Štrajk glađu
Posljedica štrajkovanja glađu koja je, kako za Vijeće, tako i za samog optuženog potpuno predvidiva, je ta da će se uslijed namjernog odbijanja uzimanja hrane, zdravstveno stanje osobe koja štrajkuje glađu, pogoršati. Optuženom je na izboru da odluči da li će nastaviti štrajkovati ili ne do vremena kada će doći do pogoršanja zdravstvenog stanja koje je sam prouzročio i koje ga dovodi u stanje nesposobnosti da prisustvuje suđenju. U tom slučaju, Vijeće će optuženom osigurati pristup zapisnicima sa suđenja i omogučiće mu da prava njegove odbrane ne budu ugrožena.
Iz obrazloženja:
“Razlozi koji navodi optuženi za njegovo odbijanje da uđe u sudnicu na glavni pretres ne opravdavaju odgađanje suđenja. Radi se o dva separatna postupanja: štrajk glađu kao prva aktivnost i odbijanje da uđu u sudnicu kao druga.
Kada je u pitanju sposobnost optuženog da prisustvuje suđenju koja sasvim razumljivo može doći u pitanje kao rezulat štrajka glađu, optuženi jeste prema navodima branioca rekao da se osjeća loše. Vijeće suprotno tome, do dana zakazanog ročišta, nije zaprimilo objektivnu informaciju o njegovom lošem zdravstvenom stanju. Prema praksi suda koja se u ovom slučaju primjenjuje, zdravstveno stanje optuženog je pod redovnom prismotrom tima vještaka medicinske struke, koji su u obavezi obavijestiti sud o
pogoršanjima zdravstvenog stanja pritvorenika, a o čemu vijeće do dana održavanja pretresa nije obavješteno.
Nadalje, posljedica štrajkovanja glađu koja je kako za vijeće, tako i za samog optuženog potpuno predvidiva, je ta da će se uslijed namjernog odbijanja uzimanja hrane, zdravstveno stanje osobe koja štrajkuje glađu, pogoršati. Optuženom je na izboru da odluči da li će nastaviti štrajkovati ili ne, do vremena kada će doći do pogoršanja zdravstvenog stanja koje je sam prouzročio i koje ga dovodi u stanje nesposobnosti da prisustvuje suđenju. U tom slučaju, vijeće će optuženom osigurati pristup zapisnicima sa suđenja i omogučiće mu da prava njegove odbrane ne budu ugrožena.
No međutim, vijeće nalazi za shodno napomenuti slijedeće, glavni pretres se nalazi u fazi izvođenja dokaza odbrane. Upravo u ovoj fazi, optuženi treba biti najviše zainteresiran za prisustvovanje glavnom pretresu i izvođenju dokaza kojima nastoji odgovoriti na optužbe koje ga terete optužnicom. Činjenica je da je optuženi ignorisao učestvovati u svojoj odbrani, a na što svakako ima pravo shodno članu 6. stav 3 ZKP-a BiH. U svakom slučaju, vijeće napominje da je u interesu samog optuženog da prisustvuje ročištima svoje odbrane i učestvuje u izvođenju svojih dokaza, te da je u njegovom interesu ekspeditivno provođenje postupka. Ukoliko on nije za to zainteresiran, to je njegovo pravo, ali vijeće u svakom slučaju neće odvratiti od odgovornosti da nastavi održavati glavni pretres.
Odbijanje optuženog da uđe u sudnicu, ometa ovaj postupak i u ovom momentu nije nužno povezana sa štrajkom glađu. To je neovisan protestni čin koji ne opravdava odlaganje postupka ni kao zakonsko, niti kao praktično pitanje. Kao zakonsko pitanje može se posmatrati samo kao povreda odazivanja na poziv suda. Navedeni cilj štrajka optuženog je da nezakonito utiče na sud u donošenju pravnih odluka. Takav uticaj ne samo da nastoji ometati postupak, već i ugrožava vladavinu prava. Optuženi ima pravo da brani i argumentira svoj stav lično ili putem svog branioca. Ukoliko vijeće nađe da su argumenti koje prezentira ubjedljivi, vijeće će na osnovu zakona i tumačenja zakona donijeti odluku. Ukoliko vijeće donese odluku suprotno stavu optuženog, on ima pravo da podnese žalbu apelacionom vijeću, a ukoliko i dalje smatra da ima argumente koji mu idu u prilog, može se obratiti i Ustavnom sudu BiH. Svaki drugi način na koji se nastoji uticati na sud, uključujući ometanje postupka, prijetnje bilo lične, bilo institucionalne, ne mogu biti tolerisane ukoliko će se vladavina zakona poštovati u BiH. U praktičnom smislu, ometanjem glavnog pretresa na ovom sudu, ne može se ostvariti nijedan od postavljenih ciljeva optuženog. “
(Iz rješenja Suda BiH broj X-KR-06/202 od 17. 09. 2007. godine)
Posljedica štrajkovanja glađu koja je, kako za Vijeće, tako i za samog optuženog potpuno predvidiva, je ta da će se uslijed namjernog odbijanja uzimanja hrane, zdravstveno stanje osobe koja štrajkuje glađu, pogoršati. Optuženom je na izboru da odluči da li će nastaviti štrajkovati ili ne do vremena kada će doći do pogoršanja zdravstvenog stanja koje je sam prouzročio i koje ga dovodi u stanje nesposobnosti da prisustvuje suđenju. U tom slučaju, Vijeće će optuženom osigurati pristup zapisnicima sa suđenja i omogučiće mu da prava njegove odbrane ne budu ugrožena.
Iz obrazloženja:
“Razlozi koji navodi optuženi za njegovo odbijanje da uđe u sudnicu na glavni pretres ne opravdavaju odgađanje suđenja. Radi se o dva separatna postupanja: štrajk glađu kao prva aktivnost i odbijanje da uđu u sudnicu kao druga.
Kada je u pitanju sposobnost optuženog da prisustvuje suđenju koja sasvim razumljivo može doći u pitanje kao rezulat štrajka glađu, optuženi jeste prema navodima branioca rekao da se osjeća loše. Vijeće suprotno tome, do dana zakazanog ročišta, nije zaprimilo objektivnu informaciju o njegovom lošem zdravstvenom stanju. Prema praksi suda koja se u ovom slučaju primjenjuje, zdravstveno stanje optuženog je pod redovnom prismotrom tima vještaka medicinske struke, koji su u obavezi obavijestiti sud o
pogoršanjima zdravstvenog stanja pritvorenika, a o čemu vijeće do dana održavanja pretresa nije obavješteno.
Nadalje, posljedica štrajkovanja glađu koja je kako za vijeće, tako i za samog optuženog potpuno predvidiva, je ta da će se uslijed namjernog odbijanja uzimanja hrane, zdravstveno stanje osobe koja štrajkuje glađu, pogoršati. Optuženom je na izboru da odluči da li će nastaviti štrajkovati ili ne, do vremena kada će doći do pogoršanja zdravstvenog stanja koje je sam prouzročio i koje ga dovodi u stanje nesposobnosti da prisustvuje suđenju. U tom slučaju, vijeće će optuženom osigurati pristup zapisnicima sa suđenja i omogučiće mu da prava njegove odbrane ne budu ugrožena.
No međutim, vijeće nalazi za shodno napomenuti slijedeće, glavni pretres se nalazi u fazi izvođenja dokaza odbrane. Upravo u ovoj fazi, optuženi treba biti najviše zainteresiran za prisustvovanje glavnom pretresu i izvođenju dokaza kojima nastoji odgovoriti na optužbe koje ga terete optužnicom. Činjenica je da je optuženi ignorisao učestvovati u svojoj odbrani, a na što svakako ima pravo shodno članu 6. stav 3 ZKP-a BiH. U svakom slučaju, vijeće napominje da je u interesu samog optuženog da prisustvuje ročištima svoje odbrane i učestvuje u izvođenju svojih dokaza, te da je u njegovom interesu ekspeditivno provođenje postupka. Ukoliko on nije za to zainteresiran, to je njegovo pravo, ali vijeće u svakom slučaju neće odvratiti od odgovornosti da nastavi održavati glavni pretres.
Odbijanje optuženog da uđe u sudnicu, ometa ovaj postupak i u ovom momentu nije nužno povezana sa štrajkom glađu. To je neovisan protestni čin koji ne opravdava odlaganje postupka ni kao zakonsko, niti kao praktično pitanje. Kao zakonsko pitanje može se posmatrati samo kao povreda odazivanja na poziv suda. Navedeni cilj štrajka optuženog je da nezakonito utiče na sud u donošenju pravnih odluka. Takav uticaj ne samo da nastoji ometati postupak, već i ugrožava vladavinu prava. Optuženi ima pravo da brani i argumentira svoj stav lično ili putem svog branioca. Ukoliko vijeće nađe da su argumenti koje prezentira ubjedljivi, vijeće će na osnovu zakona i tumačenja zakona donijeti odluku. Ukoliko vijeće donese odluku suprotno stavu optuženog, on ima pravo da podnese žalbu apelacionom vijeću, a ukoliko i dalje smatra da ima argumente koji mu idu u prilog, može se obratiti i Ustavnom sudu BiH. Svaki drugi način na koji se nastoji uticati na sud, uključujući ometanje postupka, prijetnje bilo lične, bilo institucionalne, ne mogu biti tolerisane ukoliko će se vladavina zakona poštovati u BiH. U praktičnom smislu, ometanjem glavnog pretresa na ovom sudu, ne može se ostvariti nijedan od postavljenih ciljeva optuženog. “
(Iz rješenja Suda BiH broj X-KR-06/202 od 17. 09. 2007. godine)
