X and Y v. North Macedonia (br. 173/17), 5.11.2020. Povreda člana 3. EK u odnosu na istragu
Nema povrede člana 3. u odnosu na navodnu policijsku brutalnost
Aplikanti su X i Y, državljani Republike Sjeverne Makedonije. Navode da su Romi.
Slučaj se odnosi na navode o rasno motiviranoj policijskoj brutalnosti prema aplikantima, koji su u to vrijeme bili maloljetni, i povezanoj istrazi.
Policajci su 19. maja 2014. navodno presreli X i Y nakon što je u blizini romskog naselja u Skoplju napadnuta žena kada joj je ukradena torba. X je priveden u policijsku stanicu iz koje je pušten sutradan. Nakon puštanja je primljen u bolnicu, gdje su mu dijagnosticirane modrice na glavi, vratu i prsima. I X i Y su tvrdili da ih je policija fizički napala u blizini mjesta razbojništva, dok je X tvrdio da je bio zlostavljan i u pritvoru.
Ministarstvo unutrašnjih poslova provelo je internu istragu zbog prigovora aplikanata da su ih policajci šamarali, udarali i šutirali. Njihova je pritužba odbijena u julu 2014. godine, a Ministarstvo je utvrdilo da policajci nisu prekoračili svoja ovlaštenja.
U septembru 2014. godine aplikanti su državnom tužiocu također podnijeli krivičnu prijavu protiv policijskih službenika u vezi s incidentom. Aplikanti su u više navrata tražili da viši javni tužilac preispita rad prvostepenog tužioca, koji je potom, u decembru 2017. godine, ispitao Y i optužene policajce. Istraga je i dalje u toku.
U decembru 2016. godine aplikanti su podnijeli dvije građanske tužbe protiv Ministarstva unutrašnjih poslova i prvostepenog državnog tužilaštva zbog diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti. U novembru 2017. godine sud je odbio tužbeni zahtjev protiv državnog tužilaštva, a ova odluka potvrđena je u žalbenom postupku u martu 2018. godine. Nema daljnjih podataka u vezi s tužbom protiv Ministarstva.
U međuvremenu je Ministarstvo podnijelo krivičnu prijavu protiv X zbog optužbe za razbojništvo. Budući da X-ovo boravište nije bilo poznato, sud je obustavio postupak u martu 2016. godine. U junu 2017. godine prvostepeni sud je naložio odgojnu mjeru za X.
Pozivajući se posebno na član 3. Konvencije (zabrana mučenja), aplikanti tvrde da ih je policija zlostavljala i da država nije provela učinkovitu istragu o njihovim navodima.
Evropski sud je utvrdio da je prekršen član 3. Konvencije zbog propusta vlasti da provedu učinkovitu istragu o aplikantovim navodima o policijskoj brutalnosti.
Utvrdio je da nije došlo do kršenja člana 3. Konvencije u pogledu navodne policijske brutalnosti. Sud je istakao da šest godina nakon događaja, a uglavnom zbog neaktivnosti državnih vlasti i neuspjeha u provođenju učinkovite istrage o aplikantovim navodima, Sud nije u mogućnosti utvrditi koja je verzija događaja vjerodostojnija. Budući da dokazi koji su pred njim ne omogućavaju Sudu da izvan razumne sumnje utvrdi da su aplikanti bili zlostavljani na mjestu događaja, i dok su bili u policijskom pritvoru u odnosu na X, Sud utvrđuje da nije došlo do povrede člana 3. Konvencije zbog navodnog zlostavljanja.
Nema povrede člana 3. u odnosu na navodnu policijsku brutalnost
Aplikanti su X i Y, državljani Republike Sjeverne Makedonije. Navode da su Romi.
Slučaj se odnosi na navode o rasno motiviranoj policijskoj brutalnosti prema aplikantima, koji su u to vrijeme bili maloljetni, i povezanoj istrazi.
Policajci su 19. maja 2014. navodno presreli X i Y nakon što je u blizini romskog naselja u Skoplju napadnuta žena kada joj je ukradena torba. X je priveden u policijsku stanicu iz koje je pušten sutradan. Nakon puštanja je primljen u bolnicu, gdje su mu dijagnosticirane modrice na glavi, vratu i prsima. I X i Y su tvrdili da ih je policija fizički napala u blizini mjesta razbojništva, dok je X tvrdio da je bio zlostavljan i u pritvoru.
Ministarstvo unutrašnjih poslova provelo je internu istragu zbog prigovora aplikanata da su ih policajci šamarali, udarali i šutirali. Njihova je pritužba odbijena u julu 2014. godine, a Ministarstvo je utvrdilo da policajci nisu prekoračili svoja ovlaštenja.
U septembru 2014. godine aplikanti su državnom tužiocu također podnijeli krivičnu prijavu protiv policijskih službenika u vezi s incidentom. Aplikanti su u više navrata tražili da viši javni tužilac preispita rad prvostepenog tužioca, koji je potom, u decembru 2017. godine, ispitao Y i optužene policajce. Istraga je i dalje u toku.
U decembru 2016. godine aplikanti su podnijeli dvije građanske tužbe protiv Ministarstva unutrašnjih poslova i prvostepenog državnog tužilaštva zbog diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti. U novembru 2017. godine sud je odbio tužbeni zahtjev protiv državnog tužilaštva, a ova odluka potvrđena je u žalbenom postupku u martu 2018. godine. Nema daljnjih podataka u vezi s tužbom protiv Ministarstva.
U međuvremenu je Ministarstvo podnijelo krivičnu prijavu protiv X zbog optužbe za razbojništvo. Budući da X-ovo boravište nije bilo poznato, sud je obustavio postupak u martu 2016. godine. U junu 2017. godine prvostepeni sud je naložio odgojnu mjeru za X.
Pozivajući se posebno na član 3. Konvencije (zabrana mučenja), aplikanti tvrde da ih je policija zlostavljala i da država nije provela učinkovitu istragu o njihovim navodima.
Evropski sud je utvrdio da je prekršen član 3. Konvencije zbog propusta vlasti da provedu učinkovitu istragu o aplikantovim navodima o policijskoj brutalnosti.
Utvrdio je da nije došlo do kršenja člana 3. Konvencije u pogledu navodne policijske brutalnosti. Sud je istakao da šest godina nakon događaja, a uglavnom zbog neaktivnosti državnih vlasti i neuspjeha u provođenju učinkovite istrage o aplikantovim navodima, Sud nije u mogućnosti utvrditi koja je verzija događaja vjerodostojnija. Budući da dokazi koji su pred njim ne omogućavaju Sudu da izvan razumne sumnje utvrdi da su aplikanti bili zlostavljani na mjestu događaja, i dok su bili u policijskom pritvoru u odnosu na X, Sud utvrđuje da nije došlo do povrede člana 3. Konvencije zbog navodnog zlostavljanja.
