Ĉlanovi 22., 23. stav 1. taĉka 2. i 24. stav 1. taĉka 3. Zakona o poreznoj upravi Ĉlanovi 26. i 27. Zakona o kontroli predmeta od plemenitih kovina
U POSTUPKU INSPEKCIJSKOG NADZORA POREZNE UPRAVE KANTONALNOG UREDA (POREZNA INSPEKCIJA) SU NADLEŢNE DA DONOSE INSPEKCIJSKE MJERE PRIVREMENOG ODUZIMANJA PLEMENITIH KOVINA, KADA SE U POSLOVNIM PROSTORIJAMA ZATEKNU BEZ VJERODOSTOJNE DOKUMENTACIJE O NJIHOVOM PORIJEKLU ILI BEZ UTISNUTOG ŢIGA PROIZVOĐAĈA ODNOSNO ZAVODA ZA STANDARDIZACIJU.
Iz obrazloţenja:
Iz obrazloţenja osporenog rješenja kao i spisa organa uprave koji je sudu dostavljen, vidljivo je da je nadleţni prvostepeni organ prije donošenja ţalbom pobijanog rješenja, vršeći poslove iz svoje nadleţnost, u poslovnim prostorijama tuţitelja pronašao robu – zlatni nakit bez vjerodostojne dokumentacije o njegovoj nabavci. Na odreĊenom broju predmeta nije bio utisnut ni ţig proizvoĊaĉa niti Zavoda za standardizaciju, što je sve detaljno navedeno i razvrstano u popisu robe koji je sastavni dio pomenutog rješenja.
Polazeći od takvih dokaza u spisu, tuţeni je i po ocjeni suda, pravilno odluĉio kada je odbio tuţiteljevu ţalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja kojim se predmetna roba do okonĉanja prekršajnog postupka privremeno oduzima od tuţitelja.
Neosnovano se u tuţbi istiĉe da za donošenje predmetnog rješenja nije bilo uporišta u vaţećim propisima. Odredbe ĉl.22., 23. stav 1. taĉka 2. i ĉlana 24. stav 1 taĉka 3. Zakona o poreznoj upravi (“Sl.novine FBiH”, broj:18/96) na koje su se upravni organi i pozvali u svojim rješenjima, predstavljaju zakonski osnov za donošenje pobijane odluke. Njihova primjena, odredbama materijalnog prava, taĉnije Zakonom o kontroli predmeta od plemenitih kovina (“Sl. list RBiH”, broj: 3/93 i 14/94) nije iskljuĉena nego je odredbama ĉl.26. potvrĊena budući da je u stavu 1. toga ĉlana propisano da nadzor nad prometom predmeta od plemenitih kovina vrše organi trţišne inspekcije, a u stavu 2. da u vršenju nadzora organi trţišne inspekcije poduzimaju mjere za koje su ovlašćeni tim zakonom i propisima o trţišnoj inspekciji. To znaĉi, da zabrana prodaje i povlaĉenje iz prometa predmeta na kojim nije bio utisnut ţig odreĊen od strane Zavoda za standardizaciju, a koja mjera je propisana u ĉl.27. navedenog zakona, na koje odredbe se i tuţitelj poziva u tuţbi, nisu jedine mjere koje trţni inspektor moţe poduzeti. On prema naprijed citiranim odredbama ĉl.26. st.2. istog zakona, ima ovlašćenje da primijeni i propise o trţnoj inspekciji odnosno odredbe Zakona o poreznoj upravi koje regulišu situaciju nastalu pronalaskom robe za koju vlasnik nema dokumentaciju o nabavci, što je u konkretnom sluĉaju i uĉinjeno.
Obzirom da ĉinjeniĉno stanje na koje se zasniva osporeno rješenje, navodima tuţbe nije dovedeno u sumnju, sud je našao da osporenim aktom nije povrijeĊen
zakon na štetu tuţitelja i da stoga nema zakonskih uslova za udovoljenje zahtjevu kojim se traţi poništaj osporenog rješenja.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-290/00 od 11.7.2002.g.)
U POSTUPKU INSPEKCIJSKOG NADZORA POREZNE UPRAVE KANTONALNOG UREDA (POREZNA INSPEKCIJA) SU NADLEŢNE DA DONOSE INSPEKCIJSKE MJERE PRIVREMENOG ODUZIMANJA PLEMENITIH KOVINA, KADA SE U POSLOVNIM PROSTORIJAMA ZATEKNU BEZ VJERODOSTOJNE DOKUMENTACIJE O NJIHOVOM PORIJEKLU ILI BEZ UTISNUTOG ŢIGA PROIZVOĐAĈA ODNOSNO ZAVODA ZA STANDARDIZACIJU.
Iz obrazloţenja:
Iz obrazloţenja osporenog rješenja kao i spisa organa uprave koji je sudu dostavljen, vidljivo je da je nadleţni prvostepeni organ prije donošenja ţalbom pobijanog rješenja, vršeći poslove iz svoje nadleţnost, u poslovnim prostorijama tuţitelja pronašao robu – zlatni nakit bez vjerodostojne dokumentacije o njegovoj nabavci. Na odreĊenom broju predmeta nije bio utisnut ni ţig proizvoĊaĉa niti Zavoda za standardizaciju, što je sve detaljno navedeno i razvrstano u popisu robe koji je sastavni dio pomenutog rješenja.
Polazeći od takvih dokaza u spisu, tuţeni je i po ocjeni suda, pravilno odluĉio kada je odbio tuţiteljevu ţalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja kojim se predmetna roba do okonĉanja prekršajnog postupka privremeno oduzima od tuţitelja.
Neosnovano se u tuţbi istiĉe da za donošenje predmetnog rješenja nije bilo uporišta u vaţećim propisima. Odredbe ĉl.22., 23. stav 1. taĉka 2. i ĉlana 24. stav 1 taĉka 3. Zakona o poreznoj upravi (“Sl.novine FBiH”, broj:18/96) na koje su se upravni organi i pozvali u svojim rješenjima, predstavljaju zakonski osnov za donošenje pobijane odluke. Njihova primjena, odredbama materijalnog prava, taĉnije Zakonom o kontroli predmeta od plemenitih kovina (“Sl. list RBiH”, broj: 3/93 i 14/94) nije iskljuĉena nego je odredbama ĉl.26. potvrĊena budući da je u stavu 1. toga ĉlana propisano da nadzor nad prometom predmeta od plemenitih kovina vrše organi trţišne inspekcije, a u stavu 2. da u vršenju nadzora organi trţišne inspekcije poduzimaju mjere za koje su ovlašćeni tim zakonom i propisima o trţišnoj inspekciji. To znaĉi, da zabrana prodaje i povlaĉenje iz prometa predmeta na kojim nije bio utisnut ţig odreĊen od strane Zavoda za standardizaciju, a koja mjera je propisana u ĉl.27. navedenog zakona, na koje odredbe se i tuţitelj poziva u tuţbi, nisu jedine mjere koje trţni inspektor moţe poduzeti. On prema naprijed citiranim odredbama ĉl.26. st.2. istog zakona, ima ovlašćenje da primijeni i propise o trţnoj inspekciji odnosno odredbe Zakona o poreznoj upravi koje regulišu situaciju nastalu pronalaskom robe za koju vlasnik nema dokumentaciju o nabavci, što je u konkretnom sluĉaju i uĉinjeno.
Obzirom da ĉinjeniĉno stanje na koje se zasniva osporeno rješenje, navodima tuţbe nije dovedeno u sumnju, sud je našao da osporenim aktom nije povrijeĊen
zakon na štetu tuţitelja i da stoga nema zakonskih uslova za udovoljenje zahtjevu kojim se traţi poništaj osporenog rješenja.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: U-290/00 od 11.7.2002.g.)
