NAČIN KOMUNIKACIJE STRANAKA SA SUDOM
Zakon o parničnom postupku
član 407 stav 1
Navođenje u žalbi riječi koje imaju svojstvo vrijeđanja suda, ima za posljedicu da se žaliteljima može izreći novčana kazna, jer se u komunikaciji sa sudom upotrebljavaju riječi i izrazi koji su uobičajeni u komunikaciji stranaka i suda, a u skladu sa običajima sredine sjedišta suda.
Obrazloženje:
"Žalitelje u prvom redu teba upozoriti na obavezu poštivanja suda. Parnične stranke kao i svi drugi sudionici u parničnom postupku ne smiju vrijeđati sud, stranke ili druge sudionike u postupku. Sadržaj žalbe pokazuje da su tužitelji tu svoju procesnu obavezu, obavezu poštivanja suda zanemarili. Riječi navedene u žalbi, citati iz žalbe: "sud nije ni pročitao tužbu ni tužbeni podnesak", "izjednačavanje našeg zahtjeva za izlazak na lice mjesta i zahtjeva tuženika da se pročita izjašenje o nepriznavanju uzurpacije je nekorektno da ne kažemo licemjerno", "izjednačavanjem sud je našao samo alibi da nas tužitelje odbije za izlazak na lice mjesta", "zašto sud i tuženi ne dozvoljavaju izlazak na lice mjesta - zato što se plaše istine", "sud se je udružio s tuženikom i radi što mu tuženik naredi", "tužena je preuzela ulogu sudije", "lako je tuženoj biti svetac kada mu je sud bog-otac", imaju svojstvo vrijeđanja suda, zašto se žaliteljima, saglasno odredbi iz čl.407,st.1 Zakona o parničnom postupku (Sl.novine FBiH br. 53/03, 73/05 i 19/06), može izreći i novčana kazna od 100,00-1.000,00 KM. Žalitelji se stoga upozoravaju da u komunikaciji sa sudom, bilo usmenoj, bilo pismenoj, upotrebljavaju riječi i izraze iz Zakona o parničnom postupku, riječi izraze koji su uobičajeni u komunikaciji stranaka i suda, a u skladu s običajima sredine sjedišta suda."
(Presuda Kantonalnog suda u Zenici, 36 0 P 002359 09 Gž od 21.4.2010. godine)
Zakon o parničnom postupku
član 407 stav 1
Navođenje u žalbi riječi koje imaju svojstvo vrijeđanja suda, ima za posljedicu da se žaliteljima može izreći novčana kazna, jer se u komunikaciji sa sudom upotrebljavaju riječi i izrazi koji su uobičajeni u komunikaciji stranaka i suda, a u skladu sa običajima sredine sjedišta suda.
Obrazloženje:
"Žalitelje u prvom redu teba upozoriti na obavezu poštivanja suda. Parnične stranke kao i svi drugi sudionici u parničnom postupku ne smiju vrijeđati sud, stranke ili druge sudionike u postupku. Sadržaj žalbe pokazuje da su tužitelji tu svoju procesnu obavezu, obavezu poštivanja suda zanemarili. Riječi navedene u žalbi, citati iz žalbe: "sud nije ni pročitao tužbu ni tužbeni podnesak", "izjednačavanje našeg zahtjeva za izlazak na lice mjesta i zahtjeva tuženika da se pročita izjašenje o nepriznavanju uzurpacije je nekorektno da ne kažemo licemjerno", "izjednačavanjem sud je našao samo alibi da nas tužitelje odbije za izlazak na lice mjesta", "zašto sud i tuženi ne dozvoljavaju izlazak na lice mjesta - zato što se plaše istine", "sud se je udružio s tuženikom i radi što mu tuženik naredi", "tužena je preuzela ulogu sudije", "lako je tuženoj biti svetac kada mu je sud bog-otac", imaju svojstvo vrijeđanja suda, zašto se žaliteljima, saglasno odredbi iz čl.407,st.1 Zakona o parničnom postupku (Sl.novine FBiH br. 53/03, 73/05 i 19/06), može izreći i novčana kazna od 100,00-1.000,00 KM. Žalitelji se stoga upozoravaju da u komunikaciji sa sudom, bilo usmenoj, bilo pismenoj, upotrebljavaju riječi i izraze iz Zakona o parničnom postupku, riječi izraze koji su uobičajeni u komunikaciji stranaka i suda, a u skladu s običajima sredine sjedišta suda."
(Presuda Kantonalnog suda u Zenici, 36 0 P 002359 09 Gž od 21.4.2010. godine)
