Članovi 71., 77. i 78. stav 2. Zakona o upravnim sporovima
ZAHTJEV ZA ZAŠTITU SLOBODA I PRAVA ZAJAMČENIM USTAVOM KOJA SU POVRIJEĐENA RADOM SLUŽBENOG LICA NE MOŽE SE PODNIJETI PROTIV SUDIJA, VEĆ ISKLJUČIVO PROTIV SLUŽBENIH LICA U ORGANIMA UPRAVE KOJI SVOJIM RADNJAMA PROTIVNO ZAKONU NEPOSREDNO SPRIJEČAVAJU ILI OGRANIČAVAJU ODREĐENOM POJEDINCU VRŠENJE USTAVOM ZAJAMČENE SLOBODE I PRAVA
Iz obrazloženja:
Odredbama člana 71. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH", br. 2/98 i 8/00) propisano je da se zaštita sloboda i prava zajamčenih Ustavom osiguravaju i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeĊena radnjama službenih osoba u organima uprave, kojim se protivno zakonu
neposredno spriječava ili ograničava odreĊenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava i ako nije osigurana druga sudska zaštita.
Polazeći od navedenih odredaba, a imajući u vidu da upravo ove odredbe decidno odreĊuju da su to službene osobe u organu uprave odnosno odgovorne osobe u preduzeću, tj. društvu ili ustanovi, to je prvostepeni sud izveo pravilan zaključak da sudija i predsjednik suda (a protiv kojih je i podnesen zahtjev za zaštitu sloboda i prava graĊana zajamčenih Ustavom) nisu lica obuhvaćena navedenim odredbama.
Prema tome, zahtjev za zaštitu sloboda i prava graĊana zajamčenih Ustavom se ukazuje kao nedopušten, pa je prvostepeni sud pravilno postupio kada je analognom primjenom odredbe člana 26. stav 1. tačka 1. citiranog zakona zahtjev tužitelja odbacio.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Už-360/04 od 22.10.2004.g.)
https://epravo.ba/
ZAHTJEV ZA ZAŠTITU SLOBODA I PRAVA ZAJAMČENIM USTAVOM KOJA SU POVRIJEĐENA RADOM SLUŽBENOG LICA NE MOŽE SE PODNIJETI PROTIV SUDIJA, VEĆ ISKLJUČIVO PROTIV SLUŽBENIH LICA U ORGANIMA UPRAVE KOJI SVOJIM RADNJAMA PROTIVNO ZAKONU NEPOSREDNO SPRIJEČAVAJU ILI OGRANIČAVAJU ODREĐENOM POJEDINCU VRŠENJE USTAVOM ZAJAMČENE SLOBODE I PRAVA
Iz obrazloženja:
Odredbama člana 71. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine FBiH", br. 2/98 i 8/00) propisano je da se zaštita sloboda i prava zajamčenih Ustavom osiguravaju i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeĊena radnjama službenih osoba u organima uprave, kojim se protivno zakonu
neposredno spriječava ili ograničava odreĊenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava i ako nije osigurana druga sudska zaštita.
Polazeći od navedenih odredaba, a imajući u vidu da upravo ove odredbe decidno odreĊuju da su to službene osobe u organu uprave odnosno odgovorne osobe u preduzeću, tj. društvu ili ustanovi, to je prvostepeni sud izveo pravilan zaključak da sudija i predsjednik suda (a protiv kojih je i podnesen zahtjev za zaštitu sloboda i prava graĊana zajamčenih Ustavom) nisu lica obuhvaćena navedenim odredbama.
Prema tome, zahtjev za zaštitu sloboda i prava graĊana zajamčenih Ustavom se ukazuje kao nedopušten, pa je prvostepeni sud pravilno postupio kada je analognom primjenom odredbe člana 26. stav 1. tačka 1. citiranog zakona zahtjev tužitelja odbacio.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Už-360/04 od 22.10.2004.g.)
https://epravo.ba/
