PRESTANAK PRAVA IZ PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANjA
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
član 147
Kada se naknadno utvrdi da je stranka ostvarila pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja za koje nije ispunjavala uslove, rješenje kojim joj je to pravo priznato se neće ukidati ili poništavati, već joj se samo utvrđuje prestanak prava za ubuduće, što nije suprotno interesu same stranke.
Obrazloženje:
"Konačno, neosnovan je navod tužiteljice da tuženi nije imao ovlašćenje da na njen slučaj primijeni odredbe člana 43. do 45. Uredbe, kao što je neosnovan njen navod da joj je prvostepeni organ ukinuo pravo na penziju sa danom 08.10.2015. godine, a da pri tom njeno rješenje o penzionisanju nije ukinuto ili poništeno u skladu sa odredbama ZOUP. Ovi navodi su suprotni odredbi člana 147. Zakona o PIO koja propisuje da prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju u slučaju kad se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava (stav 1.), da se postupak za prestanak prava u skladu sa stavom 1. ovog člana pokreće po službenoj dužnosti, bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim je priznato pravo (stav 2.), te da prava u skladu sa stavom 1. ovog člana prestaju od dana donošenja rješenja o prestanku prava (stav 3.). Pravilnim tumačenjem ove odredbe, kakvo je dao sud, jasno je da kada se utvrdi da je stranka ostvarila pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja za koje nije ispunjavala uslove, rješenje kojim joj je isto priznato se neće ukidati ili poništavati u skladu sa odredbama ZOUP, već joj se samo utvrđuje prestanak prava za ubuduće, što konačno nije suprotno interesu same stranke."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 15 0 U 002771 16 Uvp od 23.1.2019. godine)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
član 147
Kada se naknadno utvrdi da je stranka ostvarila pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja za koje nije ispunjavala uslove, rješenje kojim joj je to pravo priznato se neće ukidati ili poništavati, već joj se samo utvrđuje prestanak prava za ubuduće, što nije suprotno interesu same stranke.
Obrazloženje:
"Konačno, neosnovan je navod tužiteljice da tuženi nije imao ovlašćenje da na njen slučaj primijeni odredbe člana 43. do 45. Uredbe, kao što je neosnovan njen navod da joj je prvostepeni organ ukinuo pravo na penziju sa danom 08.10.2015. godine, a da pri tom njeno rješenje o penzionisanju nije ukinuto ili poništeno u skladu sa odredbama ZOUP. Ovi navodi su suprotni odredbi člana 147. Zakona o PIO koja propisuje da prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja prestaju u slučaju kad se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava (stav 1.), da se postupak za prestanak prava u skladu sa stavom 1. ovog člana pokreće po službenoj dužnosti, bez obzira na rok koji je protekao od dana donošenja rješenja kojim je priznato pravo (stav 2.), te da prava u skladu sa stavom 1. ovog člana prestaju od dana donošenja rješenja o prestanku prava (stav 3.). Pravilnim tumačenjem ove odredbe, kakvo je dao sud, jasno je da kada se utvrdi da je stranka ostvarila pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja za koje nije ispunjavala uslove, rješenje kojim joj je isto priznato se neće ukidati ili poništavati u skladu sa odredbama ZOUP, već joj se samo utvrđuje prestanak prava za ubuduće, što konačno nije suprotno interesu same stranke."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 15 0 U 002771 16 Uvp od 23.1.2019. godine)
