Član 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
U SPORU PUNE JURISDIKCIJE STOJI PRAVO TUŽITELJA NA NAKNADU TROŠKOVA SPORA, JER JE MERITORNO RIJEŠENA UPRAVNA STVAR I UDOVOLJENO ZAHTJEVU TUŽITELJA U CIJELOSTI.
Iz obrazloženja:
Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, uvažena je tužba tužitelja (stav 1. izreke), poništeno osporeno rješenje tuženog, broj... od ... godine (stav 2. izreke), stavom 3. izreke poništeno osporeno rješenje tuženog broj... od ... godine, kao i prvostepeno rješenje direktora Kantonalne administrativne službe tuženog za Kanton ... matični broj: ... od ... godine, u dijelu koji se odnosi na tačku 4. dispozitiva prvostepenog rješenja, koji se preinačava, te riješeno (stavom 4. izreke presude) da će se
sredstva iz tačke 1., 2. i 3. dispozitiva prvostepenog rješenja osigurati iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika i iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine. Ujedno je stavom 5. izreke presude u preostalom dijelu osporeno rješenje od ... godine i prvostepeno rješenje ostalo na snazi, a stavom 6. izreke presude obavezan tuženi da tužitelju isplati troškove upravnog spora u iznosu od 561,60 KM u roku od 30 dana.
Protiv pobijane presude prvostepenog suda tuženi je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke samo u pogledu stava 6. izreke presude kojim je obavezan na plaćanje troškova upravnoga spora od 561,60 KM. Smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za obavezivanje na plaćanje troškova, jer ovom presudom nije upravna stvar okončana, niti je odlučeno o zahtjevu tužitelja, pa samim tim tuženi nije izgubio u cjelosti upravni spor. Smatra da je stav prvostepenog suda neutemeljen i neprihvatljiv, pa je predloženo da se u pogledu stava 6. izreke prvostepene presude ukine odluka o troškovima spora.
Tužitelj je u odgovoru na zahtjev istakao da se iz dispozitiva prvostepene presude vidljivo da je tužba uvažena, odnosno da je prvostepeni sud donio odluku u meritumu, te da se neće voditi drugi spor, pa je stoga sud i morao odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova. Predložio je da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. tog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Ovaj sud nalazi da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženog, podnesen protiv presude prvostepenog suda u pogledu odluke o troškovima postupka neosnovan.
Kako Zakon o upravnim sporovima ne sadrži odredbe kojima se propisuje naknada troškova upravnog spora, to se u ovoj stvari, u smislu člana 55. navedenog zakona, shodno
primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak. Odredbom člana
386. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 53/03, 73/05 i 19/06) propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, dok je odredbom člana 397. stav 3. tog zakona propisano da kada se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Prema citiranim zakonskim odredbama pravilno je postupio prvostepeni sud kada je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora udovoljio shodnom primjenom citiranog člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Naime, suprotno prigovorima tuženog, odredba člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku jasno reguliše da se troškovi dosuđuju prema načelu uspjeha u parnici, odnosno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i naknaditi troškove.
Kako je pobijenom presudom prvostepenoga suda (čije se vanredno preispitivanje traži u zahtjevu tuženog u pogledu troškova upravnoga spora) uvažena tužba tužitelja i meritorno riješena ova upravna stvar, tako što je poništavanjem osporenih i prvostepenog rješenja odlučeno da će se sredstva osigurati iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika i iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine (tačka 4. izreke prvostepene presude) za penziju tužitelja, a što upravo i tužitelj postavlja u tužbenom zahtjevu, to je u cijelosti riješena ova upravna stvar u sporu pune jurisdikcije, pa i stoji pravo tužitelja na naknadu troškova spora.
Kako je, prema tome, u konkretnom slučaju pobijanom presudom meritorno riješena upravna stvar, te udovoljeno zahtjevu tužitelja u cijelosti, to se odluka prvostepenoga suda o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu troškova spora ukazuje pravilnom i na zakonu zasnovanom, jer je na osnovu odredbe člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine u cijelosti uspio u parnici.
Pri tome treba istaći da je pobijanom presudom, suprotno tvrdnjama tuženog, ova upravna stvar u potpunosti riješena, odnosno upravni postupak je pravosnažno okončan (odlučeno u cijelosti o zahtjevu tužitelja), tako da se i paušalne i ničim argumentovane tvrdnje tuženog da nije u cijelosti izgubio upravni spor ukazuju neosnovanim.
Imajući u vidu naprijed izneseno ovaj sud je, primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 09 0 U 015050 12 Uvp od 23.06.2016. godine)
U SPORU PUNE JURISDIKCIJE STOJI PRAVO TUŽITELJA NA NAKNADU TROŠKOVA SPORA, JER JE MERITORNO RIJEŠENA UPRAVNA STVAR I UDOVOLJENO ZAHTJEVU TUŽITELJA U CIJELOSTI.
Iz obrazloženja:
Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj i datum navedeni u uvodu ove presude, uvažena je tužba tužitelja (stav 1. izreke), poništeno osporeno rješenje tuženog, broj... od ... godine (stav 2. izreke), stavom 3. izreke poništeno osporeno rješenje tuženog broj... od ... godine, kao i prvostepeno rješenje direktora Kantonalne administrativne službe tuženog za Kanton ... matični broj: ... od ... godine, u dijelu koji se odnosi na tačku 4. dispozitiva prvostepenog rješenja, koji se preinačava, te riješeno (stavom 4. izreke presude) da će se
sredstva iz tačke 1., 2. i 3. dispozitiva prvostepenog rješenja osigurati iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika i iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine. Ujedno je stavom 5. izreke presude u preostalom dijelu osporeno rješenje od ... godine i prvostepeno rješenje ostalo na snazi, a stavom 6. izreke presude obavezan tuženi da tužitelju isplati troškove upravnog spora u iznosu od 561,60 KM u roku od 30 dana.
Protiv pobijane presude prvostepenog suda tuženi je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke samo u pogledu stava 6. izreke presude kojim je obavezan na plaćanje troškova upravnoga spora od 561,60 KM. Smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za obavezivanje na plaćanje troškova, jer ovom presudom nije upravna stvar okončana, niti je odlučeno o zahtjevu tužitelja, pa samim tim tuženi nije izgubio u cjelosti upravni spor. Smatra da je stav prvostepenog suda neutemeljen i neprihvatljiv, pa je predloženo da se u pogledu stava 6. izreke prvostepene presude ukine odluka o troškovima spora.
Tužitelj je u odgovoru na zahtjev istakao da se iz dispozitiva prvostepene presude vidljivo da je tužba uvažena, odnosno da je prvostepeni sud donio odluku u meritumu, te da se neće voditi drugi spor, pa je stoga sud i morao odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova. Predložio je da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Ovaj sud je na osnovu člana 45. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 9/05) ispitao zakonitost pobijane presude u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 41. tog zakona, pa je odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Ovaj sud nalazi da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženog, podnesen protiv presude prvostepenog suda u pogledu odluke o troškovima postupka neosnovan.
Kako Zakon o upravnim sporovima ne sadrži odredbe kojima se propisuje naknada troškova upravnog spora, to se u ovoj stvari, u smislu člana 55. navedenog zakona, shodno
primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak. Odredbom člana
386. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj: 53/03, 73/05 i 19/06) propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, dok je odredbom člana 397. stav 3. tog zakona propisano da kada se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Prema citiranim zakonskim odredbama pravilno je postupio prvostepeni sud kada je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora udovoljio shodnom primjenom citiranog člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Naime, suprotno prigovorima tuženog, odredba člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku jasno reguliše da se troškovi dosuđuju prema načelu uspjeha u parnici, odnosno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i naknaditi troškove.
Kako je pobijenom presudom prvostepenoga suda (čije se vanredno preispitivanje traži u zahtjevu tuženog u pogledu troškova upravnoga spora) uvažena tužba tužitelja i meritorno riješena ova upravna stvar, tako što je poništavanjem osporenih i prvostepenog rješenja odlučeno da će se sredstva osigurati iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika i iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine (tačka 4. izreke prvostepene presude) za penziju tužitelja, a što upravo i tužitelj postavlja u tužbenom zahtjevu, to je u cijelosti riješena ova upravna stvar u sporu pune jurisdikcije, pa i stoji pravo tužitelja na naknadu troškova spora.
Kako je, prema tome, u konkretnom slučaju pobijanom presudom meritorno riješena upravna stvar, te udovoljeno zahtjevu tužitelja u cijelosti, to se odluka prvostepenoga suda o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu troškova spora ukazuje pravilnom i na zakonu zasnovanom, jer je na osnovu odredbe člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine u cijelosti uspio u parnici.
Pri tome treba istaći da je pobijanom presudom, suprotno tvrdnjama tuženog, ova upravna stvar u potpunosti riješena, odnosno upravni postupak je pravosnažno okončan (odlučeno u cijelosti o zahtjevu tužitelja), tako da se i paušalne i ničim argumentovane tvrdnje tuženog da nije u cijelosti izgubio upravni spor ukazuju neosnovanim.
Imajući u vidu naprijed izneseno ovaj sud je, primjenom člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BIH, broj: 09 0 U 015050 12 Uvp od 23.06.2016. godine)
