Sukob interesa kod nosioca izvršne funkcije
Član 6. stav 2. u vezi sa članom 4. tačka 4. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH
Nositelj izvršne funkcije - zamjenik ministra Ministarstva za civilne poslove BiH je u sukobu interesa, u smislu člana 6. stav 2. a u vezi sa članom 4. tačka 4. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, ako je njegov bliski srodnik - supruga, kao ovlaštena osoba privatnog preduzeća sklopila ugovor ili na drugi način poslovala sa vladom dok je nositelj izvršne funkcije obnašao dužnost, i to samo onda kada je vrijednost ugovora ili posla sa vladom veća od 5.000,00 KM godišnje.
Iz obrazloženja:
U postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke, koji je proveden u skladu sa odredbama člana 18. tačke 2. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH („Službeni glasnik“, broj: 16/02., 14/03. i 12/04.), utvrdjeno je da je tužitelj, kao nosilac izvršne funkcije, obavljao funkciju zamjenika ministra civilnih poslova BiH u Vijeću ministara BiH, dok je istovremeno bliski srodnik, supruga imenovanog u svojstvu ovlaštene osobe, preduzeća „DAK“ d.o.o. Istočno Sarajevo, zaključila ugovor o nabavci i okvirni sporazum sa organima vlasti, konkretno sa Službom za zajedničke poslove institucija vlasti Bosne i Hercegovine, u vrijednosti od 57.920,77 KM. Na osnovu ovako utvrdjenog činjeničnog stanja, primjenom odredbi Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH i Pravila u vodjenju postupka („Službeni glasnik BiH“, broj: 13/03., 20/03. i 4/04.), tužena je pravilno zaključila da postoji sukob interesa u smislu člana 6. stav 2. i člana 4. tačke 4. citiranog zakona. Prema odredbama člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu biti članovi poslovodnog odbora, upravnog odbora, nadzornog odbora, izvršnog odbora, niti biti u svojstvu ovlaštene osobe bilo kojeg privatnog preduzeća koje sklapa ugovor ili na drugi način posluje s vladama na bilo kojem nivou. Ova odredba primjenjuje se samo na privatna preduzeća koja su sklopila ugovor ili posluju sa vladom, dok je izabrani zvaničnik, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik vršio funkciju i to samo onda kada je vrijednost ugovora ili poslova s Vladom veća od 5.000,00 KM godišnje. Angažman u privatnom preduzeću, u uslovima u kojima se stvara sukob interesa, nespojiv je sa javnim funkcijama izabranog zvaničnika nosioca izvršne funkcije ili savjetnika, angažman bliskih srodnika izabranih zvaničnika, nosilaca funkcija i savjetnika, takodjer dovodi do situacije, u kojoj za ove zvaničnike, nosioce funkcija i savjetnike dolazi do sukoba interesa (član 4. tačke 3. i 4. citiranog zakona).
U konkretnom slučaju tužitelj kao nosilac izvršne funkcije u vrijeme dok je obnašao funkciju zamjenika ministra civilnih poslova BiH, u Vijeću ministara BiH, privatno preduzeće „DAK“ d.o.o. Istočno Sarajevo, u kome je tužitelj osnivač, a supruga tužitelja ovlaštena osoba za zastupanje i predstavljanje, zaključilo je Ugovor o nabavci prehrambenog materijala – Grupe“ G“ za budžetsku 2004. godinu, kao i Okvirni sporazum o nabavci i isporuci prehrambenih artikala za budžetsku 2005. godinu, za potrebe institucija Bosne i Hercegovine, te na taj način ostvario dobit u iznosu od
54.482,25 KM, koji iznos je isplaćen na temelju faktura Službe za zajedničke poslove Vijeća ministara BiH, od strane Ministarstva finansija i trezora BiH. Iz naprijed navedenog jasno proizilazi da je tužitelj bio u sukobu interesa, jer je bliski srodnik tužitelja, njegova supruga, u svojstvu ovlaštene osobe privatnog preduzeća „DAK“d.o.o. Istočno Sarajevo, u vrijeme dok je obavljao izvršnu funkciju zamjenika ministra civilnih poslova BiH u Vijeću ministara BiH, zaključila Ugovor i Sporazum o nabavci prehrambenih artikala za potrebe Službe za zajedničke poslove institucija vlasti BiH, tj. sa organima vlasti, na državnom nivou u iznosu većem od 5.000,00 KM, a koja se smatra
„vladom na bilo kojem nivou“, u smislu odredbi člana 6. tačke 2. citiranog zakona. Tužena je pravilno ocijenila da su ispunjeni svi uslovi iz odredbe člana 20. stav 1. istog zakona, za donošenje odluke o izricanju sankcije tužitelju, kojom se utvrdjuje da je nepodoban da se kandidira za bilo koju neposredno ili posredno izabranu dužnost u razdoblju od četiri godine nakon počinjenog prekršaja, u smislu odredbi člana 6. tačke 2. citiranog zakona.
Neosnovan je prigovor tužitelja da kao zamjenik ministra civilnih poslova BiH u Vijeću ministara BiH, nije član Vijeća ministara BiH, te samim time nije mogao da bude u poziciji da krši zabranu djelovanja u sukobu interesa. Iz stanja u spisu proizilazi da je tužena u toku postupka utvrdila da je tužitelj obavljao izvršnu funkciju u svojstvu zamjenika ministra za civilne poslove u Vijeću ministara BiH od 29. 11. 2004. godine, te da je tokom cijelog mandata preduzeće „DAK“ d.o.o. Istočno Sarajevo, poslovalo sa vladom na nivou BiH, obzirom da je Služba za zajedničke poslove u institucijama BiH, osnovana Odlukom Vijeća ministara BiH, za obavljanje poslova za potrebe parlamentarne Skupštine BiH, Predsjedništva BiH, Vijeća ministara BiH i drugih institucija BiH. Sredstva za rad Službe za zajedničke poslove u institucijama BiH, obezbjedjuju se iz budžeta institucija BiH („Sl.glasnik“, broj: 17/99). Stoga je neosnovan navod tužitelja, da je poslovni aranžman dio komercijalnog poslovanja u kome Služba za zajedničke poslove u institucijama BiH, kroz prodaju robe po tržišnim cijenama, obezbjedjuje sredstva za poslovanje. Utvrđenje tužene u tom pravcu nije dovedeno u sumnju, jer je ova činjenica utvrđena na temelju vjerodostojnih dokaza, odnosno ugovora o nabavi i okvirnog sporazuma , rješenja o upisu u sudski registar, kao i na temelju iskaza saslušanog tužitelja Zorana Tešanović. Stoga je neosnovan prigovor tužitelja, da je tužena Centralna izborna komisija BiH, prilikom donošenja odluke, pogrešno utvrdila činjenično stanje i na takvom stanju zasnovala svoju odluku.
(Presuda Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U- 390/07 od 15. 11. 2007. godine)
Član 6. stav 2. u vezi sa članom 4. tačka 4. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH
Nositelj izvršne funkcije - zamjenik ministra Ministarstva za civilne poslove BiH je u sukobu interesa, u smislu člana 6. stav 2. a u vezi sa članom 4. tačka 4. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, ako je njegov bliski srodnik - supruga, kao ovlaštena osoba privatnog preduzeća sklopila ugovor ili na drugi način poslovala sa vladom dok je nositelj izvršne funkcije obnašao dužnost, i to samo onda kada je vrijednost ugovora ili posla sa vladom veća od 5.000,00 KM godišnje.
Iz obrazloženja:
U postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke, koji je proveden u skladu sa odredbama člana 18. tačke 2. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH („Službeni glasnik“, broj: 16/02., 14/03. i 12/04.), utvrdjeno je da je tužitelj, kao nosilac izvršne funkcije, obavljao funkciju zamjenika ministra civilnih poslova BiH u Vijeću ministara BiH, dok je istovremeno bliski srodnik, supruga imenovanog u svojstvu ovlaštene osobe, preduzeća „DAK“ d.o.o. Istočno Sarajevo, zaključila ugovor o nabavci i okvirni sporazum sa organima vlasti, konkretno sa Službom za zajedničke poslove institucija vlasti Bosne i Hercegovine, u vrijednosti od 57.920,77 KM. Na osnovu ovako utvrdjenog činjeničnog stanja, primjenom odredbi Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH i Pravila u vodjenju postupka („Službeni glasnik BiH“, broj: 13/03., 20/03. i 4/04.), tužena je pravilno zaključila da postoji sukob interesa u smislu člana 6. stav 2. i člana 4. tačke 4. citiranog zakona. Prema odredbama člana 6. stav 2. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne mogu biti članovi poslovodnog odbora, upravnog odbora, nadzornog odbora, izvršnog odbora, niti biti u svojstvu ovlaštene osobe bilo kojeg privatnog preduzeća koje sklapa ugovor ili na drugi način posluje s vladama na bilo kojem nivou. Ova odredba primjenjuje se samo na privatna preduzeća koja su sklopila ugovor ili posluju sa vladom, dok je izabrani zvaničnik, nosilac izvršne funkcije ili savjetnik vršio funkciju i to samo onda kada je vrijednost ugovora ili poslova s Vladom veća od 5.000,00 KM godišnje. Angažman u privatnom preduzeću, u uslovima u kojima se stvara sukob interesa, nespojiv je sa javnim funkcijama izabranog zvaničnika nosioca izvršne funkcije ili savjetnika, angažman bliskih srodnika izabranih zvaničnika, nosilaca funkcija i savjetnika, takodjer dovodi do situacije, u kojoj za ove zvaničnike, nosioce funkcija i savjetnike dolazi do sukoba interesa (član 4. tačke 3. i 4. citiranog zakona).
U konkretnom slučaju tužitelj kao nosilac izvršne funkcije u vrijeme dok je obnašao funkciju zamjenika ministra civilnih poslova BiH, u Vijeću ministara BiH, privatno preduzeće „DAK“ d.o.o. Istočno Sarajevo, u kome je tužitelj osnivač, a supruga tužitelja ovlaštena osoba za zastupanje i predstavljanje, zaključilo je Ugovor o nabavci prehrambenog materijala – Grupe“ G“ za budžetsku 2004. godinu, kao i Okvirni sporazum o nabavci i isporuci prehrambenih artikala za budžetsku 2005. godinu, za potrebe institucija Bosne i Hercegovine, te na taj način ostvario dobit u iznosu od
54.482,25 KM, koji iznos je isplaćen na temelju faktura Službe za zajedničke poslove Vijeća ministara BiH, od strane Ministarstva finansija i trezora BiH. Iz naprijed navedenog jasno proizilazi da je tužitelj bio u sukobu interesa, jer je bliski srodnik tužitelja, njegova supruga, u svojstvu ovlaštene osobe privatnog preduzeća „DAK“d.o.o. Istočno Sarajevo, u vrijeme dok je obavljao izvršnu funkciju zamjenika ministra civilnih poslova BiH u Vijeću ministara BiH, zaključila Ugovor i Sporazum o nabavci prehrambenih artikala za potrebe Službe za zajedničke poslove institucija vlasti BiH, tj. sa organima vlasti, na državnom nivou u iznosu većem od 5.000,00 KM, a koja se smatra
„vladom na bilo kojem nivou“, u smislu odredbi člana 6. tačke 2. citiranog zakona. Tužena je pravilno ocijenila da su ispunjeni svi uslovi iz odredbe člana 20. stav 1. istog zakona, za donošenje odluke o izricanju sankcije tužitelju, kojom se utvrdjuje da je nepodoban da se kandidira za bilo koju neposredno ili posredno izabranu dužnost u razdoblju od četiri godine nakon počinjenog prekršaja, u smislu odredbi člana 6. tačke 2. citiranog zakona.
Neosnovan je prigovor tužitelja da kao zamjenik ministra civilnih poslova BiH u Vijeću ministara BiH, nije član Vijeća ministara BiH, te samim time nije mogao da bude u poziciji da krši zabranu djelovanja u sukobu interesa. Iz stanja u spisu proizilazi da je tužena u toku postupka utvrdila da je tužitelj obavljao izvršnu funkciju u svojstvu zamjenika ministra za civilne poslove u Vijeću ministara BiH od 29. 11. 2004. godine, te da je tokom cijelog mandata preduzeće „DAK“ d.o.o. Istočno Sarajevo, poslovalo sa vladom na nivou BiH, obzirom da je Služba za zajedničke poslove u institucijama BiH, osnovana Odlukom Vijeća ministara BiH, za obavljanje poslova za potrebe parlamentarne Skupštine BiH, Predsjedništva BiH, Vijeća ministara BiH i drugih institucija BiH. Sredstva za rad Službe za zajedničke poslove u institucijama BiH, obezbjedjuju se iz budžeta institucija BiH („Sl.glasnik“, broj: 17/99). Stoga je neosnovan navod tužitelja, da je poslovni aranžman dio komercijalnog poslovanja u kome Služba za zajedničke poslove u institucijama BiH, kroz prodaju robe po tržišnim cijenama, obezbjedjuje sredstva za poslovanje. Utvrđenje tužene u tom pravcu nije dovedeno u sumnju, jer je ova činjenica utvrđena na temelju vjerodostojnih dokaza, odnosno ugovora o nabavi i okvirnog sporazuma , rješenja o upisu u sudski registar, kao i na temelju iskaza saslušanog tužitelja Zorana Tešanović. Stoga je neosnovan prigovor tužitelja, da je tužena Centralna izborna komisija BiH, prilikom donošenja odluke, pogrešno utvrdila činjenično stanje i na takvom stanju zasnovala svoju odluku.
(Presuda Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U- 390/07 od 15. 11. 2007. godine)
