Nadležnost Uprave za indirektno oporezivanje BiH
Član 4. u vezi sa članom 1. stav 2. Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH
Uprava za indirektno oporezivanje BiH je jedini organ u Bosni i Hercegovini koji je nadležan za naplatu i raspodjelu „indirektnih poreza„ - uvozne i izvozne dažbine, akcize, porez na dodatnu vrijednost i svih drugih poreza zaračunatih na robu i usluge uključujući i porez na promet i putarine, kako je to propisano članom 4. u vezi sa članom 1. stav 2. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH. Medjutim, Uprava za indirektno oporezivanje BiH nije nadležna za naplatu i raspodjelu poreza koji su taksativno navedeni u članu 25. istog zakona, dakle nije nadležna za naplatu poreza na promet na duhanske proizvode, na koje se porez na promet obračunava prilikom kupovine poreskih markica.
Iz obrazloženja
Tužena – Uprava za indirektno oporezivanje BiH nije stvarno nadležna za rješavanje ove upravne stvari, ali ne iz razloga navedenih u osporenom rješenju, nego iz razloga što je Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH („Službeni glasnik BiH„ broj 44/03 i 52/04), u odredbi člana 4. propisano da je Uprava za indirektno oporezivanje u BiH , jedini organ u BiH koji je nadležan za provodjenje zakonskih propisa o indirektnom oporezivanju i politike koju utvrdi Vijeće ministara na prijedlog Odbora, kao i za naplatu i raspodjelu indirektnih poreza na teritoriji BiH. U smislu član 1. stav 2. citiranog zakona, pojam indirektnog poreza odnosi se na uvozne i izvozne dažbine, akcize, porez na dodanu vrijednost i sve druge poreze zaračunate na robu i usluge, uključujući i poreze na promet i putarine. To znači da je Uprava za indirektno oporezivanje BiH nadležna i odgovorna za naplatu svih prihoda po osnovu indirektnih poreza, koji se uplaćuju na jedinstveni račun, kako je to propisano Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda („Službeni glasnik BiH„ broj 55/04). Dakle, Uprava za indirektno oporezivanje BiH je odgovorna i nadležna za prikupljanje, sravnjivanje, raspodjelu prihoda po osnovu indirektnih poreza koji se uplaćuju na jedinstven račun. Međutim, Uprava za indirektno oporezivanje BiH, izuzetno od odredaba člana 4. stav 1. ovog zakona, nije nadležna za naplatu i raspodjelu poreza, koji su taksativno navedeni u odredbi člana 25. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH. Ovom odredbom je propisano da Uprava nije nadležna i nije
odgovorna za naplatu i raspodjelu poreza na promet na duhanske proizvode, kao ni na putarine, odnosno prevoz duhanskih proizvoda u Federaciji (stav 1. tačka (ii) i tačka (v) ovog člana).
U konkretnom slučaju radi se o upravnoj stvari, odnosno zahtjevu tužitelja (koji je podnio 2004. godine), za vraćanje iznosa uplaćenog za porez na promet pri uvozu i provozu cigareta (uplata je izvršena 05. 05. 1994 .godine) pa, u skladu sa naprijed citiranim propisima, Uprava za indirektno oporezivanje BiH nije nadležna da konačno odlučuje u ovoj upravnoj stvari, jer se ne radi o indirektnom porezu koji se uplaćuje na jedinstveni račun i za koje je prema naprijed navedenim propisima nadležna i odgovorna Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Stoga je osporeno rješenje nezakonito, jer je doneseno od strane stvarno nenadležnog organa, koji je bio dužan da pazi po službenoj dužnosti na svoju nadležnost, a što nije učinio, pa je time ostvaren osnov za pobijanje osporenog rješenja iz člana 11.stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima BiH ( to predstavlja i razlog za poništavanje po pravu nadzora na osnovu člana 252. stav 1. tačka 1. ZUP-a).
Iz navedenih razloga, ovaj sud je tužbu tužitelja uvažio, osporeno rješenje poništio primjenom odredbe člana 37. stav 2. Zakona o upravnim sporovima BiH, te predmet dostavio stvarno nadležnom Federalnom ministarstvu finansija u Sarajevu, na daljnji postupak po zakonu. Ovaj sud ukazuje, da je prvostepeni organ u pouci o pravnom lijeku pravilno naveo da se žalba protiv prvostepenog zaključka podnosi Federalnom ministarstvu finansija, pa je i tužitelj žalbu naslovio ovom ministarstvu, zbog čega je tuženi bio dužan da žalbu dostavi nadležnom organu, a u skladu sa odredbom 58. stav 4. Zakona o upravnom postupku.
(Presuda Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U- 1261/05 od 25. 04. 2007. godine)
Član 4. u vezi sa članom 1. stav 2. Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH
Uprava za indirektno oporezivanje BiH je jedini organ u Bosni i Hercegovini koji je nadležan za naplatu i raspodjelu „indirektnih poreza„ - uvozne i izvozne dažbine, akcize, porez na dodatnu vrijednost i svih drugih poreza zaračunatih na robu i usluge uključujući i porez na promet i putarine, kako je to propisano članom 4. u vezi sa članom 1. stav 2. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH. Medjutim, Uprava za indirektno oporezivanje BiH nije nadležna za naplatu i raspodjelu poreza koji su taksativno navedeni u članu 25. istog zakona, dakle nije nadležna za naplatu poreza na promet na duhanske proizvode, na koje se porez na promet obračunava prilikom kupovine poreskih markica.
Iz obrazloženja
Tužena – Uprava za indirektno oporezivanje BiH nije stvarno nadležna za rješavanje ove upravne stvari, ali ne iz razloga navedenih u osporenom rješenju, nego iz razloga što je Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH („Službeni glasnik BiH„ broj 44/03 i 52/04), u odredbi člana 4. propisano da je Uprava za indirektno oporezivanje u BiH , jedini organ u BiH koji je nadležan za provodjenje zakonskih propisa o indirektnom oporezivanju i politike koju utvrdi Vijeće ministara na prijedlog Odbora, kao i za naplatu i raspodjelu indirektnih poreza na teritoriji BiH. U smislu član 1. stav 2. citiranog zakona, pojam indirektnog poreza odnosi se na uvozne i izvozne dažbine, akcize, porez na dodanu vrijednost i sve druge poreze zaračunate na robu i usluge, uključujući i poreze na promet i putarine. To znači da je Uprava za indirektno oporezivanje BiH nadležna i odgovorna za naplatu svih prihoda po osnovu indirektnih poreza, koji se uplaćuju na jedinstveni račun, kako je to propisano Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda („Službeni glasnik BiH„ broj 55/04). Dakle, Uprava za indirektno oporezivanje BiH je odgovorna i nadležna za prikupljanje, sravnjivanje, raspodjelu prihoda po osnovu indirektnih poreza koji se uplaćuju na jedinstven račun. Međutim, Uprava za indirektno oporezivanje BiH, izuzetno od odredaba člana 4. stav 1. ovog zakona, nije nadležna za naplatu i raspodjelu poreza, koji su taksativno navedeni u odredbi člana 25. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH. Ovom odredbom je propisano da Uprava nije nadležna i nije
odgovorna za naplatu i raspodjelu poreza na promet na duhanske proizvode, kao ni na putarine, odnosno prevoz duhanskih proizvoda u Federaciji (stav 1. tačka (ii) i tačka (v) ovog člana).
U konkretnom slučaju radi se o upravnoj stvari, odnosno zahtjevu tužitelja (koji je podnio 2004. godine), za vraćanje iznosa uplaćenog za porez na promet pri uvozu i provozu cigareta (uplata je izvršena 05. 05. 1994 .godine) pa, u skladu sa naprijed citiranim propisima, Uprava za indirektno oporezivanje BiH nije nadležna da konačno odlučuje u ovoj upravnoj stvari, jer se ne radi o indirektnom porezu koji se uplaćuje na jedinstveni račun i za koje je prema naprijed navedenim propisima nadležna i odgovorna Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Stoga je osporeno rješenje nezakonito, jer je doneseno od strane stvarno nenadležnog organa, koji je bio dužan da pazi po službenoj dužnosti na svoju nadležnost, a što nije učinio, pa je time ostvaren osnov za pobijanje osporenog rješenja iz člana 11.stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima BiH ( to predstavlja i razlog za poništavanje po pravu nadzora na osnovu člana 252. stav 1. tačka 1. ZUP-a).
Iz navedenih razloga, ovaj sud je tužbu tužitelja uvažio, osporeno rješenje poništio primjenom odredbe člana 37. stav 2. Zakona o upravnim sporovima BiH, te predmet dostavio stvarno nadležnom Federalnom ministarstvu finansija u Sarajevu, na daljnji postupak po zakonu. Ovaj sud ukazuje, da je prvostepeni organ u pouci o pravnom lijeku pravilno naveo da se žalba protiv prvostepenog zaključka podnosi Federalnom ministarstvu finansija, pa je i tužitelj žalbu naslovio ovom ministarstvu, zbog čega je tuženi bio dužan da žalbu dostavi nadležnom organu, a u skladu sa odredbom 58. stav 4. Zakona o upravnom postupku.
(Presuda Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U- 1261/05 od 25. 04. 2007. godine)
