Drugostepena disciplinska komisija za sudije
Broj: 04-07-6-2507-13/2018
Sarajevo, 7.12.2018. godine
Drugostepena disciplinska komisija za sudije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine u sastavu: sudija Dragomir Vukoje, kao predsjedavajući komisije, sudija Goran Nezirović i tužiteljica Željka Radović, kao članovi komisije, u disciplinskom predmetu po disciplinskoj tužbi Ureda disciplinskog tužioca, broj: UDT-327/18 od 19.7.2018. godine, protiv tuženog R.S., sudije Općinskog suda u ..., zbog disciplinskih prekršaja iz člana 56. tač. 3. i 10. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, odlučujući po žalbama Ureda disciplinskog tužioca i tuženog R.S. izjavljenoj putem punomoćnika S.N. i Dž.S., advokata iz ..., protiv odluke Prvostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-2507-8/2018 od 19.10.2018. godine, na osnovu člana 60. stav 4. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom Vijeću BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08), te člana 101. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća („Službeni glasnik BiH“, br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17 i 41/18) na sjednici održanoj, dana 7.12.2018. godine, donijela je slijedeću
O D L U K U
Odbijaju se kao neosnovane žalbe Ureda disciplinskog tužioca i tuženog, te potvrđuje Odluka Prvostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-2507-8/2018 od 19.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Pobijanom odlukom Prvostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-2507-8/2018 od 19.10.2018. godine, tuženi R.S., oglašen je odgovornim što je kao sudija Općinskog suda u ...,
a) postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 65 0 Ps 674775 17 Mo, suprotno članu 5.6. Kodeksa sudijske etike, kojim je propisana obaveza sudije da funkciju obavlja strpljivo, dostojanstveno i korektno u odnosu prema strankama u postupku, u izjašnjenju od 16.1.2018, datom povodom zahtjeva tužene „...“ d.o.o. ... za njegovo izuzeće, naveo „Saglasan sam sa izuzećem koje se traži, ali ne zato što su navodi o izuzeću tačni, naprotiv, netačni su, ali i neuki, nepismeni, pa zbog toga da sa sa takvim treba voditi postupak, i da budu stranke u postupku, ovaj uredujući sudija će biti izložen nasilju kao u podnesku, da bi isto izbjegao“, a koje izjašnjenje je navedeno u odluci o izuzeću predsjednice Općinskog suda u ..., broj: 065-0-Su-18-000022 od 25.1.2018, dostavljenoj „...“-i d.o.o. ...
Dakle, upotrijebio uvredljive epitete „nepismen“ i „neuk“ za podnesak stranke, i prekršio svoju etičku obavezu strpljivog, dostojanstvenog i korektnog odnosa prema strankama u postupku, čime je na opisani način počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 3. („očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima ili drugim osobama“) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o VSTV-u BiH).
b) postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 09 65 Ps 021459 06 Ps, nakon što je odgovor na žalbu tuženog KJKP „...“ d.o.o. ... dostavljen suprotnoj strani 10.9.2013. godine, suprotno članu 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službeni glasnik FBiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 - ZPP FBiH), kojim je propisana obaveza dostavljanja spisa drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana od dana prijema odgovora na žalbu, propustio uputiti spis predmeta na postupanje Kantonalnom sudu u ... sve do 8.4.2015, odnosno po proteku jedne godine i šest mjeseci od prijema odgovora na žalbu.
Dakle, u značajnoj mjeri prekoračio rok za dostavljanje spisa drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbi, koji iznosi osam dana, odnosno neopravdano je kasnio u preduzimanju radnje u vezi sa dužnošću sudije, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. (neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija“) Zakona o VSTV-u BiH.
Pored disciplinskih prekršaja iz člana 56. tač. 3. i 10. Zakona o VSTV-u BiH, koji su počinjeni na način opisan u tač. a) i b) izreke, tuženi se nije pridržavao standardna etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini utvrđenih Kodeksom sudijske etike, i to, 5.5. “Sudija obavlja svoju funkciju na efikasan i zakonit način, u razumnom roku“ i 5.6. „Sudija obavlja svoju funkciju strpljivo, dostojanstveno i korektno, kako u odnosu prema strankama u postupku tako i u odnosu prema ostalim licima sa kojima dolazi u profesionalni kontakt, i takvo postupanje zahtjeva od pravnih zastupnika, sudskog osoblja i ostalih koji su pod njegovim nadzorom“, pa mu je na osnovu odredaba čl. 58. stav 1. tačka (b) i 59. Zakona o VSTV-u BiH, izrečena disciplinska mjera, javna opomena.
Prema tuženom sudiji Općinskog suda u ..., R.S., odbijena je disciplinska tužba pod tačkom c), i to, da je postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 65 0 Ps 601108 16 Ps, nakon što je advokat S.A. izjavio 13.4.2017. godine žalbu na rješenje o njegovom kažnjavanju, suprotno članu 215. stav 1. ZPP-a, kojim je propisana obaveza dostavljanja primjerka blagovremene, potpune i dopuštene žalbe suprotnoj strani u roku od osam dana, propustio dostaviti žalbu na odgovor suprotnoj strani najmanje do maja 2018. godine, odnosno u periodu od najmanje jedne godine. Dakle, da je u značajnoj mjeri prekoračio rok za dostavljanje žalbe na odgovor suprotnoj strani, koji iznosi osam dana, odnosno da je neopravdano kasnio u preduzimanju radnje u vezi sa dužnošću sudije, čime bi počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. (neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija“) Zakona o VSTV-u BiH.
Protiv navedene odluke Prvostepene disciplinske komisije, Ured disciplinskog tužioca i tuženi putem svojih punomoćnika su blagovremeno izjavili žalbe.
Ured disciplinskog tužioca odluku Prvostepene disciplinske komisije pobija djelimično u dijelu u kojem je disciplinska tužba odbijena, i to, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se navodi da je Prvostepena disciplinska komisija pogrešno primjenila pravila materijalnog prava - ZPP-a, prilikom donošenja odluke o navedenoj tački disciplinske tužbe, ističući da članovima Glave XXV ZPP-a (nepoštivanje suda), nije propisano posebno postupanje suda po žalbama izjavljenim protiv rješenja o novčanom kažnjavanju u odnosu na postupanje po izjavljenim žalbama na druga rješenja koja donosi sud. S tim u vezi, Ured disciplinskog tužioca je citirajući odredbe člana 214. stav 1. i člana 236 ZPP-a istakao da navedeni članovi ZPP-a sadrže odredbe kogentne prirode, da propisuju postupanja suda po izjavljenoj žalbi na rješenje i da ne predviđaju mogućnost drugačije interpretacije. Imajući u vidu navedene imperativne odredbe ZPP-a, Ured ističe da je jasno da je tuženi bio u obavezi koja ne zavisi od njegovog diskrecionog postupanja ili tumačenja, da izjavljenu žalbu uputi drugoj strani na odgovor, te da njegov propust da izvrši ovu radnju u periodu od jedne godine predstavlja disciplinski prekršaj naveden u tački c) tužbe. Na osnovu svega navedenog Ured disciplinskog tužioca je predložio da Drugostepena disciplinska komisija preinači pobijanu odluku i utvrdi disciplinsku odgovornost tuženog i za ovu tačku tužbe.
Tuženi navedenu odluku Prvostepene disciplinske komisije, putem svojih punomoćnika, pobija u dijelu u kojem je prema njemu utvrđena disciplinska odgovornost i izrečena disciplinska mjera, bez naznačenja žalbenih osnova pobijanja, a iz obrazloženja žalbe proizilazi da se odluka pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri s prijedlogom da se žalba tuženog sa svim spisima dostavi Drugostepenoj disciplinskoj komisiji, kojoj se predlaže da usvoji žalbu tuženog i preinači odluku Prvostepene disciplinske komisije u pobijanom dijelu, tako što će utvrditi da tuženi nije odgovoran za disciplinske prekršaje iz tačke I a) i I b) dispozitiva odluke, ili da ukoliko nađe da je tuženi odgovoran za prekršaje iz tačke I dispozitiva pobijane odluke, izmijeni odluku u dijelu kojim je izrečena disciplinska mjera javne opomene, odnosno da odluku preinači i tuženom izrekne blažu disciplinsku mjeru. U žalbi se navodi da je Prvostepena disciplinska komisija neosnovano utvrdila da je tuženi odgovoran za prekršaj opisan u tač. I a) dispozitiva pobijane odluke, ističući da se iz razloga šire obrazloženih u prvostepenom postupku, ocjena sudije da je jedan podnesak „nepismen i neuk“ ne može smatrati uvredom upućenom strankama ili drugim učesnicima u postupku. Konstatacije da je podnesak „nepismen i neuk“ same po sebi ne predstavljaju uvredu, naročito kada se ima u vidu da predmetni podnesak nije potpisao ni zakonski zastupnik ni punomoćnik stranke, nego se na mjestu potpisa nalazi potpuno nečitak paraf, tako da se ne zna ko je podnesak potpisao, pa čak i da li je podnesak potpisan od strane ovlaštenog lica. Iz obrazloženja pobijane odluke može se zaključiti da Prvostepena disciplinska komisija smatra da je ocjena o nepismenosti i neukosti podneska uvredljiva za društvo … d.o.o., kao stranku u postupku, pa s tim u vezi je istaknuto da osjećaj uvrijeđenosti predstavlja specifično emocionalno stanje (kao što je slučaj, na primjer i sa osjećajem duševne boli) i da takav osjećaj može imati samo fizičko lice. Pored toga u žalbi se ističe da jedno od bitnih obilježja konkretnog prekršaja predstavlja element „očiglednosti povrede obaveze sudije da ispravno postupa prema strankama u postupku“, te da li sudija pravilno postupa prema strankama, ili drugim učesnicima, ili je, u određenom slučaju, prekršio obavezu pravilnog postupanja, faktičko je pitanje. Da bi se smatralo prekršajem - kršenje obaveze ispravnog postupanja sudije mora biti očigledno. To bi značilo da je postupak sudije morao biti takav da je svako ko je prisustvovao postupku sudije ili imao odgovarajuća saznanja o tome trebao da uoči nepravilnost postupanja sudije. U tom kontekstu je ukazano i na činjenicu da predsjednica suda koja je bila upoznata sa sadržajem izjašnjenja koji je tuženi dao povodom zahtjeva za njegovo izuzeće, nije smatrala da se u konkretnom slučaju radi o očiglednom kršenju obaveze ispravnog postupanja sudije prema strankama u postupku, te zbog toga nije ni podnijela prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tuženog. Upravo činjenica da predsjednik suda to nije učinio upućuje na zaključak da ocjene sudije o nepismenosti i neukosti podneska nisu predstavljale očigledno kršenje ispravnog postupanja, jer bi očigledno kršenje te obaveze predsjednik suda uočio, odnosno da se radilo o očiglednoj povredi obaveze ispravnog postupanja, to ne bi promaklo predsjedniku suda. U žalbi se dalje navodi da je neosnovano utvrđena odgovornost tuženog i za prekršaj koji je bliže opisan u tački I b) dispozitiva pobijane odluke. U konkretnom slučaju, dostavnica - potvrda o uručenju pismena, jedini je mjerodavan dokaz da je odgovor na žalbu uručen protivnoj strani, žalitelju. U prvostepenom postupku nije izvršen uvid u dostavnicu, nego je Prvostepena disciplinska komisija posrednim putem, odnosno na osnovu uvida u popis predmetnog spisa izvela zaključak da je odgovor na žalbu dostavljen protivnoj strani dana 10.9.2013. godine. Iz popisa spisa se ne može utvrditi kada je u spis uložena dostavnica kojom se potvrđuje dostavljanje odgovora na žalbu protivnoj strani. Sve dok u spis ne bude uložena dostavnica kojom se potvrđuje uručenje odgovora na žalbu protivnoj strani, ne može se smatrati da je spis kompletiran za dostavljanje drugostepenom sudu, dakle to je bitna okolnost koja nije razriješena u prvostepenom postupku, pa je stoga neosnovano utvrđena odgovornost tuženog za neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi sa obavljanjem dužnosti sudije. U pogledu izrečene disciplinske mjere žalitelj ističe da ista nije srazmjerna težini disciplinskog prekršaja, te da bi se blažom disciplinskom mjerom u cijelosti mogla postići svrha pokrenutog disciplinskog postupka.
Primjerak žalbe Ureda disciplinskog tužioca dostavljen je tuženom, odnosno punomoćnicima tuženog koji su blagovremeno podnijeli odgovor na žalbu s prijedlogom da u postupku po žalbi Drugostepena disciplinska komisija odbije žalbu tužioca kao neosnovanu i potvrdi tač. II prvostepene odluke kojom je pod tačkom c) odbijena disciplinska tužba, jer je Prvostepena disciplinska komisija pravilno zaključila da tuženi svojim radnjama nije ostvario obilježja disciplinskog prekršaja koja mu se u tač. c) disciplinske tužbe stavljaju na teret.
Primjerak žalbe tuženog, koju je izjavio putem svojih punomoćnika, dostavljen je Uredu disciplinskog tužioca, koji je blagovremeno podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio osnovanost svih žalbenih navoda, te je predložio da se žalba tuženog odbije kao neosnovana.
Ispitujući pobijanu odluku u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, te po službenoj dužnosti u smislu odredaba člana 221. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 - u daljem tekstu: ZPP FBiH), koji propis se supsidijarno primjenjuje u ovom disciplinskom postupku, na osnovu člana 79. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik VSTV-a BiH), Drugostepena disciplinska komisija je odlučila kao u izreci ove odluke iz slijedećih razloga:
Suština žalbenih prigovora tuženog se svodi na tvrdnju da mu je neosnovano utvrđena disciplinska odgovornost za disciplinske prekršaje iz člana 56. tač. 3. i 10. Zakona o VSTV-u BiH, odnosno da radnje činjenično opisane pod tačkama I a) i I b) izreke pobijane odluke nemaju obilježja disciplinskih prekršaja za koje je proglašen odgovornim tom odlukom.
Tačkom I a) izreke pobijane odluke tuženi je oglašen odgovornim, da je postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 65 0 Ps 674775 17 Mo, suprotno članu 5.6. Kodeksa sudijske etike, kojim je propisana obaveza sudije da funkciju obavlja strpljivo, dostojanstveno i korektno u odnosu prema strankama u postupku, u izjašnjenju od 16.1.2018, datom povodom zahtjeva tužene „...“ d.o.o. ... za njegovo izuzeće, naveo „Saglasan sam sa izuzećem koje se traži, ali ne zato što su navodi o izuzeću tačni, naprotiv, netačni su, ali i neuki, nepismeni, pa zbog toga da sa sa takvim treba voditi postupak, i da budu stranke u postupku, ovaj uredujući sudija će biti izložen nasilju kao u podnesku, da bi isto izbjegao“, a koje izjašnjenje je navedeno u odluci o izuzeću predsjednice Općinskog suda u ..., broj: 065-0-Su-18-000022 od 25.1.2018, dostavljenoj „...“-i d.o.o. ...
Ne mogu se prihvatiti kao osnovane žalbene tvrdnje tuženog, kojima opravdava navedeno postupanje u navedenom predmetu, navodima da predmetni podnesak (zahtjev za izuzeće) nije potpisao ni zakonski zastupnik niti punomoćnik stranke, da se na mjestu potpisa nalazi potpuno nečitak paraf, da se ne zna ko je podnesak potpisao, da izraz koji je upotrijebio za podnesak stranke („neuk i nepismen“) može izazvati specifično emocionalno stanje uvrijeđenosti samo kod fizičkog lica, ali ne i kod stranke koja je pravno lice, kao u ovom slučaju, da je njegov postupak morao biti takav da je svako ko je prisustvovao u postupku ili imao odgovarajuća saznanja o tome trebao da uoči nepravilnost postupanja sudije, gdje je u tom kontekstu ukazano i na činjenicu da predsjednica suda koja je bila upoznata sa sadržajem izjašnjenja koji je tuženi dao povodom zahtjeva za njegovo izuzeće, nije smatrala da se u konkretnom slučaju radi o očiglednom kršenju obaveze ispravnog postupanja sudije prema strankama u postupku, te zbog toga nije ni podnijela prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tuženog.
Naime, Prvostepena disciplinska komisija je izvela pravilan zaključak o očiglednom kršenju obaveze ispravnog postupanja tuženog prema strankama u postupku, u konkretnom predmetu i za takav zaključak dala valjano obrazloženje, pri čemu se posebno naglašava, da se u konkretnom slučaju radi o stranci koja je pravno lice, kao učesnik postupka, koja zasigurno ima svoje vlastite zaposlenike, pravne zastupnike, te da nazivanje podneska stranke, „neukim“ i „nepismenim“, bez ikakve sumnje predstavlja uvredljive i potcjenjivačke epitete, a što je u suprotnosti sa općeprihvaćenim normama uobičajenog jezika u pravnoj korespodenciji, bilo da se radi o korespodenciji između stranaka ili samih stranaka sa sudom.
Dakle, žalitelj zanemaruje očiglednu činjenicu da i u pravnom licu podneske sačinjavaju zaposlenici koji, s punim pravom, očekuju od sudija, kao nosioca pravosudne funkcije, strpljivo i dostojanstveno ponašanje, prema utvrđenim standardima profesije. Upravo njihovo nezadovoljstvo, kao i nezadovoljstvo pravnog lica u cjelini, demonstrirano je podnesenom pritužbom protiv tuženog. Osim toga, ni sam naziv disciplinskog prekršaja („očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima ili drugim osobama“), ne pravi razliku između stranke u postupku kao pravnog ili fizičkog lica, a sigurno je da ni intencija zakonodavca nije bila da omogući sudijama kršenje obaveze ispravnog postupanja prema pravnim licima.
Dakle, tuženi je u konkretnom slučaju upotrijebio uvredljive epitete „nepismen“ i „neuk“ za podnesak stranke i prekršio svoju etičku obavezu strpljivog, dostojanstvenog i korektnog odnosa prema strankama u postupku, pa njegovo takvo postupanje manifestuje obilježje disciplinskog prekršaja iz člana 56. tač. 3. Zakona o VSTV-u BiH u obliku očiglednog kršenja obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku.
Prvostepena disciplinska komisija je u tač. I b) izreke pobijane odluke, iz pravilno utvrđenih činjenica, nepobitno utvrdila da je tuženi postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 09 65 Ps 021459 06 Ps, nakon što je odgovor na žalbu tuženog KJKP „...“ d.o.o. ... dostavljen suprotnoj strani 10.9.2013. godine, suprotno članu 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službeni glasnik FBiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 - ZPP FBiH), kojim je propisana obaveza dostavljanja spisa drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana od dana prijema odgovora na žalbu, propustio uputiti spis predmeta na postupanje Kantonalnom sudu u ... sve do 8.4.2015, odnosno po proteku jedne godine i šest mjeseci od prijema odgovora na žalbu, a koje razloge kao mjerodavno obrazloženje prihvata i ova Komisija u cjelosti.
Tvrdnja žalbe da se iz popisa spisa ne može vidjeti kada je u spis uložena dostavnica kojom se potvrđuje dostavljanje odgovora na žalbu protivnoj stranci je neosnovana i nema uporišta u sadržaju pobijane odluke.
Slijedom navedenog ova Komisija iz izvedenih dokaza, konkretno iz dokaza Ureda disciplinskog tužioca br. 6 (popis spisa, str. 8/11) zaključuje da je datum povratnice 11.9.2013. godine, a da je odgovor na žalbu suprotnoj strani dostavljen prethodnog dana, dakle, 10.9.2013. godine, tako da je povratnica uložena u spis na ovaj datum, kao datum povratnice.
Žalbenim prigovorom suštinski se ne dovodi u pitanje ispravan zaključak Prvostepene disciplinske komisije da tuženi spis nije dostavio drugostepenom sudu u periodu od jedne godine i šest mjeseci, pogotovo imajući u vidu da odredbe Zakona o parničnom postupku, kao početak roka za dostavljanje predmeta drugostepenom sudu posmatraju dan prijema odgovora na žalbu, koji nužno nastupa prije nego što ovaj odgovor bude upućen suprotnoj strani.
Dakle, po ocjeni ove Komisije, Prvostepena disciplinska komisija je pravilno utvrdila da je tuženi u konkretnom slučaju u značajnoj mjeri prekoračio rok za dostavljanje spisa drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbi, koji iznosi osam dana, odnosno da je neopravdano kasnio u preduzimanju radnje u vezi sa dužnošću sudije, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. (neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija“) Zakona o VSTV-u BiH, kao i da ne postoje okolnosti koje bi isključivale disciplinsku odgovornost tuženog u konkretnom slučaju.
Na temelju izloženog ova Komisija nalazi da je pobijana odluka Prvostepene disciplinske komisije, u dijelu kojim je tuženi oglašen odgovornim, zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je na takvoj činjeničnoj osnovi pravilno primjenjeno materijalno pravo kada su radnje tuženog opisane u tačkama I a) i I b) izreke pobijane odluke, okvalifikovane kao disciplinski prekršaji iz člana 56. tačka 3. i 10. Zakona o VSTV-u BiH.
Suština žalbenih prigovora Ureda disciplinskog tužioca se svodi na tvrdnju da radnje činjenično opisane pod tačkom c) disciplinske tužbe, odnosno pod tačkom II izreke pobijane odluke, u kojoj nije utvrđena disciplinska odgovornost tuženog, imaju obilježja disciplinskog prekršaja.
U pogledu tačke c) disciplinske tužbe, odnosno tačke II pobijane odluke, u kojoj nije utvrđena disciplinska odgovornost tuženog, da je postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 65 0 Ps 601108 16 Ps, u značajnoj meri prekoračio rok za dostavljanje žalbe na odgovor suprotnoj strani, odnosno neopravdano kasnio u preduzimanju radnji u vezi sa dužnošću sudije, žalbom Ureda disciplinskog tužioca se osporava pravilnost takvog zaključka Prvostepene disciplinske komisije o pravnoj ocjeni radnji tuženog. Pri tome se naglašava kao nepravilan zaključak Prvostepene disciplinske komisije u pogledu pravnog stanovišta da se navedena žalba nije ni trebala dostavljati na odgovor bilo kome drugom učesniku u postupku, obzirom da rješenje o novčanoj kazni nije ni doneseno na prijedlog niti jedne od stranaka u postupku, nego je doneseno iz razloga nepoštovanja suda, odnosno da se u konkretnom slučaju radilo o rješenju kojim je izrečena novčana kazna lično punomoćniku, a koje rješenje prethodno nije niti dostavljeno suprotnoj strani.
Suprotno navedenom stanovištu žalbe, ova Komisija nalazi da je Prvostepena disciplinska komisija u konkretnom slučaju, pravilno zaključila da se prekoračenje roka, odnosno kašnjenje u dostavljanju žalbe na odgovor suprotnoj strani u navedenom predmetu, u okolnostima navedenim u obrazloženju pobijane odluke, ne manifestuje obilježje navedenog disciplinskog prekršaja. Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorom, a razloge za takav zaključak navedene u obrazloženju odluke prihvata u cjelosti i ova Komisija.
Na temelju izloženog ova Komisija nalazi da je Prvostepena disciplinska komisija u dijelu kojim je odbijena disciplinska tužba, pravilno primjenila materijalno pravo, kada radnje tuženog opisane u tački c) disciplinske tužbe, odnosno pod tačkom II izreke pobijane odluke nisu okvalifikovane kao disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. Zakona o VSTV-u BiH.
Odluku o disciplinskoj mjeri ova Komisija je ispitala u vezi sa žalbenim prigovorima tuženog, te nalazi da je Prvostepena disciplinska komisija pravilno ocijenila sve okolnosti iz člana 59. stav 1. tačka a) do e) Zakona o VSTV-u BiH, a u vezi sa kriterijima utvrđenim Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima (usvojene na sjednici Vijeća, 8. jula 2016. godine - u daljem tekstu: Smjernice), rukovodeći se principom proporcionalnosti svih činjenica koje se odnose na: broj i težinu učinjenih disciplinskih prekršaja i njihovih posljedica, stepenom odgovornosti tuženog, okolnostima pod kojima su prekršaji učinjeni, dosadašnji rad i ponašanje tuženog, uzimajući u obzir i olakšavajuće okolnosti na strani tuženog, i to, da je tuženi disciplinske prekršaje počinio iz nehata (u smislu stepena odgovornosti), zatim pokazanu spremnost na otvorenu i krajnje korektnu saradnju u toku trajanja disciplinskog postupka, kao i činjenicu da se radi o sudiji sa dugogodišnjim radnim iskustvom u pravosuđu.
Osim toga, cijenjene su okolnosti da se radi o sudiji protiv kojeg se do sada nije vodio disciplinski postupak, te da je kroz dosadašnje rezulate rada iskazao visok stepen stručnosti i posvećenosti u obavljanju sudijske funkcije, te da je u pogledu ostvarenih normi u donošenju odluka jedan od najuspješnijih sudija Privrednog odjeljenja Općinskog suda u ..., a što je potvrđeno Godišnjim izvještajima o orjentacijskim mjerilima Općinskog suda u ..., za period od 2013. godine do 2017. godine.
Prilikom odlučivanja o disciplinskoj mjeri Prvostepena disciplinska komisija je također cijenila i kršenje Kodeksa sudijske etike od strane tuženog, imajući u vidu da su standardi stručnog i odgovornog odnosa prema poslu i sudijskog ponašanja u cilju jačanja povjerenja javnosti u pravosuđe definisani upravo etičkim pravilima, koja imaju dopunjujući karakter za osnovnu normu disciplinskog prekršaja.
Ova Komisija, pored navedenog nalazi, da je tuženi oglašen odgovornim za dva raznovrsna prekršaja, od kojih se jedan odnosi na odnos prema stranci u postupku, dok se drugi odnosi na neblagovremeno postupanje u predmetu. Pri tome štetne posljedice prvog prekršaja su javno manifestovane, iz čega se može zaključiti da je Prvostepena disciplinska komisija adekvatno izrekla disciplinsku mjeru javnog karaktera, a koja ie potrebna radi generalne prevencije sličnog ponašanja.
Dakle, izrečena mjera, javna opomena je i po ocjeni ove Komisije adekvatna težini počinjenih disciplinskih prekršaja i stepenu disciplinske odgovornosti tuženog.
Iz navedenih razloga žalba Ureda disciplinskog tužioca i žalba tuženog se pokazuju kao neosnovane, radi čega su iste u smislu odredbi člana 60. stava 4. Zakona o VSTV-u odbijene i slijedom toga potvrđena je pobijana odluka Prvostepene disciplinske komisije.
Predsjedavajući
Drugostepene disciplinske komisije
Doc. dr Dragomir Vukoje, sudija
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dozvoljena je žalba Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH u roku od 8 dana od dana prijema odluke.
Odluka Drugostepene disciplinske komisije može se pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere. (član 103. stav 2. Poslovnika Vijeća).
Broj: 04-07-6-2507-13/2018
Sarajevo, 7.12.2018. godine
Drugostepena disciplinska komisija za sudije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine u sastavu: sudija Dragomir Vukoje, kao predsjedavajući komisije, sudija Goran Nezirović i tužiteljica Željka Radović, kao članovi komisije, u disciplinskom predmetu po disciplinskoj tužbi Ureda disciplinskog tužioca, broj: UDT-327/18 od 19.7.2018. godine, protiv tuženog R.S., sudije Općinskog suda u ..., zbog disciplinskih prekršaja iz člana 56. tač. 3. i 10. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, odlučujući po žalbama Ureda disciplinskog tužioca i tuženog R.S. izjavljenoj putem punomoćnika S.N. i Dž.S., advokata iz ..., protiv odluke Prvostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-2507-8/2018 od 19.10.2018. godine, na osnovu člana 60. stav 4. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom Vijeću BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08), te člana 101. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća („Službeni glasnik BiH“, br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17 i 41/18) na sjednici održanoj, dana 7.12.2018. godine, donijela je slijedeću
O D L U K U
Odbijaju se kao neosnovane žalbe Ureda disciplinskog tužioca i tuženog, te potvrđuje Odluka Prvostepene disciplinske komisije za sudije, broj: 04-07-6-2507-8/2018 od 19.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Pobijanom odlukom Prvostepene disciplinske komisije, broj: 04-07-6-2507-8/2018 od 19.10.2018. godine, tuženi R.S., oglašen je odgovornim što je kao sudija Općinskog suda u ...,
a) postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 65 0 Ps 674775 17 Mo, suprotno članu 5.6. Kodeksa sudijske etike, kojim je propisana obaveza sudije da funkciju obavlja strpljivo, dostojanstveno i korektno u odnosu prema strankama u postupku, u izjašnjenju od 16.1.2018, datom povodom zahtjeva tužene „...“ d.o.o. ... za njegovo izuzeće, naveo „Saglasan sam sa izuzećem koje se traži, ali ne zato što su navodi o izuzeću tačni, naprotiv, netačni su, ali i neuki, nepismeni, pa zbog toga da sa sa takvim treba voditi postupak, i da budu stranke u postupku, ovaj uredujući sudija će biti izložen nasilju kao u podnesku, da bi isto izbjegao“, a koje izjašnjenje je navedeno u odluci o izuzeću predsjednice Općinskog suda u ..., broj: 065-0-Su-18-000022 od 25.1.2018, dostavljenoj „...“-i d.o.o. ...
Dakle, upotrijebio uvredljive epitete „nepismen“ i „neuk“ za podnesak stranke, i prekršio svoju etičku obavezu strpljivog, dostojanstvenog i korektnog odnosa prema strankama u postupku, čime je na opisani način počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 3. („očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima ili drugim osobama“) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon o VSTV-u BiH).
b) postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 09 65 Ps 021459 06 Ps, nakon što je odgovor na žalbu tuženog KJKP „...“ d.o.o. ... dostavljen suprotnoj strani 10.9.2013. godine, suprotno članu 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službeni glasnik FBiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 - ZPP FBiH), kojim je propisana obaveza dostavljanja spisa drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana od dana prijema odgovora na žalbu, propustio uputiti spis predmeta na postupanje Kantonalnom sudu u ... sve do 8.4.2015, odnosno po proteku jedne godine i šest mjeseci od prijema odgovora na žalbu.
Dakle, u značajnoj mjeri prekoračio rok za dostavljanje spisa drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbi, koji iznosi osam dana, odnosno neopravdano je kasnio u preduzimanju radnje u vezi sa dužnošću sudije, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. (neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija“) Zakona o VSTV-u BiH.
Pored disciplinskih prekršaja iz člana 56. tač. 3. i 10. Zakona o VSTV-u BiH, koji su počinjeni na način opisan u tač. a) i b) izreke, tuženi se nije pridržavao standardna etičkog ponašanja sudija u Bosni i Hercegovini utvrđenih Kodeksom sudijske etike, i to, 5.5. “Sudija obavlja svoju funkciju na efikasan i zakonit način, u razumnom roku“ i 5.6. „Sudija obavlja svoju funkciju strpljivo, dostojanstveno i korektno, kako u odnosu prema strankama u postupku tako i u odnosu prema ostalim licima sa kojima dolazi u profesionalni kontakt, i takvo postupanje zahtjeva od pravnih zastupnika, sudskog osoblja i ostalih koji su pod njegovim nadzorom“, pa mu je na osnovu odredaba čl. 58. stav 1. tačka (b) i 59. Zakona o VSTV-u BiH, izrečena disciplinska mjera, javna opomena.
Prema tuženom sudiji Općinskog suda u ..., R.S., odbijena je disciplinska tužba pod tačkom c), i to, da je postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 65 0 Ps 601108 16 Ps, nakon što je advokat S.A. izjavio 13.4.2017. godine žalbu na rješenje o njegovom kažnjavanju, suprotno članu 215. stav 1. ZPP-a, kojim je propisana obaveza dostavljanja primjerka blagovremene, potpune i dopuštene žalbe suprotnoj strani u roku od osam dana, propustio dostaviti žalbu na odgovor suprotnoj strani najmanje do maja 2018. godine, odnosno u periodu od najmanje jedne godine. Dakle, da je u značajnoj mjeri prekoračio rok za dostavljanje žalbe na odgovor suprotnoj strani, koji iznosi osam dana, odnosno da je neopravdano kasnio u preduzimanju radnje u vezi sa dužnošću sudije, čime bi počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. (neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija“) Zakona o VSTV-u BiH.
Protiv navedene odluke Prvostepene disciplinske komisije, Ured disciplinskog tužioca i tuženi putem svojih punomoćnika su blagovremeno izjavili žalbe.
Ured disciplinskog tužioca odluku Prvostepene disciplinske komisije pobija djelimično u dijelu u kojem je disciplinska tužba odbijena, i to, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se navodi da je Prvostepena disciplinska komisija pogrešno primjenila pravila materijalnog prava - ZPP-a, prilikom donošenja odluke o navedenoj tački disciplinske tužbe, ističući da članovima Glave XXV ZPP-a (nepoštivanje suda), nije propisano posebno postupanje suda po žalbama izjavljenim protiv rješenja o novčanom kažnjavanju u odnosu na postupanje po izjavljenim žalbama na druga rješenja koja donosi sud. S tim u vezi, Ured disciplinskog tužioca je citirajući odredbe člana 214. stav 1. i člana 236 ZPP-a istakao da navedeni članovi ZPP-a sadrže odredbe kogentne prirode, da propisuju postupanja suda po izjavljenoj žalbi na rješenje i da ne predviđaju mogućnost drugačije interpretacije. Imajući u vidu navedene imperativne odredbe ZPP-a, Ured ističe da je jasno da je tuženi bio u obavezi koja ne zavisi od njegovog diskrecionog postupanja ili tumačenja, da izjavljenu žalbu uputi drugoj strani na odgovor, te da njegov propust da izvrši ovu radnju u periodu od jedne godine predstavlja disciplinski prekršaj naveden u tački c) tužbe. Na osnovu svega navedenog Ured disciplinskog tužioca je predložio da Drugostepena disciplinska komisija preinači pobijanu odluku i utvrdi disciplinsku odgovornost tuženog i za ovu tačku tužbe.
Tuženi navedenu odluku Prvostepene disciplinske komisije, putem svojih punomoćnika, pobija u dijelu u kojem je prema njemu utvrđena disciplinska odgovornost i izrečena disciplinska mjera, bez naznačenja žalbenih osnova pobijanja, a iz obrazloženja žalbe proizilazi da se odluka pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri s prijedlogom da se žalba tuženog sa svim spisima dostavi Drugostepenoj disciplinskoj komisiji, kojoj se predlaže da usvoji žalbu tuženog i preinači odluku Prvostepene disciplinske komisije u pobijanom dijelu, tako što će utvrditi da tuženi nije odgovoran za disciplinske prekršaje iz tačke I a) i I b) dispozitiva odluke, ili da ukoliko nađe da je tuženi odgovoran za prekršaje iz tačke I dispozitiva pobijane odluke, izmijeni odluku u dijelu kojim je izrečena disciplinska mjera javne opomene, odnosno da odluku preinači i tuženom izrekne blažu disciplinsku mjeru. U žalbi se navodi da je Prvostepena disciplinska komisija neosnovano utvrdila da je tuženi odgovoran za prekršaj opisan u tač. I a) dispozitiva pobijane odluke, ističući da se iz razloga šire obrazloženih u prvostepenom postupku, ocjena sudije da je jedan podnesak „nepismen i neuk“ ne može smatrati uvredom upućenom strankama ili drugim učesnicima u postupku. Konstatacije da je podnesak „nepismen i neuk“ same po sebi ne predstavljaju uvredu, naročito kada se ima u vidu da predmetni podnesak nije potpisao ni zakonski zastupnik ni punomoćnik stranke, nego se na mjestu potpisa nalazi potpuno nečitak paraf, tako da se ne zna ko je podnesak potpisao, pa čak i da li je podnesak potpisan od strane ovlaštenog lica. Iz obrazloženja pobijane odluke može se zaključiti da Prvostepena disciplinska komisija smatra da je ocjena o nepismenosti i neukosti podneska uvredljiva za društvo … d.o.o., kao stranku u postupku, pa s tim u vezi je istaknuto da osjećaj uvrijeđenosti predstavlja specifično emocionalno stanje (kao što je slučaj, na primjer i sa osjećajem duševne boli) i da takav osjećaj može imati samo fizičko lice. Pored toga u žalbi se ističe da jedno od bitnih obilježja konkretnog prekršaja predstavlja element „očiglednosti povrede obaveze sudije da ispravno postupa prema strankama u postupku“, te da li sudija pravilno postupa prema strankama, ili drugim učesnicima, ili je, u određenom slučaju, prekršio obavezu pravilnog postupanja, faktičko je pitanje. Da bi se smatralo prekršajem - kršenje obaveze ispravnog postupanja sudije mora biti očigledno. To bi značilo da je postupak sudije morao biti takav da je svako ko je prisustvovao postupku sudije ili imao odgovarajuća saznanja o tome trebao da uoči nepravilnost postupanja sudije. U tom kontekstu je ukazano i na činjenicu da predsjednica suda koja je bila upoznata sa sadržajem izjašnjenja koji je tuženi dao povodom zahtjeva za njegovo izuzeće, nije smatrala da se u konkretnom slučaju radi o očiglednom kršenju obaveze ispravnog postupanja sudije prema strankama u postupku, te zbog toga nije ni podnijela prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tuženog. Upravo činjenica da predsjednik suda to nije učinio upućuje na zaključak da ocjene sudije o nepismenosti i neukosti podneska nisu predstavljale očigledno kršenje ispravnog postupanja, jer bi očigledno kršenje te obaveze predsjednik suda uočio, odnosno da se radilo o očiglednoj povredi obaveze ispravnog postupanja, to ne bi promaklo predsjedniku suda. U žalbi se dalje navodi da je neosnovano utvrđena odgovornost tuženog i za prekršaj koji je bliže opisan u tački I b) dispozitiva pobijane odluke. U konkretnom slučaju, dostavnica - potvrda o uručenju pismena, jedini je mjerodavan dokaz da je odgovor na žalbu uručen protivnoj strani, žalitelju. U prvostepenom postupku nije izvršen uvid u dostavnicu, nego je Prvostepena disciplinska komisija posrednim putem, odnosno na osnovu uvida u popis predmetnog spisa izvela zaključak da je odgovor na žalbu dostavljen protivnoj strani dana 10.9.2013. godine. Iz popisa spisa se ne može utvrditi kada je u spis uložena dostavnica kojom se potvrđuje dostavljanje odgovora na žalbu protivnoj strani. Sve dok u spis ne bude uložena dostavnica kojom se potvrđuje uručenje odgovora na žalbu protivnoj strani, ne može se smatrati da je spis kompletiran za dostavljanje drugostepenom sudu, dakle to je bitna okolnost koja nije razriješena u prvostepenom postupku, pa je stoga neosnovano utvrđena odgovornost tuženog za neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi sa obavljanjem dužnosti sudije. U pogledu izrečene disciplinske mjere žalitelj ističe da ista nije srazmjerna težini disciplinskog prekršaja, te da bi se blažom disciplinskom mjerom u cijelosti mogla postići svrha pokrenutog disciplinskog postupka.
Primjerak žalbe Ureda disciplinskog tužioca dostavljen je tuženom, odnosno punomoćnicima tuženog koji su blagovremeno podnijeli odgovor na žalbu s prijedlogom da u postupku po žalbi Drugostepena disciplinska komisija odbije žalbu tužioca kao neosnovanu i potvrdi tač. II prvostepene odluke kojom je pod tačkom c) odbijena disciplinska tužba, jer je Prvostepena disciplinska komisija pravilno zaključila da tuženi svojim radnjama nije ostvario obilježja disciplinskog prekršaja koja mu se u tač. c) disciplinske tužbe stavljaju na teret.
Primjerak žalbe tuženog, koju je izjavio putem svojih punomoćnika, dostavljen je Uredu disciplinskog tužioca, koji je blagovremeno podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio osnovanost svih žalbenih navoda, te je predložio da se žalba tuženog odbije kao neosnovana.
Ispitujući pobijanu odluku u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, te po službenoj dužnosti u smislu odredaba člana 221. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 - u daljem tekstu: ZPP FBiH), koji propis se supsidijarno primjenjuje u ovom disciplinskom postupku, na osnovu člana 79. Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Poslovnik VSTV-a BiH), Drugostepena disciplinska komisija je odlučila kao u izreci ove odluke iz slijedećih razloga:
Suština žalbenih prigovora tuženog se svodi na tvrdnju da mu je neosnovano utvrđena disciplinska odgovornost za disciplinske prekršaje iz člana 56. tač. 3. i 10. Zakona o VSTV-u BiH, odnosno da radnje činjenično opisane pod tačkama I a) i I b) izreke pobijane odluke nemaju obilježja disciplinskih prekršaja za koje je proglašen odgovornim tom odlukom.
Tačkom I a) izreke pobijane odluke tuženi je oglašen odgovornim, da je postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 65 0 Ps 674775 17 Mo, suprotno članu 5.6. Kodeksa sudijske etike, kojim je propisana obaveza sudije da funkciju obavlja strpljivo, dostojanstveno i korektno u odnosu prema strankama u postupku, u izjašnjenju od 16.1.2018, datom povodom zahtjeva tužene „...“ d.o.o. ... za njegovo izuzeće, naveo „Saglasan sam sa izuzećem koje se traži, ali ne zato što su navodi o izuzeću tačni, naprotiv, netačni su, ali i neuki, nepismeni, pa zbog toga da sa sa takvim treba voditi postupak, i da budu stranke u postupku, ovaj uredujući sudija će biti izložen nasilju kao u podnesku, da bi isto izbjegao“, a koje izjašnjenje je navedeno u odluci o izuzeću predsjednice Općinskog suda u ..., broj: 065-0-Su-18-000022 od 25.1.2018, dostavljenoj „...“-i d.o.o. ...
Ne mogu se prihvatiti kao osnovane žalbene tvrdnje tuženog, kojima opravdava navedeno postupanje u navedenom predmetu, navodima da predmetni podnesak (zahtjev za izuzeće) nije potpisao ni zakonski zastupnik niti punomoćnik stranke, da se na mjestu potpisa nalazi potpuno nečitak paraf, da se ne zna ko je podnesak potpisao, da izraz koji je upotrijebio za podnesak stranke („neuk i nepismen“) može izazvati specifično emocionalno stanje uvrijeđenosti samo kod fizičkog lica, ali ne i kod stranke koja je pravno lice, kao u ovom slučaju, da je njegov postupak morao biti takav da je svako ko je prisustvovao u postupku ili imao odgovarajuća saznanja o tome trebao da uoči nepravilnost postupanja sudije, gdje je u tom kontekstu ukazano i na činjenicu da predsjednica suda koja je bila upoznata sa sadržajem izjašnjenja koji je tuženi dao povodom zahtjeva za njegovo izuzeće, nije smatrala da se u konkretnom slučaju radi o očiglednom kršenju obaveze ispravnog postupanja sudije prema strankama u postupku, te zbog toga nije ni podnijela prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tuženog.
Naime, Prvostepena disciplinska komisija je izvela pravilan zaključak o očiglednom kršenju obaveze ispravnog postupanja tuženog prema strankama u postupku, u konkretnom predmetu i za takav zaključak dala valjano obrazloženje, pri čemu se posebno naglašava, da se u konkretnom slučaju radi o stranci koja je pravno lice, kao učesnik postupka, koja zasigurno ima svoje vlastite zaposlenike, pravne zastupnike, te da nazivanje podneska stranke, „neukim“ i „nepismenim“, bez ikakve sumnje predstavlja uvredljive i potcjenjivačke epitete, a što je u suprotnosti sa općeprihvaćenim normama uobičajenog jezika u pravnoj korespodenciji, bilo da se radi o korespodenciji između stranaka ili samih stranaka sa sudom.
Dakle, žalitelj zanemaruje očiglednu činjenicu da i u pravnom licu podneske sačinjavaju zaposlenici koji, s punim pravom, očekuju od sudija, kao nosioca pravosudne funkcije, strpljivo i dostojanstveno ponašanje, prema utvrđenim standardima profesije. Upravo njihovo nezadovoljstvo, kao i nezadovoljstvo pravnog lica u cjelini, demonstrirano je podnesenom pritužbom protiv tuženog. Osim toga, ni sam naziv disciplinskog prekršaja („očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima ili drugim osobama“), ne pravi razliku između stranke u postupku kao pravnog ili fizičkog lica, a sigurno je da ni intencija zakonodavca nije bila da omogući sudijama kršenje obaveze ispravnog postupanja prema pravnim licima.
Dakle, tuženi je u konkretnom slučaju upotrijebio uvredljive epitete „nepismen“ i „neuk“ za podnesak stranke i prekršio svoju etičku obavezu strpljivog, dostojanstvenog i korektnog odnosa prema strankama u postupku, pa njegovo takvo postupanje manifestuje obilježje disciplinskog prekršaja iz člana 56. tač. 3. Zakona o VSTV-u BiH u obliku očiglednog kršenja obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku.
Prvostepena disciplinska komisija je u tač. I b) izreke pobijane odluke, iz pravilno utvrđenih činjenica, nepobitno utvrdila da je tuženi postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 09 65 Ps 021459 06 Ps, nakon što je odgovor na žalbu tuženog KJKP „...“ d.o.o. ... dostavljen suprotnoj strani 10.9.2013. godine, suprotno članu 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službeni glasnik FBiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 - ZPP FBiH), kojim je propisana obaveza dostavljanja spisa drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana od dana prijema odgovora na žalbu, propustio uputiti spis predmeta na postupanje Kantonalnom sudu u ... sve do 8.4.2015, odnosno po proteku jedne godine i šest mjeseci od prijema odgovora na žalbu, a koje razloge kao mjerodavno obrazloženje prihvata i ova Komisija u cjelosti.
Tvrdnja žalbe da se iz popisa spisa ne može vidjeti kada je u spis uložena dostavnica kojom se potvrđuje dostavljanje odgovora na žalbu protivnoj stranci je neosnovana i nema uporišta u sadržaju pobijane odluke.
Slijedom navedenog ova Komisija iz izvedenih dokaza, konkretno iz dokaza Ureda disciplinskog tužioca br. 6 (popis spisa, str. 8/11) zaključuje da je datum povratnice 11.9.2013. godine, a da je odgovor na žalbu suprotnoj strani dostavljen prethodnog dana, dakle, 10.9.2013. godine, tako da je povratnica uložena u spis na ovaj datum, kao datum povratnice.
Žalbenim prigovorom suštinski se ne dovodi u pitanje ispravan zaključak Prvostepene disciplinske komisije da tuženi spis nije dostavio drugostepenom sudu u periodu od jedne godine i šest mjeseci, pogotovo imajući u vidu da odredbe Zakona o parničnom postupku, kao početak roka za dostavljanje predmeta drugostepenom sudu posmatraju dan prijema odgovora na žalbu, koji nužno nastupa prije nego što ovaj odgovor bude upućen suprotnoj strani.
Dakle, po ocjeni ove Komisije, Prvostepena disciplinska komisija je pravilno utvrdila da je tuženi u konkretnom slučaju u značajnoj mjeri prekoračio rok za dostavljanje spisa drugostepenom sudu na odlučivanje po žalbi, koji iznosi osam dana, odnosno da je neopravdano kasnio u preduzimanju radnje u vezi sa dužnošću sudije, čime je počinio disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. (neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u vezi s obavljanjem dužnosti sudije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudija“) Zakona o VSTV-u BiH, kao i da ne postoje okolnosti koje bi isključivale disciplinsku odgovornost tuženog u konkretnom slučaju.
Na temelju izloženog ova Komisija nalazi da je pobijana odluka Prvostepene disciplinske komisije, u dijelu kojim je tuženi oglašen odgovornim, zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je na takvoj činjeničnoj osnovi pravilno primjenjeno materijalno pravo kada su radnje tuženog opisane u tačkama I a) i I b) izreke pobijane odluke, okvalifikovane kao disciplinski prekršaji iz člana 56. tačka 3. i 10. Zakona o VSTV-u BiH.
Suština žalbenih prigovora Ureda disciplinskog tužioca se svodi na tvrdnju da radnje činjenično opisane pod tačkom c) disciplinske tužbe, odnosno pod tačkom II izreke pobijane odluke, u kojoj nije utvrđena disciplinska odgovornost tuženog, imaju obilježja disciplinskog prekršaja.
U pogledu tačke c) disciplinske tužbe, odnosno tačke II pobijane odluke, u kojoj nije utvrđena disciplinska odgovornost tuženog, da je postupajući u predmetu Općinskog suda u ..., broj: 65 0 Ps 601108 16 Ps, u značajnoj meri prekoračio rok za dostavljanje žalbe na odgovor suprotnoj strani, odnosno neopravdano kasnio u preduzimanju radnji u vezi sa dužnošću sudije, žalbom Ureda disciplinskog tužioca se osporava pravilnost takvog zaključka Prvostepene disciplinske komisije o pravnoj ocjeni radnji tuženog. Pri tome se naglašava kao nepravilan zaključak Prvostepene disciplinske komisije u pogledu pravnog stanovišta da se navedena žalba nije ni trebala dostavljati na odgovor bilo kome drugom učesniku u postupku, obzirom da rješenje o novčanoj kazni nije ni doneseno na prijedlog niti jedne od stranaka u postupku, nego je doneseno iz razloga nepoštovanja suda, odnosno da se u konkretnom slučaju radilo o rješenju kojim je izrečena novčana kazna lično punomoćniku, a koje rješenje prethodno nije niti dostavljeno suprotnoj strani.
Suprotno navedenom stanovištu žalbe, ova Komisija nalazi da je Prvostepena disciplinska komisija u konkretnom slučaju, pravilno zaključila da se prekoračenje roka, odnosno kašnjenje u dostavljanju žalbe na odgovor suprotnoj strani u navedenom predmetu, u okolnostima navedenim u obrazloženju pobijane odluke, ne manifestuje obilježje navedenog disciplinskog prekršaja. Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorom, a razloge za takav zaključak navedene u obrazloženju odluke prihvata u cjelosti i ova Komisija.
Na temelju izloženog ova Komisija nalazi da je Prvostepena disciplinska komisija u dijelu kojim je odbijena disciplinska tužba, pravilno primjenila materijalno pravo, kada radnje tuženog opisane u tački c) disciplinske tužbe, odnosno pod tačkom II izreke pobijane odluke nisu okvalifikovane kao disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 10. Zakona o VSTV-u BiH.
Odluku o disciplinskoj mjeri ova Komisija je ispitala u vezi sa žalbenim prigovorima tuženog, te nalazi da je Prvostepena disciplinska komisija pravilno ocijenila sve okolnosti iz člana 59. stav 1. tačka a) do e) Zakona o VSTV-u BiH, a u vezi sa kriterijima utvrđenim Smjernicama za određivanje disciplinskih mjera u disciplinskim postupcima (usvojene na sjednici Vijeća, 8. jula 2016. godine - u daljem tekstu: Smjernice), rukovodeći se principom proporcionalnosti svih činjenica koje se odnose na: broj i težinu učinjenih disciplinskih prekršaja i njihovih posljedica, stepenom odgovornosti tuženog, okolnostima pod kojima su prekršaji učinjeni, dosadašnji rad i ponašanje tuženog, uzimajući u obzir i olakšavajuće okolnosti na strani tuženog, i to, da je tuženi disciplinske prekršaje počinio iz nehata (u smislu stepena odgovornosti), zatim pokazanu spremnost na otvorenu i krajnje korektnu saradnju u toku trajanja disciplinskog postupka, kao i činjenicu da se radi o sudiji sa dugogodišnjim radnim iskustvom u pravosuđu.
Osim toga, cijenjene su okolnosti da se radi o sudiji protiv kojeg se do sada nije vodio disciplinski postupak, te da je kroz dosadašnje rezulate rada iskazao visok stepen stručnosti i posvećenosti u obavljanju sudijske funkcije, te da je u pogledu ostvarenih normi u donošenju odluka jedan od najuspješnijih sudija Privrednog odjeljenja Općinskog suda u ..., a što je potvrđeno Godišnjim izvještajima o orjentacijskim mjerilima Općinskog suda u ..., za period od 2013. godine do 2017. godine.
Prilikom odlučivanja o disciplinskoj mjeri Prvostepena disciplinska komisija je također cijenila i kršenje Kodeksa sudijske etike od strane tuženog, imajući u vidu da su standardi stručnog i odgovornog odnosa prema poslu i sudijskog ponašanja u cilju jačanja povjerenja javnosti u pravosuđe definisani upravo etičkim pravilima, koja imaju dopunjujući karakter za osnovnu normu disciplinskog prekršaja.
Ova Komisija, pored navedenog nalazi, da je tuženi oglašen odgovornim za dva raznovrsna prekršaja, od kojih se jedan odnosi na odnos prema stranci u postupku, dok se drugi odnosi na neblagovremeno postupanje u predmetu. Pri tome štetne posljedice prvog prekršaja su javno manifestovane, iz čega se može zaključiti da je Prvostepena disciplinska komisija adekvatno izrekla disciplinsku mjeru javnog karaktera, a koja ie potrebna radi generalne prevencije sličnog ponašanja.
Dakle, izrečena mjera, javna opomena je i po ocjeni ove Komisije adekvatna težini počinjenih disciplinskih prekršaja i stepenu disciplinske odgovornosti tuženog.
Iz navedenih razloga žalba Ureda disciplinskog tužioca i žalba tuženog se pokazuju kao neosnovane, radi čega su iste u smislu odredbi člana 60. stava 4. Zakona o VSTV-u odbijene i slijedom toga potvrđena je pobijana odluka Prvostepene disciplinske komisije.
Predsjedavajući
Drugostepene disciplinske komisije
Doc. dr Dragomir Vukoje, sudija
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dozvoljena je žalba Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH u roku od 8 dana od dana prijema odluke.
Odluka Drugostepene disciplinske komisije može se pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere. (član 103. stav 2. Poslovnika Vijeća).
