Teret dokazivanja postojanja stete
TERET DOKAZIVANJA POSTOJANJA ŠTETE
Zakon o parničnom postupku
čl. 7, 8 i 209
Tužiocu koji potražuje naknadu štete, a ne priloži niti predloži za izvođenje dokaze na okolnost postojanja izgubljene dobiti zbog posljedica ozljeđivanja, niti dokaze o postojanju materijalnih troškova koje potražuje, odbija se kao neosnovan žalbeni prigovor o povredama odredaba Zakona o parničnom postupku, jer je na njemu teret dokazivanja.
Obrazloženje:
"Prije svega valja istaći netačnost žalbenih navoda u vezi navodne povrede odredbi člana 8. a u vezi sa članom 209. ZPP-a. Naime, tačno je da se tužitelj u navodima tužbe pozvao na dokaz vještačenja iz spisa K-... Međutim, iz stanja spisa predmeta, konkretno Zapisnika sa pripremnog ročišta od 21.09.2011. godine (strana 2.) vidi se da je punomoćnik tužitelja predložio određene dokaze, a među kojima se ne nalazi vještačenje iz spisa K-...
Odredbom člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a) propisano je da su stranke dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u smislu odredbe člana 77. istog zakona stranke su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka. Kako tužitelj nije uvrstio vještačenje iz spisa K-... u prijedlog svojih dokaza za izvođenje na glavnoj raspravi, to je neosnovan njegov žalbeni prigovor o povredama odredaba člana 8. u vezi člana 209. ZPP-a.
Nije sporno da tužitelj po pozivu suda nije izvršio uplatu na ime provođenja medicinskog vještačenja na okolnosti umanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, načina nastanka ozljeda, posljedice i dugotrajnost liječenja kod tužitelja, kao i na okolnosti postojanja eventualne depresije, straha, osjećaja uznemirenosti i zabrinutosti nakon dobivanja tjelesnih ozljeda, intezitet pretrpljenih duševnih bolova, uz korištenje uobičajene metodologije, i da određena vještačenja po predloženom vještaku medicinske struke i vještaku psihologu nisu izvedena iz razloga neuplaćivanja troškva za ista od strane predlagača-tužitelja. Tužitelj je bio upozoren procesnim rješenjem suda sa pripremnog ročišta od 21.09.2011. godine da ukoliko u danom roku ne predujmi naznačeni iznos smatrat će se da je odustao od dokaza vještačenjem. Kako tužitelj nije u ostavljenom roku od 8 dana pa ni kasnije sve do ročišta za glavnu raspravu od 16.12.2011. godine izvršio zahtjevanu uplatu na ime troškova određenih vještačenja, to sam treba snositi posljedice neizvođenja ovog dokaza.
U ovoj pravnoj stvari tužitelj po ocjeni ovog suda nedovoljno jasnim tužbenim zahtjevom, potražuje nematerijalnu štetu u određenim iznosima na ime pretrpljenih duševnih bolova i na ime tjelesnih oštećenja, kao i materijalnu štetu na ime izgubljene dobiti i na ime naknade materijalnih troškova u određenim iznosima.
Pravilan je pravni zaključak prvostepenog suda da iz izvedenih dokaza tužitelja nije bilo moguće utvrditi postojanje odlučnih činjenica, niti visinu tužbenog zahtjeva. Naime, iz stanja spisa je evidentno da tužitelj na okolnost postojanja izgubljene dobiti zbog posljedica ozljeđivanja nije priložio niti predložio za izvođenje nikakv dokaz, niti dokaz na okolnost potraživanja materijalnih troškova, a kod istaknutih prigovara tuženih u pravcu osnovanosti i visine tužbenih zahtjeva. Također, u pogledu zahtjeva za potraživanu nematerijalnu štetu jasno je da sud ne raspolaže stručnim znanjem za utvrđenje procenta i inteziteta duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i tjelesnih oštećenja. Kod ovakve pravne situacije spora, pravilno je prvostepeni sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti pozivom na odredbe člana 7. stav1., 123. i 126. ZPP-a, jer je teret dokaza bio na tužitelju.
Kako dakle, ne stoje razlozi žalbe, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe člana 226. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 008318 12 Gž od 18.6.2012. godine)
TERET DOKAZIVANJA POSTOJANJA ŠTETE
Zakon o parničnom postupku
čl. 7, 8 i 209
Tužiocu koji potražuje naknadu štete, a ne priloži niti predloži za izvođenje dokaze na okolnost postojanja izgubljene dobiti zbog posljedica ozljeđivanja, niti dokaze o postojanju materijalnih troškova koje potražuje, odbija se kao neosnovan žalbeni prigovor o povredama odredaba Zakona o parničnom postupku, jer je na njemu teret dokazivanja.
Obrazloženje:
"Prije svega valja istaći netačnost žalbenih navoda u vezi navodne povrede odredbi člana 8. a u vezi sa članom 209. ZPP-a. Naime, tačno je da se tužitelj u navodima tužbe pozvao na dokaz vještačenja iz spisa K-... Međutim, iz stanja spisa predmeta, konkretno Zapisnika sa pripremnog ročišta od 21.09.2011. godine (strana 2.) vidi se da je punomoćnik tužitelja predložio određene dokaze, a među kojima se ne nalazi vještačenje iz spisa K-...
Odredbom člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a) propisano je da su stranke dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u smislu odredbe člana 77. istog zakona stranke su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka. Kako tužitelj nije uvrstio vještačenje iz spisa K-... u prijedlog svojih dokaza za izvođenje na glavnoj raspravi, to je neosnovan njegov žalbeni prigovor o povredama odredaba člana 8. u vezi člana 209. ZPP-a.
Nije sporno da tužitelj po pozivu suda nije izvršio uplatu na ime provođenja medicinskog vještačenja na okolnosti umanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, načina nastanka ozljeda, posljedice i dugotrajnost liječenja kod tužitelja, kao i na okolnosti postojanja eventualne depresije, straha, osjećaja uznemirenosti i zabrinutosti nakon dobivanja tjelesnih ozljeda, intezitet pretrpljenih duševnih bolova, uz korištenje uobičajene metodologije, i da određena vještačenja po predloženom vještaku medicinske struke i vještaku psihologu nisu izvedena iz razloga neuplaćivanja troškva za ista od strane predlagača-tužitelja. Tužitelj je bio upozoren procesnim rješenjem suda sa pripremnog ročišta od 21.09.2011. godine da ukoliko u danom roku ne predujmi naznačeni iznos smatrat će se da je odustao od dokaza vještačenjem. Kako tužitelj nije u ostavljenom roku od 8 dana pa ni kasnije sve do ročišta za glavnu raspravu od 16.12.2011. godine izvršio zahtjevanu uplatu na ime troškova određenih vještačenja, to sam treba snositi posljedice neizvođenja ovog dokaza.
U ovoj pravnoj stvari tužitelj po ocjeni ovog suda nedovoljno jasnim tužbenim zahtjevom, potražuje nematerijalnu štetu u određenim iznosima na ime pretrpljenih duševnih bolova i na ime tjelesnih oštećenja, kao i materijalnu štetu na ime izgubljene dobiti i na ime naknade materijalnih troškova u određenim iznosima.
Pravilan je pravni zaključak prvostepenog suda da iz izvedenih dokaza tužitelja nije bilo moguće utvrditi postojanje odlučnih činjenica, niti visinu tužbenog zahtjeva. Naime, iz stanja spisa je evidentno da tužitelj na okolnost postojanja izgubljene dobiti zbog posljedica ozljeđivanja nije priložio niti predložio za izvođenje nikakv dokaz, niti dokaz na okolnost potraživanja materijalnih troškova, a kod istaknutih prigovara tuženih u pravcu osnovanosti i visine tužbenih zahtjeva. Također, u pogledu zahtjeva za potraživanu nematerijalnu štetu jasno je da sud ne raspolaže stručnim znanjem za utvrđenje procenta i inteziteta duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i tjelesnih oštećenja. Kod ovakve pravne situacije spora, pravilno je prvostepeni sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti pozivom na odredbe člana 7. stav1., 123. i 126. ZPP-a, jer je teret dokaza bio na tužitelju.
Kako dakle, ne stoje razlozi žalbe, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe člana 226. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci."
(Presuda Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 008318 12 Gž od 18.6.2012. godine)
