Ugovor o zajmu u Bosni i Hercegovini
Ugovorom o zajmu je takav ugovor kojim se zajmodavac obavezuje da zajmoprimcu preda u svojinu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.
Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu. U ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena.
Zakonom su određene obaveze Zajmodavca, tako da zakon kaže da je Zajmodavac dužan predati određene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži. Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu koja bi mu bila prouzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari. Ali, ako je zajam bez naknade, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca.
Dok su obaveze Zajmoprimca da vrati u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta. Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati.
Zakon reguliše i namjenski zajam, te kaže da ako je ugovorom određena svrha u koju zajmoprimac može upotrijebiti pozajmljeni novac, pa ga on upotrijebi u neku drugu svrhu, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor.
Ugovor o djelu je regulisan „Zakonom o obligacionim odnosima“, a na njega se osim opšteg dijela zakona (čl. 1. – 453.) odnose odredbe koje regulišu ovaj ugovor (čl. 557. – 566.).
U nastavku možete pogledati i preuzeti primjer ugovora o djelu, koji se nalazi u pdf formatu:
Ugovorom o zajmu je takav ugovor kojim se zajmodavac obavezuje da zajmoprimcu preda u svojinu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati poslije izvjesnog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.
Zajmoprimac se može obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu. U ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i ako ona nije ugovorena.
Zakonom su određene obaveze Zajmodavca, tako da zakon kaže da je Zajmodavac dužan predati određene stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži. Zajmodavac je dužan naknaditi zajmoprimcu štetu koja bi mu bila prouzrokovana zbog materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari. Ali, ako je zajam bez naknade, dužan je naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca.
Dok su obaveze Zajmoprimca da vrati u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvaliteta. Ako ugovarači nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam po isteku primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca, računajući od zajmodavčevog traženja da mu se zajam vrati.
Zakon reguliše i namjenski zajam, te kaže da ako je ugovorom određena svrha u koju zajmoprimac može upotrijebiti pozajmljeni novac, pa ga on upotrijebi u neku drugu svrhu, zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor.
Ugovor o djelu je regulisan „Zakonom o obligacionim odnosima“, a na njega se osim opšteg dijela zakona (čl. 1. – 453.) odnose odredbe koje regulišu ovaj ugovor (čl. 557. – 566.).
U nastavku možete pogledati i preuzeti primjer ugovora o djelu, koji se nalazi u pdf formatu:
