NAZIV SUDA VRHOVNI SUD FBIH
BROJ PREDMETA 65 0 P 140631 16 Rev
SENTENCA Ukoliko je šteta nastala kao posljedica različitih, neovisnih radnji više lica - propustom prvotuženog i izostankom radnje činjenja drugotuženog, pa ukoliko isključenjem bilo čijeg uticaja do štete ne bi došlo, štetnici odgovaraju solidarno, ukoliko se njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti nisu mogli utvrditi.
PRAVNA OBLAST Građansko pravo
PRAVNI INSTITUTI Naknada štete
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj (evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Odredba člana 173. i 174. u vezi sa članom 206. i 207. Zakona o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85 i 57/89, Sl. list SR BiH br. 2/92, 13/93 i 13/94, Sl. novine F BiH 29/03 i 42/11)
PRETHODNE ODLUKE
broj (evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku
Općinski sud u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 13 P 2 od 18.08.2014. godine
Kantonalni sud u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 15 Gž od 25.01.2016. godine
ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH
OBRAZAC ZA INDEKSACIJU SUDSKIH ODLUKA
Pripremila: Marijana Omerčaušević
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 65 0 P 140631 16 Rev
Sarajevo, 13.12.2018. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Fatime Imamović, kao predsjednice vijeća, Marijane Omerčaušević i dr. sc. Senada Mulabdića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. i H. D. iz Š., općina G., zastupani po punomoćniku I. B., advokatu iz T., protiv tuženih: 1. S. J. iz S., zastupanog po punomoćniku N. M., advokatu iz S., 2. „B. M.“ d.o.o. S., zastupan po punomoćniku Š. T., advokatu iz S. i 3. „S.“ d.o.o. S. ..., 4, radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvo i drugotuženog izjavljenim protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 15 Gž od 25.01.2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13.12.2018. godine, donio je:
P R E S U D U
Revizije se odbijaju.
Odbija se zahtjev prvotuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 15 Gž od 25.01.2016. godine žalbe prvo i drugotuženog su odbijene kao neosnovane pa je potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 13 P 2 od 18.08.2014. godine kojom su prvo i drugotuženi solidarno obavezani da tužiteljima na ime naknade materijalne štete isplate ukupan iznos od 3.996,00 KM, od čega na ime troškova sahrane iznos od 1.996,00 KM i na ime troškova podizanja nadgrobnog spomenika iznos od 2.000,00 KM, te na ime nematerijalne štete ukupan iznos od 40.000,00 KM, od čega po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika iznos od po 20.000,00 KM svakom tužitelju, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose počev od 13.05.2010. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, kao i naknaditi im troškove postupka u iznosu od 8.097,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na III-tuženog je odbijen.
Blagovremeno podnesenim odvojenim revizijama drugostepenu presudu pobijaju prvo i drugotuženi.
Prvotuženi reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se njegova revizija usvoji, drugostepena presuda preinači tako što će se uvažiti žalba ovog tuženog, prvostepena presuda preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu troškova postupka ili da se ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Tražio je troškove revizijskog postupka.
Drugotuženi reviziju podnosi zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, i predlaže da se njegova revizija usvoji, drugostepena presuda preinači i u odnosu na ovog tuženog odbije zahtjev tužitelja ili da se ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje (pravilno; suđenje).
Pismenim podneskom od 06.11.2018. godine drugotuženi je obavijestio ovaj sud da rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 St 659269 17 St od 21.06.2018. godine nad imovinom ovog tuženog otvoren stečajni postupak.
Odgovori na revizije nisu podneseni.
Prije svega, valja reći da prema ranije zauzetom shvatanju ovog suda (Rješenje ovog suda 68 2 Rs 004998 15 Rev od 29.11.2016. godine i dr.) pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka i s njima u vezi ex lege prekid parničnog postupka po članu 378. stav 1., tačka 4. ZPP dolazi u obzir samo ukoliko je do stečaja pravnog lica došlo do pravosnažnosti prvostepene presude. Kako je u konkretnom slučaju stečajni postupak nad imovinom drugotuženog otvoren nakon donošenja drugostepene presude tj. dana 21.06.2018. godine, to ova okolnost nije bila od uticaja na dalje postupanje ovog suda.
Ispitujući pobijanu presudu u okvirima razloga revizija, te u skladu sa članom 241. Zakona o parničnom postupku - u daljem tekstu ZPP, ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Revizije nisu osnovane.
Osnovano je drugostepeni sud u razlozima svoje odluke ocijenio da je prvostepeni sud izvedene dokaze cijenio u skladu sa odredbom člana 8. ZPP i na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza utvrdio sporne činjenice odlučne za ovaj spor. Stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama prvostepeni sud je opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, pa ne stoji paušalno iznesena tvrdnja drugotuženog o proizvoljnoj ocjeni dokaza. Zbog toga nije osnovan revizijski prigovor ovog revidenta da je pred drugostepenim sudom ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP u vezi s odredbama iz člana 8. istog zakona, kroz navode da se prvostepeni sud samo djelimično bavio pojedinim provedenim dokazima, koje je samo „ovlaš“ ocijenio, a što je tuženi isticao i u podnesenoj žalbi, a da se drugostepeni sud nije bavio tim prigovorima.
Suprotno navodima ovog revidenta, drugostepeni sud je u smislu člana 231. ZPP, odlučujući o žalbama prvo i drugotuženog, pravilno ocijenio žalbene prigovore na ocjenu dokaza koji su bili od odlučnog značaja, a pri tome je dao valjane i jasne razloge koje prihvata i ovaj sud, jer nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima.
Kako na druge povrede odredaba parničnog postupka koje se mogu isticati u reviziji, drugotuženi ne ukazuje, a nisu počinjene ni povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u skladu sa odredbom člana 241. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog smrti njihove kćerke, koja je nastupila u stanu prvotuženog usljed nepropisno izvedenih gasnih instalacija.
U postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude utvrđeno je da je za potrebe izvođenja unutrašnjih radova na gasnim instalacijama u stanu prvotuženog, u ulici ..., firma “E. I.“ dana 20.10.2003.godine, izradila glavni projekat, da je na ovaj projekat dao saglasnost trećetuženi „S.“ dana 14.11.2003. godine,, da je u tom projektu bila predviđena ugradnja rešetke u vratima kupatila omjera 20 cm iznad poda, da je 2002. godine zaključen ugovor o odnosima KJKP ..., kao distributera, i drugotuženog „B. M.“, kao ugovornog izvođača radova na gasnim instalacijama koje se uključuju u gasni sistem kojim upravlja „S.“, na osnovu koga je drugotuženi stekao pravo da može izvoditi radove na izgradnji i održavanju dijelova gasnog sistema. Dalje je utvrđeno da je prvotuženi J. S. angažovao drugotuženog, kao izvođača, za radove unutrašnje gasne instalacije, na osnovu ponude dobivene od ove firme. Drugotuženi je izvršio radove, ali na vratima kupatila stana nije ugradio rešetku-ventilaciju, pa je zidni gasni bojler koji je bio u funkciji trošio postojeći kisik pa kako nije bilo dotoka novog kisika, to je za posljedicu imalo trovanje ugljen monoksidom kćerke tužitelja D. A. i njenu smrt.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud nalazi da su tužiteljima za štetu odgovorni prvo i drugotuženi iz razloga što sistem etažnog grijanja u stanu vlasnika J. S. od strane izvođača radova nije bio izveden u skladu sa Glavnim projektom-tehničkim rješenjem unutrašnje gasne instalacije urađenim od strane „E. I.“ S. , pa je s pozivom na odredbe člana 173. i 174. u vezi sa članom 207. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) odlučio kao u izreci svoje presude. Prvostepeni sud izvodi pravni zaključak o odgovornosti prvotuženog, da kao imaoc opasne stvari, odgovara za štetu jer nije ispunio preuzete obaveze iz dobivene saglasnosti trećetuženog (na projektna rješenja dovoda i upotrebe gasa), odnosno nije prije izvođenja radova pribavio od nadležnog organa dozvolu za izvođenje radova, prema kojima je, kao odobrenoj dokumentaciji, trebao da „S.“ prijavi početak i završetak radova, nije za izvedene radove zatražio komisijski tehnički pregled i nije tražio i dobio upotrebnu dozvolu za izvedene radove. U odnosu na drugotuženog, kao izvođača radova, prvostepeni sud je našao da ovaj tuženi nije izveo sistem etažnog grijanja u skladu sa Glavnim projektom (tehničkim rješenjem) unutrašnje gasne instalacije, odnosno nije izveo prirodnu ventilaciju u kupatilu u smislu postavljanja rešetke na vratima, kao ventilacionog otvora, što je za direktnu posljedicu imalo štetni događaj, tj. smrt kćerke tužitelja prouzrokovan trovanjem ugljen monoksidom. U odnosu na trećetuženog prvostepeni sud je usvajajući prigovor nedostatka pasivne legitimacije ovog tuženog, odbio zahtjev tužitelja iz razloga što je utvrđeno da prvotuženi nije ispunio naprijed nabrojane obaveze iz dobivene saglasnosti trećetuženog na projektna rješenja dovoda i upotrebe gasa.
Iz navedenih razloga prvostepeni sud je obavezao prvo i drugotuženog da tužiteljima solidarno isplate štetu u skladu sa odredbama člana 185. i člana 201. ZOO u visini dosuđene materijalne štete (ocjenom priloženih računa) i nematerijalne štete u skladu sa Orijentacionim kriterijima Vrhovnog suda F BiH, koja se revizijama ne dovodi u pitanje.
Drugostepeni sud kroz razloge svoje odluke prihvata činjenične i pravne zaključke prvostepenog suda zbog čega odbija žalbe prvo i drugotuženog i potvrđuje prvostepenu presudu.
Odluka drugostepenog suda je zasnovana na zakonu.
Pravno je neutemeljen prigovor revizije tuženih da je odluka o usvajanju zahtjeva u odnosu na ove tužene, zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S tim u vezi, nižestepeni sudovi su u obrazloženjima svojih presuda pravilnom primjenom materijalnog prava obavezali prvotuženog, kao imaoca opasne stvari i kao naručioca radova, odnosno investitora, a drugotuženog kao izvođača radova, da tužiteljima naknade prouzrokovanu štetu. Prvotuženi je propustio da u skladu sa preuzetim obavezama od trećetuženog, prema odobrenoj dokumentaciji iz dobivene saglasnosti na projektna rješenja (dovoda i upotrebe gasa) prije izvođenja radova od nadležnog organa pribavi dozvolu za izvođenje radova, da prijavi „S.“ početak i završetak radova, a posebno što za izvedene radove nije zatražio komisijski tehnički pregled i nije tražio i dobio upotrebnu dozvolu za izvedene radove. Upravo u ovim posljednje navedenim propustima „leži“ odgovornost prvotuženog i on se mogao ekskulpirati (osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu po članu 177. ZOO) samo u slučaju da je postupio u skladu sa preuzetim obavezama i da je trećetuženi primio i odobrio preuzete radove bez ugrađene ventilacione rešetke. No, prvotuženi nije tako postupio pa je njegova odgovornost od strane nižestepenih sudova pravilno zasnovana na odredbama 173. i 174. ZOO. Iz navedenih razloga odbijaju se svi revizijski prigovori ovog tuženog isticani u smislu da je on neuko lice zbog čega je angažovao „certificiranu“ firmu i da nije mogao predvidjeti da do štetnog događaja može doći.
Solidarna odgovornost drugotuženog zasniva se na odredbi člana 207. ZOO, što pravilno primjećuju i nižestepeni sudovi. Naime, ovaj tuženi je kao ugovorni izvođač radova na gasnim instalacijama koje se uključuju u gasni sistem kojim upravlja trećetuženi „Sarajevogas“, stekao pravo da može izvoditi radove na izgradnji i održavanju dijelova gasnog sistema (ugovor iz 2002. godine). Međutim, u konkretnom slučaju ovaj tuženi je propustio da u sistemu etažnog grijanja u stanu prvotuženog izvede sve radove u skladu sa Glavnim projektom - tehničkim rješenjem unutrašnje gasne instalacije urađenim od strane „E. I.“ S. odnosno da u vrata kupatila ugradi ventilacioni sistem. Prednje neovisno od tvrdnje ovog tuženog da se ne radi o mašinskim već o stolarskim radovima (vještak N. M. se na zapisnik prvostepenog suda izjasnio suprotno rekavši da se radi o mašinskim radovima) i što izrada ventilacionog otvora nije bilo sadržana u ponudi koju je ovaj dao prvotuženom, pa bi manjkavost ponude u tom smislu, mogla eventualno biti od uticaja samo na odnos ovih tuženih, kao ugovornih strana, a ne i na tužitelje, kao treća lica.
U konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u pogledu odgovornosti prvo i drugotuženog u toku postupka utvrđene su sve pretpostavke, kao i postojanje uzročne veze (kauzalni nexus) između štetne radnje i štete, na način da je šteta nastala kao posljedica štetne radnje oba tužena, te da je ponašanje oba tužena presudno uticalo na nastanak ove nesreće. Kako je, dakle utvrđeno da je do nastanka štete tužiteljima došlo nezavisnim radnjama prvotuženog (njegovim propustima) i drugotuženog (izostankom radnje činjenja), i kako je utvrđeno da isključenjem bilo čijeg uticaja do štete ne bi došlo, štetnici odgovaraju solidarno jer se njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti nisu mogli utvrditi (206. ZOO).
Pošto se radi o šteti počinjenoj trećim licima, pitanje vremena trajanja odgovornosti izvođača radova, koje problematizira revizija drugotuženog, po shvatanju ovog suda u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije bilo od uticaja.
Iz navedenih razloga pravno su neutemeljeni prigovori revizija tuženih da je odluka o usvajanju zahtjeva u odnosu na njih zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Kako nisu ostvareni revizijski razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe člana 248. ZPP revizije prvo i drugotuženog valjalo odbiti.
Pošto prvotuženi nije uspio u revizijskom postupku na temelju odredbe člana 397. stav 1. 396. stav 1. i 2. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP, ne pripadaju mu ni traženi troškovi na ime sastava revizije. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u stavu drugom izreke ove presude.
Predsjednica vijeća
Fatima Imamović, s.r.
BROJ PREDMETA 65 0 P 140631 16 Rev
SENTENCA Ukoliko je šteta nastala kao posljedica različitih, neovisnih radnji više lica - propustom prvotuženog i izostankom radnje činjenja drugotuženog, pa ukoliko isključenjem bilo čijeg uticaja do štete ne bi došlo, štetnici odgovaraju solidarno, ukoliko se njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti nisu mogli utvrditi.
PRAVNA OBLAST Građansko pravo
PRAVNI INSTITUTI Naknada štete
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj (evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Odredba člana 173. i 174. u vezi sa članom 206. i 207. Zakona o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85 i 57/89, Sl. list SR BiH br. 2/92, 13/93 i 13/94, Sl. novine F BiH 29/03 i 42/11)
PRETHODNE ODLUKE
broj (evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku
Općinski sud u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 13 P 2 od 18.08.2014. godine
Kantonalni sud u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 15 Gž od 25.01.2016. godine
ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH
OBRAZAC ZA INDEKSACIJU SUDSKIH ODLUKA
Pripremila: Marijana Omerčaušević
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 65 0 P 140631 16 Rev
Sarajevo, 13.12.2018. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Fatime Imamović, kao predsjednice vijeća, Marijane Omerčaušević i dr. sc. Senada Mulabdića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. i H. D. iz Š., općina G., zastupani po punomoćniku I. B., advokatu iz T., protiv tuženih: 1. S. J. iz S., zastupanog po punomoćniku N. M., advokatu iz S., 2. „B. M.“ d.o.o. S., zastupan po punomoćniku Š. T., advokatu iz S. i 3. „S.“ d.o.o. S. ..., 4, radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvo i drugotuženog izjavljenim protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 15 Gž od 25.01.2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13.12.2018. godine, donio je:
P R E S U D U
Revizije se odbijaju.
Odbija se zahtjev prvotuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 15 Gž od 25.01.2016. godine žalbe prvo i drugotuženog su odbijene kao neosnovane pa je potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 140631 13 P 2 od 18.08.2014. godine kojom su prvo i drugotuženi solidarno obavezani da tužiteljima na ime naknade materijalne štete isplate ukupan iznos od 3.996,00 KM, od čega na ime troškova sahrane iznos od 1.996,00 KM i na ime troškova podizanja nadgrobnog spomenika iznos od 2.000,00 KM, te na ime nematerijalne štete ukupan iznos od 40.000,00 KM, od čega po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika iznos od po 20.000,00 KM svakom tužitelju, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose počev od 13.05.2010. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, kao i naknaditi im troškove postupka u iznosu od 8.097,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na III-tuženog je odbijen.
Blagovremeno podnesenim odvojenim revizijama drugostepenu presudu pobijaju prvo i drugotuženi.
Prvotuženi reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se njegova revizija usvoji, drugostepena presuda preinači tako što će se uvažiti žalba ovog tuženog, prvostepena presuda preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti uz naknadu troškova postupka ili da se ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Tražio je troškove revizijskog postupka.
Drugotuženi reviziju podnosi zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, i predlaže da se njegova revizija usvoji, drugostepena presuda preinači i u odnosu na ovog tuženog odbije zahtjev tužitelja ili da se ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje (pravilno; suđenje).
Pismenim podneskom od 06.11.2018. godine drugotuženi je obavijestio ovaj sud da rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 St 659269 17 St od 21.06.2018. godine nad imovinom ovog tuženog otvoren stečajni postupak.
Odgovori na revizije nisu podneseni.
Prije svega, valja reći da prema ranije zauzetom shvatanju ovog suda (Rješenje ovog suda 68 2 Rs 004998 15 Rev od 29.11.2016. godine i dr.) pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka i s njima u vezi ex lege prekid parničnog postupka po članu 378. stav 1., tačka 4. ZPP dolazi u obzir samo ukoliko je do stečaja pravnog lica došlo do pravosnažnosti prvostepene presude. Kako je u konkretnom slučaju stečajni postupak nad imovinom drugotuženog otvoren nakon donošenja drugostepene presude tj. dana 21.06.2018. godine, to ova okolnost nije bila od uticaja na dalje postupanje ovog suda.
Ispitujući pobijanu presudu u okvirima razloga revizija, te u skladu sa članom 241. Zakona o parničnom postupku - u daljem tekstu ZPP, ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Revizije nisu osnovane.
Osnovano je drugostepeni sud u razlozima svoje odluke ocijenio da je prvostepeni sud izvedene dokaze cijenio u skladu sa odredbom člana 8. ZPP i na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza utvrdio sporne činjenice odlučne za ovaj spor. Stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama prvostepeni sud je opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, pa ne stoji paušalno iznesena tvrdnja drugotuženog o proizvoljnoj ocjeni dokaza. Zbog toga nije osnovan revizijski prigovor ovog revidenta da je pred drugostepenim sudom ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP u vezi s odredbama iz člana 8. istog zakona, kroz navode da se prvostepeni sud samo djelimično bavio pojedinim provedenim dokazima, koje je samo „ovlaš“ ocijenio, a što je tuženi isticao i u podnesenoj žalbi, a da se drugostepeni sud nije bavio tim prigovorima.
Suprotno navodima ovog revidenta, drugostepeni sud je u smislu člana 231. ZPP, odlučujući o žalbama prvo i drugotuženog, pravilno ocijenio žalbene prigovore na ocjenu dokaza koji su bili od odlučnog značaja, a pri tome je dao valjane i jasne razloge koje prihvata i ovaj sud, jer nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima.
Kako na druge povrede odredaba parničnog postupka koje se mogu isticati u reviziji, drugotuženi ne ukazuje, a nisu počinjene ni povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u skladu sa odredbom člana 241. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog smrti njihove kćerke, koja je nastupila u stanu prvotuženog usljed nepropisno izvedenih gasnih instalacija.
U postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude utvrđeno je da je za potrebe izvođenja unutrašnjih radova na gasnim instalacijama u stanu prvotuženog, u ulici ..., firma “E. I.“ dana 20.10.2003.godine, izradila glavni projekat, da je na ovaj projekat dao saglasnost trećetuženi „S.“ dana 14.11.2003. godine,, da je u tom projektu bila predviđena ugradnja rešetke u vratima kupatila omjera 20 cm iznad poda, da je 2002. godine zaključen ugovor o odnosima KJKP ..., kao distributera, i drugotuženog „B. M.“, kao ugovornog izvođača radova na gasnim instalacijama koje se uključuju u gasni sistem kojim upravlja „S.“, na osnovu koga je drugotuženi stekao pravo da može izvoditi radove na izgradnji i održavanju dijelova gasnog sistema. Dalje je utvrđeno da je prvotuženi J. S. angažovao drugotuženog, kao izvođača, za radove unutrašnje gasne instalacije, na osnovu ponude dobivene od ove firme. Drugotuženi je izvršio radove, ali na vratima kupatila stana nije ugradio rešetku-ventilaciju, pa je zidni gasni bojler koji je bio u funkciji trošio postojeći kisik pa kako nije bilo dotoka novog kisika, to je za posljedicu imalo trovanje ugljen monoksidom kćerke tužitelja D. A. i njenu smrt.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud nalazi da su tužiteljima za štetu odgovorni prvo i drugotuženi iz razloga što sistem etažnog grijanja u stanu vlasnika J. S. od strane izvođača radova nije bio izveden u skladu sa Glavnim projektom-tehničkim rješenjem unutrašnje gasne instalacije urađenim od strane „E. I.“ S. , pa je s pozivom na odredbe člana 173. i 174. u vezi sa članom 207. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) odlučio kao u izreci svoje presude. Prvostepeni sud izvodi pravni zaključak o odgovornosti prvotuženog, da kao imaoc opasne stvari, odgovara za štetu jer nije ispunio preuzete obaveze iz dobivene saglasnosti trećetuženog (na projektna rješenja dovoda i upotrebe gasa), odnosno nije prije izvođenja radova pribavio od nadležnog organa dozvolu za izvođenje radova, prema kojima je, kao odobrenoj dokumentaciji, trebao da „S.“ prijavi početak i završetak radova, nije za izvedene radove zatražio komisijski tehnički pregled i nije tražio i dobio upotrebnu dozvolu za izvedene radove. U odnosu na drugotuženog, kao izvođača radova, prvostepeni sud je našao da ovaj tuženi nije izveo sistem etažnog grijanja u skladu sa Glavnim projektom (tehničkim rješenjem) unutrašnje gasne instalacije, odnosno nije izveo prirodnu ventilaciju u kupatilu u smislu postavljanja rešetke na vratima, kao ventilacionog otvora, što je za direktnu posljedicu imalo štetni događaj, tj. smrt kćerke tužitelja prouzrokovan trovanjem ugljen monoksidom. U odnosu na trećetuženog prvostepeni sud je usvajajući prigovor nedostatka pasivne legitimacije ovog tuženog, odbio zahtjev tužitelja iz razloga što je utvrđeno da prvotuženi nije ispunio naprijed nabrojane obaveze iz dobivene saglasnosti trećetuženog na projektna rješenja dovoda i upotrebe gasa.
Iz navedenih razloga prvostepeni sud je obavezao prvo i drugotuženog da tužiteljima solidarno isplate štetu u skladu sa odredbama člana 185. i člana 201. ZOO u visini dosuđene materijalne štete (ocjenom priloženih računa) i nematerijalne štete u skladu sa Orijentacionim kriterijima Vrhovnog suda F BiH, koja se revizijama ne dovodi u pitanje.
Drugostepeni sud kroz razloge svoje odluke prihvata činjenične i pravne zaključke prvostepenog suda zbog čega odbija žalbe prvo i drugotuženog i potvrđuje prvostepenu presudu.
Odluka drugostepenog suda je zasnovana na zakonu.
Pravno je neutemeljen prigovor revizije tuženih da je odluka o usvajanju zahtjeva u odnosu na ove tužene, zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S tim u vezi, nižestepeni sudovi su u obrazloženjima svojih presuda pravilnom primjenom materijalnog prava obavezali prvotuženog, kao imaoca opasne stvari i kao naručioca radova, odnosno investitora, a drugotuženog kao izvođača radova, da tužiteljima naknade prouzrokovanu štetu. Prvotuženi je propustio da u skladu sa preuzetim obavezama od trećetuženog, prema odobrenoj dokumentaciji iz dobivene saglasnosti na projektna rješenja (dovoda i upotrebe gasa) prije izvođenja radova od nadležnog organa pribavi dozvolu za izvođenje radova, da prijavi „S.“ početak i završetak radova, a posebno što za izvedene radove nije zatražio komisijski tehnički pregled i nije tražio i dobio upotrebnu dozvolu za izvedene radove. Upravo u ovim posljednje navedenim propustima „leži“ odgovornost prvotuženog i on se mogao ekskulpirati (osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu po članu 177. ZOO) samo u slučaju da je postupio u skladu sa preuzetim obavezama i da je trećetuženi primio i odobrio preuzete radove bez ugrađene ventilacione rešetke. No, prvotuženi nije tako postupio pa je njegova odgovornost od strane nižestepenih sudova pravilno zasnovana na odredbama 173. i 174. ZOO. Iz navedenih razloga odbijaju se svi revizijski prigovori ovog tuženog isticani u smislu da je on neuko lice zbog čega je angažovao „certificiranu“ firmu i da nije mogao predvidjeti da do štetnog događaja može doći.
Solidarna odgovornost drugotuženog zasniva se na odredbi člana 207. ZOO, što pravilno primjećuju i nižestepeni sudovi. Naime, ovaj tuženi je kao ugovorni izvođač radova na gasnim instalacijama koje se uključuju u gasni sistem kojim upravlja trećetuženi „Sarajevogas“, stekao pravo da može izvoditi radove na izgradnji i održavanju dijelova gasnog sistema (ugovor iz 2002. godine). Međutim, u konkretnom slučaju ovaj tuženi je propustio da u sistemu etažnog grijanja u stanu prvotuženog izvede sve radove u skladu sa Glavnim projektom - tehničkim rješenjem unutrašnje gasne instalacije urađenim od strane „E. I.“ S. odnosno da u vrata kupatila ugradi ventilacioni sistem. Prednje neovisno od tvrdnje ovog tuženog da se ne radi o mašinskim već o stolarskim radovima (vještak N. M. se na zapisnik prvostepenog suda izjasnio suprotno rekavši da se radi o mašinskim radovima) i što izrada ventilacionog otvora nije bilo sadržana u ponudi koju je ovaj dao prvotuženom, pa bi manjkavost ponude u tom smislu, mogla eventualno biti od uticaja samo na odnos ovih tuženih, kao ugovornih strana, a ne i na tužitelje, kao treća lica.
U konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u pogledu odgovornosti prvo i drugotuženog u toku postupka utvrđene su sve pretpostavke, kao i postojanje uzročne veze (kauzalni nexus) između štetne radnje i štete, na način da je šteta nastala kao posljedica štetne radnje oba tužena, te da je ponašanje oba tužena presudno uticalo na nastanak ove nesreće. Kako je, dakle utvrđeno da je do nastanka štete tužiteljima došlo nezavisnim radnjama prvotuženog (njegovim propustima) i drugotuženog (izostankom radnje činjenja), i kako je utvrđeno da isključenjem bilo čijeg uticaja do štete ne bi došlo, štetnici odgovaraju solidarno jer se njihovi udjeli u prouzrokovanoj šteti nisu mogli utvrditi (206. ZOO).
Pošto se radi o šteti počinjenoj trećim licima, pitanje vremena trajanja odgovornosti izvođača radova, koje problematizira revizija drugotuženog, po shvatanju ovog suda u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije bilo od uticaja.
Iz navedenih razloga pravno su neutemeljeni prigovori revizija tuženih da je odluka o usvajanju zahtjeva u odnosu na njih zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Kako nisu ostvareni revizijski razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe člana 248. ZPP revizije prvo i drugotuženog valjalo odbiti.
Pošto prvotuženi nije uspio u revizijskom postupku na temelju odredbe člana 397. stav 1. 396. stav 1. i 2. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP, ne pripadaju mu ni traženi troškovi na ime sastava revizije. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u stavu drugom izreke ove presude.
Predsjednica vijeća
Fatima Imamović, s.r.
