PRAVNE POSLjEDICE UTVRĐENjA NEPRAVILNOSTI MJERNOG INSTRUMENTA ZA POTROŠNjU ELEKTRIČNE ENERGIJE
Zakon o električnoj energiji
član 81
Utvrđene nepravilnosti mjernog instrumenta za potrošnju električne energije kod tuženog predstavljaju opravdan razlog za njegovo isključenje sa distributivne mreže električne energije.
Obrazloženje:
"Prema utvrđenju sudova u ovoj parnici, dana 13.10.2010. godine, ovlašteni radnici tuženog - mješoviti tim MH E. RS za kontrolu u distributivnim preduzećima izvršio je kontrolu mjernog mjesta tužitelja broj... u Š.. Tom prilikom mješoviti tim tuženog utvrdio je da je na mjernom mjestu tužitelja oštećen transformator srednje faze koji nije bio plombiran, te je bio otvoren na sekundarnoj strani, zbog čega do brojila nije vođena struja srednje faze potrošnje, čime je onemogućeno pravilno registrovanje potrošnje električne energije. O svemu navedenom sačinjen je zapisnik ovlaštenog tima tuženog, koji je u ovom parničnom postupku pročitan kao dokaz.
Odredbom člana 81. alineja 4. Zakona o električnoj energiji ("Sl. glasnik RS" 8/08, 34/09) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka sporne pravne situacije, propisano je da korisnik dozvole za distribuciju obustavlja isporuku električne energije krajnjem kupcu bez prethodnog upozorenja... ako krajnji kupac onemogućava pravilno registrovanje obračunskih količina ili troši električnu energiju bez propisanih mjernih uređaja ili mimo njih.
Isto tako, opštim uslovima za isporuku i snabdijevanje električnom energijom ("Sl. glasnik RS" 85/08, 49/10) koji su sastavni dio ugovora o priključenja na distributivnu mrežu i to članom 98. stav 1. tačka z) propisano je da distributer obustavlja električnu energiju isključenjem objekta krajnjeg kupca sa mreže ako krajnji kupac, između ostalog, onemogućava pravilno registrovanje preuzetih količina električne energije ili koristi električnu energiju bez zahtijevanih mjernih uređaja ili mimo njih.
Dakle, pri nedvojbenom utvrđenju sudova da su instrumenti tužitelja za mjerenje potrošnje električne energije prilikom kontrole od strane ovlaštene komisije tuženog zatečeni u neispravnom stanju, da cjelokupna potrošnja električne energije nije registrovana mjernim instrumentima, tuženi je primjenom citiranih odredbi Zakona o električnoj energiji i Opštih uslova za isporuku električne energije imao opravdan razlog za obustavu isporuke električne energije tužitelju, zbog čega ta obustava nije protivpravna i ne postoji odgovornost tužitelja za eventualnu štetu nastalu tužitelju takvom radnjom tuženog po odredbi člana 184. ZOO. Ovakvu situaciju ne može izmijeniti ni tvrdnja zakonskog zastupnika tužitelja R.M. da krivicu za neispravnost uređaja na mjernom mjestu tužitelja snosi tuženi obzirom da za takvu tvrdnju nije izveo niti jedan dokaz. Osim toga, odredbom člana 11. tačka 4. Opštih uslova propisana je obaveza krajnjeg potrošača da održava instalacije i opremu u svom vlasništvu i obavještava distributera o neispravnostima i uočenim promjenama na priključnim i mjernim uređajima. Tužitelj nije ni tvrdio, a samim tim ni dokazivao da je u periodu od 04.6.2010. godine (dan kad je izvršena prethodna kontrola mjernih uređaja tužitelja i kada su ti uređaji zatečeni u ispravnom stanju) i 13.10.2010. godine (dan kad je izvršena predmetna kontrola i tužitelj isključen sa distributivne mreže) o eventualnim neispravnostima obavještavao tuženog.
U prilog tačnosti utvrđenja nižestepenih sudova, da zatečene nepravilnosti o mjerenju utroška električne energije kod tuženog prestavljaju opravdan razlog za njegovo isključenje sa distributivne mreže električne energije ide pravosnažno rješenje komisije Republike Srpske broj R-... od 25.02.2011. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje obaveze tuženog za isporuku električne energije. Naime, postupajući u okviru svoje nadležnosti po zahtjevu tužitelja, komisija nije našla protivpravnost u postupanju tuženog prema tužitelju u pogledu obustave električne energije. Ovo rješenje je postalo pravosnažno budući da tužitelj nije ni tvrdio da je protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor kod nadležnog suda u smislu odredbe člana 29. Zakona o električnoj energiji, a sudovi u parničnom postupku nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost tog rješenja.
Bez značaja za odluku u ovom revizijskom postupku je tvrdnja revidenta da je protiv zakonskog zastupnika tužitelja R.M. dana 02.10.2017. godine odbijena optužba za krivično djelo krađe električne energije. Naime, takva tvrdnja ukoliko je tačna, predstavlja novu činjenicu koja nije postojala do donošenja drugostepene presude u ovoj parnici dana 12.9.2017. godine. Odredbom člana 242. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 -u daljem tekstu: ZPP) propisano je da stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, kakvu činjenicu svakako ne prestavlja tvrdnja odbijanju optužnice protiv zakonskog zastupnika tužitelja.
Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je o reviziji tužitelja odlučeno kao u izreci temeljem odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 57 0 Ps 095694 17 Rev od 8.2.2018. godine)
https://epravo.ba/
Zakon o električnoj energiji
član 81
Utvrđene nepravilnosti mjernog instrumenta za potrošnju električne energije kod tuženog predstavljaju opravdan razlog za njegovo isključenje sa distributivne mreže električne energije.
Obrazloženje:
"Prema utvrđenju sudova u ovoj parnici, dana 13.10.2010. godine, ovlašteni radnici tuženog - mješoviti tim MH E. RS za kontrolu u distributivnim preduzećima izvršio je kontrolu mjernog mjesta tužitelja broj... u Š.. Tom prilikom mješoviti tim tuženog utvrdio je da je na mjernom mjestu tužitelja oštećen transformator srednje faze koji nije bio plombiran, te je bio otvoren na sekundarnoj strani, zbog čega do brojila nije vođena struja srednje faze potrošnje, čime je onemogućeno pravilno registrovanje potrošnje električne energije. O svemu navedenom sačinjen je zapisnik ovlaštenog tima tuženog, koji je u ovom parničnom postupku pročitan kao dokaz.
Odredbom člana 81. alineja 4. Zakona o električnoj energiji ("Sl. glasnik RS" 8/08, 34/09) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka sporne pravne situacije, propisano je da korisnik dozvole za distribuciju obustavlja isporuku električne energije krajnjem kupcu bez prethodnog upozorenja... ako krajnji kupac onemogućava pravilno registrovanje obračunskih količina ili troši električnu energiju bez propisanih mjernih uređaja ili mimo njih.
Isto tako, opštim uslovima za isporuku i snabdijevanje električnom energijom ("Sl. glasnik RS" 85/08, 49/10) koji su sastavni dio ugovora o priključenja na distributivnu mrežu i to članom 98. stav 1. tačka z) propisano je da distributer obustavlja električnu energiju isključenjem objekta krajnjeg kupca sa mreže ako krajnji kupac, između ostalog, onemogućava pravilno registrovanje preuzetih količina električne energije ili koristi električnu energiju bez zahtijevanih mjernih uređaja ili mimo njih.
Dakle, pri nedvojbenom utvrđenju sudova da su instrumenti tužitelja za mjerenje potrošnje električne energije prilikom kontrole od strane ovlaštene komisije tuženog zatečeni u neispravnom stanju, da cjelokupna potrošnja električne energije nije registrovana mjernim instrumentima, tuženi je primjenom citiranih odredbi Zakona o električnoj energiji i Opštih uslova za isporuku električne energije imao opravdan razlog za obustavu isporuke električne energije tužitelju, zbog čega ta obustava nije protivpravna i ne postoji odgovornost tužitelja za eventualnu štetu nastalu tužitelju takvom radnjom tuženog po odredbi člana 184. ZOO. Ovakvu situaciju ne može izmijeniti ni tvrdnja zakonskog zastupnika tužitelja R.M. da krivicu za neispravnost uređaja na mjernom mjestu tužitelja snosi tuženi obzirom da za takvu tvrdnju nije izveo niti jedan dokaz. Osim toga, odredbom člana 11. tačka 4. Opštih uslova propisana je obaveza krajnjeg potrošača da održava instalacije i opremu u svom vlasništvu i obavještava distributera o neispravnostima i uočenim promjenama na priključnim i mjernim uređajima. Tužitelj nije ni tvrdio, a samim tim ni dokazivao da je u periodu od 04.6.2010. godine (dan kad je izvršena prethodna kontrola mjernih uređaja tužitelja i kada su ti uređaji zatečeni u ispravnom stanju) i 13.10.2010. godine (dan kad je izvršena predmetna kontrola i tužitelj isključen sa distributivne mreže) o eventualnim neispravnostima obavještavao tuženog.
U prilog tačnosti utvrđenja nižestepenih sudova, da zatečene nepravilnosti o mjerenju utroška električne energije kod tuženog prestavljaju opravdan razlog za njegovo isključenje sa distributivne mreže električne energije ide pravosnažno rješenje komisije Republike Srpske broj R-... od 25.02.2011. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje obaveze tuženog za isporuku električne energije. Naime, postupajući u okviru svoje nadležnosti po zahtjevu tužitelja, komisija nije našla protivpravnost u postupanju tuženog prema tužitelju u pogledu obustave električne energije. Ovo rješenje je postalo pravosnažno budući da tužitelj nije ni tvrdio da je protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor kod nadležnog suda u smislu odredbe člana 29. Zakona o električnoj energiji, a sudovi u parničnom postupku nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost tog rješenja.
Bez značaja za odluku u ovom revizijskom postupku je tvrdnja revidenta da je protiv zakonskog zastupnika tužitelja R.M. dana 02.10.2017. godine odbijena optužba za krivično djelo krađe električne energije. Naime, takva tvrdnja ukoliko je tačna, predstavlja novu činjenicu koja nije postojala do donošenja drugostepene presude u ovoj parnici dana 12.9.2017. godine. Odredbom člana 242. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 -u daljem tekstu: ZPP) propisano je da stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, kakvu činjenicu svakako ne prestavlja tvrdnja odbijanju optužnice protiv zakonskog zastupnika tužitelja.
Prema navedenom, pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje revizijom, niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je o reviziji tužitelja odlučeno kao u izreci temeljem odredbe člana 248. ZPP."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 57 0 Ps 095694 17 Rev od 8.2.2018. godine)
https://epravo.ba/
