ISTICANJE PRIGOVORA ZASTARE
Zakon o parničnom postupku
član 71
Prigovor zastare tuženi prvi put ističe u odgovoru na tužbu jer je tek prijemom tužbe saznao da je uopšte utužen i za koji period.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je pravilno odbio tužitelja i sa zahtjevom za iznos od 575,00 KM kada je utvrdio da tužitelj nije dokazao koji dug je izmirio sa ovom nesporno neoznačenom uplatom. Tužitelj pravilno citira odredbu čl. 312. ZOO, ali upravo pozivom na tu odredbu, morao je navesti i dokazati koja je svoja potraživanja namirio neoznačenom uplatom, jer se u protivnom smatra da je tuženi podmirivao onu obavezu za koju on smatra plaćenom, odnosno sve do tada ima se smatrati da je ispunio obavezu čije se ispunjenje tužbom traži.
Tužitelj nije ni dokazivao prednju činjenicu.
Nerazumljivi su navodi žalbe u pogledu neoznačene uplate od 575,00 KM kada kaže da je prigovor zastare tuženi prvi put istakao u odgovoru na tužbu 03.03.2009. godine, a sporna uplata je bila 04.05.2006.godine. Naime, bez obzira kada je bila uplata tuženi nikako nije mogao istaći prigovora ranije nego u odgovoru na tužbu (prijemom tužbe je saznao da je uošte utužen i za koji perid), a što znači blagovremeno i u skladu sa odredbom čl. 71. ZPP-a.
U svakom slučaju iz stanja spisa se vidi da ne stoje navodi žalbe tužitelja da se ponašao sa pažnjom dobrog domaćina, jer da se tako ponašao ne bi došlo ni do neovlaštene potrošnje, barem ne za duži period, pa ni do zastare potraživanja, a tuženog ne bi doveo u poziciju da i on (uspješno) krši načela na koja ukazuje u žalbi.
Kako je prvostepeni sud pravilno utvrdio da su sva potraživanja prije 10.3.2005. godine zastarijela, te imajući u vidu i pravilno utvrđenje u pogledu ova dva računa to je žalba tužitelja u cjelosti neosnovana.
Kako, dakle, ne postoje razlozi žalbe a ni drugi razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je u smislu odredbe čl. 226. ZPP-a odlučeno kao u izreci."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 Ps 040676 10 Pž od 21.4.2011. godine)
Zakon o parničnom postupku
član 71
Prigovor zastare tuženi prvi put ističe u odgovoru na tužbu jer je tek prijemom tužbe saznao da je uopšte utužen i za koji period.
Obrazloženje:
"Prvostepeni sud je pravilno odbio tužitelja i sa zahtjevom za iznos od 575,00 KM kada je utvrdio da tužitelj nije dokazao koji dug je izmirio sa ovom nesporno neoznačenom uplatom. Tužitelj pravilno citira odredbu čl. 312. ZOO, ali upravo pozivom na tu odredbu, morao je navesti i dokazati koja je svoja potraživanja namirio neoznačenom uplatom, jer se u protivnom smatra da je tuženi podmirivao onu obavezu za koju on smatra plaćenom, odnosno sve do tada ima se smatrati da je ispunio obavezu čije se ispunjenje tužbom traži.
Tužitelj nije ni dokazivao prednju činjenicu.
Nerazumljivi su navodi žalbe u pogledu neoznačene uplate od 575,00 KM kada kaže da je prigovor zastare tuženi prvi put istakao u odgovoru na tužbu 03.03.2009. godine, a sporna uplata je bila 04.05.2006.godine. Naime, bez obzira kada je bila uplata tuženi nikako nije mogao istaći prigovora ranije nego u odgovoru na tužbu (prijemom tužbe je saznao da je uošte utužen i za koji perid), a što znači blagovremeno i u skladu sa odredbom čl. 71. ZPP-a.
U svakom slučaju iz stanja spisa se vidi da ne stoje navodi žalbe tužitelja da se ponašao sa pažnjom dobrog domaćina, jer da se tako ponašao ne bi došlo ni do neovlaštene potrošnje, barem ne za duži period, pa ni do zastare potraživanja, a tuženog ne bi doveo u poziciju da i on (uspješno) krši načela na koja ukazuje u žalbi.
Kako je prvostepeni sud pravilno utvrdio da su sva potraživanja prije 10.3.2005. godine zastarijela, te imajući u vidu i pravilno utvrđenje u pogledu ova dva računa to je žalba tužitelja u cjelosti neosnovana.
Kako, dakle, ne postoje razlozi žalbe a ni drugi razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je u smislu odredbe čl. 226. ZPP-a odlučeno kao u izreci."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 Ps 040676 10 Pž od 21.4.2011. godine)
