Presuda u predmetu Škrbić i Vujičić protiv Bosne i Hercegovine
Evropski sud za ljudska prava je 6. juna 2017. godine donio presudu u predmetu Škrbić i Vujičić protiv Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđena povreda prava podnosilaca predstavke na suđenje u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Sud je u presudi naglasio da razumnost dužine postupka mora biti ocijenjena u svjetlu okolnosti slučaja i uz pozivanje na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje aplikanta i nadležnih organa, te šta je za aplikanta bilo u pitanju u samom sporu (vidi Frydlender protiv Francuske [GC], br. 30979/96, st. 43, ECHR 2000-VII).
Takođe je naveo da je u vodećim predmetima Nemet protiv Srbije, br. 22543/05, 8. decembra 2009. i Dorić protiv Bosne i Hercegovine [Komitet], br. 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Sud već našao kršenje u pogledu pitanja sličnih onima u ovom predmetu.
Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je dostavljen, Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o prihvatljivosti i meritumu ovih žalbi. Imajući u vidu svoju sudsku praksu po tom pitanju, Sud smatra da je u ovom predmetu dužina postupka bila prekomjerna (preko 9, odnosno 11 godina na tri sudske instance) i da nije ispunila zahtjev "razumnog roka".
Sud je aplikantima dosudio određeni iznos na ime naknade nematerijalne štete.
Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta: 37444/17 i 75271/17.
Evropski sud za ljudska prava je 6. juna 2017. godine donio presudu u predmetu Škrbić i Vujičić protiv Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđena povreda prava podnosilaca predstavke na suđenje u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Sud je u presudi naglasio da razumnost dužine postupka mora biti ocijenjena u svjetlu okolnosti slučaja i uz pozivanje na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje aplikanta i nadležnih organa, te šta je za aplikanta bilo u pitanju u samom sporu (vidi Frydlender protiv Francuske [GC], br. 30979/96, st. 43, ECHR 2000-VII).
Takođe je naveo da je u vodećim predmetima Nemet protiv Srbije, br. 22543/05, 8. decembra 2009. i Dorić protiv Bosne i Hercegovine [Komitet], br. 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Sud već našao kršenje u pogledu pitanja sličnih onima u ovom predmetu.
Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je dostavljen, Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o prihvatljivosti i meritumu ovih žalbi. Imajući u vidu svoju sudsku praksu po tom pitanju, Sud smatra da je u ovom predmetu dužina postupka bila prekomjerna (preko 9, odnosno 11 godina na tri sudske instance) i da nije ispunila zahtjev "razumnog roka".
Sud je aplikantima dosudio određeni iznos na ime naknade nematerijalne štete.
Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta: 37444/17 i 75271/17.
