POMOĆ NEUKOJ STRANCI
Zakon o upravnom postupku
član 15
Neblagovremeno postupanje neuke stranke povodom preduzimanja radnje koja je ograničena instruktivnim rokom može se prihvatiti i nakon isteka takvog roka, ako se radi o neprimjereno kratkom instruktivnom roku, koji je određen bez upozorenja neukoj stranci da iz opravdanih razloga može podnijeti molbu za produžavanje roka.
Obrazloženje:
"Iz stanja u spisu slijedi da je osporenim aktom odbijena kao neosnovana žalba tužioca izjavljena protiv zaključka Službe za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i obnovu Opštine S. broj..., od 10.1.2013. godine, kojim je obustavljen postupak pokrenut po zahtjevu tužioca za izdavanje naknadne urbanističke saglasnosti za legalizaciju stambenog objekta izgrađenog u L. na zemljištu označenom kao k.č. broj..., u KO L., jer se smatra da je tužilac odustao od predmetnog zahtjeva. Dalje slijedi: da je tužilac predmetni zahtjev podnio dana 17.11.2009. godine; da je zaključkom prvostepenog organa, od 31.8.2013. godine, postupak po zahtjevu prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja, tj. pitanja prava imovinsko-pravnih odnosa vezanih za predmetnu parcelu i da je tim zaključkom tužiocu naloženo da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka pred Opštinskim sudom u G. pokrene postupak radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na toj parceli i da u istom roku dokaz o pokretanju postupka dostavi prvostepenom organu, uz upozorenje da će prvostepeni organ, u protivnom, posebnim zaključkom obustaviti predmetni postupak, kao i da odluku kojom se okončava postupak rješavanja o prethodnom pitanju dostavi prvostepenom organu na uvid i raspolaganje u roku od 15 dana od dana prijema te odluke; da tužilac u ostavljenom roku nije pokrenuo parnični postupak radi rješavanja prethodnog pitanja i da o tome prvostepenom organu u ostavljenom roku nije dostavio traženi dokaz; te da je prvostepeni organ prvostepeni akt donio na osnovu odredaba člana 145. stav 3. Zakona o upravnom postupku, što kao pravilno i zakonito prihvata tužena strana u postupku po tužiočevoj žalbi.
Imajući u vidu izloženo, sud smatra da je su na štetu stranke bitno povrijeđena pravila upravnog postupka sadržana u odredbama člana 15. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99), u vezi sa članom 97. istog zakona. Naime, tačno je da je odredbama člana 145. stav 3. Zakona o upravnom postupku prvostepenom organu dota mogućnost da u konkretnoj stvari donese zaključak o obustavi postupka. Međutim, sud smatra da prvostepeni organ pri donošenju prvostepenog akta nije dovoljno vodio računa o odredbama člana 15. Zakona o upravnom postupku, kojima je propisano da će se organ koji vodi postupak starati da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje učestvuju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Takođe sud smatra da prvostepeni organ i tužena strana nisu pravilno tumačili i pravilno primijenili ni o odredbe člana 97. istog zakona, kojima je propisano: Član 97: "(1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti određen/ rokovi. (2) Ako rokovi nisu određeni zakonom i drugim propisom, određuje ih, s obzirom na okolnosti slučaja, službena osoba koja vodi postupak. (3) Rok koji je odredila službena osoba koja vodi postupak, kao i rok određen propisima za koji je predviđeno mogućnost produženja, može se produžiti na molbu zainteresovane osobe koja se podnese prije isteka roka ili tri dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produženje, o čemu se sačinjava službena zabilješka u spisu." S obzirom na tužiočevu neukost, zatim dužinu roka koja mu je određena za podnošenje parnične tužbe (od svega 15 dana), kao i konkretnu radnju koju je tužilac trebao preduzeti u predmetnoj stvari (podnošenje tužbe u parničnom postupku povodom rješavnja prethodnog pitanja), te visoke materijalne izdatke stranke povodom tužbe, sud smatra da je rok koji je određen zaključkom bio neprimjeren, odnosno isuviše kratak i da je prvostepeni organ bio dužan pri donošenju zaključka izvršiti konsultacije sa tužiocem u vezi s određivanjem dužine roka za podnošenje tužbe, ili mu bar odrediti znatno duži rok od 15 dana za podnošenje tužbe, ili mu skrenuti pažnju da, ukoliko iz opravdanih razloga nije u mogućnosti postupiti u ostavljenom roku, ima mogućnost u skladu s odredbama člana 97. stav 3. Zakona o upravnom postupku zatražiti produženje roka za preduzimanje naložene radnje, a što službena osoba koja je vodila postupak u konkretnom slučaju nije učinila, čime su po shvatanju suda u postupku donošenja zaključka bitno povrijeđene odredbe člana 15. u vezi sa članom 97. Zakona o upravnom postupku."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, U 10734/2013 od 4.3.2014. godine)
Zakon o upravnom postupku
član 15
Neblagovremeno postupanje neuke stranke povodom preduzimanja radnje koja je ograničena instruktivnim rokom može se prihvatiti i nakon isteka takvog roka, ako se radi o neprimjereno kratkom instruktivnom roku, koji je određen bez upozorenja neukoj stranci da iz opravdanih razloga može podnijeti molbu za produžavanje roka.
Obrazloženje:
"Iz stanja u spisu slijedi da je osporenim aktom odbijena kao neosnovana žalba tužioca izjavljena protiv zaključka Službe za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i obnovu Opštine S. broj..., od 10.1.2013. godine, kojim je obustavljen postupak pokrenut po zahtjevu tužioca za izdavanje naknadne urbanističke saglasnosti za legalizaciju stambenog objekta izgrađenog u L. na zemljištu označenom kao k.č. broj..., u KO L., jer se smatra da je tužilac odustao od predmetnog zahtjeva. Dalje slijedi: da je tužilac predmetni zahtjev podnio dana 17.11.2009. godine; da je zaključkom prvostepenog organa, od 31.8.2013. godine, postupak po zahtjevu prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja, tj. pitanja prava imovinsko-pravnih odnosa vezanih za predmetnu parcelu i da je tim zaključkom tužiocu naloženo da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka pred Opštinskim sudom u G. pokrene postupak radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na toj parceli i da u istom roku dokaz o pokretanju postupka dostavi prvostepenom organu, uz upozorenje da će prvostepeni organ, u protivnom, posebnim zaključkom obustaviti predmetni postupak, kao i da odluku kojom se okončava postupak rješavanja o prethodnom pitanju dostavi prvostepenom organu na uvid i raspolaganje u roku od 15 dana od dana prijema te odluke; da tužilac u ostavljenom roku nije pokrenuo parnični postupak radi rješavanja prethodnog pitanja i da o tome prvostepenom organu u ostavljenom roku nije dostavio traženi dokaz; te da je prvostepeni organ prvostepeni akt donio na osnovu odredaba člana 145. stav 3. Zakona o upravnom postupku, što kao pravilno i zakonito prihvata tužena strana u postupku po tužiočevoj žalbi.
Imajući u vidu izloženo, sud smatra da je su na štetu stranke bitno povrijeđena pravila upravnog postupka sadržana u odredbama člana 15. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99), u vezi sa članom 97. istog zakona. Naime, tačno je da je odredbama člana 145. stav 3. Zakona o upravnom postupku prvostepenom organu dota mogućnost da u konkretnoj stvari donese zaključak o obustavi postupka. Međutim, sud smatra da prvostepeni organ pri donošenju prvostepenog akta nije dovoljno vodio računa o odredbama člana 15. Zakona o upravnom postupku, kojima je propisano da će se organ koji vodi postupak starati da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje učestvuju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. Takođe sud smatra da prvostepeni organ i tužena strana nisu pravilno tumačili i pravilno primijenili ni o odredbe člana 97. istog zakona, kojima je propisano: Član 97: "(1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti određen/ rokovi. (2) Ako rokovi nisu određeni zakonom i drugim propisom, određuje ih, s obzirom na okolnosti slučaja, službena osoba koja vodi postupak. (3) Rok koji je odredila službena osoba koja vodi postupak, kao i rok određen propisima za koji je predviđeno mogućnost produženja, može se produžiti na molbu zainteresovane osobe koja se podnese prije isteka roka ili tri dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produženje, o čemu se sačinjava službena zabilješka u spisu." S obzirom na tužiočevu neukost, zatim dužinu roka koja mu je određena za podnošenje parnične tužbe (od svega 15 dana), kao i konkretnu radnju koju je tužilac trebao preduzeti u predmetnoj stvari (podnošenje tužbe u parničnom postupku povodom rješavnja prethodnog pitanja), te visoke materijalne izdatke stranke povodom tužbe, sud smatra da je rok koji je određen zaključkom bio neprimjeren, odnosno isuviše kratak i da je prvostepeni organ bio dužan pri donošenju zaključka izvršiti konsultacije sa tužiocem u vezi s određivanjem dužine roka za podnošenje tužbe, ili mu bar odrediti znatno duži rok od 15 dana za podnošenje tužbe, ili mu skrenuti pažnju da, ukoliko iz opravdanih razloga nije u mogućnosti postupiti u ostavljenom roku, ima mogućnost u skladu s odredbama člana 97. stav 3. Zakona o upravnom postupku zatražiti produženje roka za preduzimanje naložene radnje, a što službena osoba koja je vodila postupak u konkretnom slučaju nije učinila, čime su po shvatanju suda u postupku donošenja zaključka bitno povrijeđene odredbe člana 15. u vezi sa članom 97. Zakona o upravnom postupku."
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, U 10734/2013 od 4.3.2014. godine)
