UTICAJ DJELIMIČNOG USPJEHA STRANAKA NA ODLUKU O TROŠKOVIMA POSTUPKA
Zakon o parničnom postupku
član 386 stav 2
Kada tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje dug za potrošenu električnu energiju, a bude utvrđeno da je veći dio potraživanja obuhvaćen zastarom, nema osnova da se tuženiku dosude troškovi postupka srazmjerno njegovom uspjehu, već svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje:
"Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da, konačno uređenim tužbenim zahtjevom, tužitelj od tuženika potražuje dug za potrošenu električnu energiju u periodu od 01.06.1995. godine do 01.07.2005. godine u iznosu od 7.920,64 KM. Nakon što je tuženik istakao prigovor zastare potraživanja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da dug iznosi 702,87 KM, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, jer je utvrđeno da je potraživanje tužitelja zastarjelo.
Troškove postupak zatražili su i tužitelj i tuženik. Cijeneći uspjeh stranaka u postupku, nije bilo osnova da se tuženiku naknade troškovi postupka razmjerno samo njegovom uspjehu, već je sud, na temelju članka 386. stavak 2. ZPP, trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer je sud dužan da uspjeh stranaka cijeni kako kvantitativno, tako i kvalitativno, odnosno kako s obzirom na osnovu tako i visinu usvojenog, odnosno neusvojenog zahtjeva.
Tuženik je tužitelju dao povoda za tužbu, što je u postupku dokazano, jer je utvrđeno da nije plaćao električnu energiju koju je tužitelj isporučivao, a dug u cijelosti nije izmirio ni kada je primio tužbu, a niti u toku postupka za period koji nije obuhvaćen zastarom, pa u takovoj situaciji nije bilo osnova da se tuženiku dosude troškovi postupka razmjerno njegovom uspjehu, već je sud trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, zbog čega je žalbu tužitelja trebalo uvažiti, a odluku o troškovima postupka preinačiti na temelju članka 235. točka 3. ZPP-a."
(Rješenje Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 001197 11 Gž od 3.3.2011. godine)
Zakon o parničnom postupku
član 386 stav 2
Kada tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje dug za potrošenu električnu energiju, a bude utvrđeno da je veći dio potraživanja obuhvaćen zastarom, nema osnova da se tuženiku dosude troškovi postupka srazmjerno njegovom uspjehu, već svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje:
"Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da, konačno uređenim tužbenim zahtjevom, tužitelj od tuženika potražuje dug za potrošenu električnu energiju u periodu od 01.06.1995. godine do 01.07.2005. godine u iznosu od 7.920,64 KM. Nakon što je tuženik istakao prigovor zastare potraživanja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da dug iznosi 702,87 KM, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, jer je utvrđeno da je potraživanje tužitelja zastarjelo.
Troškove postupak zatražili su i tužitelj i tuženik. Cijeneći uspjeh stranaka u postupku, nije bilo osnova da se tuženiku naknade troškovi postupka razmjerno samo njegovom uspjehu, već je sud, na temelju članka 386. stavak 2. ZPP, trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, jer je sud dužan da uspjeh stranaka cijeni kako kvantitativno, tako i kvalitativno, odnosno kako s obzirom na osnovu tako i visinu usvojenog, odnosno neusvojenog zahtjeva.
Tuženik je tužitelju dao povoda za tužbu, što je u postupku dokazano, jer je utvrđeno da nije plaćao električnu energiju koju je tužitelj isporučivao, a dug u cijelosti nije izmirio ni kada je primio tužbu, a niti u toku postupka za period koji nije obuhvaćen zastarom, pa u takovoj situaciji nije bilo osnova da se tuženiku dosude troškovi postupka razmjerno njegovom uspjehu, već je sud trebao odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, zbog čega je žalbu tužitelja trebalo uvažiti, a odluku o troškovima postupka preinačiti na temelju članka 235. točka 3. ZPP-a."
(Rješenje Županijskog suda u Mostaru, 58 0 P 001197 11 Gž od 3.3.2011. godine)
