Nisu ispunjeni standardi obrazlozene odluke
hovih zastupnika, kratko označenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku. Dispozitiv mora biti odvojen od obrazloženja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tužbe.
(2) U ostalim stvarima obrazloženje rješenja sadrži: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na osnovu kojih je riješena upravna stvar. Ako žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadrži i pozivanje na propis koji to predviđa. U obrazloženju rješenja moraju biti obrazloženi i oni zaključci protiv kojih nije dopuštena posebna žalba.
(3) Kad je nadležni organ zakonom ili drugim propisom zasnovanim na zakonu ovlašten da riješi stvar po slobodnoj ocjeni, dužan je u obrazloženju, pored podataka iz stava 2. ovog člana, navesti propis u kojem je predviđeno rješavanje po slobodnoj ocjeni i izložiti razloge kojima se pri donošenju rješenja rukovodio. Ovi razlozi ne moraju se navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili drugim propisom izričito predviđeno.
(1) Kada se u istom postupku odlučuje o stvari koja se odnosi na veći broj osoba, može se za sve te osobe donijeti jedno rješenje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazloženju rješenja moraju biti izloženi razlozi koji se na svaku od njih odnose. Ovakvo rješenje mora se dostaviti svakoj od tih osoba, osim u slučaju predviđenom u članu 80. ovog zakona.
Član 204.
(1) U stvarima manjeg značaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rješenje se može sastojati samo od dispozitiva u obliku službene zabilješke u spisu, ako su razlozi za takvo rješenje očigledni i ako nije drugačije propisano.
(2) Takvo se rješenje, po pravilu, saopćava stranci usmeno, a napismeno joj se mora izdati ako ona to traži.
(3) Takvo rješenje, po pravilu, ne sadrži obrazloženje, osim ako je ono po prirodi stvari potrebno. Ovakvo rješenje može se izdati na propisanom obrascu.
Nisu ispunjeni standardi obrazlozene odluke
- primjeri -
I. U osporenim odlukama potpuno je izostalo obrazlozenje naloga kojim se odrecluje apelanticinom suprugu, odnosno apelantici koja je uknjizena kao vlasnik spornog stana da napusti sporni stan.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3102/09 od 6. decembra 2012. godine
Iz prvostepenog rješenja upravnog organa:
„Izreka:
I Potvrđuje se da je M. M iz Olova, nosilac stanarskog prava na stanu u Ulici Đuro Pucar Stari br. 6, Olovo, vlasništvo PU Olovo.
II Dozvoljava se M. M. vraćanje u posjed stana u Ulici [...], Olovo.
174
175
III Utvrđuje se prestanak prava privremenog korištenja predmetnog stana Š. A. [apelanticinog supruga] iz Petrovića, općina Olovo.
IV Privremeni korisnik stana dužan je napustiti stan u roku od 90 dana. [...]
Iz obrazloženja:
Kako su nesporni navodi podnosioca zahtjeva da je on nosilac stanarskog prava, dopušteno mu je vraćanje spornog stana u posjed, u smislu člana 3. Zakona o prestanku primjene. Sporni stan koristi privremeni korisnik, apelanticin suprug, a prije rata stanovao je u Petrovićima, Općina Olovo.”
Iz obrazloženja drugostepenog rješenja:
„Žalitelj [Š. A.] [apelanticin suprug] je u žalbi istakao da je [M. M.] bespravno koristio predmetni stan i to na osnovu rješenja SUP-a Olovo, nakon čega su Željezni- ce, kao vlasnik stana putem nadležne općinske službe bezuspješno pokušavale iseliti imenovanog iz stana. M. M. je u toku rata napustio Olovo a po završetku rata vla- snik stana je žalitelju dodijelio stan na korištenje koji je po osnovu rješenja o dodjeli sklopio i ugovor o korištenju stana za čije korištenje uredno plaća stanarinu, pa iz svih navedenih razloga predlaže da se ožalbeno rješenje poništi. Odlučujući o žalbi žalitelja [Š. A.], a imajući u vidu jasne upute i pravne stavove Vrhovnog suda Fede- racije BiH Sarajevo izražene kroz rješenje broj: Už-99/04 od 21. 02. 2008. godine, te vodeći računa o uputama izraženim kroz presudu Kantonalnog suda u Zenici broj: 004-0-U-08-000 268 od 10. 10. 2008. godine, ovo Ministarstvo nalazi da je žalba žalitelja [Š. A.] neosnovana, jer Vrhovni sud u citiranom rješenju ukazuje upravnim organima da su prilikom odlučivanja morali prvenstveno imati u vidu činjenicu sta- novanja [M. M.] u predmetnom stanu, te osnovanost njegovog zahtjeva za povrat stana cijeniti sa tog aspekta bez upuštanja u ocjenjivanje valjanosti pravnog osnova dobijanja predmetnog stana, što eventualno može biti predmetom nekog drugog upravnog ili sudskog postupka. Uvidom u spis predmeta vidi se da je [M. M.] bla- govremeno podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana [...] koji je koristio na osnovu rješenja o dodjeli stana broj: 07-360-1639 od 01. 02. 1983. godine, ustanove koja nije vlasnik predmetnog stana, te da nije imao sklopljen ugovor o korištenju stana. Ovo Ministarstvo cijeni da bez obzira na činjenicu da [M. M.] nije imao zaključen ugovor o korištenju stana da se predmetni stan ima smatrati njegovim domom na koji ima pravo na povratak, kako je to ožalbenim rješenjem pravilno i zaključio prvostepeni organ.”
Iz obrazloženja presude u upravnom sporu:
„U svojoj tužbi tužiteljica [apelantica] ističe da je njenom mužu dodijeljen predmetni stan na korištenje od strane Željeznica [...], da je isti zaključio ugovor o korištenju predmetnog stana, te ugovor o kupoprodaji stana od 23. 02. 2001. godine, te da je tužiteljica suvlasnički dio stana od 1/2 rješenjem naslijedila nakon smrti svog muža A., te uknjižena kao vlasnica predmetnog stana sa dijelom 1/1 u Katastarskom operatu Općine Olovo, te tužiteljica ističe da je nepravilno [M. M.] utvrđeno svojstvo nosioca stanarskog prava iako prije izbijanja rata je isti predmetni stan koristio nezakonito o čemu se vodio i sudski postupak koji nikada nije okončan, te tužiteljica dalje navodi da je potpuno paušalno utvrđeno da se predmetni stan ima smatrati domom [M. M.] koji ima svoju vlastitu kuću i zemljište u Olovu koje je vratio u upravnom postupku, te isto prodao [S. S.], te da [M. M.] nije nosilac stanarskog prava i na njega se ne mogu primijeniti.
[...]
Poštujući upute i pravna shvatanja iz rješanja Vrhovnog suda FBiH Sarajevo kao i presude Kantonalnog suda Zenica, tuženi organ je odlučujući po žalbi [Š. A.] izjav- ljenoj protiv prvostepenog rješenja žalbu odbio kao neosnovanu pri čemu i tuženi organ u cijelosti prihvata zauzeti stav i pravno shvatanje Vrhovnog suda FBiH Sara- jevo i Kantonalnog suda Zenica o tome da je u ovom upravnom predmetu prven- stveno valjalo voditi računa o činjenici stanovanja [M. M.] u predmetnom stanu, što je u toku provedenog upravnog postupka utvrđeno da je [M. M.] blagovremeno podnio zahtjev za povrat stana, da je predmetni stan koristio na osnovu rješenja o dodjeli stana broj 07-360-1639 od 01. 02. 1983. godine i da nije imao sklopljen ugo- vor o korištenju stana, no bez obzira na tu činjenicu tuženi organ pravilno zaključuje da se predmetni stan ima smatrati domom [M. M.] i da isti ima pravo na povrat predmetnog stana sukladno odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o na- puštenim stanovima kao i sukladno odredbama Aneksa VII Općeg okvirnog spora- zuma za mir u BiH, te sukladno članu II.5. Ustava BiH. te sukladno pravu na dom iz čl. 8. Evropske konvencije o zaštiti osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, iz kojih razloga je tuženi organ pravilno žalbu [Š. A.] izjavljenu protiv prvostepenog rješenja odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostepenog organa od 21. 12. 2000. godine o vraćanju predmetnog stana u posjed [M. M.].”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud je utvrdio da osporene odluke ne sadrže obrazloženje zbog čega se apelanticinom suprugu nalaže napuštanje spornog stana dok istovremeno ostaje
176
177
na snazi ugovor o otkupu predmetnog stana prema kojem su apelanticin suprug i apelantica vlasnici spornog stana u dijelu 1/2. Rješenje Ministarstva nije otklonilo navedeni nedostatak prvostepenog rješenja, niti je odgovorilo na žalbene navode apelanticinog supruga. Ustavni sud je istakao da je apelantica osporavajući upravni akt pred Kantonalnim sudom ukazivala na to da je njezin suprug zaključio ugovor o korištenju spornog stana, te ugovor o kupoprodaji, da je ona suvlasnički dio stana od 1/2 rješenjem naslijedila nakon smrti svoga supruga, te da je uknjižena na spornom stanu sa dijelom 1/1. Međutim, obrazloženje osporene presude niti u jednom dijelu ne sadrži odgovore za navedeno. Ukoliko se zemljišnoknjižnom vlasniku nekretnine nalaže da napusti svoju nekretninu i preda je u posjed drugom licu koje nije vlasnik nekretnine, te ukoliko i dalje ostaju na snazi pravni akti na osnovu kojih je vlasnik nekretnine stekao pravo vlasništva (kao što je u konkretnom slučaju), onda, kako ističe Ustavni sud prema standardima prava na pravično suđenje iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, takve odluke moraju sadržavati obrazloženje zašto vlasnik (koji i dalje u formalnopravnom smislu ostaje vlasnik) mora nekretninu predati drugom licu koje nije vlasnik.”
hovih zastupnika, kratko označenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku. Dispozitiv mora biti odvojen od obrazloženja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tužbe.
(2) U ostalim stvarima obrazloženje rješenja sadrži: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na osnovu kojih je riješena upravna stvar. Ako žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadrži i pozivanje na propis koji to predviđa. U obrazloženju rješenja moraju biti obrazloženi i oni zaključci protiv kojih nije dopuštena posebna žalba.
(3) Kad je nadležni organ zakonom ili drugim propisom zasnovanim na zakonu ovlašten da riješi stvar po slobodnoj ocjeni, dužan je u obrazloženju, pored podataka iz stava 2. ovog člana, navesti propis u kojem je predviđeno rješavanje po slobodnoj ocjeni i izložiti razloge kojima se pri donošenju rješenja rukovodio. Ovi razlozi ne moraju se navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili drugim propisom izričito predviđeno.
(1) Kada se u istom postupku odlučuje o stvari koja se odnosi na veći broj osoba, može se za sve te osobe donijeti jedno rješenje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazloženju rješenja moraju biti izloženi razlozi koji se na svaku od njih odnose. Ovakvo rješenje mora se dostaviti svakoj od tih osoba, osim u slučaju predviđenom u članu 80. ovog zakona.
Član 204.
(1) U stvarima manjeg značaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rješenje se može sastojati samo od dispozitiva u obliku službene zabilješke u spisu, ako su razlozi za takvo rješenje očigledni i ako nije drugačije propisano.
(2) Takvo se rješenje, po pravilu, saopćava stranci usmeno, a napismeno joj se mora izdati ako ona to traži.
(3) Takvo rješenje, po pravilu, ne sadrži obrazloženje, osim ako je ono po prirodi stvari potrebno. Ovakvo rješenje može se izdati na propisanom obrascu.
Nisu ispunjeni standardi obrazlozene odluke
- primjeri -
I. U osporenim odlukama potpuno je izostalo obrazlozenje naloga kojim se odrecluje apelanticinom suprugu, odnosno apelantici koja je uknjizena kao vlasnik spornog stana da napusti sporni stan.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3102/09 od 6. decembra 2012. godine
Iz prvostepenog rješenja upravnog organa:
„Izreka:
I Potvrđuje se da je M. M iz Olova, nosilac stanarskog prava na stanu u Ulici Đuro Pucar Stari br. 6, Olovo, vlasništvo PU Olovo.
II Dozvoljava se M. M. vraćanje u posjed stana u Ulici [...], Olovo.
174
175
III Utvrđuje se prestanak prava privremenog korištenja predmetnog stana Š. A. [apelanticinog supruga] iz Petrovića, općina Olovo.
IV Privremeni korisnik stana dužan je napustiti stan u roku od 90 dana. [...]
Iz obrazloženja:
Kako su nesporni navodi podnosioca zahtjeva da je on nosilac stanarskog prava, dopušteno mu je vraćanje spornog stana u posjed, u smislu člana 3. Zakona o prestanku primjene. Sporni stan koristi privremeni korisnik, apelanticin suprug, a prije rata stanovao je u Petrovićima, Općina Olovo.”
Iz obrazloženja drugostepenog rješenja:
„Žalitelj [Š. A.] [apelanticin suprug] je u žalbi istakao da je [M. M.] bespravno koristio predmetni stan i to na osnovu rješenja SUP-a Olovo, nakon čega su Željezni- ce, kao vlasnik stana putem nadležne općinske službe bezuspješno pokušavale iseliti imenovanog iz stana. M. M. je u toku rata napustio Olovo a po završetku rata vla- snik stana je žalitelju dodijelio stan na korištenje koji je po osnovu rješenja o dodjeli sklopio i ugovor o korištenju stana za čije korištenje uredno plaća stanarinu, pa iz svih navedenih razloga predlaže da se ožalbeno rješenje poništi. Odlučujući o žalbi žalitelja [Š. A.], a imajući u vidu jasne upute i pravne stavove Vrhovnog suda Fede- racije BiH Sarajevo izražene kroz rješenje broj: Už-99/04 od 21. 02. 2008. godine, te vodeći računa o uputama izraženim kroz presudu Kantonalnog suda u Zenici broj: 004-0-U-08-000 268 od 10. 10. 2008. godine, ovo Ministarstvo nalazi da je žalba žalitelja [Š. A.] neosnovana, jer Vrhovni sud u citiranom rješenju ukazuje upravnim organima da su prilikom odlučivanja morali prvenstveno imati u vidu činjenicu sta- novanja [M. M.] u predmetnom stanu, te osnovanost njegovog zahtjeva za povrat stana cijeniti sa tog aspekta bez upuštanja u ocjenjivanje valjanosti pravnog osnova dobijanja predmetnog stana, što eventualno može biti predmetom nekog drugog upravnog ili sudskog postupka. Uvidom u spis predmeta vidi se da je [M. M.] bla- govremeno podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana [...] koji je koristio na osnovu rješenja o dodjeli stana broj: 07-360-1639 od 01. 02. 1983. godine, ustanove koja nije vlasnik predmetnog stana, te da nije imao sklopljen ugovor o korištenju stana. Ovo Ministarstvo cijeni da bez obzira na činjenicu da [M. M.] nije imao zaključen ugovor o korištenju stana da se predmetni stan ima smatrati njegovim domom na koji ima pravo na povratak, kako je to ožalbenim rješenjem pravilno i zaključio prvostepeni organ.”
Iz obrazloženja presude u upravnom sporu:
„U svojoj tužbi tužiteljica [apelantica] ističe da je njenom mužu dodijeljen predmetni stan na korištenje od strane Željeznica [...], da je isti zaključio ugovor o korištenju predmetnog stana, te ugovor o kupoprodaji stana od 23. 02. 2001. godine, te da je tužiteljica suvlasnički dio stana od 1/2 rješenjem naslijedila nakon smrti svog muža A., te uknjižena kao vlasnica predmetnog stana sa dijelom 1/1 u Katastarskom operatu Općine Olovo, te tužiteljica ističe da je nepravilno [M. M.] utvrđeno svojstvo nosioca stanarskog prava iako prije izbijanja rata je isti predmetni stan koristio nezakonito o čemu se vodio i sudski postupak koji nikada nije okončan, te tužiteljica dalje navodi da je potpuno paušalno utvrđeno da se predmetni stan ima smatrati domom [M. M.] koji ima svoju vlastitu kuću i zemljište u Olovu koje je vratio u upravnom postupku, te isto prodao [S. S.], te da [M. M.] nije nosilac stanarskog prava i na njega se ne mogu primijeniti.
[...]
Poštujući upute i pravna shvatanja iz rješanja Vrhovnog suda FBiH Sarajevo kao i presude Kantonalnog suda Zenica, tuženi organ je odlučujući po žalbi [Š. A.] izjav- ljenoj protiv prvostepenog rješenja žalbu odbio kao neosnovanu pri čemu i tuženi organ u cijelosti prihvata zauzeti stav i pravno shvatanje Vrhovnog suda FBiH Sara- jevo i Kantonalnog suda Zenica o tome da je u ovom upravnom predmetu prven- stveno valjalo voditi računa o činjenici stanovanja [M. M.] u predmetnom stanu, što je u toku provedenog upravnog postupka utvrđeno da je [M. M.] blagovremeno podnio zahtjev za povrat stana, da je predmetni stan koristio na osnovu rješenja o dodjeli stana broj 07-360-1639 od 01. 02. 1983. godine i da nije imao sklopljen ugo- vor o korištenju stana, no bez obzira na tu činjenicu tuženi organ pravilno zaključuje da se predmetni stan ima smatrati domom [M. M.] i da isti ima pravo na povrat predmetnog stana sukladno odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o na- puštenim stanovima kao i sukladno odredbama Aneksa VII Općeg okvirnog spora- zuma za mir u BiH, te sukladno članu II.5. Ustava BiH. te sukladno pravu na dom iz čl. 8. Evropske konvencije o zaštiti osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, iz kojih razloga je tuženi organ pravilno žalbu [Š. A.] izjavljenu protiv prvostepenog rješenja odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvostepenog organa od 21. 12. 2000. godine o vraćanju predmetnog stana u posjed [M. M.].”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud je utvrdio da osporene odluke ne sadrže obrazloženje zbog čega se apelanticinom suprugu nalaže napuštanje spornog stana dok istovremeno ostaje
176
177
na snazi ugovor o otkupu predmetnog stana prema kojem su apelanticin suprug i apelantica vlasnici spornog stana u dijelu 1/2. Rješenje Ministarstva nije otklonilo navedeni nedostatak prvostepenog rješenja, niti je odgovorilo na žalbene navode apelanticinog supruga. Ustavni sud je istakao da je apelantica osporavajući upravni akt pred Kantonalnim sudom ukazivala na to da je njezin suprug zaključio ugovor o korištenju spornog stana, te ugovor o kupoprodaji, da je ona suvlasnički dio stana od 1/2 rješenjem naslijedila nakon smrti svoga supruga, te da je uknjižena na spornom stanu sa dijelom 1/1. Međutim, obrazloženje osporene presude niti u jednom dijelu ne sadrži odgovore za navedeno. Ukoliko se zemljišnoknjižnom vlasniku nekretnine nalaže da napusti svoju nekretninu i preda je u posjed drugom licu koje nije vlasnik nekretnine, te ukoliko i dalje ostaju na snazi pravni akti na osnovu kojih je vlasnik nekretnine stekao pravo vlasništva (kao što je u konkretnom slučaju), onda, kako ističe Ustavni sud prema standardima prava na pravično suđenje iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, takve odluke moraju sadržavati obrazloženje zašto vlasnik (koji i dalje u formalnopravnom smislu ostaje vlasnik) mora nekretninu predati drugom licu koje nije vlasnik.”
