Član 15. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima
SUVLASNIŠTVO PO SVOJOJ PRIRODI JE JEDINSTVEN PRAVNI ODNOS, PA SVE DOK SE DIOBOM SUVLASNIŠTVO NE PRETVORI U INDIVIDUALNO VLASNIŠTVO, SVI SUVLASNICI SRAZMJERNO SVOJIM SUVLASNIČKIM DIJELOVIMA, IMAJU JEDNAKO PRAVO NA KORIŠTENJE I UPRAVLJANJE CIJELE STVARI.
Iz obrazloženja:
MeĊu strankama u ovoj parnici nije sporno, a to su sudovi nižeg stupnja i utvrdili na temelju izvedenih dokaza, da je tužiteljica suvlasnik sa 1/2 dijela obiteljske kuće, koju je prvotuženik spornim ugovorom prodao drugotuženoj, te da izmeĊu tužiteljice i prvotuženika nije izvršena dioba niti ureĊen način korištenja koji bi meĊu suvlasnicima važio do fizičke diobe.
Na ovako utvrĊeno činjenično stanje, za koje je vezan ovaj revizijski sud, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za predaju u isključivi posjed katnog kao posebnog dijela kuće, a pri tome nisu učinili ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revizija neosnovano i uglavnom paušalno ukazuje.
Naime, kada je na spornoj kući kao zajedničkom vlasništvu tužiteljice i prvotuženika, pravomoćnom presudom utvrĊeno suvlasništvo sa 1/2 dijela, a pri tome, prema utvrĊenju nižestupanjskih sudova, nije izvršena dioba niti je izmeĊu suvlasnika do diobe makar sporazumno ureĊen način korištenja, tužiteljica ne može zahtijevati predaju u samostalni posjed katnog dijela i time prvotuženika kao suvlasnika i na tome dijelu isključiti iz posjeda, jer je to protivno pravnoj prirodi suvlasništva. Revizija gubi iz vida da je suvlasništvo po svojoj prirodi jedinstven pravni odnos, pa sve dok se diobom suvlasništvo ne pretvori u individualno vlasništvo, svi suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, imaju jednako pravo na korištenje i upravljanje cijele stvari, tako da ne postoje granice izmeĊu njihovih prava kakve tužiteljica želi uspostaviti u odnosu na prvotuženika kao suvlasnika.
Stoga će, kako su to pravilno našli sudovi nižeg stupnja, tužiteljica ako želi ostvariti samostalni posjed na odreĊeni dio kuće koja je u suvlasništvu, morati prethodno zatražiti diobu koja je nezastariva, ili bar da se do te diobe uredi način korištenja po kojem bi stekla pravo koje zahtijeva.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev-159/02 od 8.4.2004. god.)
SUVLASNIŠTVO PO SVOJOJ PRIRODI JE JEDINSTVEN PRAVNI ODNOS, PA SVE DOK SE DIOBOM SUVLASNIŠTVO NE PRETVORI U INDIVIDUALNO VLASNIŠTVO, SVI SUVLASNICI SRAZMJERNO SVOJIM SUVLASNIČKIM DIJELOVIMA, IMAJU JEDNAKO PRAVO NA KORIŠTENJE I UPRAVLJANJE CIJELE STVARI.
Iz obrazloženja:
MeĊu strankama u ovoj parnici nije sporno, a to su sudovi nižeg stupnja i utvrdili na temelju izvedenih dokaza, da je tužiteljica suvlasnik sa 1/2 dijela obiteljske kuće, koju je prvotuženik spornim ugovorom prodao drugotuženoj, te da izmeĊu tužiteljice i prvotuženika nije izvršena dioba niti ureĊen način korištenja koji bi meĊu suvlasnicima važio do fizičke diobe.
Na ovako utvrĊeno činjenično stanje, za koje je vezan ovaj revizijski sud, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za predaju u isključivi posjed katnog kao posebnog dijela kuće, a pri tome nisu učinili ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revizija neosnovano i uglavnom paušalno ukazuje.
Naime, kada je na spornoj kući kao zajedničkom vlasništvu tužiteljice i prvotuženika, pravomoćnom presudom utvrĊeno suvlasništvo sa 1/2 dijela, a pri tome, prema utvrĊenju nižestupanjskih sudova, nije izvršena dioba niti je izmeĊu suvlasnika do diobe makar sporazumno ureĊen način korištenja, tužiteljica ne može zahtijevati predaju u samostalni posjed katnog dijela i time prvotuženika kao suvlasnika i na tome dijelu isključiti iz posjeda, jer je to protivno pravnoj prirodi suvlasništva. Revizija gubi iz vida da je suvlasništvo po svojoj prirodi jedinstven pravni odnos, pa sve dok se diobom suvlasništvo ne pretvori u individualno vlasništvo, svi suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, imaju jednako pravo na korištenje i upravljanje cijele stvari, tako da ne postoje granice izmeĊu njihovih prava kakve tužiteljica želi uspostaviti u odnosu na prvotuženika kao suvlasnika.
Stoga će, kako su to pravilno našli sudovi nižeg stupnja, tužiteljica ako želi ostvariti samostalni posjed na odreĊeni dio kuće koja je u suvlasništvu, morati prethodno zatražiti diobu koja je nezastariva, ili bar da se do te diobe uredi način korištenja po kojem bi stekla pravo koje zahtijeva.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev-159/02 od 8.4.2004. god.)
