PRESTANAK VAŽENJA UGOVORA O KORIŠTENJU STANA
Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
član 46
Odbija se predlagatelj koji je nakon 6.12.2000. godine tražio da ga sud u vanparničnom postupku odredi za nositelja stanarskog prava na stanu, jer je Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predviđeno da u roku od tri godine od dana njegovog stupanja na snagu prestaju da važe ugovori o korištenju stana koji su zaključeni u skladu sa odredbama Zakona o stambenim odnosima.
Obrazloženje:
"Prijedlogom od 30.05.2005. godine predlagatelj je tražio da ga sud u vanparničnom postupku odredi za nositelja stanarskog prava na stanu u M. u ul.... ulaz I, prizemlje, u naravi dvosoban stan površine 52 m2. Prijedlog je podnesen temeljem odredbi čl. 22. Zakona o stambenim odnosima-ZOSO. Prema odredbama navedenog člana, kad nositelj stanarskog prava umre ili iz drugih razloga trajno prestane da koristi stan, a članovi njegovog porodičnog domaćinstva nastave sa korištenjem stana, ukoliko u stanu nije ostao bračni drug kao nositelj stanarskog prava, članovi porodičnog domaćinstva će sporazumno između sebe odrediti jedno lice za nositelja stanarskog prava i o tome obavijestiti davatelja stana na korištenje.
Iz dokumentacije u predmetu proizlazi da je nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu R.B. umrla..., da je ista za života koristila stan po osnovu ugovora o korištenju stana zaključenog sa Z.s. JNA pod brojem... dana 22.08.1986. godine.
Pravilno je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo- odredbe čl. 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine F BiH", broj: 77/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 36/06, 51/07 i 72/08), prema kojima, ugovori o korištenju stana koji su zaključeni u skladu sa odredbama Zakona o stambenim odnosima do dana stupanja na snagu ovog zakona, prestaju da važe najkasnije u roku od tri godine od dana njegovog stupanja na snagu. Navedeni zakon stupio je na snagu 06.12.1997. godine. Imajući u vidu zabranu daljeg stjecanja novih stanarskih prava na stanovima u društvenoj (državnoj) imovini nakon 06.12.2000. godine, to je zahtjev predlagatelja, podnesen 30.05.2005. godine, neosnovan u smislu citiranih zakonskih odredbi.
Kako je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nisu počinjene povrede odredaba postupka na koje se ukazuje žalbom, a niti one, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrditi, primjenom odredbi čl. 235. tač. 2. Zakona o parničnom postupku."
(Rješenje Županijskog suda u Mostaru, 58 0 V 903812 11 Gž od 9.11.2011. godine)
Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
član 46
Odbija se predlagatelj koji je nakon 6.12.2000. godine tražio da ga sud u vanparničnom postupku odredi za nositelja stanarskog prava na stanu, jer je Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo predviđeno da u roku od tri godine od dana njegovog stupanja na snagu prestaju da važe ugovori o korištenju stana koji su zaključeni u skladu sa odredbama Zakona o stambenim odnosima.
Obrazloženje:
"Prijedlogom od 30.05.2005. godine predlagatelj je tražio da ga sud u vanparničnom postupku odredi za nositelja stanarskog prava na stanu u M. u ul.... ulaz I, prizemlje, u naravi dvosoban stan površine 52 m2. Prijedlog je podnesen temeljem odredbi čl. 22. Zakona o stambenim odnosima-ZOSO. Prema odredbama navedenog člana, kad nositelj stanarskog prava umre ili iz drugih razloga trajno prestane da koristi stan, a članovi njegovog porodičnog domaćinstva nastave sa korištenjem stana, ukoliko u stanu nije ostao bračni drug kao nositelj stanarskog prava, članovi porodičnog domaćinstva će sporazumno između sebe odrediti jedno lice za nositelja stanarskog prava i o tome obavijestiti davatelja stana na korištenje.
Iz dokumentacije u predmetu proizlazi da je nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu R.B. umrla..., da je ista za života koristila stan po osnovu ugovora o korištenju stana zaključenog sa Z.s. JNA pod brojem... dana 22.08.1986. godine.
Pravilno je prvostepeni sud primijenio materijalno pravo- odredbe čl. 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine F BiH", broj: 77/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 36/06, 51/07 i 72/08), prema kojima, ugovori o korištenju stana koji su zaključeni u skladu sa odredbama Zakona o stambenim odnosima do dana stupanja na snagu ovog zakona, prestaju da važe najkasnije u roku od tri godine od dana njegovog stupanja na snagu. Navedeni zakon stupio je na snagu 06.12.1997. godine. Imajući u vidu zabranu daljeg stjecanja novih stanarskih prava na stanovima u društvenoj (državnoj) imovini nakon 06.12.2000. godine, to je zahtjev predlagatelja, podnesen 30.05.2005. godine, neosnovan u smislu citiranih zakonskih odredbi.
Kako je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nisu počinjene povrede odredaba postupka na koje se ukazuje žalbom, a niti one, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrditi, primjenom odredbi čl. 235. tač. 2. Zakona o parničnom postupku."
(Rješenje Županijskog suda u Mostaru, 58 0 V 903812 11 Gž od 9.11.2011. godine)
