POTREBA VJEŠTAČENJA ZBIRA FAKTURA
Zakon o parničnom postupku
član 147
Kako je vještačenje dokazno sredstvo koje se koristi samo kada je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, njegovo provođenje nije neophodno ako se činjenice mogu utvrditi jednostavnom matematičkom operacijom sabiranja jer sud raspolaže takvim znanjem.
Obrazloženje:
"Revident u reviziji prigovara da nije dokazana visina tužbenog zahtjeva, jer je tuženi propustio da izvede dokaz vještačenje po vještaku finansijske struke. Vještačenje je dokazno sredstvo koje se koristi samo kada je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Međutim u konkretnom slučaju pošto se radilo o jednostavnoj matematičkoj operaciji (sabiranja faktura za izvršene radove, nabavljeni i ugrađeni građevinski materijal) sa kakvim znanjem raspolaže sud, to je pravilno postupio prvostepeni sud kada je posredno osnovom ovih izvedenih dokaza utvrdio visinu tuženog zahtjeva za izvršena ulaganja, a u obrazloženju svoje odluke za takav stav dao pravilne i potpune razloge koje u svemu prihvata ovaj sud bez potrebe za njihovim ponavljanjem.
Tužitelj u svojoj žalbi nije ukazao na bilo kakvu nepravilnost u takvom obračunu i tako posredno izvedenom zaključku prvostepenog suda o visini potraživanja tuženog za izvršena ulaganja niti to čini u reviziji (da je nešto priznato od materijala i rada a da nije ugrađeno ili da rad nije izvršen), pa na osnovu iznesenog ovaj revizijski sud nalazi da nije ostvaren ni ovaj revizijski prigovor tužitelja.
Treba i reći da revizijski prigovor na visinu ulaganja na način kako ga revident iznosi, predstavlja prigovor činjenične prirode koji je u revizijskom postupku neprihvatljiv sa stanovišta odredbe člana 240. stav 2. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 23 0 P 017159 16 Rev od 11.6.2018. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/porezno-pravo-BiH.html
Zakon o parničnom postupku
član 147
Kako je vještačenje dokazno sredstvo koje se koristi samo kada je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, njegovo provođenje nije neophodno ako se činjenice mogu utvrditi jednostavnom matematičkom operacijom sabiranja jer sud raspolaže takvim znanjem.
Obrazloženje:
"Revident u reviziji prigovara da nije dokazana visina tužbenog zahtjeva, jer je tuženi propustio da izvede dokaz vještačenje po vještaku finansijske struke. Vještačenje je dokazno sredstvo koje se koristi samo kada je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Međutim u konkretnom slučaju pošto se radilo o jednostavnoj matematičkoj operaciji (sabiranja faktura za izvršene radove, nabavljeni i ugrađeni građevinski materijal) sa kakvim znanjem raspolaže sud, to je pravilno postupio prvostepeni sud kada je posredno osnovom ovih izvedenih dokaza utvrdio visinu tuženog zahtjeva za izvršena ulaganja, a u obrazloženju svoje odluke za takav stav dao pravilne i potpune razloge koje u svemu prihvata ovaj sud bez potrebe za njihovim ponavljanjem.
Tužitelj u svojoj žalbi nije ukazao na bilo kakvu nepravilnost u takvom obračunu i tako posredno izvedenom zaključku prvostepenog suda o visini potraživanja tuženog za izvršena ulaganja niti to čini u reviziji (da je nešto priznato od materijala i rada a da nije ugrađeno ili da rad nije izvršen), pa na osnovu iznesenog ovaj revizijski sud nalazi da nije ostvaren ni ovaj revizijski prigovor tužitelja.
Treba i reći da revizijski prigovor na visinu ulaganja na način kako ga revident iznosi, predstavlja prigovor činjenične prirode koji je u revizijskom postupku neprihvatljiv sa stanovišta odredbe člana 240. stav 2. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 23 0 P 017159 16 Rev od 11.6.2018. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/porezno-pravo-BiH.html
