NEKRETNINA KOJA NEMA KARAKTER ZAJEDNIČKE IMOVINE
Porodični zakon
član 270 stav 5
Stambena zgrada koju je po osnovu kupoprodaje tužena stekla prije zaključenja braka i za koju je isplatila kupoprodajnu cijenu, predstavlja njenu posebnu imovinu pa se ne utvrđuje njen doprinos i doprinos njenog bračnog druga u sticanju iste.
Obrazloženje:
"Prema odredbi člana 270. stav 1. PZ imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.
Kod utvrđenja nižestepenih sudova da je predmetnu stambenu zgradu tužena, po osnovu kupoprodaje, stekla prije zaključenja braka, te da je isplatila kupoprodajnu cijenu, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da ista predstavlja posebnu imovinu tužene. Kako, dakle, predmetna stambena zgrada nema karakter zajedničke imovine (član 270. stav 5. PZ), jer nije stečena zajedničkim radom parničnih stranaka tokom trajanja njihove bračne zajednice, te se ne utvrđuje doprinos stranaka u sticanju iste, to su irelevantni revizioni navodi kojima se tužitelj bavi visinom primanja tužene. Dalji revizioni navodi tužitelja o tome da je doprinio otplati kredita su samo u prilog zaključku da je tokom trajanja bračne zajednice doprinosio egzistiranju bračne zajednice.
Ne mogu se prihvatiti revizioni navodi da je radovima koji su izvedeni na adaptaciji i renoviranju ove nekretnine, s obzirom na prirodu izvedenih radova, došlo do izmjene identiteta nepokretnosti i da tužitelju po osnovu građenja na tim nekretninama pripada pravo suvlasništva. Naime, radovima koji predstavljaju adaptaciju i rekonstrukciju se ne mijenja supstanca postojeće nepokretnosti, odnosno ne radi se o izradi nove stvari na kojoj bi bilo moguće sticanje prava svojine, pa ni po ovom osnovu tužitelju ne pripada pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini. S obzirom na utvrđenje, da je tužitelj učestvovao u renoviranju stambene zgrade, njemu bi po ovom osnovu pripadalo pravo na povrat uloženih sredstava, ali takav zahtjev tužitelj nije ni postavio u ovoj parnici, niti je izvodio dokaze u pravcu dokazivanja obima uloženih sredstava u renoviranje i adaptaciju kuće.
Nisu osnovani ni revizioni navodi da nižestepene presude ne sadrže razloge zbog kojih je odbijen zahtjev za isplatu novčanog iznosa, jer su nižestepeni sudovi dali razloge za odbijanje ovog dijela zahtjeva. Pri tome nižestepeni sudovi nisu pogriješili kada su odbili zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.000,00 KM. Naime, tužitelj je stavio zahtjev za isplatu navedenog iznosa, na ime ½ dijela vrijednosti zajedničke imovine (pokretne i nepokretne). Bez obzira da li zahtjev za isplatu novčanog iznosa ima uporište u materijalnom pravu (odredba člana 273. stav 5. PZ), kod utvrđenja da predmetne nekretnine nemaju karakter zajedničke imovine, te s obzirom da nije ni utvrđivana vrijednost imovine, to nema osnova za isplatu traženog novčanog iznosa.
Kako, dakle, revizionim navodima nije dovedena u ozbiljnu sumnju pravilnost i zakonitost nižestepenih presuda, to je izjavljena revizija odbijena, primjenom odredbe člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 92 0 P 048213 18 Rev od 7.6.2018. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/porodicn ... a-BiH.html
Porodični zakon
član 270 stav 5
Stambena zgrada koju je po osnovu kupoprodaje tužena stekla prije zaključenja braka i za koju je isplatila kupoprodajnu cijenu, predstavlja njenu posebnu imovinu pa se ne utvrđuje njen doprinos i doprinos njenog bračnog druga u sticanju iste.
Obrazloženje:
"Prema odredbi člana 270. stav 1. PZ imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.
Kod utvrđenja nižestepenih sudova da je predmetnu stambenu zgradu tužena, po osnovu kupoprodaje, stekla prije zaključenja braka, te da je isplatila kupoprodajnu cijenu, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da ista predstavlja posebnu imovinu tužene. Kako, dakle, predmetna stambena zgrada nema karakter zajedničke imovine (član 270. stav 5. PZ), jer nije stečena zajedničkim radom parničnih stranaka tokom trajanja njihove bračne zajednice, te se ne utvrđuje doprinos stranaka u sticanju iste, to su irelevantni revizioni navodi kojima se tužitelj bavi visinom primanja tužene. Dalji revizioni navodi tužitelja o tome da je doprinio otplati kredita su samo u prilog zaključku da je tokom trajanja bračne zajednice doprinosio egzistiranju bračne zajednice.
Ne mogu se prihvatiti revizioni navodi da je radovima koji su izvedeni na adaptaciji i renoviranju ove nekretnine, s obzirom na prirodu izvedenih radova, došlo do izmjene identiteta nepokretnosti i da tužitelju po osnovu građenja na tim nekretninama pripada pravo suvlasništva. Naime, radovima koji predstavljaju adaptaciju i rekonstrukciju se ne mijenja supstanca postojeće nepokretnosti, odnosno ne radi se o izradi nove stvari na kojoj bi bilo moguće sticanje prava svojine, pa ni po ovom osnovu tužitelju ne pripada pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini. S obzirom na utvrđenje, da je tužitelj učestvovao u renoviranju stambene zgrade, njemu bi po ovom osnovu pripadalo pravo na povrat uloženih sredstava, ali takav zahtjev tužitelj nije ni postavio u ovoj parnici, niti je izvodio dokaze u pravcu dokazivanja obima uloženih sredstava u renoviranje i adaptaciju kuće.
Nisu osnovani ni revizioni navodi da nižestepene presude ne sadrže razloge zbog kojih je odbijen zahtjev za isplatu novčanog iznosa, jer su nižestepeni sudovi dali razloge za odbijanje ovog dijela zahtjeva. Pri tome nižestepeni sudovi nisu pogriješili kada su odbili zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.000,00 KM. Naime, tužitelj je stavio zahtjev za isplatu navedenog iznosa, na ime ½ dijela vrijednosti zajedničke imovine (pokretne i nepokretne). Bez obzira da li zahtjev za isplatu novčanog iznosa ima uporište u materijalnom pravu (odredba člana 273. stav 5. PZ), kod utvrđenja da predmetne nekretnine nemaju karakter zajedničke imovine, te s obzirom da nije ni utvrđivana vrijednost imovine, to nema osnova za isplatu traženog novčanog iznosa.
Kako, dakle, revizionim navodima nije dovedena u ozbiljnu sumnju pravilnost i zakonitost nižestepenih presuda, to je izjavljena revizija odbijena, primjenom odredbe člana 248. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13)."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 92 0 P 048213 18 Rev od 7.6.2018. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/porodicn ... a-BiH.html
