prava.
Evidencija prihoda i dobiti. Zakon sadrži odredbu u korist autora koja obavezuje korisnika djela da vodi odgovarajuće knjige ili drugu pouzdanu evidenciju prihoda od komercijalnog iskorištavanja autorskog djela iz koje se može pouzdano ustanoviti visina naknade koja pripada autoru. Korisnik djela je obavezan redovno i u potrebnom obimu izvještavati autora o visini ostvarenog prihoda ili dobiti, kao i omogućiti autoru, na njegov zahtjev, da najmanje jednom godišnje ima uvid u knjige ili evidenciju prihoda.
Raskid ugovora zbog neizvršavanja. Zakon predviđa jedan specifičan autorskopravni način raskida ugovornog odnosa koji daje mogućnost autoru da jednostranom izjavom volje ugovor raskine. Da bi autor mogao koristiti ovo pravo, moraju se steći određeni uvjeti a to su: da druga strana to pravo vrši u nedovoljnom obimu, ili da ga uopće ne vrši, pa su zbog toga opravdani interesi autora ozbiljno ugroženi. Ako zakonski uvjeti nisu ispunjeni, izjava autora o raskidu nema nikakav pravni učinak. S druge strane, autor ne može jednostrano raskinuti ugovor ako su uzroci za neizvršenje ili nedovoljno vršenje prava pretežno na njegovoj strani. Raskid ugovora zbog navedenih razloga nije moguć prije nego što isteknu dvije godine od prijenosa tog prava, a ako se isključivo pravo odnosi na novinske članke, taj rok iznosi šest mjeseci.
Pravo pokajanja. Jedno od prava autora je i mogućnost da jednostranom izjavom volje raskine ugovor kojim je prenio autorska imovinska prava i da uskrati daljnje iskorištavanje svog djela ako za to ima „ozbiljne moralne razloge" i ako prethodno nadoknadi običnu štetu nosiocu tih prava. Samo su „ozbiljni moralni razlozi" ona pravna činjenica koja omogućava jedan specifičan način raskida ugovora i kao takav ima pravni učinak od dana kad autor položi osiguranje za naknadu štete. Ako autor kasnije odluči da se djelo u pogledu kojeg je ostvario pravo pokajanja može ponovo koristiti, dužan je da pravo iskorištavanja najprije i pod prijašnjim uvjetima ponudi onome sa kojim je prethodno raskinuo ugovor. Pravo pokajanja ne može se odnositi na pravne poslove u vezi sa korištenjem računarskih programa, audiovizuelnih djela i baza podataka.
17. Izdavački ugovor
Izdavačkim ugovorom autor se obavezuje da prenese na izdavača pravo reproduciranja svog djela štampanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribuiranja primjeraka djela (pravo izdavanja), a izdavač se obavezuje da djelo na ugovoreni način reproducira i distribuira (izda) i autoru za to plati ugovorenu naknadu. Izdavački ugovor za pojedinačno određeno djelo može sadržavati i saglasnost o klupskom izdanju, džepnom izdanju, periodičnom izdanju u nastavcima, prijenosu prava prevođenja na pojedinačno određeni jezik, te pravo izdavanja prevedenog djela, kao i druga imovinska prava.
Sadržaj ugovora. Izdavački ugovor mora urediti naročito vrstu prijenosa prava, obim i trajanje prijenosa prava, teritoriju važenja prava, rok za izdavanje djela i autorski honorar. Ako se ugovorom drugačije ne odredi, izdavač ima pravo samo na jedno izdanje djela, odnosno samo na jednokratno umnožavanje ugovorenog broja primjeraka djela. Ako je ugovorom određena mogućnost višekratnog djelimičnog umnožavanja primjeraka do postizanja ukupne ugovorene visine tiraža (doštampavanje), izdavač je dužan bez odgađanja obavijestiti autora o svakom djelimičnom umnožavanju i saopćiti mu sve podatke potrebne za njegovo efikasno kontroliranje poštivanja izdavačkog ugovora. Kad je naknada ugovorena u procentu od maloprodajne cijene prodatih primjeraka djela, izdavački ugovor mora sadržavati i odredbu o njihovom najmanjem broju pri prvom izdanju. Takva odredba nije potrebna ako ugovor određuje minimalnu naknadu koju je izdavač dužan platiti autoru nezavisno od broja prodatih primjeraka. U slučaju ugovaranja naknade u paušalnom iznosu, izdavački ugovor mora sadržavati odredbu o ukupnoj visini tiraža. Ako tiraž nije određen i ako iz okolnosti slučaja ili dobrih poslovnih običaja ne proizlazi drukčije, izdavač može izdati najviše 500 primjeraka djela. Kada rok za izdavanje djela nije drugačije ugovoren, on iznosi godinu dana od dana kada je autor predao izdavaču primjerak djela u odgovarajućem obliku.
Pisana forma ugovora. I u slučaju izdavačkog ugovora vrijedi pravilo o pisanoj formi. Izuzetak je učinjen pri izdavanju članaka, crteža i drugih autorskih djela u dnevnoj i periodičnoj štampi.
Pretpostavka isključivosti. Zakonom se ograničava autor da za vrijeme važenja izdavačkog ugovora ne može prenijeti na drugo lice pravo izdavanja istog djela, na istoj teritoriji i na istom jeziku osim ako je izdavačkim ugovorom drugačije određeno.
Izdavačko pravo prvenstva. Izdavač koji je stekao pravo na izdavanje djela u štampanom obliku ima pravo prvenstva u odnosu na druge izdavače koji ponude iste uvjete u pogledu izdavanja tog djela u elektronskom ili bilo kojem drugom obliku.
Poboljšanja i izmjene djela. U slučaju novih izdanja djela izdavač je obavezan omogućiti autoru da unese poboljšanja ili druge izmjene autorskog djela pod pretpostavkom da to ne mijenja karakter autorskog djela i ne uzrokuje nesrazmjerne troškove izdavaču ako izdavačkim ugovorom nije drugačije određeno.
Propast originala djela ili izdanja zbog više sile. Ako je rukopis ili drugi original djela nakon njegove predaje izdavaču uništen krivicom izdavača ili zbog više sile, autor ima pravo na naknadu koja bi mu pripala da je autorsko djelo izdato. Ako je pripremljeno izdanje djela zbog više sile u potpunosti uništeno prije njegovog stavljanja u promet, izdavač ima pravo pripremiti novo izdanje, a autoru pripada naknada samo za propalo izdanje.
Prestanak izdavačkog ugovora. Izdavački ugovor prestaje smrću autora prije završetka autorskog djela, iscrpljenjem tiraža svih ugovorenih izdanja i istekom roka važenja ugovora. Autor može raskinuti izdavački ugovor i tražiti naknadu štete, te ima pravo zadržati primljenu naknadu, odnosno tražiti isplatu dogovorene naknade ako izdavač ne izda djelo u ugovorenom roku. Ako rok za izdavanje djela nije utvrđen ugovorom, izdavač je dužan izdati djelo u primjerenom roku, a najkasnije u roku od jedne godine od dana predaje djela izdavaču.
Uništenje primjeraka djela. Izdavač koji namjerava neprodate primjerke djela prodati kao papir za preradu, ili ih na drugi način uništiti, dužan je otkup tih primjeraka ponuditi prvo autoru prema cijeni koju bi ostvario za takvu prodaju. Ako autor ne prihvati ponudu izdavača, ili je prihvati samo za određeni broj primjeraka, preostale primjerke djela izdavač može slobodno prodati kao papir za preradu ili ih uništiti.
18. Ugovor o izvođenju
Ovim ugovorom autor prenosi korisniku pravo javnog recitiranja, javnog izvođenja ili javnog scenskog prikazivanja svog djela, a korisnik se obavezuje da će djelo na ugovoreni način koristiti i za to platiti autoru naknadu.
Obaveze korisnika. Korisnik je dužan omogućiti autoru pristup izvođenju djela, ostvariti tehničke uvjete za izvođenje koji osiguravaju poštivanje autorskih moralnih prava, te autoru ili njegovom predstavniku dostaviti program, druge publikacije i javne kritike izvođenja ako se ugovorom drugačije ne odredi.
Raskid ugovora. Autor može raskinuti ugovor o izvođenju i tražiti naknadu štete a, uz to, može i zadržati naknadu ili tražiti isplatu ugovorene naknade ako korisnik ne izvede djelo u ugovorenom roku.
19. Ugovor o stvaranju djela po narudžbi
Djelo po narudžbi uređeno je na drugačiji način u odnosu na ranije zakonsko rješenje. Ugovorom o stvaranju djela po narudžbi autor se obavezuje da stvori određeno autorsko djelo i primjerak tog djela preda naručiocu, a naručilac se obavezuje da plati autoru ugovorenu naknadu. Naručilac ima pravo kontrolirati posao i davati autoru uputstva i zahtjeve u vezi sa izgledom i sadržajem djela ako time ne zadire u nerazumnoj mjeri u autorovu slobodu naučnog ili umjetničkog stvaralaštva. Autorsko pravo na djelo po narudžbi, osim prava distribuiranja, zadržava autor ako se zakonom ili ugovorom drugačije ne odredi.
Kolektivnim autorskim djelom smatra se djelo stvoreno na podsticaj i u organizaciji fizičkog ili pravnog lica (naručilac) u čijem stvaranju je učestvovalo više lica, te koje se objavljuje i koristi pod imenom naručioca (kao što su enciklopedije, leksikoni, zbornici i slično). Smatra se da su sva autorska imovinska prava i druga prava autora na kolektivnom djelu isključivo i neograničeno prenesena na naručioca ukoliko ugovorom nije drugačije određeno.
20. Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu
Pretpostavka prijenosa prava na poslodavca. Kada autorsko djelo stvori zaposlenik u izvršavanju svojih radnih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, zakonska pretpostavka je da su sva autorska imovinska prava isključivo prenesena na poslodavca za period od pet godina od dana završetka takvog djela ako ugovorom ili drugim aktom nije drugačije određeno. Nakon isteka roka od pet godina prava poslodavca prestaju tako što se vraćaju autoru osim ako je poslodavac prije isteka tog roka zatražio njihov ponovni isključivi prijenos, bez ograničenja. U tom slučaju autoru pripada pravo na odgovarajuću naknadu za daljnje iskorištavanje njegovog djela.
Posebne odredbe o prijenosu prava. Nezavisno od osnovnog principa o prijenosu svih autorskih imovinskih prava na poslodavca, autor zadržava isključivo pravo korištenja djela stvorenog u radnom odnosu u okviru svojih sabranih djela.
21. Računarski programi
Računarski programi zaštićeni su kao pisana autorska djela ako predstavljaju vlastitu intelektualnu tvorevinu njihovog autora. U smislu zakona, računarski program je program u bilo kojoj formi, uključujući pripremne materijale za njegovu izradu. Ideje i principi na kojima se zasniva bilo koji element računarskog programa, uključujući elemente koji su osnova za njegov interfejs, nisu zaštićeni.
Računarski program stvoren u radnom odnosu ili po narudžbi. Na računarskom programu koji je stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na osnovi ugovora o narudžbi, sva autorska imovinska prava isključivo i u cjelini pripadaju poslodavcu ili naručiocu ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.
Prava autora računarskog programa. Autor računarskog programa ima isključiva prava koja obuhvataju:
o reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, nezavisno od toga da li se radi o privremenom ili trajnom reproduciranju; ukoliko učitavanje, prikazivanje, stavljanje u rad, prenošenje ili pohranjivanje programa zahtijeva njegovo reproduciranje za što se traži dozvola autora računarskog programa,
o prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada s tim da ostaju netaknuta prava lica koje je preradilo program,
o distribuiranje originala ili primjeraka računarskog programa u bilo kojem obliku, uključujući njihovo davanje u zakup.
Autor računarskog programa može prenijeti svoja prava na treća lica na osnovi ugovora.
Sadržajna ograničenja autorskih prava. Zakon uređuje koje radnje može izvršiti zakoniti korisnik računarskog programa bez dozvole autora. Tako, može izvršiti reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računarskog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, prevođenje, prilagođavanje, obradu ili bilo koju drugu preradu računarskog programa i reproduciranje rezultata tih prerada, uključujući otklanjanje grešaka ako je to potrebno radi korištenja računarskog programa u skladu sa njegovom namjenom. Ovlašteni korisnik računarskog programa može bez dozvole autora da reproducira najviše jednu sigurnosnu kopiju programa ako je to potrebno radi njegove upotrebe, da posmatra, proučava ili testira funkcioniranje programa s ciljem otkrivanja ideja i principa koji čine osnovu bilo kojeg elementa tog programa ako to čini prilikom njegovog učitavanja, prikazivanja, rada, prenošenja ili pohranjivanja na koje je ovlašten. Ograničenje autorskih prava odnosi se i na zabranu davanja na poslugu računarskog programa osim ako je ugovorom sa njihovim autorom drugačije uređeno.
Dekompiliranje. Dekompiliranje računarskog programa je dopušteno ako su reproduciranje računarskog koda i prevođenje njegovog oblika nužni za dobijanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa sa drugim programima i pod uvjetima:
o ako te radnje preduzima lice koje ima odobrenje za korištenje, ili drugo lice koje ima pravo koristiti primjerak programa, ili lice koje je u njegovo ime ovlašteno to učiniti,
o ako informacije potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile neposredno dostupne licima koja imaju odobrenje za korištenje i
o ako su te radnje ograničene samo na one dijelove originalnog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.
U slučaju dekompiliranja računarskog programa dobijene informacije ne smiju se koristiti za ciljeve različite od postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenog računarskog programa, prenositi drugim licima osim kad je to potrebno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog programa i koristiti za razvoj, proizvodnju ili marketing drugog programa bitno sličnog u svom izražaju, ili za bilo koju drugu radnju kojom se nanosi povreda autorskog prava.
Posebne mjere zaštite. Zakon uvodi posebnu dodatnu zaštitu računarskog programa koja uzima u obzir današnju realnu situaciju na tržištu gdje se pojavljuje veliki broj tzv. piratskih kopija programa. Nosiocima prava računarskog programa tako nije dovoljno da mogu sprečavati samo njihovo nezakonito reproduciranje nego moraju imati i mogućnost da spriječe distribuciju takvih nezakonitih primjeraka, pa i njihovo posjedovanje u komercijalne svrhe. Povredom prava na računarskom programu smatra se bilo koja distribucija primjerka računarskog programa za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo, kao i posjedovanje primjerka računarskog programa u komercijalne svrhe za koji se zna, ili za koji se osnovano sumnja da povređuje autorsko pravo.
22. Šta su audiovizuelna djela?
Audiovizuelna djela su kinematografski, televizijski, dokumentarni, crtani, reklamni i kratki muzički videofilmovi, te druga audiovizuelna djela izražena slikama koje u slijedu daju dojam pokreta, sa zvukom ili bez zvuka, nezavisno od vrste nosača na kojem su fiksirana.
Pravo audiovizuelnog prilagođavanja je isključivo pravo da se originalno djelo preradi ili uključi u audiovizuelno djelo. Zaključenjem ugovora o audiovizuelnom prilagođavanju smatra se da je autor originalnog djela prenio na filmskog producenta pravo prerade i uključivanja originalnog djela u audiovizuelno djelo, svoja autorska imovinska prava na tom audiovizuelnom djelu, njegovom prijevodu, njegovim audiovizuelnim preradama i na fotografijama nastalim u vezi sa produkcijom audiovizuelnog djela ako se ugovorom drugačije ne odredi. Pretpostavke prijenosa kod audiovizuelnog djela određene su u korist filmskog producenta, što odražava i normalnu situaciju na tom području u svakodnevnoj praksi. Obim finansijskih i organizacionih ulaganja u filmskoj proizvodnji je takav da opravdava i traži da se omogući veća pravna sigurnost onoga koji preduzime te poslovne rizike. U ovome slučaju autor originalnog djela zadržava isključivo pravo novog audiovizuelnog prilagođavanja, ali tek nakon isteka deset godina od sklapanja ugovora, isključivo pravo daljnje prerade tog djela u bilo koji drugi umjetnički oblik i pravo na odgovarajuću naknadu od filmskog producenta za svako davanje u zakup primjerka audiovizuelnog prilagođenog djela i ne može se odreći ovih prava.
Koautori audiovizuelnog djela su autor prilagođavanja, glavni režiser, autor scenarija, autor dijaloga, glavni snimatelj (direktor fotografije), kompozitor filmske muzike, stvorene posebno za korištenje u tom djelu. Koautorom audiovizuelnog djela smatraju se i glavni crtač i glavni animator ako je crtež ili animacija bitan element tog djela.
Autori doprinosa audiovizuelnom djelu. Kompozitor muzike, glavni crtač i glavni animator, koji se ne smatraju koautorima audiovizuelnog djela, kao i scenograf, kostimograf, slikar maski i montažer imaju prava na svojim individualnim doprinosima audiovizuelnom djelu.
Ugovor o filmskoj produkciji. Sadržaj i bitni elementi u pogledu prijenosa prava koautora audiovizuelnog djela na filmskog producenta uređuju se ugovorom o filmskoj produkciji, koji mora biti u pisanoj formi. Zaključenjem ugovora smatra se da su koautori isključivo i neograničeno prenijeli na filmskog producenta sva svoja autorska imovinska prava na audiovizuelnom djelu, njegovom prijevodu, njegovim audiovizuelnim preradama i fotografijama nastalim u vezi sa produkcijom audiovizuelnog djela ako ugovorom nije drugačije određeno. U ovome slučaju koautori zadržavaju isključivo pravo daljnje prerade audiovizuelnog djela u drugi umjetnički oblik i pravo na pravičnu naknadu od filmskog producenta za svako davanje u zakup primjeraka audiovizuelnog djela, a autori doprinosa pravo da svoje doprinose audiovizuelnom djelu odvojeno iskorištavaju ako se time ne zadire u prava filmskog producenta. Pri prijenosu prava ugovorom filmski producent je obavezan da, najmanje jednom godišnje, dostavlja koautorima izvještaj o visini ostvarenih prihoda za svaki oblik dopuštenog korištenja audiovizuelnih djela.
Dovršeno djelo. Audiovizuelno djelo je dovršeno kada je, u skladu sa ugovorom između glavnog režisera i filmskog producenta, izrađen prvi standardni primjerak djela. Zabranjeno je uništenje matrice prvog standardnog primjerka audiovizuelnog djela. Ako neki od koautora ili autora doprinosa odbiju da nastave sarađivati na stvaranju audiovizuelnog djela, ili ako zbog više sile nisu u mogućnosti nastaviti tu saradnju, ne mogu se protiviti da se doprinos koji su već dali koristi za dovršenje tog djela. Takav autor ima odgovarajuća autorska prava na već učinjenom doprinosu audiovizuelnom djelu.
Raskid ugovora. Filmski producent je dužan da dovrši audiovizuelno djelo u roku od pet godina od dana sklapanja ugovora o produkciji, odnosno da dovršeno audiovizuelno djelo počne iskorištavati u roku od dvije godine od dana njegovog dovršenja. U slučaju da filmski producent ne ispuni svoje obaveze, koautori mogu tražiti raskid ugovora ako nije ugovoren neki drugi rok.
23. Šta su srodna prava?
Srodna prava su prava izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih producenata, prava organizacija za radiodifuziju, prava izdavača i prava proizvođača baza podataka.
a. Izvođači
Izvođačima se smatraju: glumci, pjevači, muzičari, plesači i druga lica koja glumom, pjevanjem, sviranjem, pokretima, recitiranjem ili interpretiranjem na drugi način izvode autorska ili folklorna djela, režiseri pozorišnih predstava, dirigenti orkestra, vođe pjevačkih zborova, te varijetetski i cirkusni umjetnici.
Koja su moralna prava izvođača? Moralna prava izvođača ograničena su na pravo priznanja (naznaku imena izvođača), odnosno pravo da odluči da li će njegovo ime ili druga oznaka identiteta biti naznačeni pri korištenju njegovog izvođenja. Izvođač ima pravo da se suprotstavi svakom mijenjanju ili upotrebi njegovog izvođenja ako bi se time vrijeđali njegova čast i ugled.
Koja su imovinska prava izvođača? Imovinska prava izvođača obuhvataju pravo snimanja njihovog živog izvođenja, pravo direktnog ili indirektnog reproduciranja snimka njihovog izvođenja na bilo koji način i u bilo kojem obliku, prenošenja javnosti njihovog živog izvođenja, radiodifuznog emitiranja njihovog živog izvođenja (osim reemitiranja) od organizacije ili uz dozvolu organizacije koja vrši emitiranje, pravo činjenja dostupnim javnosti snimaka njihovog izvođenja, distribuiranja primjeraka snimka njihovog izvođenja i davanja u zakup primjeraka snimka njihovog izvođenja.
Naknada. Polazeći od činjenice da se i izvođačima nanosi šteta zbog današnjeg ogromnog reproduciranja za privatnu upotrebu, koje umanjuje prodaju komercijalnih snimaka (fonograma i videograma), zakon priznaje i izvođačima pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu upotrebu i pravo na naknadu za javno saopćavanje i davanje u zakup snimka izvođenja.
Prijenos prava na filmskog producenta. U slučaju zaključenja ugovora o filmskoj produkciji postoji zakonska pretpostavka da je izvođač isključivo i neograničeno prenio sva svoja izvođačka imovinska prava na filmskog producenta ako se ugovorom drugačije ne odredi. Za svako od imovinskih prava koja se ugovorom prenesu izvođač ima pravo na odgovarajuću naknadu od filmskog producenta i ne može se odreći ovog prava.
Izvođenje ostvareno u radnom odnosu. Kada izvođač - zaposlenik stvori određeno djelo u izvršavanju radnih obaveza ili prema uputstvima poslodavca, pretpostavka je da su sva imovinska prava isključivo prenesena na poslodavca za period od pet godina od dana završetka takvog djela ako ugovorom ili drugim aktom nije drugačije određeno.
Trajanje prava. Prava izvođača traju 50 godina od dana izvođenja.
b. Proizvođači fonograma
Proizvođači fonograma su fizička ili pravna lica koja preduzimaju inicijativu i snose odgovornost za prvo snimanje/fiksiranje zvukova jednog izvođenja ili onoga što predstavlja zvukove.
Koja su prava proizvođača fonograma? Proizvođač fonograma ima isključivo pravo direktnog ili indirektnog reproduciranja svojih fonograma na bilo koji način i u bilo kojoj formi, distribuiranja svojih fonograma, davanja u zakup svojih fonograma i činjenja dostupnim javnosti svojih fonograma.
Naknada. Zakon uvodi pravo na naknadu za saopćavanje javnosti i određuje podjelu te naknade na ravnopravne dijelove između proizvođača fonograma i izvođača osim ako oni sami ne ugovore drugačije. Dalje, za svako reproduciranje fonograma za privatnu ili drugu vlastitu upotrebu proizvođač fonograma ima pravo na odgovarajuću naknadu.
Trajanje prava. Prava proizvođača fonograma traju 50 godina od dana prvog fiksiranja.
c. Filmski producent i njegova prava
Filmski producent (proizvođač videograma) je fizičko ili pravno lice koje u svoje ime daje inicijativu, prikuplja finansijska sredstva, organizira, rukovodi i preuzima odgovornost za fiksiranje audiovizuelnog djela ili slijeda pomičnih slika praćenih zvukom ili bez zvuka (videogram).
Koja su prava filmskog producenta? Filmski producent ima isključivo pravo: reproduciranja svojih videograma, distribuiranja, davanja u zakup, javnog prikazivanja i činjenja dostupnim javnosti svojih videograma.
Naknada. Filmski producent ima pravo na odgovarajuću naknadu za zvučno i vizuelno reproduciranje svojih videograma za privatnu ili drugu vlastitu upotrebu.
Trajanje prava. Prava filmskog producenta traju 50 godina od dana prvog fiksiranja videograma.
d. Organizacija za radiodifuziju
Organizacija za radiodifuziju je pravno lice koje preduzima inicijativu i snosi odgovornost za proizvodnju emisije. Organizacijama za radiodifuziju se ne smatraju kablovski operateri s obzirom na to da oni samo retransmitiraju radiodifuzno emitiranje djela.
Prava organizacija za radiodifuziju. Organizacija za radiodifuziju ima isključivo pravo reemitiranja svojih emisija bežično ili putem žica, pravo sekundarnog korištenja svojih emisija ako se to radi uz naplatu ulaznica, pravo snimanja svojih emisija, reproduciranja snimaka svojih emisija, distribuiranja snimaka svojih emisija i pravo činjenja dostupnim javnosti svojih emisija.
Trajanje prava. Prava organizacije za radiodifuziju traju 50 godina od dana prvog emitiranja.
e. Prava izdavača
Prava izdavača su nova kategorija srodnih prava. Zakonom je uvedeno pravo izdavača na naknadu za reproduciranje njihovih izdanja do kojeg dolazi u okviru privatne ili druge vlastite upotrebe koje traje 50 godina od zakonitog izdanja djela. Uvedeno je novo pravo izdavača na još neizdana slobodna djela, koje traje 25 godina od prvog zakonitog izdanja djela, ili prvog zakonitog saopćavanja javnosti.
f. Baze podataka i proizvođači baza podataka
Baze podataka su, također, nova kategorija srodnih prava. „Baza podataka" jeste zbirka samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kojem obliku koja je sistematski ili metodički uređena i pojedinačno pristupačna putem elektronskih ili drugih sredstava i kod koje su pribavljanje, verifikacija ili predstavljanje njenog sadržaja tražili kvalitativno ili kvantitativno znatno ulaganje ljudskih, tehničkih ili finansijskih sredstava. Proizvođač baze podataka je pravno ili fizičko lice koje preduzima inicijativu i preuzima rizik ulaganja sredstava u njeno izrađivanje. Zakonom je definirana tzv. sui generis baza podataka, čiju je zaštitu u evropski pravni poredak uvela Direktiva Evropske komisije o zaštiti baza podataka. Ovdje se ne radi o bazama koje se mogu štititi kao autorska djela (zbirke djela), nego je isključivi kriterij zaštite činjenica da je uređivanje (izrada) baze iziskivalo velika ulaganja sredstava, vremena i truda njenog proizvođača.
Obim zaštite. Zaštita baze podataka obuhvata: cjelokupan sadržaj baze podataka, svaki kvalitativno ili kvantitativno znatan dio sadržaja baze podataka, kvalitativno ili kvantitativno neznatne dijelove sadržaja baze podataka ako se ti dijelovi koriste ponavljano i sistematski, pa je to suprotno redovnom korištenju baze podataka ili u nerazumnoj mjeri nanosi štetu zakonitim interesima njenog proizvođača. Zaštita se ne odnosi na računarske programe koji su korišteni za izradu baze podataka, ili za rad sa bazama podataka koje su dostupne elektronskim putem.
Prava proizvođača baze podataka. Proizvođač baze podataka ima isključivo pravo: reproduciranja svoje baze podataka, distribuiranja primjeraka svoje baze podataka, davanja u zakup primjeraka svoje baze podataka, činjenja dostupnim javnosti svoje baze podataka i drugog oblika saopćavanja javnosti svoje baze podataka.
Prava i obaveze ovlaštenih korisnika. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ili njenog primjerka može se slobodno koristiti kvalitativno ili kvantitativno neznatnim dijelovima njenog sadržaja u bilo koju svrhu. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ne smije obavljati radnje koje su suprotne uobičajenom korištenju te baze, ili koje u nerazumnoj mjeri nanose štetu zakonitim interesima njenog proizvođača. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka ne smije nanijeti štetu autorskom ili srodnim pravima u pogledu dijela ili predmeta zaštite koji su sadržani u bazi podataka.
Ograničenja prava proizvođača baze podataka. Ovlašteni korisnik objavljene baze podataka može se slobodno koristiti znatnim dijelovima njenog sadržaja u slučaju: privatne ili druge vlastite upotrebe baze podataka koja nije elektronska i za potrebe nastave. Upotreba baze podataka je slobodna u provođenju zadataka javne sigurnosti i u službenim postupcima.
Trajanje prava. Prava proizvođača baze podataka traju 15 godina od završetka njene izrade.
24. Kako se ostvaruju autorska i srodna prava?
Autor ima pravo da odluči kako i na koji način će ostvarivati svoja imovinska i moralna prava. Tako, autor može svoja prava ostvarivati sâm, za svako pojedinačno autorsko djelo ili posredstvom predstavnika (individualno ostvarivanje prava). Na osnovi odgovarajuće punomoći predstavnik ostvaruje prava autora u pravnim poslovima sa korisnicima i naručiocima njihovih djela, naplaćuje autorske naknade i predstavlja autora u sudskim ili drugim službenim postupcima radi zaštite njegovih autorskih prava.
Druga mogućnost autora je da svoja prava ostvaruje u sistemu kolektivnog ostvarivanja prava putem posebne organizacije osnovane u skladu sa Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava.
25. Zaštita autorskog i srodnih prava
Bernska konvencija predviđa da, nezavisno od imovinskih prava i čak poslije prijenosa ovih prava, autor zadržava pravo na priznanje da je on tvorac djela i pravo da se protivi svakom iskrivljavanju, sakaćenju ili drugoj izmjeni djela ili svakoj drugoj povredi tog djela, što bi išlo na štetu njegove časti ili njegovog ugleda. Generalni zahtjevi za osiguranje odgovarajuće zaštite autora sadržani su i u Sporazumu TRIPS, prema kojem se obavezuju države članice da osiguraju postupke za ostvarivanje prava kako bi se omogućile djelotvorne mjere protiv bilo koje povrede prava intelektualnog vlasništva, uključujući djelotvorna pravna sredstva za sprečavanje povreda, kao i takva pravna sredstva koja će predstavljati faktor odvraćanja od budućih povreda. Postupci za ostvarivanje prava moraju biti pošteni i nepristrani. Neće biti nepotrebno složeni ili skupi, ili povlačiti za sobom nerazumna vremenska ograničenja ili nepotrebna odugovlačenja. Meritorne odluke u pravnim slučajevima bit će po mogućnosti sačinjene u pisanom obliku i obrazložene. Moraju biti dostupne barem strankama u postupku bez nepotrebnog odugovlačenja. Odluke o meritumu spora zasnivat će se samo na dokazima u pogledu kojih je strankama pružena mogućnost za izjašnjavanje. Zahtjevi u vezi sa osiguranjem zaštite autora sadržani su i u Direktivi Evropske komisije o ostvarivanju prava, Ugovoru WIPO-a o autorskom pravu i Ugovoru WIPO-a o izvođenjima i fonogramima.
Nivo pravne zaštite u BiH podignut je na visinu koju zahtijeva evropski pravni poredak. Zakon predviđa dvostruku pravnu zaštitu za autore i nosioce autorskog i srodnih prava - građanskopravnu i krivičnopravnu (koja obuhvata prekršaje). Krivičnopravna zaštita autorskog i srodnih prava uključena je u Krivični zakonik BiH.
Povredom isključivih prava autora smatraju se proizvodnja, uvoz, distribucija, prodaja, davanje u zakup, oglašavanje za prodaju, ili davanje u zakup ili posjedovanje za komercijalne svrhe tehnologije, uređaja, proizvoda, sastavnih dijelova ili računarskih programa, ili pružanje uslugа kojima:
o se predstavljaju, oglašavaju ili se njima trguje radi omogućavanja zaobilaženja efektivnih tehničkih mjera, ili
o koje imaju samo ograničen komercijalni značaj ili upotrebljivost za druge svrhe osim za zaobilaženje efektivnih tehničkih mjera, ili
o su prvenstveno zamišljeni, proizvedeni, izrađeni, sastavljeni, prilagođeni ili učinjeni radi zaobilaženja efektivnih tehničkih mjera.
„Tehničke mjere" označavaju svaku tehnologiju, uređaj, sredstvo, proizvod, sastavni dio ili računarski program koji su u normalnom toku svoje primjene namijenjeni da sprečavaju ili ograničavaju radnje koje nosilac prava nije dopustio. Te mjere smatraju se „efektivnim" kada nosioci prava korištenje svojih autorskih djela ili predmeta srodnih prava ograničavaju putem kontrole pristupa ili putem zaštitnog postupka kao što su enkripcija, deformacija ili druga transformacija autorskog djela ili predmeta srodnih prava, ili putem mehanizma za kontrolu umnožavanja kojima se postiže cilj zaštite.
26. Sudska zaštita
U slučaju povrede autorskog prava nosilac autorskog ili srodnog prava može podnijeti tužbu nadležnom sudu za ostvarivanje svojih prava. Osim zaštite imovinskih prava, nosioci autorskog prava mogu tužbom tražiti i naknadu štete od njihovog povredioca, prema općim pravilima o naknadi štete. Jednaku zaštitu mogu tražiti i lica kojima prijeti stvarna opasnost da će njihova prava iz zakona biti povrijeđena. Nosilac prava može tužbom kod nadležnog suda zahtijevati:
o utvrđenje učinjene povrede,
o zabranu daljnjeg vršenja učinjene povrede i budućih sličnih povreda prestankom ili uzdržavanjem od radnji koje to pravo vrijeđaju,
o uklanjanje stanja nastalog povredom prava,
o povlačenje predmeta povrede iz privrednih tokova uz uvažavanje interesa trećih savjesnih lica,
o potpuno uklanjanje predmeta povrede iz privrednih tokova,
o uništenje predmeta povrede,
o uništenje sredstava koja su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjena ili se upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su vlasništvo povredilaca,
o prepuštanje predmeta povrede nosiocu prava uz plaćanje troškova proizvodnje,
o objavljivanje presude.
Naknada štete. Tužba za naknadu štete može se podići za sve povrede prava iz zakona prema općim pravilima o naknadi štete i odgovornosti za štetu.
Penal. Zakon uređuje obavezu plaćanja penala do trostrukog iznosa ugovorene naknade (a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene naknade), što bi trebalo da djeluje dovoljno destimulativno na potencijalne povredioce, odnosno da ih odvraća od budućih povreda prava i tako služi kao generalna prevencija.
Nematerijalna šteta. Nezavisno od naknade imovinske štete, kao i u slučaju da takve štete nema, dvije kategorije nosilaca prava (autora i izvođača) mogu tražiti i naknadu za nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog povrede moralnih prava i njihovu ličnu pogođenost prouzrokovanu povredom moralnih prava.
Privremene mjere. Privremene mjere predstavljaju jedan od najefikasnijih načina nosilaca prava u borbi protiv povredilaca njihovih prava. Predlagač može zahtijevati od suda određivanje privremene mjere ako učini vjerovatnim da je on nosilac prava iz zakona, da je njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede. U zahtjevu za određivanje privremene mjere nosilac prava mora učiniti vjerovatnim i jednu od pretpostavki:
- opasnost da će ostvarivanje zahtjeva biti onemogućeno ili znatno otežano,
- da je privremena mjera potrebna radi sprečavanja nastanka štete koju će kasnije teško biti popraviti, ili
- da pretpostavljeni povredilac, donošenjem privremene mjere koja bi se kasnije u postupku pokazala kao neopravdana, ne bi pretrpio veće negativne posljedice od onih koje bi bez donošenja takve privremene mjere pretrpio nosilac prava.
Nosilac prava može predložiti određivanje privremene mjere bez prethodnog obavještenja i saslušanja suprotne strane. U tom slučaju dužan je učiniti vjerovatnim i činjenicu da bilo kakvo odgađanje donošenja privremene mjere može prouzrokovati nosiocu prava nastanak štete koju bi bilo teško popraviti.
U postupku određivanja privremene mjere sud može odrediti za osiguranje zahtjeva bilo koju privremenu mjeru kojom se može postići cilj osiguranja, a naročito:
- da se pretpostavljenom povrediocu zabrane radnje kojima se povređuje pravo iz ovog zakona,
- da se oduzmu, uklone iz prometa i pohrane predmeti povrede i sredstva povrede koji su isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjeni, odnosno koji se upotrebljavaju za činjenje povreda.
Prilikom donošenja privremene mjere prije podnošenja tužbe sud određuje predlagaču i rok za podnošenje tužbe. Rok ne može biti duži od 20 radnih dana, odnosno 31 kalendarskog dana od dana dostavljanja rješenja predlagaču, zavisno od toga koji rok istječe kasnije. Sud mora odlučiti o prigovoru protiv rješenja o privremenoj mjeri u roku od 30 dana od dana podnošenja odgovora na prigovor, odnosno od isteka roka za podnošenje odgovora.
Osiguranje dokaza. U postupku po zahtjevu za određivanje privremene mjere sud može donijeti rješenje o osiguranju dokaza ako predlagač učini vjerovatnim činjenice:
- da je nosilac prava,
- da je njegovo pravo povrijeđeno, ili da prijeti stvarna opasnost od povrede,
- da će dokazi o toj povredi biti uništeni, ili kasnije neće moći biti izvedeni.
Rješenje o osiguranju dokaza može se donijeti u postupku bez prethodnog obavještenja i saslušanja suprotne strane (inaudita altera parte) ako predlagač učini vjerovatnim i postojanje opasnosti da će dokazi o povredi, zbog radnji protivnika, biti uništeni, ili se kasnije neće moći izvesti. S ciljem osiguranja dokaza, sud može odrediti da se izvede bilo koji dokaz, a naročito:
o uviđaj prostorija, poslovne dokumentacije, inventara, baza podataka, računarskih memorijskih jedinica ili drugih stvari,
o oduzimanje uzoraka predmeta povrede,
o pregled i predaju dokumenata,
o određivanje i saslušanje vještaka,
o saslušanje svjedoka.
Postupak osiguranja dokaza je hitan. Sud mora u postupku osiguranja dokaza osigurati zaštitu povjerljivih podataka stranaka i voditi brigu o tome da se sudski postupak ne zloupotrebljava isključivo s namjerom pribavljanja povjerljivih podataka suprotne strane. Ako se nakon donošenja rješenja utvrdi da je prijedlog za osiguranje dokaza bio neopravdan, ili ako nosilac prava taj prijedlog ne opravda, suprotna strana ima pravo tražiti:
o vraćanje oduzetih predmeta,
o zabranu upotrebe pribavljenih informacija,
o naknadu štete.
Pravo na informaciju. U toku parnice sud može naložiti povrediocu prava da dostavi podatke o izvoru i distribucionim kanalima robe ili usluga kojima je povrijeđeno pravo. Ovi podaci mogu obuhvatati:
o ime, adresu, odnosno firmu i sjedište proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe, odnosno davalaca usluga, kao i namjeravanih prodavaca na veliko i malo,
o podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i o cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.
Izvođenje dokaza. Kada sud odluči da će provesti predloženi dokaz koji se nalazi kod suprotne strane, ta strana dužna je predati dokazna sredstva kojima raspolaže. Dokazna sredstva odnose se i na bankovnu, finansijsku i poslovnu dokumentaciju koja je pod kontrolom suprotne strane ako se radi o povredi koja dostiže obim komercijalne djelatnosti.
27. Mjere za osiguranje zaštite prava
Deponiranje i evidencija autorskih djela. Kao mjeru za osiguranje zaštite prava zakon predviđa deponiranje originala ili primjeraka autorskih djela ili predmeta srodnih prava u knjigu evidencije koja se vodi u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Ovakvo rješenje rezultat je uvažavanja želje velikog broja autora i nosilaca prava koji u svakodnevnoj praksi traže mogućnost da pohrane svoja djela na neki institucionalan način i time osiguraju dokaze o svom stvaralaštvu. Deponiranjem djela ne zadire se u princip neformalnosti zaštite i ono nema konstitutivan karakter. Deponiranje djela je omogućeno isključivo s ciljem očuvanja dokaza ili zbog drugih razloga. Zakonom je utvrđena oboriva pretpostavka da prava na djelima i predmetima srodnih prava koja su upisana u knjigu evidencije autorskih djela postoje i pripadaju licu koje je u evidenciji naznačeno kao njihov nosilac dok se suprotno ne dokaže u sudskom ili drugom postupku. Uvjeti za deponiranje autorskih djela i predmeta srodnih prava uređeni su Pravilnikom o načinu i formi deponiranja autorskih djela i predmeta srodnih prava i o njihovom upisivanju u knjigu evidencije.
Znaci o zadržanim isključivim pravima. Zakonom su uređene i formalnosti koje nemaju konstitutivan karakter. Radi se oznakama © (ispred imena ili firme i godine objavljivanja) koje nosilac autorskog prava može staviti na original ili primjerke svoga djela i znaku (P) (ispred imena ili firme i godine prvog izdanja) koji nosilac isključivih prava na fonogramima može staviti na originalu ili primjercima svog izdatog fonograma.
a. Carinske mjere
Sprazumom TRIPS-a predviđene su posebne pretpostavke u vezi sa pograničnim mjerama, koje će omogućiti nosiocu prava, koji ima valjane razloge za sumnju da će doći do uvoza neovlašteno umnoženih primjeraka djela zaštićenog autorskim pravom, da podnese pismeni zahtjev nadležnom organu, bilo upravnom ili sudskom, da carinske vlasti zaustave puštanje takve robe u slobodni opticaj. Carinske vlasti mogu odrediti odgovarajuće postupke i u vezi sa zaustavljanjem puštanja robe u pogledu koje su povrijeđena prava a koja je namijenjena izvozu s njene teritorije.
Postupanje carinskog organa. Zakon uređuje da carinski organi u vršenju nadzora nad uvozom ili izvozom robe mogu postupati na dva načina, po zahtjevu nosioca isključivih prava ili ex officio i po službenoj dužnosti. Carinski postupak u vezi sa robom kojom se povređuju autorska i srodna prava je hitan.
Zahtjev nosioca prava. Pokretanje postupka za donošenje odluke nadležnog carinskog organa dopušteno je u slučaju kada nosilac isključivih prava očekuje da će vjerovatno doći do pokušaja prijelaza piratske robe preko granice (uvoz ili izvoz). U tom slučaju može podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava putem određivanja carinskih mjera privremenog zadržavanja robe od daljnjeg puštanja u promet. Zahtjev za zaštitu prava treba sadržavati:
o podatke o podnosiocu zahtjeva i o nosiocu isključivog prava ako se ne radi o istom licu,
o detaljan opis robe koji omogućava carinskoj ispostavi da je identificira,
o dokaze o tome da je podnosilac zahtjeva, odnosno njegov ovlaštenik, nosilac isključivog prava u vezi sa tom robom,
o dokaze o tome da je isključivo pravo vjerovatno povrijeđeno,
o druge podatke važne za odlučivanje o zahtjevu kojim raspolaže podnosilac, kao što su podaci o lokaciji robe i njenoj destinaciji, očekivani datum dolaska ili odlaska pošiljke, podaci o sredstvu transporta, o uvozniku, izvozniku, primaocu i sl.,
o vremenski period u kojem će carinske ispostave postupati prema zahtjevu i koji ne može biti duži od dvije godine od dana podnošenja zahtjeva.
U postupku po zahtjevu nosioca carinski organ može prije donošenja odluke kojom se udovoljava zahtjevu tražiti od nosioca prava da položi osiguranje za troškove skladištenja i prijevoza robe, kao i za naknadu štete koja bi mogla nastati carinskom organu u vezi sa robom.
Postupak nakon privremenog zadržavanja robe. Kada carinska ispostava pri provođenju carinskog postupka nađe robu koja odgovara opisu robe iz odluke carinskog organa, ona tu robu privremeno zadržava od daljnjeg puštanja u promet. Odluka o privremenom zadržavanju robe uručuje se njenom uvozniku i istovremeno izrekom nalaže da se vlasnik robe, odnosno lice koje je ovlašteno za raspolaganje robom, u roku od deset radnih dana od dana privremenog zadržavanja, može izjasniti o tome da li se radi o krivotvorenoj robi, odnosno drugoj povredi prava. Ovakvo rješenje nalaže potencijalnom povrediocu da hitno preduzme određene aktivnosti kako bi spriječio zadržavanje robe na granici. Ako vlasnik robe, ipak, zna, ili ima dovoljno razloga da vjeruje da se ne radi o krivotvorenoj robi, on će svojom pismenom izjavom u tom smislu preokrenuti prijašnju situaciju i natjerati nosioca prava da preduzme propisane aktivnosti (tužbu) ako hoće da se roba dalje zadržava. Za vrijeme privremenog zadržavanja robe nosilac prava, ili lice koje on ovlasti, može izvršiti pregled i kontrolu robe i prateće dokumentacije u obimu koji je potreban za utvrđivanje njegovih zahtjeva i za ostvarivanje sudske zaštite njegovih prava uz osiguranje zaštite povjerljivih podataka. Pravo da izvrši pregled i kontrolu robe ima i njen uvoznik. U slučaju da nosilac prava ne podnese tužbu, privremeno zadržana roba se pušta u promet. U suprotnom, ukoliko nosilac prava pokrene sudski postupak, carinska ispostava donosi odluku o pljenidbi robe do donošenja pravomoćne sudske odluke.
Postupak po službenoj dužnosti. Zakonom se nalaže carinskim ispostavama da pri provođenju carinskog postupka same obrate pažnju na očigledno sumnjivu robu. U slučaju postojanja opravdane sumnje da se radi o robi kojom su povrijeđena autorska prava i predmeti srodnih prava, takva roba će se privremeno zadržati od puštanja u promet i o tome obavijestiti carinski organ. Carinski organ dužan je o tome izvijestiti nosioca prava i dati mu mogućnost da pokrene postupak za zaštitu svojih prava. Od tog momenta pa dalje postupak je isti kao da je nosilac prava podnio zahtjev za zaštitu svojih prava.
Primjena drugih carinskih propisa. Na carinske postupke u vezi sa robom kojom se povređuju autorsko i srodna prava primjenjuju se, na odgovarajući način, i ostali važeći carinski propisi. Propise o postupanju carinskih organa donosi Vijeće ministara BiH.
b. Prekršajna zaštita
Zakon predviđa prekršaje za povrede svih autorskih imovinskih prava, a kod srodnih prava samo za povrede materijalnih načina upotrebe (reproduciranje, distribuiranje, davanje u zakup). Zakonski osnovu povrede predstavlja činjenica da je učinilac koristio tuđe djelo, a da nije pribavio odgovarajuće pravo od autora ili nosioca srodnog prava. Novčane kazne za radnje prekršaja propisane su u skladu sa Zakonom o prekršajima („Službeni glasnik BiH" broj 41/07) u rasponu od 1.000,00 KM do 200.000,00 KM za pravno lice, odnosno od 1.000,00 KM do 20.000,00 KM za fizičko lice. Zakon predviđa mogućnost da se izrekne zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ako je učinilac prekršaja pravno lice ili preduzetnik. Ako je takav učinilac u povratu, pod kojim se podrazumijeva specijalni povrat, obavezno je izricanje zaštitne mjere zabrane obavljanja djelatnosti ili dijelova djelatnosti kojima se povređuju autorsko i srodna prava u trajanju od najmanje jedne godine.
Inspekcijski nadzor. Kontrolu u vezi sa prekršajima kojima se povređuju autorska i srodna prava vrše, u prvom stepenu, inspekcije u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko nadležne za nadzor propisa iz područja prometa robe i usluga (tržišta), a u drugom stepenu ministarstva u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko nadležna za područje prometa robe i usluga (tržišta). U provođenju inspekcijskog nadzora nadležni tržni inspektor ovlašten je, pored općih ovlaštenja koja ima, naložiti mjere trajnog ili privremenog oduzimanja robe namijenjene prometu, njeno uništenje, privremenu ili trajnu zabranu proizvodnje ili prometa robe ili usluge, zabranu rada i obavljanja djelatnosti u određenom vremenskom periodu, zavisno od izvršene radnje kojom se povređuje ili se osnovano povređuje imovinsko pravo autora.
