PRAVNA POSLjEDICA PROPUŠTANjA PREUZIMANjA NAGRADE U ROKU PROPISANOM PRAVILIMA NAGRADNE IGRE
Zakon o igrama na sreću
član 95 stav 4
Kada dobitnik glavne nagrade ne preuzme nagradu u roku propisanom pravilima nagradne igre, koji je bitan element tih pravila, a za to propuštanje ne postoji opravdani razlog, on gubi pravo na nagradu.
Obrazloženje:
"Prije svega, neosnovano se revizijom tužitelja prigovara da je donošenjem pobijane presude drugostepeni sud povrijedio odredbe parničnog postupka zbog toga što obrazloženje te presude ne sadrži razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen. Naime, po ocjeni ovog suda, drugostepeni sud je dao razložno obrazloženje za svoju odluku, koje obrazloženje zadovoljava standarde propisane odredbama člana 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP i tim obrazloženjem odgovorio na sve žalbene navode obe žalbe, o čemu će biti riječi u daljnjem obrazloženju ove presude.
Prema činjenicama predmeta, organ tužene - Ministarstvo...je organizovalo nagradnu igru nazvanu "Najsrećniji fiskalni račun" na način propisan Zakonom o igrama na sreću ("Sl. glasnik RS" 110/08), početak nagradne igre je oglašen u sredstvima javnog informisanja, a nagradnu igru je u ime i za račun Ministarstva... organizovalo Društvo "P.c." iz B. Organizator nagradne igre je donio pravila nagradne igre koja su objavljena u novinama "F." od 30.6.2010. godine, a koja pravila, između ostalog, sadrže ukupan fond nagrada od kojih je glavna nagrada bila montažna kuća proizvođača "I." M. Na javnom izvlačenju izvršenom od strane komisije u prisustvu notara koje je održano 21.12.2010. godine, tužitelj je izvučen kao dobitnik glavne nagrade - predmetne montažne kuće.
Prema pravilima nagradne igre za koja nije sporno da su objavljena na propisani način, glavna nagrada je opisana kao montažna kuća "I" a.d. M., površine 55,46 m2, a članom 15. stav 1. tih pravila propisano je da je dobitnik obavezan da u roku od 30 dana od dana objavljivanja rezultata izvlačenja preuzme te nagrade, dok je stavom 3. propisano da, ukoliko dobitnik nije u mogućnosti da preuzme nagradu o tome će obavijestiti organizatora. Stavom 5. je propisano da će nagrade koje ne budu preuzete u rokovima predviđenim pravilima, nakon završetka nagradne igre biti prodane putem javnog poziva, a prihod od ove prodaje je prihod Budžeta Republike Srpske.
Dakle, iz citiranih pravila nagradne igre, potpuno je jasno da je rok za preuzimanje svih nagrada bio 30 dana od dana objavljivanja rezultata izvlačenja.
U ovoj parnici nije utvrđen tačan datum objavljivanja rezultata izvlačenja, ali je nesporno da su rezultati objavljeni i iz utvrđenih činjenica potpuno je jasno da je tužitelj najkasnije na dan 07.02.2011. godine obaviješten da je dobitnik glavne nagrade, jer je nesporno na taj dan tužitelj kontaktiran od strane društva "I." da preuzme montažnu kuću, te su mu na taj dan dostavljeni nacrti temelja kakav je potreban izgraditi radi montaže kuće. Takođe, nije sporno da tužitelj nije preuzeo kuću ni do novembra 2011. godine, odnosno do dana kada je isporučiocu "I." bio blokiran račun i kada to društvo više nije bilo u mogućnosti da isporuči predmetnu montažnu kuću.
Ovo znači da pravilno drugostepeni sud nalazi da je tuženi propustio rok za podizanje nagrade propisan pravilima nagradne igre i da nije pismenim putem obavijestio organizatora o nemogućnosti podizanja nagrade na što je bio obavezan po pravilima nagradne igre, te da je time izgubio pravo podizanja nagrade budući da su nastupile posljedice propisane odredbom člana 15. stav 5. Pravila nagradne igre.
Ovakvo ponašanje tužitelja ne može opravdati ni njegova tvrdnja da nije bio u mogućnosti obezbijediti zemljište za montažnu kuću i da je zbog toga pokušavao prodati tu kuću trećem licu. Naime, prema pravilima nagradne igre "Srećni fiskalni račun” kao glavna nagrada je određena montažna kuća površine 55,46 m2 proizvođača "I” M.. Međutim, niti iz jednog uslova nagradne igre, a ni iz ugovora Ministarstva... i "I." od 20.12.2010. godine kojim je Ministarstvo... kupilo predmetnu kuću, ne proizlazi da je nagrada određena kao montažna kuća sa zemljištem, a ta činjenica ne proizlazi ni iz prepiske "I." M. i tužitelja.
Prema ocjeni ovog suda, nije potrebno stručno znanje vještaka građevinske struke da bi se utvrdilo da sintagma "montažna kuća” ukoliko nije određena sa zemljištem sa bližim katastarskim oznakama i površinom, u suštini predstavlja pokretnu stvar, skup elemenata od kojih je moguće sastaviti (montirati) kuću podobnu za konačnu namjenu stanovanja. Takođe, iz izvedenih dokaza ne proizlazi činjenica da je obezbjeđenje zemljišta za montažnu kuću bio uslov za isporuku te kuće kao nagrade, što u krajnjem znači da je tužitelj imao mogućnost preuzeti kuću od proizvođača u elementima i montirati je kad se za to steknu uslovi.
Dakle, pravilno drugostepeni sud nalazi da tužitelj nije preuzeo nagradu u roku propisanom pravilima nagradne igre koji je bitan elemenat tih pravila po odredbi člana 95. stav 4. tačka 2. Zakona o igrama na sreću i da za to propuštanje ne postoji opravdani razlog, zbog čega je izgubio pravo na nagradu i zbog čega je pravilno taj sud odbio tužbeni zahtjev.
Neosnovano se revizijom prigovara i da po odredbi člana 148. stav 3. ZOO, tužena nije mogla ugovorom u korist trećeg lica - u konkretnoj situaciji ugovorom o kupoprodaji montažne kuće zaključenim između tužene i društva "I." M., nametnuti obavezu tužitelju kao trećem licu da obezbijedi zemljište za kuću. Prije svega, ugovor od 20.12.2010. godine ne predstavlja ugovor u korist trećeg lica, ali je istina da je članom 3. tog ugovora ugovoreno da će dobitnik nagrade prema dimenzijama kuće o vlastitom trošku obezbijediti zemljište i temelje za montažnu kuću.
Pravilnim tumačenjem navedene odredbe ugovora u skladu sa članom 99. ZOO, ta odredba nije imperativnog karaktera u smislu nametanja obaveze dobitniku glavne nagrade, niti predstavlja uslov za preuzimanje nagrade, nego joj je cilj oslobađanje obaveze kupca - organizatora nagradne igre da obezbijedi zemljište. Ista odredba se takođe ne može protumačiti kao prepreka dobitniku montažne kuće da preuzme kuću u elementima bez obezbjeđenja zemljišta za montažu, a kako je to naprijed rečeno.
Takođe, bez osnova je i pozivanje revizije na odredbu člana 153. stav 1. ZOO prema kojoj obećanje učinjeno drugom licu, da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećeg ne obavezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći neće da izvrši ili da propusti određenu radnju.
U konkretnoj situaciji, ni po čemu se ne može zaključiti da je tužena obećala da će treći (u ovom slučaju "I" M.) izvršiti svoju obavezu, a preuzimanje nagrade od "I." je samo način isporuke te nagrade obzirom na njenu prirodu. Osim toga, čak i da se radi o obećanju da će treći nešto učiniti, treba imati u vidu da tužitelj nije izvršio svoju obavezu preuzimanja nagrade iz člana 15. stav 1. Pravila, a nije tvrdio ni dokazivao da "I" u tom roku nije bio spreman izvršiti svoju obavezu.
Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je o reviziji tužitelja odlučeno kao u izreci temeljem odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 204463 18 Rev od 3.4.2019. godine)
Zakon o igrama na sreću
član 95 stav 4
Kada dobitnik glavne nagrade ne preuzme nagradu u roku propisanom pravilima nagradne igre, koji je bitan element tih pravila, a za to propuštanje ne postoji opravdani razlog, on gubi pravo na nagradu.
Obrazloženje:
"Prije svega, neosnovano se revizijom tužitelja prigovara da je donošenjem pobijane presude drugostepeni sud povrijedio odredbe parničnog postupka zbog toga što obrazloženje te presude ne sadrži razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen. Naime, po ocjeni ovog suda, drugostepeni sud je dao razložno obrazloženje za svoju odluku, koje obrazloženje zadovoljava standarde propisane odredbama člana 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP i tim obrazloženjem odgovorio na sve žalbene navode obe žalbe, o čemu će biti riječi u daljnjem obrazloženju ove presude.
Prema činjenicama predmeta, organ tužene - Ministarstvo...je organizovalo nagradnu igru nazvanu "Najsrećniji fiskalni račun" na način propisan Zakonom o igrama na sreću ("Sl. glasnik RS" 110/08), početak nagradne igre je oglašen u sredstvima javnog informisanja, a nagradnu igru je u ime i za račun Ministarstva... organizovalo Društvo "P.c." iz B. Organizator nagradne igre je donio pravila nagradne igre koja su objavljena u novinama "F." od 30.6.2010. godine, a koja pravila, između ostalog, sadrže ukupan fond nagrada od kojih je glavna nagrada bila montažna kuća proizvođača "I." M. Na javnom izvlačenju izvršenom od strane komisije u prisustvu notara koje je održano 21.12.2010. godine, tužitelj je izvučen kao dobitnik glavne nagrade - predmetne montažne kuće.
Prema pravilima nagradne igre za koja nije sporno da su objavljena na propisani način, glavna nagrada je opisana kao montažna kuća "I" a.d. M., površine 55,46 m2, a članom 15. stav 1. tih pravila propisano je da je dobitnik obavezan da u roku od 30 dana od dana objavljivanja rezultata izvlačenja preuzme te nagrade, dok je stavom 3. propisano da, ukoliko dobitnik nije u mogućnosti da preuzme nagradu o tome će obavijestiti organizatora. Stavom 5. je propisano da će nagrade koje ne budu preuzete u rokovima predviđenim pravilima, nakon završetka nagradne igre biti prodane putem javnog poziva, a prihod od ove prodaje je prihod Budžeta Republike Srpske.
Dakle, iz citiranih pravila nagradne igre, potpuno je jasno da je rok za preuzimanje svih nagrada bio 30 dana od dana objavljivanja rezultata izvlačenja.
U ovoj parnici nije utvrđen tačan datum objavljivanja rezultata izvlačenja, ali je nesporno da su rezultati objavljeni i iz utvrđenih činjenica potpuno je jasno da je tužitelj najkasnije na dan 07.02.2011. godine obaviješten da je dobitnik glavne nagrade, jer je nesporno na taj dan tužitelj kontaktiran od strane društva "I." da preuzme montažnu kuću, te su mu na taj dan dostavljeni nacrti temelja kakav je potreban izgraditi radi montaže kuće. Takođe, nije sporno da tužitelj nije preuzeo kuću ni do novembra 2011. godine, odnosno do dana kada je isporučiocu "I." bio blokiran račun i kada to društvo više nije bilo u mogućnosti da isporuči predmetnu montažnu kuću.
Ovo znači da pravilno drugostepeni sud nalazi da je tuženi propustio rok za podizanje nagrade propisan pravilima nagradne igre i da nije pismenim putem obavijestio organizatora o nemogućnosti podizanja nagrade na što je bio obavezan po pravilima nagradne igre, te da je time izgubio pravo podizanja nagrade budući da su nastupile posljedice propisane odredbom člana 15. stav 5. Pravila nagradne igre.
Ovakvo ponašanje tužitelja ne može opravdati ni njegova tvrdnja da nije bio u mogućnosti obezbijediti zemljište za montažnu kuću i da je zbog toga pokušavao prodati tu kuću trećem licu. Naime, prema pravilima nagradne igre "Srećni fiskalni račun” kao glavna nagrada je određena montažna kuća površine 55,46 m2 proizvođača "I” M.. Međutim, niti iz jednog uslova nagradne igre, a ni iz ugovora Ministarstva... i "I." od 20.12.2010. godine kojim je Ministarstvo... kupilo predmetnu kuću, ne proizlazi da je nagrada određena kao montažna kuća sa zemljištem, a ta činjenica ne proizlazi ni iz prepiske "I." M. i tužitelja.
Prema ocjeni ovog suda, nije potrebno stručno znanje vještaka građevinske struke da bi se utvrdilo da sintagma "montažna kuća” ukoliko nije određena sa zemljištem sa bližim katastarskim oznakama i površinom, u suštini predstavlja pokretnu stvar, skup elemenata od kojih je moguće sastaviti (montirati) kuću podobnu za konačnu namjenu stanovanja. Takođe, iz izvedenih dokaza ne proizlazi činjenica da je obezbjeđenje zemljišta za montažnu kuću bio uslov za isporuku te kuće kao nagrade, što u krajnjem znači da je tužitelj imao mogućnost preuzeti kuću od proizvođača u elementima i montirati je kad se za to steknu uslovi.
Dakle, pravilno drugostepeni sud nalazi da tužitelj nije preuzeo nagradu u roku propisanom pravilima nagradne igre koji je bitan elemenat tih pravila po odredbi člana 95. stav 4. tačka 2. Zakona o igrama na sreću i da za to propuštanje ne postoji opravdani razlog, zbog čega je izgubio pravo na nagradu i zbog čega je pravilno taj sud odbio tužbeni zahtjev.
Neosnovano se revizijom prigovara i da po odredbi člana 148. stav 3. ZOO, tužena nije mogla ugovorom u korist trećeg lica - u konkretnoj situaciji ugovorom o kupoprodaji montažne kuće zaključenim između tužene i društva "I." M., nametnuti obavezu tužitelju kao trećem licu da obezbijedi zemljište za kuću. Prije svega, ugovor od 20.12.2010. godine ne predstavlja ugovor u korist trećeg lica, ali je istina da je članom 3. tog ugovora ugovoreno da će dobitnik nagrade prema dimenzijama kuće o vlastitom trošku obezbijediti zemljište i temelje za montažnu kuću.
Pravilnim tumačenjem navedene odredbe ugovora u skladu sa članom 99. ZOO, ta odredba nije imperativnog karaktera u smislu nametanja obaveze dobitniku glavne nagrade, niti predstavlja uslov za preuzimanje nagrade, nego joj je cilj oslobađanje obaveze kupca - organizatora nagradne igre da obezbijedi zemljište. Ista odredba se takođe ne može protumačiti kao prepreka dobitniku montažne kuće da preuzme kuću u elementima bez obezbjeđenja zemljišta za montažu, a kako je to naprijed rečeno.
Takođe, bez osnova je i pozivanje revizije na odredbu člana 153. stav 1. ZOO prema kojoj obećanje učinjeno drugom licu, da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećeg ne obavezuje, a obećavalac odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći neće da izvrši ili da propusti određenu radnju.
U konkretnoj situaciji, ni po čemu se ne može zaključiti da je tužena obećala da će treći (u ovom slučaju "I" M.) izvršiti svoju obavezu, a preuzimanje nagrade od "I." je samo način isporuke te nagrade obzirom na njenu prirodu. Osim toga, čak i da se radi o obećanju da će treći nešto učiniti, treba imati u vidu da tužitelj nije izvršio svoju obavezu preuzimanja nagrade iz člana 15. stav 1. Pravila, a nije tvrdio ni dokazivao da "I" u tom roku nije bio spreman izvršiti svoju obavezu.
Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je o reviziji tužitelja odlučeno kao u izreci temeljem odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 71 0 P 204463 18 Rev od 3.4.2019. godine)
