ODGOVORNOST LICA KOME JE OPASNA STVAR DATA NA KORIŠTENjE
Zakon o obligacionim odnosima
član 176 st. 1 i 4
Kada jedno lice da opasnu stvar sa svim pripadajućim objektima i infrastrukturom na neodređeno vrijeme i bez naknade na korištenje drugom licu, osposobljenom za njeno korištenje, za nastalu štetu odgovara samo to drugo lice kome je stvar data na korištenje.
Obrazloženje:
"Prvotuženi u reviziji, kao i tokom postupka, pozivajući se na odredbu člana 176. stav 1. ZOO, tvrdi da nije pasivno legitimisan u ovoj parnici.
Shodno odredbi člana 174. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njome bavi.
Znači, prema pravilima o odgovornosti za štetu od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti, odgovornost se ne zasniva na krivici već na stvorenom riziku, pa oštećeni ima pravo na naknadu štete ako dokaže da je pretrpio štetu i da ona potiče od opasne stvari ili djelatnosti.
Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda, koje shodno odredbi člana 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 58/03 do 61/13, dalje: ZPP) ne može biti predmet pobijanja u revizionom postupku, tužitelj je dana 25.04.2010. godine na G.s. u B. zadobio teške tjelesne povrede propadanjem kroz tribinu stadiona koja se djelimično urušila prilikom izlaska nakon završetka fudbalske utakmice (način povrijeđivanja tužitelja nije bio sporan tokom postupka). Prihvaćeni su i navodi tužitelja da mu je šteta pričinjena upotrebom opasne stvari, pa proizlazi da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da je pretprio štetu koja je nastala upotrebom opasne stvari.
Međutim, osnovano prvotuženi u reviziji navodi da u konkretnom slučaju nema njegove odgovornosti po članu 174. ZOO za štetu nastalu tužitelju, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje tokom postupka i odredbu člana 176. stav 1. istog zakona.
Članom 176. stav 1. ZOO propisano je da umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi, ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu, a stavom 2. ovog člana propisano da će pored njega odgovarati i imalac stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje mu nije skrenuo pažnju. Prema stavu 4. istoga člana imalac opasne stvari koji ju je povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašteno da njome rukuje, odgovara za štetu koja potekne od te stvari.
Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda prvotuženi je odlukom od 29.10.2009. godine dao na korištenje drugotuženom G.s. B. sa svim pripadajućim objektima i infrastrukturom na neodređeno vrijeme i bez naknade. Stoga, imajući u vidu činjenicu da se drugotuženi služio navedenom opasnom stvari uz pristanak prvotuženog, odnosno da mu je prvotuženi povjerio na korištenje tu stvar na neodređeno vrijeme, te da je tužitelju šteta nastala za vrijeme korištenja navedene stvari od strane drugotuženog, to je po ocjeni ovog suda osnovan prigovor o nedostatka pasivne legitimacije prvotuženog, shodno članu 176. stav 1. ZOO. S obzirom na to, te kako prema stanju spisa predmeta proizlazi da tokom postupka nisu predlagani niti provođeni dokazi na okolnost da je šteta u konkretnom slučaju eventualno proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva neodržavanih tribina na stadionu, kao opasne stvari, u kom slučaju bi se moglo govoriti i o odgovornosti imaoca stvari (član 176. stav 2. ZOO), to nema mjesta obavezivanju prvotuženog na naknadu štete u ovom slučaju.
Osim toga, prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda drugotuženi, kome je prvotuženi dao na korištenje G.s., imao je licencu za učešće u klubskim takmičenjima (koja se daje nakon ispunjenja uslova koji se tiču, između ostalog, i odgovarajuće infrastrukture koju moraju zadovoljiti stadioni), tako da se odgovornost prvotužene kao imaoca opasne stvari ne bi mogla temeljiti ni na odredbama člana 176. stav 4. ZOO, jer je stvar data na korištenje osposobljenom licu za njeno korištenje.
Kako stvarna legimacija predstavalja materijalno-pravni odnos stranaka u sporu, pa je tako tužitelj aktivno legitimisan ako je on nosilac prava koja su predmet spora, nasuprot tuženom koji je pasivno legitimisan ako na njemu leže obaveze koje odgovaraju tom pravu, te da stvarna legitimacija zavisi od materijalnog prava koje se primjenjuje na određeno činjenično stanje, to i po ocjeni ovog suda prvotuženi u reviziji osnovano tvrdi da u konkretnom slučaju, s obziroma na sadržaj tužbenog zahtjeva, on nije u materijalno-pravnom odnosu sa tužiteljem.
Iz svega navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju nema odštetne odgovornosti prvotuženog i time ni uslova za primjenu člana 174. ZOO, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženog u cijelosti neosnovan.
Pobijanom odlukom prvotuženi i drugotuženi su bili obavezani na naknadu štete kao solidarni dužnici u odnosu na tužitelja kao povjerioca, tako da okolnost da je u odnosu na jednog od njih izmjenjena presuda (u ovom slučaju revizionom odlukom u odnosu na prvotuženog), ne utiče na odluku o zahtjevu u odnosu na drugotuženog (član 414. ZOO)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 102294 14 Rev od 22.1.2016. godine)
https://www.forum-bosanskog-naroda.de/
Zakon o obligacionim odnosima
član 176 st. 1 i 4
Kada jedno lice da opasnu stvar sa svim pripadajućim objektima i infrastrukturom na neodređeno vrijeme i bez naknade na korištenje drugom licu, osposobljenom za njeno korištenje, za nastalu štetu odgovara samo to drugo lice kome je stvar data na korištenje.
Obrazloženje:
"Prvotuženi u reviziji, kao i tokom postupka, pozivajući se na odredbu člana 176. stav 1. ZOO, tvrdi da nije pasivno legitimisan u ovoj parnici.
Shodno odredbi člana 174. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njome bavi.
Znači, prema pravilima o odgovornosti za štetu od opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti, odgovornost se ne zasniva na krivici već na stvorenom riziku, pa oštećeni ima pravo na naknadu štete ako dokaže da je pretrpio štetu i da ona potiče od opasne stvari ili djelatnosti.
Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda, koje shodno odredbi člana 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 58/03 do 61/13, dalje: ZPP) ne može biti predmet pobijanja u revizionom postupku, tužitelj je dana 25.04.2010. godine na G.s. u B. zadobio teške tjelesne povrede propadanjem kroz tribinu stadiona koja se djelimično urušila prilikom izlaska nakon završetka fudbalske utakmice (način povrijeđivanja tužitelja nije bio sporan tokom postupka). Prihvaćeni su i navodi tužitelja da mu je šteta pričinjena upotrebom opasne stvari, pa proizlazi da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da je pretprio štetu koja je nastala upotrebom opasne stvari.
Međutim, osnovano prvotuženi u reviziji navodi da u konkretnom slučaju nema njegove odgovornosti po članu 174. ZOO za štetu nastalu tužitelju, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje tokom postupka i odredbu člana 176. stav 1. istog zakona.
Članom 176. stav 1. ZOO propisano je da umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara lice kome je imalac povjerio stvar da se njome služi, ili lice koje je inače dužno da je nadgleda, a nije kod njega na radu, a stavom 2. ovog člana propisano da će pored njega odgovarati i imalac stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje mu nije skrenuo pažnju. Prema stavu 4. istoga člana imalac opasne stvari koji ju je povjerio licu koje nije osposobljeno ili nije ovlašteno da njome rukuje, odgovara za štetu koja potekne od te stvari.
Prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda prvotuženi je odlukom od 29.10.2009. godine dao na korištenje drugotuženom G.s. B. sa svim pripadajućim objektima i infrastrukturom na neodređeno vrijeme i bez naknade. Stoga, imajući u vidu činjenicu da se drugotuženi služio navedenom opasnom stvari uz pristanak prvotuženog, odnosno da mu je prvotuženi povjerio na korištenje tu stvar na neodređeno vrijeme, te da je tužitelju šteta nastala za vrijeme korištenja navedene stvari od strane drugotuženog, to je po ocjeni ovog suda osnovan prigovor o nedostatka pasivne legitimacije prvotuženog, shodno članu 176. stav 1. ZOO. S obzirom na to, te kako prema stanju spisa predmeta proizlazi da tokom postupka nisu predlagani niti provođeni dokazi na okolnost da je šteta u konkretnom slučaju eventualno proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva neodržavanih tribina na stadionu, kao opasne stvari, u kom slučaju bi se moglo govoriti i o odgovornosti imaoca stvari (član 176. stav 2. ZOO), to nema mjesta obavezivanju prvotuženog na naknadu štete u ovom slučaju.
Osim toga, prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda drugotuženi, kome je prvotuženi dao na korištenje G.s., imao je licencu za učešće u klubskim takmičenjima (koja se daje nakon ispunjenja uslova koji se tiču, između ostalog, i odgovarajuće infrastrukture koju moraju zadovoljiti stadioni), tako da se odgovornost prvotužene kao imaoca opasne stvari ne bi mogla temeljiti ni na odredbama člana 176. stav 4. ZOO, jer je stvar data na korištenje osposobljenom licu za njeno korištenje.
Kako stvarna legimacija predstavalja materijalno-pravni odnos stranaka u sporu, pa je tako tužitelj aktivno legitimisan ako je on nosilac prava koja su predmet spora, nasuprot tuženom koji je pasivno legitimisan ako na njemu leže obaveze koje odgovaraju tom pravu, te da stvarna legitimacija zavisi od materijalnog prava koje se primjenjuje na određeno činjenično stanje, to i po ocjeni ovog suda prvotuženi u reviziji osnovano tvrdi da u konkretnom slučaju, s obziroma na sadržaj tužbenog zahtjeva, on nije u materijalno-pravnom odnosu sa tužiteljem.
Iz svega navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju nema odštetne odgovornosti prvotuženog i time ni uslova za primjenu člana 174. ZOO, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženog u cijelosti neosnovan.
Pobijanom odlukom prvotuženi i drugotuženi su bili obavezani na naknadu štete kao solidarni dužnici u odnosu na tužitelja kao povjerioca, tako da okolnost da je u odnosu na jednog od njih izmjenjena presuda (u ovom slučaju revizionom odlukom u odnosu na prvotuženog), ne utiče na odluku o zahtjevu u odnosu na drugotuženog (član 414. ZOO)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 102294 14 Rev od 22.1.2016. godine)
https://www.forum-bosanskog-naroda.de/
