PRAVNA POSLJEDICA NEPOSTOJANJA SAGLASNOSTI VOLJA UGOVORNIH STRANA
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 26 i 103
Kada je tužiteljica potpisala kupoprodajni ugovor koji je i ovjeren na sudu, ali kao neuka i nepismena stranka nije znala šta potpisuje jer je tuženi od nje tražio da mu potpiše papire za kredit na šta je ona i pristala, nema saglasnosti ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora, pa se smatra da ugovor o kupoprodaji nije ni zaključen.
Obrazloženje:
"Iz činjeničnih navoda datih u obrazloženju ožalbene presude, prvostepeni sud je nakon provedenog postupka, te savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza u smislu člana 8. ZPP-a, a bitnih za presuđenje ove pravne stvari utvrdio da tužiteljica nije zaključila dana 13.04.2005. godine i ankes 12.09.2005. godine pravno valjani ugovor o kupoprodaji njenog stana sa tuženim, da je za postojanje tog ugovora tek saznala kada se obratila zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u S. za izdavanje vlasničkog lista. Tada je saznala da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik na njenom stanu, a koji predmet ovog spora, upisan tuženi sa dijelom 1/1. prvostepeni sud je utvrdio i to da je tužiteljica potpisala kupoprodajni ugovor koji je i ovjeren na sudu, ali da kao neuka i nepismena stranka nije znala šta potpisuje, obzirom da je tuženi od nje tražio da mu potpiše papire za kredit na što je ona i pristala.
Pošto je sud utvrdio da ugovor o kupoprodaji nije ni zaključen, te da kao takav ne proizvodi pravno dejstvo, tužbenom zahtjevu je udovoljio u cjelosti.
Za ovakvu odluku dao je razloge koje u cjelosti kao valjane prihvata i ovaj sud.
Prema odredbi člana 26. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da je ugovor zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.
Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu, ugovor nastaje saglasnošću volja. Samim tim on pretpostavlja lica koja izjavljuju volju, podudarnost tih volja u smislu ugovornog režima, ono na što se te volje odnose i zašto su i sa kojim ciljem preduzete.
Što se tiče ugovora o kupopradaji, njegovi bitni elementi su stvar i cijena.
Da bi jedan ugovor proizvodio pravna dejstva potrebno je da se ispune uslovi koji se zakonom zahtjevaju za njegov nastanak i punovažnost. To su uslovi koji se uglavnom odnose na saglasnost ugovoranja, pa ako u momentu zaključenja ugovora nedostaje jedan od elemenata ugovora, takav ugovor je nepunovažan, odnosno nevažeći. Ali pošto uzroci nevažnosti ugovora nisu isti tako i sankcija nevažećih ugovora je različita, pa za apsolutno ništave ugovre predviđeno je da takvi ugovori ne prozvode pravno dejstvo, dok kod drugih (rušljivih) ugovora sankcija je blaža, tako da pod određenim uslovima takvi ugovori mogu čak i da prizvedu pravno dejstvo.
U konkrenom slučaju, ovaj sud smatra da se radi o aposlutno ništavom ugovoru, kako to predviđa odredba člana 103. stav 1. ZOO-a.
Naime, iz provedenih dokaza na nesumnjiv način je utvrđeno da tužiteljica nije znala niti je na bilo koji način bila upoznata da sa tuženim zaključuje ugovor o kupoprodaji stana. Utvrđeno je i to da tuženi tužiteljici na ime kupoprodajne cijene nije isplatio ništa, a da je tužiteljica o postojanju ovog ugovora saznala tek kada se iz drugih razloga obratila zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda S., radi dobivanja vlasničkog lista, što sve ukazuje da se radi o apsolutno ništavom ugovoru koji ne proizvodi pravno dejstvo."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 055393 09 Gž od 7.3.2012. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 26 i 103
Kada je tužiteljica potpisala kupoprodajni ugovor koji je i ovjeren na sudu, ali kao neuka i nepismena stranka nije znala šta potpisuje jer je tuženi od nje tražio da mu potpiše papire za kredit na šta je ona i pristala, nema saglasnosti ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora, pa se smatra da ugovor o kupoprodaji nije ni zaključen.
Obrazloženje:
"Iz činjeničnih navoda datih u obrazloženju ožalbene presude, prvostepeni sud je nakon provedenog postupka, te savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza u smislu člana 8. ZPP-a, a bitnih za presuđenje ove pravne stvari utvrdio da tužiteljica nije zaključila dana 13.04.2005. godine i ankes 12.09.2005. godine pravno valjani ugovor o kupoprodaji njenog stana sa tuženim, da je za postojanje tog ugovora tek saznala kada se obratila zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u S. za izdavanje vlasničkog lista. Tada je saznala da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik na njenom stanu, a koji predmet ovog spora, upisan tuženi sa dijelom 1/1. prvostepeni sud je utvrdio i to da je tužiteljica potpisala kupoprodajni ugovor koji je i ovjeren na sudu, ali da kao neuka i nepismena stranka nije znala šta potpisuje, obzirom da je tuženi od nje tražio da mu potpiše papire za kredit na što je ona i pristala.
Pošto je sud utvrdio da ugovor o kupoprodaji nije ni zaključen, te da kao takav ne proizvodi pravno dejstvo, tužbenom zahtjevu je udovoljio u cjelosti.
Za ovakvu odluku dao je razloge koje u cjelosti kao valjane prihvata i ovaj sud.
Prema odredbi člana 26. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da je ugovor zaključen kad su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora.
Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu, ugovor nastaje saglasnošću volja. Samim tim on pretpostavlja lica koja izjavljuju volju, podudarnost tih volja u smislu ugovornog režima, ono na što se te volje odnose i zašto su i sa kojim ciljem preduzete.
Što se tiče ugovora o kupopradaji, njegovi bitni elementi su stvar i cijena.
Da bi jedan ugovor proizvodio pravna dejstva potrebno je da se ispune uslovi koji se zakonom zahtjevaju za njegov nastanak i punovažnost. To su uslovi koji se uglavnom odnose na saglasnost ugovoranja, pa ako u momentu zaključenja ugovora nedostaje jedan od elemenata ugovora, takav ugovor je nepunovažan, odnosno nevažeći. Ali pošto uzroci nevažnosti ugovora nisu isti tako i sankcija nevažećih ugovora je različita, pa za apsolutno ništave ugovre predviđeno je da takvi ugovori ne prozvode pravno dejstvo, dok kod drugih (rušljivih) ugovora sankcija je blaža, tako da pod određenim uslovima takvi ugovori mogu čak i da prizvedu pravno dejstvo.
U konkrenom slučaju, ovaj sud smatra da se radi o aposlutno ništavom ugovoru, kako to predviđa odredba člana 103. stav 1. ZOO-a.
Naime, iz provedenih dokaza na nesumnjiv način je utvrđeno da tužiteljica nije znala niti je na bilo koji način bila upoznata da sa tuženim zaključuje ugovor o kupoprodaji stana. Utvrđeno je i to da tuženi tužiteljici na ime kupoprodajne cijene nije isplatio ništa, a da je tužiteljica o postojanju ovog ugovora saznala tek kada se iz drugih razloga obratila zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda S., radi dobivanja vlasničkog lista, što sve ukazuje da se radi o apsolutno ništavom ugovoru koji ne proizvodi pravno dejstvo."
(Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, 65 0 P 055393 09 Gž od 7.3.2012. godine)
