NAZIV SUDA VRHOVNI SUD FBIH
BROJ PREDMETA 32 0 P 152105 17 Rev
SENTENCA Za odluku o tužbenom zahtjevu koji je upravljen samo na povrat onoga što je tužitelj dao tuženom u izvršenju svoje ugovorne obaveze iz ugovora koji je raskinut nisu od uticaja činjenice iz kojih razloga tuženi nije ispunio svoju ugovornu obavezu.
PRAVNA OBLAST Građansko pravo
PRAVNI INSTITUTI Raskid ugovora
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj (evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Član 132. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list R BiH“ broj 2/92 i 13/93 i „Službene novine F BiH“ broj 29/03 i 42/11))
PRETHODNE ODLUKE
broj (evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku Opštinski sud u Tuzli broj: 32 0 P 152105 12 P od 17.09.2014. godine.
Kantonalni sud u Tuzli broj: 32 0 P 152105 14 Gž od 17.04.2017. godine.
ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 32 0 P 152105 17 Rev
Sarajevo, 24.01.2019. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Fatime Imamović, kao predsjednice vijeća, Radenka Blagojevića i Mustafe Šabića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... kanton (za Ministarstvo ...), koga zastupa zakonski zastupnik Kantonalno pravobranilaštvo ..., protiv tuženog M. S., sina M., nastanjen u P., opština L., koga u revizijskom postupku zastupa punomoćnik S. S., advokat iz T., radi raskida ugovora i povrata sredstava, v.s. 20.000,00 KM, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj: 32 0 P 152105 14 Gž od 17.04.2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24.01.2019. godine, donio je sljedeću:
P R E S U D U
Revizija se djelimično usvaja, obje nižestepene presude preinačavaju u pogledu toka zakonskih zateznih kamata, tako da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 19.780,57 KM teku od 17.09.2014. godine pa do isplate, umjesto od 03.10.2010. godine pa do isplate.
U ostalom dijelu revizija se odbija.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Opštinskog suda u Tuzli broj: 32 0 P 152105 12 P od 17.09.2014. godine odlučeno je:
„Raskida se ugovor o donaciji građevinskog materijalan broj 14/1-14-14248/10 zaključen dana 28.07.2010. godine između Ministarstva ... u Vladi ... i tuženog S. M. sina M. iz B., općina T..
Obavezuje se tuženi S. M. sin M. iz B., općina T. da tužitelju ... kanton isplati novčanu protuvrijednost dodijeljenog građevinskog materijala u iznosu od 19.780,57 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.10.2010. godine kao dana isporuke materijala te da na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 250,00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja”.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj: 32 0 P 152105 14 Gž od 17.04.2017. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da revizijski sud usvajanjem revizije preinači drugostepenu presudu i usvoji žalbu tuženog, ili da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.
Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga revizije i po službenoj dužnosti u smislu člana 241. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06, u daljem tekstu ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 98/15), ovaj sud je odlučio:
Revizija je djelimično osnovana.
Iako revident pobija drugostepenu presudu i zbog povreda odredaba parničnog postupka u obrazloženju revizije, osim paušalnim pozivanjem na odredbu člana 221. ZPP, ne navodi u čemu se ogleda taj revizijski razlog. Ovaj sud u skladu sa odredbom člana 241. ZPP u postupku po reviziji i po službenoj dužnosti pazi na povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje i nije našao postojanje povreda sa stanovišta te zakonske odredbe. Nije prema tome osnovan revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka (član 240. stav 1. tačka 1. ZPP).
Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (član 240. stav 1. tačka 2. ZPP).
Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova, za koja je vezan revizijski sud, proizilazi da je između stranaka dana 27.08.2010. godine zaključen ugovor o donaciji građevinskog materijala prema kojem se tužitelj, kao donator, obavezao da će tuženom, kao primaocu donacije, obezbijediti građevinski materijal za sanaciju stambenog objekta, prema specifikaciji koja čini sastavni dio ugovora, da se članom 2. ugovora primalac donacije obavezao da će primljeni građevinski materijal u cijelosti ugraditi u svoj stambeni objekat, koji se nalazi na adresi B., opština T., dok se članom 3. obavezao da donirani građevinski materijal ne može otuđiti (prodati, pokloniti i slično) drugom licu, niti ugraditi u svoj objekat na drugoj lokaciji, osim odobrene lokacije u članu 2. ugovora, da je članom 5. ugovora regulisano da donator ima pravo da zahtijeva povrat građevinskog materijala ili nadoknadu u njegovoj protuvrijednosti u slučaju da primalac donacije otuđi građevinski materijal na bilo koji način, utvrđeno je da je tužitelj donirani materijal po specifikaciji, koja čini sastavni dio ugovora, i isporučio tuženom, da je vrijednost doniranog i isporučenog materijala iznosila 19.780,57 KM i da je primalac donacije donirani građevinski materijal ugradio u porodični objekat u mjestu P., odnosno iskoristio za gradnju porodične kuće u mjestu P., opština L..
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi, odlučujući o glavnoj stvari, primijenili materijalno pravo, odredbe člana 124. i 132. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list R BiH“ broj 2/92 i 13/93 i „Službene novine F BiH“ broj 29/03 i 42/11) kada su u tom dijelu usvojili tužbeni zahtjev, te se u obrazloženjima svojih presuda dali razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud.
Suprotno revizijskom prigovoru, pravilno su nižestepeni sudovi cijenili odredbe člana 5. i člana 9. spornog ugovora, jer su članom 5. ugovoreni samo dodatni uslovi neispunjenjem kojih tužitelj može tražiti povrat građevinskog materijala isporučenog tuženom, ili naknade njegove protuvrijednost (otuđenje tog materijala ili nenapuštanje tuđe imovine), a tom odredbom nije isključena primjena odredbi Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose, između ostalog, na raskid ugovora i pravne posljedice raskida ugovora. Odredbom člana 9. spornog ugovora ugovarači su i ugovorili da sve što nije predviđeno odredbama tog ugovora primjenjivaće se Zakon o obligacionim odnosima. Po ocjeni ovog suda, obzirom da se radi o obligacionopravnom, dvostranom ugovoru, čak da u spornom ugovoru ne postoji odredba člana 9. sa takvim sadržajem, za sve ono što nije ugovoreno primjenjivale bi se odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima.
Revizijski prigovor da je isporučeni materijal imao materijalne nedostatke istican je i u žalbi na prvostepenu presudu, a odlučujući o istom drugostepeni sud je u obrazloženju svoje presude (četvrti pasus druge strane obrazloženja drugostepene presude) dao razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, pa radi nepotrebnog ponavljanja, revident se upućuje na ovaj dio obrazloženja drugostepene presude.
U ovom postupku tužbeni zahtjev tužitelja je upravljen na raskid ugovora i na povrat onoga što je tužitelj dao tuženom u izvršenju svoje ugovorne obaveze. Tužitelj u ovom postupku nije postavio zahtjev za naknadu štete kao posljedicu raskida ugovora, pa su neosnovani svi revizijski prigovori kojima se pokušava opravdati zašto tuženi primljeni građevinski materijal od tužitelja nije ugradio na ugovorenoj lokaciji na području opštine T., nego je taj materijal ugradio na lokaciji na području opštine L..
Tačan je revizijski prigovor da je tužitelj u izvršenju svoje ugovorne obaveze tuženom isporučio razne vrste građevinskog materijala, da se radi o generičkim stvarima i da je, prema stavu revizije, tuženi mogao biti obavezan samo na povrat tog građevinskog materijala, a ne i na isplatu njegove novčane protuvrijednosti. Po ocjeni ovog suda, kod nesporne činjenice da je građevinski materijal primljen od tužitelja tuženi ugradio u kuću na području opštine L., ovakav prigovor bi bio relevantan da je tuženi u toku postupka dokazao da posjeduje isti takav neugrađeni građevinski materijal, ili da ga je u mogućnosti nabaviti od trećih lica po cijenama nižim od onih po kojima ga je nabavio tužitelj prije nego što ga je isporučio tuženom. Tuženi ove činjenice nije dokazivao, pa po ocjeni ovog suda ovakva odluka nižestepenih sudova nije na njegovu štetu.
Suprotno gore navedenom, osnovano revizija tuženog ukazuje da je nezakonita odluka nižestepenih sudova u pogledu početka toka zakonskih zateznih kamata, koje su dosuđene tužitelju počev od 03.10.2010. godine, kao dana kada je tužitelj tuženom isporučio sporni građevinski materijal. U skladu sa odredbom člana 132. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima (koja odredba reguliše dejstva raskida ugovora) strana koja vraća novac, dužna je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila. Tuženi 03.10.2010. godine od tužitelja nije primio novac nego, kao što je već rečeno, građevinski materijal. Zbog toga on ne može biti obavezan na isplatu zakonske zatezne kamate od tog dana. Po ocjeni ovog suda, tuženi na isplatu zakonske zatezne kamate može biti obavezan od dana donošenja prvostepene presude, jer je tim danom njegova obaveza na povrat građevinskog materijala zamijenjen sa obavezom isplate novčane protuvrijednosti tog građevinskog materijala i da je od tog dana pao u docnju u pogledu isplate novčane obaveze (član 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Zbog svega gore rečenog valjalo je primjenom odredbi člana 250. stav 1. i člana 248. ZPP odlučiti kao u izreci.
Predsjednica vijeća
Fatima Imamović, s.r.
BROJ PREDMETA 32 0 P 152105 17 Rev
SENTENCA Za odluku o tužbenom zahtjevu koji je upravljen samo na povrat onoga što je tužitelj dao tuženom u izvršenju svoje ugovorne obaveze iz ugovora koji je raskinut nisu od uticaja činjenice iz kojih razloga tuženi nije ispunio svoju ugovornu obavezu.
PRAVNA OBLAST Građansko pravo
PRAVNI INSTITUTI Raskid ugovora
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj (evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Član 132. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list R BiH“ broj 2/92 i 13/93 i „Službene novine F BiH“ broj 29/03 i 42/11))
PRETHODNE ODLUKE
broj (evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku Opštinski sud u Tuzli broj: 32 0 P 152105 12 P od 17.09.2014. godine.
Kantonalni sud u Tuzli broj: 32 0 P 152105 14 Gž od 17.04.2017. godine.
ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 32 0 P 152105 17 Rev
Sarajevo, 24.01.2019. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Fatime Imamović, kao predsjednice vijeća, Radenka Blagojevića i Mustafe Šabića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... kanton (za Ministarstvo ...), koga zastupa zakonski zastupnik Kantonalno pravobranilaštvo ..., protiv tuženog M. S., sina M., nastanjen u P., opština L., koga u revizijskom postupku zastupa punomoćnik S. S., advokat iz T., radi raskida ugovora i povrata sredstava, v.s. 20.000,00 KM, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj: 32 0 P 152105 14 Gž od 17.04.2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24.01.2019. godine, donio je sljedeću:
P R E S U D U
Revizija se djelimično usvaja, obje nižestepene presude preinačavaju u pogledu toka zakonskih zateznih kamata, tako da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 19.780,57 KM teku od 17.09.2014. godine pa do isplate, umjesto od 03.10.2010. godine pa do isplate.
U ostalom dijelu revizija se odbija.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Opštinskog suda u Tuzli broj: 32 0 P 152105 12 P od 17.09.2014. godine odlučeno je:
„Raskida se ugovor o donaciji građevinskog materijalan broj 14/1-14-14248/10 zaključen dana 28.07.2010. godine između Ministarstva ... u Vladi ... i tuženog S. M. sina M. iz B., općina T..
Obavezuje se tuženi S. M. sin M. iz B., općina T. da tužitelju ... kanton isplati novčanu protuvrijednost dodijeljenog građevinskog materijala u iznosu od 19.780,57 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.10.2010. godine kao dana isporuke materijala te da na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 250,00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja”.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj: 32 0 P 152105 14 Gž od 17.04.2017. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da revizijski sud usvajanjem revizije preinači drugostepenu presudu i usvoji žalbu tuženog, ili da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.
Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga revizije i po službenoj dužnosti u smislu člana 241. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06, u daljem tekstu ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 98/15), ovaj sud je odlučio:
Revizija je djelimično osnovana.
Iako revident pobija drugostepenu presudu i zbog povreda odredaba parničnog postupka u obrazloženju revizije, osim paušalnim pozivanjem na odredbu člana 221. ZPP, ne navodi u čemu se ogleda taj revizijski razlog. Ovaj sud u skladu sa odredbom člana 241. ZPP u postupku po reviziji i po službenoj dužnosti pazi na povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje i nije našao postojanje povreda sa stanovišta te zakonske odredbe. Nije prema tome osnovan revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka (član 240. stav 1. tačka 1. ZPP).
Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (član 240. stav 1. tačka 2. ZPP).
Iz činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova, za koja je vezan revizijski sud, proizilazi da je između stranaka dana 27.08.2010. godine zaključen ugovor o donaciji građevinskog materijala prema kojem se tužitelj, kao donator, obavezao da će tuženom, kao primaocu donacije, obezbijediti građevinski materijal za sanaciju stambenog objekta, prema specifikaciji koja čini sastavni dio ugovora, da se članom 2. ugovora primalac donacije obavezao da će primljeni građevinski materijal u cijelosti ugraditi u svoj stambeni objekat, koji se nalazi na adresi B., opština T., dok se članom 3. obavezao da donirani građevinski materijal ne može otuđiti (prodati, pokloniti i slično) drugom licu, niti ugraditi u svoj objekat na drugoj lokaciji, osim odobrene lokacije u članu 2. ugovora, da je članom 5. ugovora regulisano da donator ima pravo da zahtijeva povrat građevinskog materijala ili nadoknadu u njegovoj protuvrijednosti u slučaju da primalac donacije otuđi građevinski materijal na bilo koji način, utvrđeno je da je tužitelj donirani materijal po specifikaciji, koja čini sastavni dio ugovora, i isporučio tuženom, da je vrijednost doniranog i isporučenog materijala iznosila 19.780,57 KM i da je primalac donacije donirani građevinski materijal ugradio u porodični objekat u mjestu P., odnosno iskoristio za gradnju porodične kuće u mjestu P., opština L..
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi, odlučujući o glavnoj stvari, primijenili materijalno pravo, odredbe člana 124. i 132. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85 i 57/89, „Službeni list R BiH“ broj 2/92 i 13/93 i „Službene novine F BiH“ broj 29/03 i 42/11) kada su u tom dijelu usvojili tužbeni zahtjev, te se u obrazloženjima svojih presuda dali razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud.
Suprotno revizijskom prigovoru, pravilno su nižestepeni sudovi cijenili odredbe člana 5. i člana 9. spornog ugovora, jer su članom 5. ugovoreni samo dodatni uslovi neispunjenjem kojih tužitelj može tražiti povrat građevinskog materijala isporučenog tuženom, ili naknade njegove protuvrijednost (otuđenje tog materijala ili nenapuštanje tuđe imovine), a tom odredbom nije isključena primjena odredbi Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose, između ostalog, na raskid ugovora i pravne posljedice raskida ugovora. Odredbom člana 9. spornog ugovora ugovarači su i ugovorili da sve što nije predviđeno odredbama tog ugovora primjenjivaće se Zakon o obligacionim odnosima. Po ocjeni ovog suda, obzirom da se radi o obligacionopravnom, dvostranom ugovoru, čak da u spornom ugovoru ne postoji odredba člana 9. sa takvim sadržajem, za sve ono što nije ugovoreno primjenjivale bi se odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima.
Revizijski prigovor da je isporučeni materijal imao materijalne nedostatke istican je i u žalbi na prvostepenu presudu, a odlučujući o istom drugostepeni sud je u obrazloženju svoje presude (četvrti pasus druge strane obrazloženja drugostepene presude) dao razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, pa radi nepotrebnog ponavljanja, revident se upućuje na ovaj dio obrazloženja drugostepene presude.
U ovom postupku tužbeni zahtjev tužitelja je upravljen na raskid ugovora i na povrat onoga što je tužitelj dao tuženom u izvršenju svoje ugovorne obaveze. Tužitelj u ovom postupku nije postavio zahtjev za naknadu štete kao posljedicu raskida ugovora, pa su neosnovani svi revizijski prigovori kojima se pokušava opravdati zašto tuženi primljeni građevinski materijal od tužitelja nije ugradio na ugovorenoj lokaciji na području opštine T., nego je taj materijal ugradio na lokaciji na području opštine L..
Tačan je revizijski prigovor da je tužitelj u izvršenju svoje ugovorne obaveze tuženom isporučio razne vrste građevinskog materijala, da se radi o generičkim stvarima i da je, prema stavu revizije, tuženi mogao biti obavezan samo na povrat tog građevinskog materijala, a ne i na isplatu njegove novčane protuvrijednosti. Po ocjeni ovog suda, kod nesporne činjenice da je građevinski materijal primljen od tužitelja tuženi ugradio u kuću na području opštine L., ovakav prigovor bi bio relevantan da je tuženi u toku postupka dokazao da posjeduje isti takav neugrađeni građevinski materijal, ili da ga je u mogućnosti nabaviti od trećih lica po cijenama nižim od onih po kojima ga je nabavio tužitelj prije nego što ga je isporučio tuženom. Tuženi ove činjenice nije dokazivao, pa po ocjeni ovog suda ovakva odluka nižestepenih sudova nije na njegovu štetu.
Suprotno gore navedenom, osnovano revizija tuženog ukazuje da je nezakonita odluka nižestepenih sudova u pogledu početka toka zakonskih zateznih kamata, koje su dosuđene tužitelju počev od 03.10.2010. godine, kao dana kada je tužitelj tuženom isporučio sporni građevinski materijal. U skladu sa odredbom člana 132. stav 5. Zakona o obligacionim odnosima (koja odredba reguliše dejstva raskida ugovora) strana koja vraća novac, dužna je platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila. Tuženi 03.10.2010. godine od tužitelja nije primio novac nego, kao što je već rečeno, građevinski materijal. Zbog toga on ne može biti obavezan na isplatu zakonske zatezne kamate od tog dana. Po ocjeni ovog suda, tuženi na isplatu zakonske zatezne kamate može biti obavezan od dana donošenja prvostepene presude, jer je tim danom njegova obaveza na povrat građevinskog materijala zamijenjen sa obavezom isplate novčane protuvrijednosti tog građevinskog materijala i da je od tog dana pao u docnju u pogledu isplate novčane obaveze (član 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).
Zbog svega gore rečenog valjalo je primjenom odredbi člana 250. stav 1. i člana 248. ZPP odlučiti kao u izreci.
Predsjednica vijeća
Fatima Imamović, s.r.
