RAČUNANjE POČETKA OBJEKTIVNOG ROKA ZASTARJELOSTI POTRAŽIVANjA NAKNADE ŠTETE
Zakon o obligacionim odnosima
član 376 stav 2
Bez obzira na trenutak saznanja tužioca za pričinjenu štetu, potraživanje naknade štete u svakom slučaju zastarijeva protekom objektivnog roka zastarjelosti, odnosno za pet godina od kada je šteta nastala.
Obrazloženje:
"Naime, odredbama člana 376. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO) je propisano, da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (stav 1.) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala (stav 2.).
Kada se ima u vidu, da se zahtjevom iz tužbe, podnesene prvostepenom sudu 29.10.2012. godine, traži da se tuženi obaveže da tužiocu isplati 25.000,00 KM na ime naknade štete nastale u periodu od 1993. godine do 2003. godine, ovaj sud nalazi, da je pravilan zaključak nižestepenih sudova, da je potraživanje tužioca na ime naknade štete za navedeni period zastarjelo, u smislu odredaba člana 376. ZOO. Ovo stoga, što je objektivni rok od pet godina, u kojem je tužilac imao mogućnosti da zahtijeva naknadu štete pričinjene od 1993. godine do 2003. godine, istekao najkasnije u toku 2008. godine. Prihvatajući u svemu razloge nižestepenih sudova da tužilac nije dokazao, shodno odredbama člana 7. i 123. Zakona o parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu ZPP), da mu je tuženi pričinio štetu u periodu od 2003. godine do 2012. godine, na način što je oštetio njegovu kuću, te otuđio stolariju i ogradu, ovaj sud nalazi, da nije osnovan ni zahtjev tužioca na ime naknade štete za period od 2003. godine do 2012. godine, shodno odredbama člana 154. ZOO.
Naime, za uspjeh u parnici povodom zahtjeva za naknadu štete, u smislu odredaba člana 154. ZOO, tužilac je bio u obavezi da dokaže, da mu je tuženi pričinio štetu tako što mu je u periodu od 2003. godine do 2012. godine oštetio kuću, te otuđio stolariju i ogradu.
Kako iz iskaza svih saslušanih svjedoka: Š. S., S. M., S. D., Z.K., K. D., M. N., P. M., te S. M., proizilazi, da nikad nisu vidjeli tuženog da oštećuje kuću tužioca, ovaj sud nalazi, da je pravilan zaključak nižestepenih sudova, da tužilac nije dokazao, da mu je tuženi u periodu od 2003. godine do 2012. godine pričinio štetu, tako što je oštetio njegovu kuću, te otuđio stolariju i ogradu.
Na ovakav zaključak ne utiču revizioni prigovori, da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, M. M., proizilazi da je kuća tužioca oštećen i da su ukupna oštećenja na objektu 20.453,00 KM, jer tužilac nije dokazao da mu je tu štetu pričinio tuženi.
Kada se ima u vidu, da je tužilac zahtjevom iz tužbe, podnesene prvostepenom sudu 29.10.2012. godine, tražio da se tuženi obaveže da mu naknadi pričinjenu štetu nastalu do 2003. godine, neosnovani su revizioni prigovori, da predmetno potraživanje na ime naknade štete za period od 1993. godine do 2003. godine nije zastarjelo u smislu odredaba člana 376. ZOO, jer da je tužilac za pričinjenu štetu saznao tri do četiri godine prije podnošenja tužbe. Ovo stoga, što potraživanje naknade štete, u svakom slučaju zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala, shodno odredbama člabna 376 stav 2 ZOO.
Obzirom da se revizijom tužioca ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilne odluke drugostepenog suda, te kako ista nije zahvaćena nedostacima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom člana 248. ZPP, donijeti odluku kao u izreci ove presude."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 154941 16 Rev od 6.3.2018. godine)
Zakon o obligacionim odnosima
član 376 stav 2
Bez obzira na trenutak saznanja tužioca za pričinjenu štetu, potraživanje naknade štete u svakom slučaju zastarijeva protekom objektivnog roka zastarjelosti, odnosno za pet godina od kada je šteta nastala.
Obrazloženje:
"Naime, odredbama člana 376. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 74/04 - u daljem tekstu: ZOO) je propisano, da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (stav 1.) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala (stav 2.).
Kada se ima u vidu, da se zahtjevom iz tužbe, podnesene prvostepenom sudu 29.10.2012. godine, traži da se tuženi obaveže da tužiocu isplati 25.000,00 KM na ime naknade štete nastale u periodu od 1993. godine do 2003. godine, ovaj sud nalazi, da je pravilan zaključak nižestepenih sudova, da je potraživanje tužioca na ime naknade štete za navedeni period zastarjelo, u smislu odredaba člana 376. ZOO. Ovo stoga, što je objektivni rok od pet godina, u kojem je tužilac imao mogućnosti da zahtijeva naknadu štete pričinjene od 1993. godine do 2003. godine, istekao najkasnije u toku 2008. godine. Prihvatajući u svemu razloge nižestepenih sudova da tužilac nije dokazao, shodno odredbama člana 7. i 123. Zakona o parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu ZPP), da mu je tuženi pričinio štetu u periodu od 2003. godine do 2012. godine, na način što je oštetio njegovu kuću, te otuđio stolariju i ogradu, ovaj sud nalazi, da nije osnovan ni zahtjev tužioca na ime naknade štete za period od 2003. godine do 2012. godine, shodno odredbama člana 154. ZOO.
Naime, za uspjeh u parnici povodom zahtjeva za naknadu štete, u smislu odredaba člana 154. ZOO, tužilac je bio u obavezi da dokaže, da mu je tuženi pričinio štetu tako što mu je u periodu od 2003. godine do 2012. godine oštetio kuću, te otuđio stolariju i ogradu.
Kako iz iskaza svih saslušanih svjedoka: Š. S., S. M., S. D., Z.K., K. D., M. N., P. M., te S. M., proizilazi, da nikad nisu vidjeli tuženog da oštećuje kuću tužioca, ovaj sud nalazi, da je pravilan zaključak nižestepenih sudova, da tužilac nije dokazao, da mu je tuženi u periodu od 2003. godine do 2012. godine pričinio štetu, tako što je oštetio njegovu kuću, te otuđio stolariju i ogradu.
Na ovakav zaključak ne utiču revizioni prigovori, da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, M. M., proizilazi da je kuća tužioca oštećen i da su ukupna oštećenja na objektu 20.453,00 KM, jer tužilac nije dokazao da mu je tu štetu pričinio tuženi.
Kada se ima u vidu, da je tužilac zahtjevom iz tužbe, podnesene prvostepenom sudu 29.10.2012. godine, tražio da se tuženi obaveže da mu naknadi pričinjenu štetu nastalu do 2003. godine, neosnovani su revizioni prigovori, da predmetno potraživanje na ime naknade štete za period od 1993. godine do 2003. godine nije zastarjelo u smislu odredaba člana 376. ZOO, jer da je tužilac za pričinjenu štetu saznao tri do četiri godine prije podnošenja tužbe. Ovo stoga, što potraživanje naknade štete, u svakom slučaju zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala, shodno odredbama člabna 376 stav 2 ZOO.
Obzirom da se revizijom tužioca ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilne odluke drugostepenog suda, te kako ista nije zahvaćena nedostacima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom člana 248. ZPP, donijeti odluku kao u izreci ove presude."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 154941 16 Rev od 6.3.2018. godine)
