REGRESNO PRAVO JEMCA
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 1003 i 1013
Jemac koji namiri povjeriočevo potraživanje ima pravo da zahtijeva od dužnika da mu nadoknadi sve što je za njega platio kao jemac.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 1003. ZOO propisano je da na jemca koji je namirio povjeriočevo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama njegovog ispunjenja. Prema odredbi člana 1013. ZOO jemac koji je isplatio povjeriocu njegovo potraživanje može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, kao i kamatu od dana isplate (stav 1.), te on ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu sa povjeriocem od časa kad je obavjestio dužnika o tom sporu, kao i na naknadu štete ako bi je bilo (stav 2.).
Navedenim odredbama se reguliše regresno pravo jemca koji je za račun dužnika isplatio povjeriocu njegovo potraživanje, pa tako potraživanje povjerioca prelazi na jemca koji je ispunio obavezu dužnika (personalna subrogacija) slijedom čega jemac ima pravo da zahtijeva od dužnika da mu nadoknadi sve što je on isplatio njegovom povjeriocu za njegov račun. Iz činjenica utvrđenih pred prvostepenim sudom proizlazi da je tužitelj bio garant tuženom za uredno izmirenje obaveza prema P.u. koje su iznosile 226.834,42 KM i da je slijedom toga na nekretninama tužitelja upisana hipoteka u korist P.u., te da su iz naplaćene vrijednosti nekretnina tužitelja (kao hipotekarnog dužnika) prodanih u stečajnom postupku izmirene preostale, neplaćene obaveze tuženog prema P.u. (kao hipotekarnom povjeriocu) u iznosu do 110.842,68 KM.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz izvedenih materijalnih dokaza, te navedene odredbe ZOO, na tužitelja je prešlo potraživanje povjerioca tuženog (P.u.), pa on, i po ocjeni ovog suda, ima pravo regresa od tuženog jer je kao jemac za njegov račun ispunio njegovu obaveze prema P.u.. Kod ovakvog stanja stvari, revizioni navodi da je sporazum potpisalo neovlašteno lice u ime P.u. jer da to lice više nije moglo obavljati funkciju vršioca dužnosti direktora, nisu od uticaja na pravilnost zaključka nižestepenih sudova da tužitelj ima pravo da zahtjeva od tuženog da mu nadoknadi sve što je za njega platio kao jemac. Naime, ovim navodima se u suštini osporava pravna valjanost predmetnog sporazuma, a predmet ove parnice je regresni zahtjev tužitelja. Tuženi je pravnu valjanost ovog sporazuma eventualno mogao osporavati posebnim zahtjevom, a i prije nego što je tužitelj za njega isplatio dug P.u..
Ni tvrdnje ravidenta kojima se ukazuje na navodne propuste stečajnog upravnika prilikom priznavanja prijave potraživanje P.u. kao razlučnog povjerioca, nisu od značaja. Zakon o stečajnom postupku - prečišćen tekst ("Službeni glasnik Repbulike Srske”, broj: 26/10) reguliše postupak prijave potraživanja stečajnih povjerilaca, priznavanje, osporavnje potraživanja od strane stečajnog upravnika, slijedom čega u predmetnoj parnici nema mjesta osporavanju eventualnih propusta stečajnog upravnika.
Proizlazi da su nižestepeni sudovi u konkrentom slučaju pravilno primjenili materijalno pravo iz člana 1003. i 1013. ZOO kada su obavezali tuženog da tužitelju isplati novčani iznos koji je on kao jemac za račun tuženog platio P.u., sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja. Stoga, bez osnova su tvrdnje revidenta o pogrešnoj primjenjeni materijalnog prava na štetu tuženog.
Po ocjeni ovog suda nižestepeni sudovi su pravilno cijenili provedene dokaze, te izveli pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, slijedom čega ne stoje navodi tuženog u reviziji o povredama odredaba parničnog posutpka.
Suprotno revizionim navodima tuženog, odluka o troškovima postupka je donesena shodno odredbama člana 386. i 387. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP).
S obzirom na izloženo, odluka drugostepenog suda nema nedostataka na koje ukazuje tuženi u reviziji, odnosno na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Iz tih razloga, a na osnovu člana 248. ZPP odlučeno je kao u izreci."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 57 0 Ps 095957 15 Rev od 16.11.2016. godine)
https://epravo.ba/
Zakon o obligacionim odnosima
čl. 1003 i 1013
Jemac koji namiri povjeriočevo potraživanje ima pravo da zahtijeva od dužnika da mu nadoknadi sve što je za njega platio kao jemac.
Obrazloženje:
"Odredbom člana 1003. ZOO propisano je da na jemca koji je namirio povjeriočevo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama njegovog ispunjenja. Prema odredbi člana 1013. ZOO jemac koji je isplatio povjeriocu njegovo potraživanje može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, kao i kamatu od dana isplate (stav 1.), te on ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu sa povjeriocem od časa kad je obavjestio dužnika o tom sporu, kao i na naknadu štete ako bi je bilo (stav 2.).
Navedenim odredbama se reguliše regresno pravo jemca koji je za račun dužnika isplatio povjeriocu njegovo potraživanje, pa tako potraživanje povjerioca prelazi na jemca koji je ispunio obavezu dužnika (personalna subrogacija) slijedom čega jemac ima pravo da zahtijeva od dužnika da mu nadoknadi sve što je on isplatio njegovom povjeriocu za njegov račun. Iz činjenica utvrđenih pred prvostepenim sudom proizlazi da je tužitelj bio garant tuženom za uredno izmirenje obaveza prema P.u. koje su iznosile 226.834,42 KM i da je slijedom toga na nekretninama tužitelja upisana hipoteka u korist P.u., te da su iz naplaćene vrijednosti nekretnina tužitelja (kao hipotekarnog dužnika) prodanih u stečajnom postupku izmirene preostale, neplaćene obaveze tuženog prema P.u. (kao hipotekarnom povjeriocu) u iznosu do 110.842,68 KM.
Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz izvedenih materijalnih dokaza, te navedene odredbe ZOO, na tužitelja je prešlo potraživanje povjerioca tuženog (P.u.), pa on, i po ocjeni ovog suda, ima pravo regresa od tuženog jer je kao jemac za njegov račun ispunio njegovu obaveze prema P.u.. Kod ovakvog stanja stvari, revizioni navodi da je sporazum potpisalo neovlašteno lice u ime P.u. jer da to lice više nije moglo obavljati funkciju vršioca dužnosti direktora, nisu od uticaja na pravilnost zaključka nižestepenih sudova da tužitelj ima pravo da zahtjeva od tuženog da mu nadoknadi sve što je za njega platio kao jemac. Naime, ovim navodima se u suštini osporava pravna valjanost predmetnog sporazuma, a predmet ove parnice je regresni zahtjev tužitelja. Tuženi je pravnu valjanost ovog sporazuma eventualno mogao osporavati posebnim zahtjevom, a i prije nego što je tužitelj za njega isplatio dug P.u..
Ni tvrdnje ravidenta kojima se ukazuje na navodne propuste stečajnog upravnika prilikom priznavanja prijave potraživanje P.u. kao razlučnog povjerioca, nisu od značaja. Zakon o stečajnom postupku - prečišćen tekst ("Službeni glasnik Repbulike Srske”, broj: 26/10) reguliše postupak prijave potraživanja stečajnih povjerilaca, priznavanje, osporavnje potraživanja od strane stečajnog upravnika, slijedom čega u predmetnoj parnici nema mjesta osporavanju eventualnih propusta stečajnog upravnika.
Proizlazi da su nižestepeni sudovi u konkrentom slučaju pravilno primjenili materijalno pravo iz člana 1003. i 1013. ZOO kada su obavezali tuženog da tužitelju isplati novčani iznos koji je on kao jemac za račun tuženog platio P.u., sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja. Stoga, bez osnova su tvrdnje revidenta o pogrešnoj primjenjeni materijalnog prava na štetu tuženog.
Po ocjeni ovog suda nižestepeni sudovi su pravilno cijenili provedene dokaze, te izveli pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, slijedom čega ne stoje navodi tuženog u reviziji o povredama odredaba parničnog posutpka.
Suprotno revizionim navodima tuženog, odluka o troškovima postupka je donesena shodno odredbama člana 386. i 387. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP).
S obzirom na izloženo, odluka drugostepenog suda nema nedostataka na koje ukazuje tuženi u reviziji, odnosno na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Iz tih razloga, a na osnovu člana 248. ZPP odlučeno je kao u izreci."
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 57 0 Ps 095957 15 Rev od 16.11.2016. godine)
https://epravo.ba/
