Redovni sud u osporenoj odluci nije primijenio izricite zakonske odredbe o prekidanju postupka izvrsenja odluke CRPC-a i nije dao odgovarajuce obrazlozenje za takvu svoju odluku.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2825/07 od 28. aprila 2010. godine
Iz obrazloženja presude redovnog suda:
„Tuženi organ je poništavajući Zaključak prvostepenog organa u razlozima osporenog akta naveo da je ranijim rješenjem obustavljen postupak po zahtjevu tužioca za vraćanje stana u posjed podnesen nadležnom organu uprave, zbog odustanka tužioca od zahtjeva o čemu je donijet Zaključak 06. 03. 2000. godine. Kada je u pitanju zahtjev za izvršenje odluke CRPC-a tuženi je ukazao da bi prvostepeni organ u ponovnom postupku trebao postupiti u skladu sa članom 142. u vezi sa članom 278. stav 2. Zakona o upravnom postupku imajući u vidu da je u
toku redovan parnični postupak u predmetu P. 1239/03 radi utvrđivanja valjanosti ugovora o otkupu stana kojeg je zaključio [S. F.].
Međutim, po shvatanju ovog suda ovako dati razlozi su nejasni, izreka je nerazumljiva, odnosno dato obrazloženje je u suprotnosti sa sadržinom spisa predmeta a to predstavlja nedostatak upravnog akta u materijalnom smislu koji ga čini ništavim u smislu odredbe člana 12. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima (‘Službene novine F BiH’, broj 9/05).”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud je istakao da je Ministarstvo svoju odluku zasnovalo na eksplicitnoj zakonskoj odredbi koja nalaže da se postupak izvršenja CRPC odluke prekine dok se pred nadležnim sudom ne riješi pitanje valjanosti apelantovog ugovora o otkupu stana, budući da je to prethodno pitanje bez čijeg se rješenja ne može nastaviti postupak izvršenja, a da je apelant dostavio dokaz da je pokrenuo takav postupak pred sudom. Kantonalni sud je ovo rješenje Ministarstva ocijenio proizvoljnim. Ustavni sud je naglasio da o takvom zaključku Kantonalni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje. Naime, iz osporene presude se ne može vidjeti da je Kantonalni sud na bilo koji način uzeo u obzir odredbu člana 7. Zakona o izvršenju odluka CRPC-a, prema kojoj organ koji vodi postupak izvršenja mora ‘po službenoj dužnosti obustaviti postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske odluke ukoliko zainteresirana strana pruži dokaz o pokretanju postupka pred nadležnim sudom i prezentira važeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava’. Ustavni sud je naglasio da je upravo na toj odredbi zasnovano drugostepeno rješenje koje je preispitivao Kantonalni sud, ali da se o tome nije izjasnio niti je dao bilo kakvo obrazloženje, a naročito ne obrazloženje koje bi se moglo smatrati zadovoljavajućim u smislu člana
6. stav 1. Evropske konvencije.”
178
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2825/07 od 28. aprila 2010. godine
Iz obrazloženja presude redovnog suda:
„Tuženi organ je poništavajući Zaključak prvostepenog organa u razlozima osporenog akta naveo da je ranijim rješenjem obustavljen postupak po zahtjevu tužioca za vraćanje stana u posjed podnesen nadležnom organu uprave, zbog odustanka tužioca od zahtjeva o čemu je donijet Zaključak 06. 03. 2000. godine. Kada je u pitanju zahtjev za izvršenje odluke CRPC-a tuženi je ukazao da bi prvostepeni organ u ponovnom postupku trebao postupiti u skladu sa članom 142. u vezi sa članom 278. stav 2. Zakona o upravnom postupku imajući u vidu da je u
toku redovan parnični postupak u predmetu P. 1239/03 radi utvrđivanja valjanosti ugovora o otkupu stana kojeg je zaključio [S. F.].
Međutim, po shvatanju ovog suda ovako dati razlozi su nejasni, izreka je nerazumljiva, odnosno dato obrazloženje je u suprotnosti sa sadržinom spisa predmeta a to predstavlja nedostatak upravnog akta u materijalnom smislu koji ga čini ništavim u smislu odredbe člana 12. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima (‘Službene novine F BiH’, broj 9/05).”
Iz odluke Ustavnog suda BiH:
„Ustavni sud je istakao da je Ministarstvo svoju odluku zasnovalo na eksplicitnoj zakonskoj odredbi koja nalaže da se postupak izvršenja CRPC odluke prekine dok se pred nadležnim sudom ne riješi pitanje valjanosti apelantovog ugovora o otkupu stana, budući da je to prethodno pitanje bez čijeg se rješenja ne može nastaviti postupak izvršenja, a da je apelant dostavio dokaz da je pokrenuo takav postupak pred sudom. Kantonalni sud je ovo rješenje Ministarstva ocijenio proizvoljnim. Ustavni sud je naglasio da o takvom zaključku Kantonalni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje. Naime, iz osporene presude se ne može vidjeti da je Kantonalni sud na bilo koji način uzeo u obzir odredbu člana 7. Zakona o izvršenju odluka CRPC-a, prema kojoj organ koji vodi postupak izvršenja mora ‘po službenoj dužnosti obustaviti postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske odluke ukoliko zainteresirana strana pruži dokaz o pokretanju postupka pred nadležnim sudom i prezentira važeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava’. Ustavni sud je naglasio da je upravo na toj odredbi zasnovano drugostepeno rješenje koje je preispitivao Kantonalni sud, ali da se o tome nije izjasnio niti je dao bilo kakvo obrazloženje, a naročito ne obrazloženje koje bi se moglo smatrati zadovoljavajućim u smislu člana
6. stav 1. Evropske konvencije.”
178
