Mjesna zajednica i lokalna samouprava
Mjesna zajednica je jedan od oblika neposrednog učešća građana u lokalnoj samoupravi, a ne organ državne vlasti, pa lijepljenje plakata od strane političke stranke na zgradu u kojoj je smještena mjesna zajednica ne podliježe zabrani iz odredbe člana 7.2 stav
3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koja se odnosi samo na zabranu lijepljenja
plakata na zgrade u kojima su smješteni organi državne vlasti.
Iz obrazloženja
Odredbom člana 7.2 stav 3. Izbornog zakona BiH propisana je zabrana lijepljenja plakata na zgradama u kojima su smješteni organi državne vlasti, pa kako se lijepljenje plakata od strane političke stranke ne smatra lijepljenjem plakata na zgradu u kojoj su smješteni organi državne vlasti, jer mjesna zajednica se ne smatra organom državne vlasti, to je Izborno vijeće za prigovore i žalbe pravilno odlučilo da se prigovor žaliteljice odbije kao neosnovan, što i ovaj sud nalazi.
Naime, Ustav FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 1/94) u glavi III propisuje podjelu nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti. U glavi VI uređuje nadležnost općinske vlasti. U odredbi člana 2. stav 1. glava VI Ustav Federacije BiH određuje se da se u općini ostvaruje lokalna samouprava. Amandmanom XVI na Ustav FBiH dodata je nova glava „VI.A. Gradske vlasti“.
Prema odredbama glave V Zakona o lokalnoj samoupravi, donijetim 30.06.1998. godine na Skupštini Tuzlansko-podrinjskog kantona, mjesna samouprava ostvaruje se u mjesnoj zajednici (član 58. stav 1.); mjesna zajednica ima svojstvo pravnog lica (član 63) i služi zadovoljavanju potreba i interesa građana (član 61 stav 1.). Dakle, mjesna zajednica je predviđena kao organizacioni oblik povezivanja građana u naselju, dijelu naselja ili više povezanih naselja radi ostvarivanja njihovih zajedničkih potreba i interesa. Prema tome, mjesna zajednica predstavlja oblik demokratskog organizovanja građana u institucionalni oblik pravnog lica radi poslova od interesa za građane teritorijalno organizovane u mjesnu zajednicu, a sva pitanja organizovanja i funkcionisanja mjesnih zajednica prepuštena su mjesnim zajednicama. Dakle, mjesna zajednica, koja je jedan od oblika neposrednog učešća građana u lokalnoj samoupravi, nije organ državne vlasti, pa tako ni zgrada u kojoj je smještena mjesna zajednica ne pripada organu državne vlasti nego isključivo mjesnoj zajednici. Prema članu 59. Zakona o lokalnoj samoupravi Tuzlansko-podrinjskog kantona, Statutom Općine utvrđuje se postupak i uslovi osnivanja, djelokrug i organi mjesne zajednice, kao i druga pitanja od značaja za rad mjesne zajednice. Kako ističe žaliteljica u žalbi, prema odredbi člana 70., mjesna zajednica je, navodno, definisana kao organ državne vlasti u kojem se ostvaruje mjesna samouprava. U žalbi se ističe i da su odredbom člana 83. i 84. Statuta Općine Tuzla regulisani odnosi povjerenika i povjereničkog odbora sa općinskim načelnikom, po kome ovi obavljaju poslove i zadatke iz okvira života i rada mjesnih zajednica koje im povjeri općinski načelnik, a povjerenici su za svoj rad neposredno odgovorni općinskom načelniku, što ukazuje na odnose karakteristične za izvršne organe državne vlasti.
Uvidom u Statut Općine Tuzla („Službeni glasnik Općine Tuzla“, broj 2/1991), utvrđeno je da je u odredbi člana 70. Statuta Općine Tuzla propisano: „Mjesna samouprava se ostvaruje u mjesnoj zajednici“. Dakle, nije definisano da je mjesna zajednica organ vlasti, već institucionalni oblik mjesne samouprave. Ostali navodi žalitelja u žalbi se poklapaju sa odredbama Statuta Općine Tuzla koji se nalaze u spisu predmeta.
U odredbi člana 87. Statuta Općine Tuzla propisane su nadležnosti povjereničkog odbora, koje se svode na praćenje stanja i davanje prijedloga o problemima iz oblasti koje čine svakodnevne potrebe za život i rad svih građana na teritoriji mjesene zajednice. Odredbom člana 80. Statuta Općine Tuzla propisano je da se odlukom općinskog vijeća, a na prijedlog općinskog načelnika, mogu na mjesnu zajednicu prenijeti određeni stručni poslovi iz samoupravnog djelokruga općine koji su u nadležnosti općinskih službi za upravu, a koji su od neposrednog interesa za prava i obaveze građana.
I iz ove odredbe ne proizilazi da se na mjesnu zajednicu prenose upravni poslovi nego
„stručni poslovi iz samoupravnog djelokruga Općine“, što upućuje na proces razdvajanja uprave od samouprave u demokratskom poretku.
U spisu predmeta ne postoji nijedna odluka općinskog vijeća Općine Tuzla da se na mjesnu zajednicu prenose stručni poslovi iz samoupravnog djelokruga općine, tako da se ne može zaključiti da u konkretnom slučaju mjesna zajednica vrši bilo kakve poslove iz djelokruga organa uprave koji spadaju u poslove organa državne vlasti.
(Rješenje Apelacionog upravnog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, Iž-34/04 od
17.11.2004. godine).
Mjesna zajednica je jedan od oblika neposrednog učešća građana u lokalnoj samoupravi, a ne organ državne vlasti, pa lijepljenje plakata od strane političke stranke na zgradu u kojoj je smještena mjesna zajednica ne podliježe zabrani iz odredbe člana 7.2 stav
3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koja se odnosi samo na zabranu lijepljenja
plakata na zgrade u kojima su smješteni organi državne vlasti.
Iz obrazloženja
Odredbom člana 7.2 stav 3. Izbornog zakona BiH propisana je zabrana lijepljenja plakata na zgradama u kojima su smješteni organi državne vlasti, pa kako se lijepljenje plakata od strane političke stranke ne smatra lijepljenjem plakata na zgradu u kojoj su smješteni organi državne vlasti, jer mjesna zajednica se ne smatra organom državne vlasti, to je Izborno vijeće za prigovore i žalbe pravilno odlučilo da se prigovor žaliteljice odbije kao neosnovan, što i ovaj sud nalazi.
Naime, Ustav FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 1/94) u glavi III propisuje podjelu nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti. U glavi VI uređuje nadležnost općinske vlasti. U odredbi člana 2. stav 1. glava VI Ustav Federacije BiH određuje se da se u općini ostvaruje lokalna samouprava. Amandmanom XVI na Ustav FBiH dodata je nova glava „VI.A. Gradske vlasti“.
Prema odredbama glave V Zakona o lokalnoj samoupravi, donijetim 30.06.1998. godine na Skupštini Tuzlansko-podrinjskog kantona, mjesna samouprava ostvaruje se u mjesnoj zajednici (član 58. stav 1.); mjesna zajednica ima svojstvo pravnog lica (član 63) i služi zadovoljavanju potreba i interesa građana (član 61 stav 1.). Dakle, mjesna zajednica je predviđena kao organizacioni oblik povezivanja građana u naselju, dijelu naselja ili više povezanih naselja radi ostvarivanja njihovih zajedničkih potreba i interesa. Prema tome, mjesna zajednica predstavlja oblik demokratskog organizovanja građana u institucionalni oblik pravnog lica radi poslova od interesa za građane teritorijalno organizovane u mjesnu zajednicu, a sva pitanja organizovanja i funkcionisanja mjesnih zajednica prepuštena su mjesnim zajednicama. Dakle, mjesna zajednica, koja je jedan od oblika neposrednog učešća građana u lokalnoj samoupravi, nije organ državne vlasti, pa tako ni zgrada u kojoj je smještena mjesna zajednica ne pripada organu državne vlasti nego isključivo mjesnoj zajednici. Prema članu 59. Zakona o lokalnoj samoupravi Tuzlansko-podrinjskog kantona, Statutom Općine utvrđuje se postupak i uslovi osnivanja, djelokrug i organi mjesne zajednice, kao i druga pitanja od značaja za rad mjesne zajednice. Kako ističe žaliteljica u žalbi, prema odredbi člana 70., mjesna zajednica je, navodno, definisana kao organ državne vlasti u kojem se ostvaruje mjesna samouprava. U žalbi se ističe i da su odredbom člana 83. i 84. Statuta Općine Tuzla regulisani odnosi povjerenika i povjereničkog odbora sa općinskim načelnikom, po kome ovi obavljaju poslove i zadatke iz okvira života i rada mjesnih zajednica koje im povjeri općinski načelnik, a povjerenici su za svoj rad neposredno odgovorni općinskom načelniku, što ukazuje na odnose karakteristične za izvršne organe državne vlasti.
Uvidom u Statut Općine Tuzla („Službeni glasnik Općine Tuzla“, broj 2/1991), utvrđeno je da je u odredbi člana 70. Statuta Općine Tuzla propisano: „Mjesna samouprava se ostvaruje u mjesnoj zajednici“. Dakle, nije definisano da je mjesna zajednica organ vlasti, već institucionalni oblik mjesne samouprave. Ostali navodi žalitelja u žalbi se poklapaju sa odredbama Statuta Općine Tuzla koji se nalaze u spisu predmeta.
U odredbi člana 87. Statuta Općine Tuzla propisane su nadležnosti povjereničkog odbora, koje se svode na praćenje stanja i davanje prijedloga o problemima iz oblasti koje čine svakodnevne potrebe za život i rad svih građana na teritoriji mjesene zajednice. Odredbom člana 80. Statuta Općine Tuzla propisano je da se odlukom općinskog vijeća, a na prijedlog općinskog načelnika, mogu na mjesnu zajednicu prenijeti određeni stručni poslovi iz samoupravnog djelokruga općine koji su u nadležnosti općinskih službi za upravu, a koji su od neposrednog interesa za prava i obaveze građana.
I iz ove odredbe ne proizilazi da se na mjesnu zajednicu prenose upravni poslovi nego
„stručni poslovi iz samoupravnog djelokruga Općine“, što upućuje na proces razdvajanja uprave od samouprave u demokratskom poretku.
U spisu predmeta ne postoji nijedna odluka općinskog vijeća Općine Tuzla da se na mjesnu zajednicu prenose stručni poslovi iz samoupravnog djelokruga općine, tako da se ne može zaključiti da u konkretnom slučaju mjesna zajednica vrši bilo kakve poslove iz djelokruga organa uprave koji spadaju u poslove organa državne vlasti.
(Rješenje Apelacionog upravnog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, Iž-34/04 od
17.11.2004. godine).
