Zakonitost dokaza - Prepoznavanje na osnovu fotografija – član 99. stav 4. ZKP FBiH
PREMA ODREDBI ČLANA 99. STAV 4. ZKP FBIH, UVJET ZA RADNJU PREPOZNAVANJA OSOBE NA OSNOVU FOTOGRAFIJA JE DA NIJE MOGUĆE NEPOSREDNO PREPOZNAVANJE OSOBE KOJE SE VRŠI U SKLADU SA ČLANOM 99. STAV 3. ZKP FBIH, PA, KADA U SPISU NE POSTOJE DOKAZI NI PODACI IZ KOJIH BI PROIZILAZILO DA NEPOSREDNO PREPOZNAVANJE OSOBE NIJE BILO MOGUĆE, PREPOZNAVANJE OSOBE NA OSNOVU FOTOGRAFIJE JE NEZAKONIT DOKAZ I NA TOM DOKAZU SE NE MOŽE ZASNIVATI SUDSKA ODLUKA.
Iz obrazloženja:
„Naime, odredbom člana 99. stav 3. ZKP FBiH propisano je da se prepoznavanje vrši ako je potrebno utvrditi poznaje li svjedok osobu, pa se dosljedno tome od njega prvo traži da je opiše ili navede znakove koje je karakteriziraju, a poslije toga mu se, radi prepoznavanja, pokaže ta osoba zajedno sa njemu drugim nepoznatim osobama. Stavom 4. iste zakonske odredbe propisano je da ukoliko prepoznavanje nije moguće u skladu sa navedenim stavom 3., ono će se provesti na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe postavljenih među fotografijama svjedoku nepoznatih osoba. Iz navedenih zakonskih odredbi jasno je da zakonodavac prioritet daje neposrednom prepoznavanju koje je u stavu 3. utvrđeno kao pravilo, dok se prepoznavanje na osnovu fotografija može primijeniti samo izuzetno, i to isključivo onda kada neposredno prepoznavanje nije moguće. I pored ovakvog izričitog zakonskog određenja, provedene istražne radnje o kojima su sačinjeni naprijed navedeni zapisnici i fotodokumentacija o prepoznavanju optuženih Đ.S. i Š.J., od strane svjedoka B.N. i B.V., nisu provedene na takav način, nego je izvršeno prepoznavanje na osnovu fotografija u smislu stava 4. odredbe člana 99. ZKP FBiH, bez ikakve konstatacije zbog čega nije bilo moguće neposredno prepoznavanje na osnovu člana
99. stav 3. istog zakona.
Pošto u spisu prvostepenog suda, a niti u samim zapisnicima o prepoznavanju nema bilo kakvih naznaka da se prepoznavanje u konkretnom slučaju nije moglo izvršiti u smislu odredbe člana
99. stav 3. ZKP FBiH, odnosno, zbog čega je bilo neophodno da se ova istražna radnja provede na osnovu fotografija u smislu stava 4. istog zakona, onda slijedi da za prepoznavanje koje je
provedeno na osnovu odredbe člana 99. stav 4. ZKP FBiH, nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Radi se, dakle, o suštinskom kršenju relevantnih odredbi procesnog zakona, koja za posljedicu ima nezakonitost dokaza pribavljenog tim kršenjem, zbog čega se u smislu člana 11. stav 2. ZKP FBiH, na takvim dokazima ne može zasnivati sudska odluka. Kako su iz navedenih razloga pomenuti dokazi ocijenjeni nezakonitim i izdvojeni iz spisa, onda su postali bespredmetni prigovori branitelja optuženih i optuženog Š.J. kojima se osporavala autentičnost i vjerodostojnost tih dokaza.”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 04 0 K 004624 18 Kžk od 15.10.2018. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/krivicno ... o-BiH.html
PREMA ODREDBI ČLANA 99. STAV 4. ZKP FBIH, UVJET ZA RADNJU PREPOZNAVANJA OSOBE NA OSNOVU FOTOGRAFIJA JE DA NIJE MOGUĆE NEPOSREDNO PREPOZNAVANJE OSOBE KOJE SE VRŠI U SKLADU SA ČLANOM 99. STAV 3. ZKP FBIH, PA, KADA U SPISU NE POSTOJE DOKAZI NI PODACI IZ KOJIH BI PROIZILAZILO DA NEPOSREDNO PREPOZNAVANJE OSOBE NIJE BILO MOGUĆE, PREPOZNAVANJE OSOBE NA OSNOVU FOTOGRAFIJE JE NEZAKONIT DOKAZ I NA TOM DOKAZU SE NE MOŽE ZASNIVATI SUDSKA ODLUKA.
Iz obrazloženja:
„Naime, odredbom člana 99. stav 3. ZKP FBiH propisano je da se prepoznavanje vrši ako je potrebno utvrditi poznaje li svjedok osobu, pa se dosljedno tome od njega prvo traži da je opiše ili navede znakove koje je karakteriziraju, a poslije toga mu se, radi prepoznavanja, pokaže ta osoba zajedno sa njemu drugim nepoznatim osobama. Stavom 4. iste zakonske odredbe propisano je da ukoliko prepoznavanje nije moguće u skladu sa navedenim stavom 3., ono će se provesti na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe postavljenih među fotografijama svjedoku nepoznatih osoba. Iz navedenih zakonskih odredbi jasno je da zakonodavac prioritet daje neposrednom prepoznavanju koje je u stavu 3. utvrđeno kao pravilo, dok se prepoznavanje na osnovu fotografija može primijeniti samo izuzetno, i to isključivo onda kada neposredno prepoznavanje nije moguće. I pored ovakvog izričitog zakonskog određenja, provedene istražne radnje o kojima su sačinjeni naprijed navedeni zapisnici i fotodokumentacija o prepoznavanju optuženih Đ.S. i Š.J., od strane svjedoka B.N. i B.V., nisu provedene na takav način, nego je izvršeno prepoznavanje na osnovu fotografija u smislu stava 4. odredbe člana 99. ZKP FBiH, bez ikakve konstatacije zbog čega nije bilo moguće neposredno prepoznavanje na osnovu člana
99. stav 3. istog zakona.
Pošto u spisu prvostepenog suda, a niti u samim zapisnicima o prepoznavanju nema bilo kakvih naznaka da se prepoznavanje u konkretnom slučaju nije moglo izvršiti u smislu odredbe člana
99. stav 3. ZKP FBiH, odnosno, zbog čega je bilo neophodno da se ova istražna radnja provede na osnovu fotografija u smislu stava 4. istog zakona, onda slijedi da za prepoznavanje koje je
provedeno na osnovu odredbe člana 99. stav 4. ZKP FBiH, nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Radi se, dakle, o suštinskom kršenju relevantnih odredbi procesnog zakona, koja za posljedicu ima nezakonitost dokaza pribavljenog tim kršenjem, zbog čega se u smislu člana 11. stav 2. ZKP FBiH, na takvim dokazima ne može zasnivati sudska odluka. Kako su iz navedenih razloga pomenuti dokazi ocijenjeni nezakonitim i izdvojeni iz spisa, onda su postali bespredmetni prigovori branitelja optuženih i optuženog Š.J. kojima se osporavala autentičnost i vjerodostojnost tih dokaza.”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 04 0 K 004624 18 Kžk od 15.10.2018. godine)
https://advokat-prnjavorac.com/krivicno ... o-BiH.html
