USLOVI ZA DOSUĐIVANjE NAKNADE ŠTETE ZBOG KLEVETE
Zakon o zaštiti od klevete
član 5
Kod dosuđivanja naknade štete zbog klevete nije potrebno utvrđivati intenzitet i dužinu trajanja pretrpljenog duševnog bola oštećenog, već koliko iznesena kleveta može škoditi časti i ugledu tog lica po shvatanju sredine u kojoj živi u opšte usvojenim društvenim normama.
Obrazloženje:
"Naime, pravilno nalaze nižestepeni sudovi da je mjerodavno pravo za razrješenje spora Zakon o zaštiti od klevete ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/01).
Iz odredaba člana 5. stav 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti od klevete proizilazi, da svako poslovno sposobno lice, koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica, iznošenjem ili prenošenjem izražavanja nečeg neistinitog, identifikujući to lice trećem licu, je odgovorno za klevetu, ako je to lice prouzrokovalo štetu u svojstvu autora, urednika ili izdavača izražavanja, ili u svojstvu lica koje je na neki drugi način efikasno kontrolisalo sadržaj tog izražavanja, kao i pravno lice koje je objavilo izražavanje (stav 1.). Lice iz stava 1. ovog člana je odgovorno za izazvanu štetu, ako je namerno ili usljed nepažnje iznijelo ili prenijelo izražavanje (stav 2.).
Kada se izražavanje odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, lice iz stava 1. ovoga člana je odgovorno za izazvanu štetu iznošenjem ili prenošenjem izražavanja, ako je to lice znalo da je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemarilo neistinitost izražavanja. Isti standard odgovornosti primjenjuje se i ako je oštećeni bio ili je javni službenik ili je kandidat za funkciju u javnom organu ili ako vrši, prema opštem shvatanju javnosti, značajan uticaj na pitanja od političkog ili javnog interesa (stav 3.).
Imajući u vidu odredbe člana 5. Zakona o zaštiti od klevete proizilazi, da je za pravilnu odluku povodom zahtjeva za naknadu štete zbog učinjene klevete, neophodno utvrditi, da li je sadržaj teksta, kojim se neko fizičko ili pravno lice identifikuje trećem licu, neistinit, da li se takvim neistinitim sadržajem narušava ugled tog fizičkog ili pravnog lica, te da li je takvo izražavanje neistinitog sadržaja došlo od strane autora, urednika, izdavača izražavanja ili bilo kog drugog lice koje na bilo koji način kontroliše sadržaj tog izražavanja, vodeći računa o tome, da li je lice koje je iznijelo ili prenijelo izražavanje nečeg neistinitog, u tome postupalo namjerno ili usljed nepažnje. Ukoliko se pak radi o izražavanju koje se odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, prema odredbama člana 5. stav 3. Zakona o zaštiti od klevete je neophodno utvrditi, da li je odgovorno lice (autor teksta, urednik, izdavač ili neko treći koji kontroliše taj tekst), znao da je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemarilo neistinitost izražavanja.
Drugostepeni sud je pravilno našao da je tuženi kao autor teksta objavljenog na internet stranici WWW B..N.M. pod nazivom N.n. dodijelile nagradu i finansijeru K. pokolja pasivno legitimisan povodom zahtjeva tužioca kao oštećenog da mu naknadi štetu po osnovu klevete.
Ali, kako drugostepeni sud nalazi, da zahtjev tužioca nije osnovan, jer da tužilac nije dokazao, shodno odredbama člana 7. i 123. Zakona o parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu ZPP), intenzitet i trajanje duševnih patnji, u smislu odredaba člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, zbog povrede ugleda nastale kao posljedica klevete, ovaj sud nalazi, da je drugostepeni sud zbog pogrešnog pravnog stanovišta propustio utvrdio činjenice relevantne za odluku o zahtjevu tužioca u smislu odredaba člana 5., 7. i 8. Zakona o zaštiti od klevete.
Stoga se revizijom tužioca pravilno ukazuje, da kod dosuđivanja naknade štete zbog klevete, nije potrebno utvrđivati intenzitet i dužinu pretrpljenog duševnog bola oštećenog, već koliko iznesena kleveta može škoditi časti i ugledu tog lica po shvatanju sredine u kojoj živi u opšte usvojenim društvenim normama.
Obzirom da je drugostepeni sud, zbog pogrešnog pravnog stanovišta, propustio utvrditi činjenice relevantne za odluku u ovoj pravnoj stvari, valjalo je primjenom člana 250. stav 2. ZPP ukinuti odluku drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 92 0 P 025751 16 Rev od 7.3.2017. godine)
https://epravo.ba/
Zakon o zaštiti od klevete
član 5
Kod dosuđivanja naknade štete zbog klevete nije potrebno utvrđivati intenzitet i dužinu trajanja pretrpljenog duševnog bola oštećenog, već koliko iznesena kleveta može škoditi časti i ugledu tog lica po shvatanju sredine u kojoj živi u opšte usvojenim društvenim normama.
Obrazloženje:
"Naime, pravilno nalaze nižestepeni sudovi da je mjerodavno pravo za razrješenje spora Zakon o zaštiti od klevete ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/01).
Iz odredaba člana 5. stav 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti od klevete proizilazi, da svako poslovno sposobno lice, koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica, iznošenjem ili prenošenjem izražavanja nečeg neistinitog, identifikujući to lice trećem licu, je odgovorno za klevetu, ako je to lice prouzrokovalo štetu u svojstvu autora, urednika ili izdavača izražavanja, ili u svojstvu lica koje je na neki drugi način efikasno kontrolisalo sadržaj tog izražavanja, kao i pravno lice koje je objavilo izražavanje (stav 1.). Lice iz stava 1. ovog člana je odgovorno za izazvanu štetu, ako je namerno ili usljed nepažnje iznijelo ili prenijelo izražavanje (stav 2.).
Kada se izražavanje odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, lice iz stava 1. ovoga člana je odgovorno za izazvanu štetu iznošenjem ili prenošenjem izražavanja, ako je to lice znalo da je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemarilo neistinitost izražavanja. Isti standard odgovornosti primjenjuje se i ako je oštećeni bio ili je javni službenik ili je kandidat za funkciju u javnom organu ili ako vrši, prema opštem shvatanju javnosti, značajan uticaj na pitanja od političkog ili javnog interesa (stav 3.).
Imajući u vidu odredbe člana 5. Zakona o zaštiti od klevete proizilazi, da je za pravilnu odluku povodom zahtjeva za naknadu štete zbog učinjene klevete, neophodno utvrditi, da li je sadržaj teksta, kojim se neko fizičko ili pravno lice identifikuje trećem licu, neistinit, da li se takvim neistinitim sadržajem narušava ugled tog fizičkog ili pravnog lica, te da li je takvo izražavanje neistinitog sadržaja došlo od strane autora, urednika, izdavača izražavanja ili bilo kog drugog lice koje na bilo koji način kontroliše sadržaj tog izražavanja, vodeći računa o tome, da li je lice koje je iznijelo ili prenijelo izražavanje nečeg neistinitog, u tome postupalo namjerno ili usljed nepažnje. Ukoliko se pak radi o izražavanju koje se odnosi na pitanja od političkog ili javnog interesa, prema odredbama člana 5. stav 3. Zakona o zaštiti od klevete je neophodno utvrditi, da li je odgovorno lice (autor teksta, urednik, izdavač ili neko treći koji kontroliše taj tekst), znao da je izražavanje neistinito ili je nepažnjom zanemarilo neistinitost izražavanja.
Drugostepeni sud je pravilno našao da je tuženi kao autor teksta objavljenog na internet stranici WWW B..N.M. pod nazivom N.n. dodijelile nagradu i finansijeru K. pokolja pasivno legitimisan povodom zahtjeva tužioca kao oštećenog da mu naknadi štetu po osnovu klevete.
Ali, kako drugostepeni sud nalazi, da zahtjev tužioca nije osnovan, jer da tužilac nije dokazao, shodno odredbama člana 7. i 123. Zakona o parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 - u daljem tekstu ZPP), intenzitet i trajanje duševnih patnji, u smislu odredaba člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, zbog povrede ugleda nastale kao posljedica klevete, ovaj sud nalazi, da je drugostepeni sud zbog pogrešnog pravnog stanovišta propustio utvrdio činjenice relevantne za odluku o zahtjevu tužioca u smislu odredaba člana 5., 7. i 8. Zakona o zaštiti od klevete.
Stoga se revizijom tužioca pravilno ukazuje, da kod dosuđivanja naknade štete zbog klevete, nije potrebno utvrđivati intenzitet i dužinu pretrpljenog duševnog bola oštećenog, već koliko iznesena kleveta može škoditi časti i ugledu tog lica po shvatanju sredine u kojoj živi u opšte usvojenim društvenim normama.
Obzirom da je drugostepeni sud, zbog pogrešnog pravnog stanovišta, propustio utvrditi činjenice relevantne za odluku u ovoj pravnoj stvari, valjalo je primjenom člana 250. stav 2. ZPP ukinuti odluku drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje."
(Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske, 92 0 P 025751 16 Rev od 7.3.2017. godine)
https://epravo.ba/
