Donosenje konacnog upravnog akta u upravnom postupku
Donošenjem konačnog upravnog akta u upravnom postupku prestaje pravo tužioca da zahtijeva od suda postupanje po čl. 64 Zakona o upravnim sporovima BiH
Član 64. Zakona o upravnim sporovima BiH
Vijeće za upravne sporove Suda BiH je odlučilo pravilno i zakonito kada je odbilo kao neosnovan zahtjev tužioca za donošenja upravnog akta koji u svemu zamjenjuje konačni upravni akt tuženog organa, navodeći da nisu ispunjeni za to uslovi propisani članom 64. Zakona o upravnim sporovima BiH, u situaciji kada je prvostepeni organ, nakon donošenja presude vijeća za upravne sporove kojom je tužiočeva tužba uvažena, osporeno i prvostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje, pa prvostepeni organ u ponovnom postupku donio novo rješenje, a tužena, odlučujući o žalbi tužioca protiv tog (novog) rješenja, donijela konačan upravni akt pri čemu nije odlučna okolnost da upravni organi nisu donijeli nove upravne akte odmah, odnosno u roku propisanom u članu 64. Zakona o upravnim sporovima BiH.
Iz obrazloženja:
Tužilac je dana 18. 12. 2006. godine podnio zahtjev vijeću za upravne sporove Suda BiH za donošenje upravnog akta, koji u svemu zamjenjuje konačni akt tužene pozivajući se na odredbu člana 63. Zakona o upravnim sporovima BiH i navodeći da tužena nije postupila u roku po presudi istog vijeća broj U- 584/05 od 28. 11. 2005. godine, kojom je tužiočeva tužba uvažena, osporeno i prvostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U podnesku od 07. 05. 2007. godine tužilac je obavijestio Sud BiH da su u medjuvremenu prvostepeni organ u ponovnom prvostepenom postupku, a tužena u žalbenom postupku, donijeli nova rješenja i to prvostepeni organ o obavezi tužioca na plaćanje carine, a tužena o odbijanju žalbe tužioca izjavljene protiv novog prvostepenog rješenja, dakle da je postupljeno suprotno uputama iz sudske presude, te da postoje uslovi iz odredbe člana 64. Zakona o upravnim sporovima BiH za donošenje upravnog akta koji u svemu zamjenjuje konačni upravni akt tužene.
Apelaciono upravno vijeće nalazi da se pobijano rješenje vijeća za upravne sporove BiH zasniva na pravilnoj primjeni Zakona o upravnim sporovima BiH. Pravilno je, naime, navedeno vijeće odbilo kao neosnovan zahtjev tužioca od 18. 12. 2006. godine za donošenje upravnog akta koji u svemu zamjenjuje konačni upravni akt tužene, nalazeći opravdano da nisu ispunjeni uslovi iz člana 64. navedenog zakona. Ovo iz razloga što je
prvostepeni organ, nakon donošenja presude Suda BiH broj U- 584/05 od 28. 11. 2005. godine, postupajući po toj presudi, u ponovnom postupku donio novo rješenje, kojim je ponovo obavezao tužioca na plaćanje uvoznih dažbina, a odlučujući o žalbi tužioca protiv tog rješenja, tužena, kao drugostepeni organ, donijela konačni akt kojim je odbijena žalba tužioca kao neosnovana, nakon čega je tužilac protiv tih, novih, konačnih rješenja tužene, kod Suda BiH, pokrenuo novi upravni spor. Iz izloženog proizilazi da su upravni organi, postupajući po uputama Suda BiH, donijeli nove upravne akte, a tužilac ponovo kod istog Suda osporio konačni akt tužene. Pravilno, stoga, zbog navedenih razloga zaključuje vijeće za upravne sporove Suda BiH da nisu ispunjeni uslovi iz člana
64. Zakona o upravnim sporovima BiH. Takodje je pravilan i zaključak istog vijeća da okolnost što tužena, a ni prvostepeni organ, nisu donijeli novi upravni akt odmah, odnosno u roku propisanom u odredbama člana 64. Zakona o upravnim sporovima BiH, nije zakonski razlog za postupanje Suda po navedenim zakonskim odredbama, s obzirom da Sud donosi upravni akt koji zamjenjuje akt nadležnog organa samo onda ako nadležni organ, nakon donošenja presude, nije uopće donio upravni akt, što ovdje nije slučaj, jer su oba upravna organa donijela nove upravne akte i tužilac protiv tih akata koristio pravne lijekove propisane Zakonom o upravnim sporovima BiH.
S obzirom na iznijete razloge apelaciono upravno vijeće smatra neosnovanim i bez uticaja na rješenje ove upravne stvari navode iz zahtjeva za preispitivanje sudske odluke (žalbe), pa ga je odbilo kao neosnovan primjenom člana 54. stav 1. prva rečenica, Zakona o upravnim sporovima BiH.
(Presuda Apelacionog upravnog vijeća Suda BiH broj Uvl- 8/07 od 07. 12. 2007. godine)
www.forum-bosanskog-naroda.de
Donošenjem konačnog upravnog akta u upravnom postupku prestaje pravo tužioca da zahtijeva od suda postupanje po čl. 64 Zakona o upravnim sporovima BiH
Član 64. Zakona o upravnim sporovima BiH
Vijeće za upravne sporove Suda BiH je odlučilo pravilno i zakonito kada je odbilo kao neosnovan zahtjev tužioca za donošenja upravnog akta koji u svemu zamjenjuje konačni upravni akt tuženog organa, navodeći da nisu ispunjeni za to uslovi propisani članom 64. Zakona o upravnim sporovima BiH, u situaciji kada je prvostepeni organ, nakon donošenja presude vijeća za upravne sporove kojom je tužiočeva tužba uvažena, osporeno i prvostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje, pa prvostepeni organ u ponovnom postupku donio novo rješenje, a tužena, odlučujući o žalbi tužioca protiv tog (novog) rješenja, donijela konačan upravni akt pri čemu nije odlučna okolnost da upravni organi nisu donijeli nove upravne akte odmah, odnosno u roku propisanom u članu 64. Zakona o upravnim sporovima BiH.
Iz obrazloženja:
Tužilac je dana 18. 12. 2006. godine podnio zahtjev vijeću za upravne sporove Suda BiH za donošenje upravnog akta, koji u svemu zamjenjuje konačni akt tužene pozivajući se na odredbu člana 63. Zakona o upravnim sporovima BiH i navodeći da tužena nije postupila u roku po presudi istog vijeća broj U- 584/05 od 28. 11. 2005. godine, kojom je tužiočeva tužba uvažena, osporeno i prvostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U podnesku od 07. 05. 2007. godine tužilac je obavijestio Sud BiH da su u medjuvremenu prvostepeni organ u ponovnom prvostepenom postupku, a tužena u žalbenom postupku, donijeli nova rješenja i to prvostepeni organ o obavezi tužioca na plaćanje carine, a tužena o odbijanju žalbe tužioca izjavljene protiv novog prvostepenog rješenja, dakle da je postupljeno suprotno uputama iz sudske presude, te da postoje uslovi iz odredbe člana 64. Zakona o upravnim sporovima BiH za donošenje upravnog akta koji u svemu zamjenjuje konačni upravni akt tužene.
Apelaciono upravno vijeće nalazi da se pobijano rješenje vijeća za upravne sporove BiH zasniva na pravilnoj primjeni Zakona o upravnim sporovima BiH. Pravilno je, naime, navedeno vijeće odbilo kao neosnovan zahtjev tužioca od 18. 12. 2006. godine za donošenje upravnog akta koji u svemu zamjenjuje konačni upravni akt tužene, nalazeći opravdano da nisu ispunjeni uslovi iz člana 64. navedenog zakona. Ovo iz razloga što je
prvostepeni organ, nakon donošenja presude Suda BiH broj U- 584/05 od 28. 11. 2005. godine, postupajući po toj presudi, u ponovnom postupku donio novo rješenje, kojim je ponovo obavezao tužioca na plaćanje uvoznih dažbina, a odlučujući o žalbi tužioca protiv tog rješenja, tužena, kao drugostepeni organ, donijela konačni akt kojim je odbijena žalba tužioca kao neosnovana, nakon čega je tužilac protiv tih, novih, konačnih rješenja tužene, kod Suda BiH, pokrenuo novi upravni spor. Iz izloženog proizilazi da su upravni organi, postupajući po uputama Suda BiH, donijeli nove upravne akte, a tužilac ponovo kod istog Suda osporio konačni akt tužene. Pravilno, stoga, zbog navedenih razloga zaključuje vijeće za upravne sporove Suda BiH da nisu ispunjeni uslovi iz člana
64. Zakona o upravnim sporovima BiH. Takodje je pravilan i zaključak istog vijeća da okolnost što tužena, a ni prvostepeni organ, nisu donijeli novi upravni akt odmah, odnosno u roku propisanom u odredbama člana 64. Zakona o upravnim sporovima BiH, nije zakonski razlog za postupanje Suda po navedenim zakonskim odredbama, s obzirom da Sud donosi upravni akt koji zamjenjuje akt nadležnog organa samo onda ako nadležni organ, nakon donošenja presude, nije uopće donio upravni akt, što ovdje nije slučaj, jer su oba upravna organa donijela nove upravne akte i tužilac protiv tih akata koristio pravne lijekove propisane Zakonom o upravnim sporovima BiH.
S obzirom na iznijete razloge apelaciono upravno vijeće smatra neosnovanim i bez uticaja na rješenje ove upravne stvari navode iz zahtjeva za preispitivanje sudske odluke (žalbe), pa ga je odbilo kao neosnovan primjenom člana 54. stav 1. prva rečenica, Zakona o upravnim sporovima BiH.
(Presuda Apelacionog upravnog vijeća Suda BiH broj Uvl- 8/07 od 07. 12. 2007. godine)
www.forum-bosanskog-naroda.de
