Razlozi redovnog suda o odbijanju prijedloga za donosenje privremene mjere osiguranja su proizvoljni.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3434/15 od 12. januara 2016. godine
Iz obrazloženja rješenja prvostepenog suda:
„Sud smatra da prijedlog za izdavanje privremene mjere osiguranja nije osnovan, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 269. stav 1. tačka 1. ZPP-a, kojim je propisano da Sud može odrediti sudsku mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjena dva uslova: prvo - da predlagač učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i drugo - da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja. Nesporno je da predlagatelji u trenutku pokretanja izvršnog postupka, kao ni u trenutku donošenja Rješenja o izvršenju, nisu stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, tako da u ovom momentu nisu dokazali da imaju prava na nekretnini koja je predmet izvršenja, niti su dokazali da postoji opasnost od štetnog uticaja protivnika predlagatelja.
[...]
Odlučujući o prijedlogu za donošenje privremene mjere osiguranja, ovaj sud je ustanovio da predlagatelji privremene mjere osiguranja, uz prijedlog nisu dostavili dokaze kojim čine vjerovatnim da je privremena mjera osnovana i hitna, te da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja, pa je stoga i prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja odbijen kao neosnovan.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud zapaža da je članom 278. stav 1. ZPP propisano da na prijedlog predlagača obezbjeđenja, istaknut sa prijedlogom za određivanje mjere obezbjeđenja, sud može odrediti privremenu mjeru obezbjeđenja bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika obezbjeđenja ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim da je mjera obezbjeđenja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila
svrha mjere obezbjeđenja. Ustavni sud smatra da su apelanti u konkretnom slučaju koristili pravni lijek koji su smatrali efikasnim za obustavljanje zakazane deložacije. [...] Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta u kojem su apelanti u parničnom postupku zatražili odlaganje već zakazanog iseljenja iz spornih stanova o čemu je od- luka donesena u postupku u kojem apelanti nisu imali učešća u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o situaciji u kojoj su apelanti učinili vjerovatnim da je mjera obezbjeđenja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere obezbjeđenja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su razlozi koje je Općinski sud dao u osporenom rješenju proizvoljni.”
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3434/15 od 12. januara 2016. godine
Iz obrazloženja rješenja prvostepenog suda:
„Sud smatra da prijedlog za izdavanje privremene mjere osiguranja nije osnovan, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 269. stav 1. tačka 1. ZPP-a, kojim je propisano da Sud može odrediti sudsku mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjena dva uslova: prvo - da predlagač učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i drugo - da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača osiguranja. Nesporno je da predlagatelji u trenutku pokretanja izvršnog postupka, kao ni u trenutku donošenja Rješenja o izvršenju, nisu stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, tako da u ovom momentu nisu dokazali da imaju prava na nekretnini koja je predmet izvršenja, niti su dokazali da postoji opasnost od štetnog uticaja protivnika predlagatelja.
[...]
Odlučujući o prijedlogu za donošenje privremene mjere osiguranja, ovaj sud je ustanovio da predlagatelji privremene mjere osiguranja, uz prijedlog nisu dostavili dokaze kojim čine vjerovatnim da je privremena mjera osnovana i hitna, te da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja, pa je stoga i prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja odbijen kao neosnovan.”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud zapaža da je članom 278. stav 1. ZPP propisano da na prijedlog predlagača obezbjeđenja, istaknut sa prijedlogom za određivanje mjere obezbjeđenja, sud može odrediti privremenu mjeru obezbjeđenja bez prethodnog obavještavanja i saslušanja protivnika obezbjeđenja ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim da je mjera obezbjeđenja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila
svrha mjere obezbjeđenja. Ustavni sud smatra da su apelanti u konkretnom slučaju koristili pravni lijek koji su smatrali efikasnim za obustavljanje zakazane deložacije. [...] Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta u kojem su apelanti u parničnom postupku zatražili odlaganje već zakazanog iseljenja iz spornih stanova o čemu je od- luka donesena u postupku u kojem apelanti nisu imali učešća u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o situaciji u kojoj su apelanti učinili vjerovatnim da je mjera obezbjeđenja osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere obezbjeđenja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su razlozi koje je Općinski sud dao u osporenom rješenju proizvoljni.”
