PONAŠANJE SA PAŽNJOM DOBROG DOMAĆINA I PAŽNJOM DOBROG STRUČNJAKA
Zakon o obligacionim odnosima
član 18
Kada treće lice traži od tuženog da njemu isplati dug koji ima prema tužitelju, tuženi je dužan da prvo provjeri da li to lice uopšte ima punomoć od tužitelja, a ako je ima da provjeri i obim te ponomoći, u suprotnom snosi pravne posljedice takvog ponašanja jer se nije ponašao sa pažnjom dobrog domaćina i pažnjom dobrog stručnjaka.
Obrazloženje:
"Što se tiče preostalog iznosa od 8.826,72 KM koji je tuženi "platio B.K., kao punomoćniku tužitelja čime je s pravom smatrao da je izmiro sve svoje obaveze", ni ti žalbeni navodi ne stoje. Pravilno je tužitelj osporavao valjanost punomoći koju je dao B.K., i nije tačno da to nije trebalo biti predmet spora iz razloga navedenih u žalbi ("što je punomoćnik stupio u kontakt sa tuženim i sklopio vansudsko poravnanje, kojim je jasno rečeno da tuženi prema tužitelju nema više nikakvih dugova"). Taj punomoćnik jeste stupio u kontakt sa tuženim i zaključio vansudsko poravnanje, ali za to nije imao ovlasti u smislu odredbe čl. 91.st.4. ZOO, kako je pravilno utvrđeno osporenom presudom. Dosljedno tome, ne stoje navodi žalbe da "sve da punomoć nije bila valjana, takvu posljedicu ne može da snosi tuženi, jer nije morao biti upoznat sa načinom davanja punomoći i ovlaštenja". Naime, isti je morao, kada mu je došlo treće lice tražeći od njega da isplati dug tužitelju, da prvo provjeri da li je uopšte ima punomoć od tužitelja, a ako je ima da provjeri obim te ponomoći. Postupajući suprotno od ovoga, nije se ponašao sa pažnjom dobrog domaćina i pažnjom dobrog stručnjaka(čl.18. ZOO), pa treba snositi i pravne posljedice takvog ponašanja. Dakle, ne stoje ni navodi žalbe da "ukoliko je tužitelj pretrpio štetu zbog djelovanja punomoćnika van punomoći, tužitelj je može ostvariti samo protiv punomoćnika, a nikako od tuženog"."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 Ps 030603 10 Pž od 28.3.2011. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
član 18
Kada treće lice traži od tuženog da njemu isplati dug koji ima prema tužitelju, tuženi je dužan da prvo provjeri da li to lice uopšte ima punomoć od tužitelja, a ako je ima da provjeri i obim te ponomoći, u suprotnom snosi pravne posljedice takvog ponašanja jer se nije ponašao sa pažnjom dobrog domaćina i pažnjom dobrog stručnjaka.
Obrazloženje:
"Što se tiče preostalog iznosa od 8.826,72 KM koji je tuženi "platio B.K., kao punomoćniku tužitelja čime je s pravom smatrao da je izmiro sve svoje obaveze", ni ti žalbeni navodi ne stoje. Pravilno je tužitelj osporavao valjanost punomoći koju je dao B.K., i nije tačno da to nije trebalo biti predmet spora iz razloga navedenih u žalbi ("što je punomoćnik stupio u kontakt sa tuženim i sklopio vansudsko poravnanje, kojim je jasno rečeno da tuženi prema tužitelju nema više nikakvih dugova"). Taj punomoćnik jeste stupio u kontakt sa tuženim i zaključio vansudsko poravnanje, ali za to nije imao ovlasti u smislu odredbe čl. 91.st.4. ZOO, kako je pravilno utvrđeno osporenom presudom. Dosljedno tome, ne stoje navodi žalbe da "sve da punomoć nije bila valjana, takvu posljedicu ne može da snosi tuženi, jer nije morao biti upoznat sa načinom davanja punomoći i ovlaštenja". Naime, isti je morao, kada mu je došlo treće lice tražeći od njega da isplati dug tužitelju, da prvo provjeri da li je uopšte ima punomoć od tužitelja, a ako je ima da provjeri obim te ponomoći. Postupajući suprotno od ovoga, nije se ponašao sa pažnjom dobrog domaćina i pažnjom dobrog stručnjaka(čl.18. ZOO), pa treba snositi i pravne posljedice takvog ponašanja. Dakle, ne stoje ni navodi žalbe da "ukoliko je tužitelj pretrpio štetu zbog djelovanja punomoćnika van punomoći, tužitelj je može ostvariti samo protiv punomoćnika, a nikako od tuženog"."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 Ps 030603 10 Pž od 28.3.2011. godine)
